21 mart 2014
Mnogi rani sledbenici bitkoina koji su uspeli da ostanu u tom svetu i nešto postignu, doleteli su na drugu „Bitkoin Pacifiku" u vikendici Dena Morheda na jezeru Taho, gde je brojno osoblje ugađalo svakoj želji posetilaca, te je Morhed mogao da izigrava opuštenog domaćina u crnim elegantnim cipelama i ružiĉastocrvenoj košulji koja mu je isticala savršeno potamneo ten.
MeĊu gostima je bio i Džed Makejleb, osnivaĉ Mt. Goksa, koji je odnedavno pomagao Morhedovoj firmi u nalaženju novih bitkoinskih poduhvata vrednih investiranja. Džed je u Morhedovoj kući mnogo vremena proveo u razgovoru sa Džesijem Pauelom, koga je upoznao 2011. na bitkoinskoj konferenciji u Njujorku. Džesi, koji je bio u donjem delu trenerke i teniskim ĉarapama, još se bavio menjaĉnicom na kojoj je radio otkako se 2011. vratio iz Tokija, gde je video u kakvom je lošem stanju Mt. Goks. Trojica mladića, rukovodioci Bitstampa, naslednika Mt. Goksa, doleteli su iz Slovenije i uzbuđeno priĉali kako su od zarade nedavno kupili iste elektriĉne automobile, tesle.
Rodžer Ver nije mogao da dođe na Taho. Nedavno se odrekao ameriĉkog državljanstva i postao je državljanin Sent Kitsa i Nevisa, zemlje koja će dati pasoš svakom ko kupi nekretnine na ostrvu u vrednosti od bar ĉetiristo pedeset hiljada dolara. Rodžer se prijavio za vizu da bi došao kod Morheda, ali mu je ameriĉka vlada odbila zahtev. Rodžerov stari drug Erik Vorhis je na Taho došao iz Paname, gde se borio sa istragom Komisije za berzu i hartije od vrednosti zbog prodatih deonica Satošidajsa. Erik je važio za ĉoveka koji ostaje ideološki angažovan, ali ne dopušta da mu ideologija potpuno nadvlada poslovne nagone. Cilj Koinapulta, kompanije koju je Erik osnovao nakon odlaska iz Bitinstanta Ĉarlija Šrema, bio je da olakša slanje bitkoina putem imejla i SMS-a. Ipak, Erik je zapravo teško podnosio ovaj sukob ideologije i trgovine. Istraga Komisije za berzu i hartije od vrednosti primorala ga je da proda deo bitkoina kako bi platio advokata. Brinulo ga je da će se, ukoliko se i dalje bude politiĉki izjašnjavao, kompanija naći na meti vladinih službi. Umesto da se povuĉe iz politike, rešio je da napusti kompaniju i poĉne da živi s verenicom u Koloradu.
Smatrao sam da ću najviše doprineti ako veoma otvoreno budem govorio šta bitkoin taĉno predstavlja", rekao je.
Za mnoge prisutne, međutim, najslavnija liĉnost na skupu bio je jedan povuĉen ĉovek, praktiĉno nepoznat u spoljašnjem svetu. U ranim danima Nik Sabo je bio veoma blisko povezan sa sajferpankerima i 1998. je izumeo bit-zlato, možda najĉešće pominjanu preteĉu bitkoina. U skorije vreme je postao, za mnoge upućene u svet bitkoina, najverovatniji kandidat za Satošija Nakamota.
Nik je bio gotovo isto onako tajanstven kao i sam Satoši. Na blogu je povremeno pisao potkovane eseje na teme poput bezbednosti na internetu, monetarne istorije i vlasniĉkog prava. Ipak, podaci o tome gde živi i radi nisu bili javno dostupni, i pojedinci su se pitali je li stvarna osoba. Nikovi tekstovi,231 međutim, svakoga bi ubedili da je možda baš on Satoši. Još devedesetih godina dvadesetog veka više od svih ostalih sajferpankera pisao je o potencijalu digitalnog novca, a vrhunac je predstavljao njegov predlog bit-zlata. Samo nekoliko meseci pre nego što je bitkoin pušten u promet, u aprilu 2008, Nik je na blog postavio tekst o stvaranju probnog modela bit-zlata i pitao je bi li mu iko pomogao da napiše kod. U avgustu iste godine, baš dok je Satoši privatno, preko imejla, prvi put razgovarao sa Adamom Bakom o bitkoinu, Nik je na svom blogu ponudio na prodaju stare novĉanice, kolekcionarske primerke, kako bi zadovoljio sopstvene „novĉane potrebe". Otprilike u isto vreme je na blogu napisao brojne tekstove o istoriji novca, „pametnim" ugovorima i bit-zlatu i rekao da ako bi mu bit-zlato uspelo, bila bi to „prva internet valuta zasnovana na poverenju raspodeljenom na mnogo elemenata i takođe zasnovana na vrednosti koja se ne može falsifikovati, a ne na veri u jedan entitet i na tradicionalnoj raĉunovodstvenoj kontroli".
Tri meseca kasnije, kada je Satošijev akademski rad izašao u javnost, u njemu su se pominjale dve oĉigledne preteĉe bitkoina – b-novac i heškeš – ali Nikovi tekstovi nisu bili citirani. U ovom periodu Nik je, kako su mnogi kasnije smatrali, vrlo sumnjivo ćutao, uprkos ĉinjenici da se baš ovakvim projektom bavio više od deset godina. Što je tek neobiĉno, Nik je izmenio datume na svojim tekstovima o bit-zlatu iz 2008. godine kako bi izgledalo kao da su objavljeni nakon puštanja bitkoina u promet, a ne pre toga.232
Nedugo pre okupljanja na Tahou, jedan bloger pod imenom Skaj Grej objavio je dva ubedljiva eseja u kojima poredi Nikove tekstove na internetu sa Satošijevim, i zakljuĉuje da sliĉnost stila i reĉnika po svoj prilici nije sluĉajna. I Nik i Satoši, napisao je Skaj Grej, „u više navrata ponavljaju reĉ 'naravno', ne odvajajući je zarezima, što nije uobiĉajeno". 233 pored ostalih sliĉnosti. Još neke sitne pojedinosti naterale bi vas da se zamislite, recimo to što su inicijali Satošija Nakamota u stvari inicijali Nika Saba, samo ako im zamenite mesto.
Nik je u kratkom imejl saopštenju porekao da je Satoši, ali to nije zaustavilo nagađanja. Na Morhedovom okupljanju ljudi su prigušenim glasom prenosili Nikove reĉi koje su naĉuli. Nik se pojavio na Morhedovom privatnom skupu pošto se nekoliko meseci ranije bez mnogo buke pridružio tajnom startapu koji se bavio kriptovalutom. Sedište dotiĉnog startapa, Voruma, nalazilo se na nekoliko ćoškova od Vensesove kancelarije u Palo Altu; firma se prvenstveno bavila spajanjem krupnih posednika bitkoina koji žele da ga kupuju i prodaju. Nik se, međutim, pridružio Vorumu da bi se bavio neĉim složenijim – takozvanim „pametnim" ugovorima, koji bi vam omogućavali da zabeležite vlasništvo nad kućom ili automobilom u blok-lanac i prebacite vlasništvo na drugoga upotrebom privatnog kljuĉa; Nik je o tome razmišljao duže od decenije. O tako neĉemu Satoši je pisao u poĉetku, ali Satoši je verovao da će se blok-lanac koristiti na ovako napredne naĉine tek nakon što bitkoin kao valuta postane prihvaćen.
U Morhedovoj kući bilo je oĉigledno da je Nikov život uglavnom unutrašnji. Njegovo krupno telo bilo je neobavezno odeveno u stare farmerke i flanelsku košulju. Izlizane crne patike izgledale su kao da ih je kupio još u danima digikeša. Kosa mu je bila neuredan prsten oko temena, pomalo nalik na monašku ostriganu kosu posle duge dremke.
Na Tahou, Sabo nije zapodevao razgovore, a kada bi mu se neko obratio, on ga nije gledao u oĉi. Na pospanom bradatom licu kao da je neprestano imao prezriv osmeh. Većina prisutnih gledala ga je s razdaljine i ĉekala da se otvori. U petak, pred veĉeru, pili su koktele kada se u grupici s kojom je stajao pomenuo Satoši; on je iskoristio priliku da se požali na sve pogrešne predstave o sebi, ukljuĉujući i to što ga ĉesto opisuju kao profesora prava na Univerzitetu „Džordž Vašington" – a i kao tvorca bitkoina.
„Dakle, evo šta imam da kažem, i nadam se da će to sve razjasniti", rekao je
sa otrovnom primesom u glasu. „Nisam Satoši i nisam profesor na koledžu.
Zapravo nikad nisam bio profesor na koledzu. Nemam pojma otkud medijima ta ideja."
„Ĉak sam i ja mislio da si profesor na koledžu", rekao je kroz smeh jedan
njujorški preduzetnik koji je stajao pored Nika.
Nik jeste koristio imejl-adresu Univerziteta „Džordž Vašington", ali je objasnio da je ovo zato što je studirao prava na univerzitetu usred karijere, „samo da proverim koliko ima veze s realnošću nešto o ĉemu sam razmišljao". Platio je školarinu zahvaljujući nekim opcijama na deonice koje je imao odranije, izmvremena kada se kao programer bavio raĉunarskom bezbednošću. Vratio se školovanju delimiĉno zato što je postao ubeđen da je libertarijansko i kriptoanarhistiĉko usredsređenje iskljuĉivo na tržište – naivno. Sabo je verovao kako u osnovi tržišta leže razliĉiti društveni „protokoli", recimo pravni sistem, koji određuje kako tržište funkcioniše. Sve ovo, međutim, Niku je donedavno bio samo hobi.
„Ekonomija kriptovaluta je zapravo toliko napredna da se mogu pomoću nje
izdržavati―, rekao je Nik i malo se zacerekao.
Na putu do velike trpezarije gde je trebalo da veĉeraju, Nik je objasnio kako zaĉetak svega leži u njegovom detinjstvu u državi Vašington, i ocu, koji je došao u Sjedinjene Države nakon što se 1956. borio u mađarskoj revoluciji koju su Sovjeti ugušili.
„Popriliĉne smo bundžije", rekao je opisujući svoju porodicu. „Da bi zaista
imao tu slobodu da budeš kreativan, moraš da razmišljaš drugaĉije, ne kao s
fabriĉke trake."
Kada je raspravljao o svojoj motivaciji, Nik nije zalazio u liĉne detalje. Voleo je da razmišlja o svetu – ne o sebi – a ovo je možda najkorisnija odlika za ĉoveka koji želi da stvori nešto krupno.
Za veĉerom su svi bili previše uĉtivi da bi iznosili svoja nagađanja o Niku, ali ĉlanak iz Njuzvika, nekoliko nedelja ranije, za drugim stolovima je naravno izazvao razgovore o poreklu bitkoina.
„Zar niko od vas i ne pomišlja da ga je proizvela NSA?"pitao je preduzetnik iz Njujorka koji je priĉao s Nikom pre veĉere.
Erik Vorhis je otpuhnuo i rekao: teško da bi vlada smislila nešto tako sjajno. Ipak, preduzetnik se pozvao na sopstveno radno iskustvo u agenciji NSA, i rekao da Erik potcenjuje inteligenciju zaposlenih u agenciji NSA. Erik, uvek voljan da sluša i uĉi, rekao je kako je, ukoliko je to uradila NSA, „onda to nešto najbolje što su vlasti ikad uĉinile".
Erikova omiljena teorija bila je da Satošija zapravo ĉini mali krug programera u nekoj velikoj tehniĉkoj firmi, kojima je kompanija dala zadatak da smisle novi oblik internet novca. Kada je projekat ocenjen i ljudi na višim položajima zakljuĉili da je preopasan, tvorci su rešili da ga ostvare anonimno – „smatrali su da su otkrili nešto zaista važno i odmetnuli se", objasnio je Erik i kroz smeh objasnio kako nema nikakve dokaze za ovu hipotezu.
Najveći deo vikenda, međUtim, razgovaralo se ne o Satošiju već o neverovatnim preprekama s kojima su suoĉeni svi u grupi. Dvostruki udarac – hapšenje Ĉarlija Šrema i krah Mt. Goksa – gotovo je uništio nadu da će bitkoin u skorije vreme biti prihvaćen u glavnim društvenim tokovima.
Den Morhed je upravljao svojim bitkoinskim operacijama iz prostorija Fortresa u San Francisku; postojao je okvirni plan da njegov mali tim postane deo Fortresa, kao javno trgovaĉko društvo. Zbog svih kriza, međutim, Pit Brajger je obavestio Dena da Fortres neće moći da igra nikakvu zvaniĉnu ulogu u svemu tome. Den će morati da iseli osoblje, koje je radilo pod okriljem njegovog starog hedž fonda Pantera kapital, iz sedišta Fortresa.
Ĉinilo se da sve ide baš kako treba starim drugarima iz koledzskog bratstva, koji su osnovali Bitpej; obojica su bila na Tahou. Kod njih se uĉlanilo mnoštvo novih internet trgovaca, radosnih što su našli jeftiniji naĉin za obradu transakcija preko interneta – Bitpej je naplaćivao jedan procenat, u poređenju s dva ili tri procenta, koliko se plaća pri korišćenju kreditnih kartica – a da ne brinu o povraćaju uplata. Ipak, sada je postajalo oĉigledno da kupci imaju mnogo manje razloga od prodavaĉa da koriste bitkoin za trgovinu preko interneta. Kupci, na kraju krajeva, nikad i ne vide dva i po procenta koje trgovci plaćaju za obradu uplata, dakle kupcima proizvodi nisu jeftiniji kada se kupuju za bitkoin. I kupci uglavnom vole da budu mirni, a mogućnost povraćaja novca im to pruza. Radi bitkoina kao celine, mnogi su se brinuli da kupci koji kupuju preko interneta, preko Bitpeja, snižavaju cenu bitkoina; kada trgovci na internetu prime bitkoin i odmah ga prodaju za dolare, to potiskuje cenu u celini naniže.
Bobi li je na Tahou priĉao o mnogim neobiĉnim vrstama stresa kada si na ĉelu startapa koji se bavi virtuelnom valutom u Kini. Pošto je vlada prisilila firme za obradu uplata da prekinu saradnju s bitkoinskim menjaĉnicama u decembru, Bobijevi suparnici brzo su otvorili bankovne raĉune, gde su klijenti mogli da poloze uplate. Bobi je rešio da ne pođe njihovim stopama – ĉinilo se da se to kosi s jasnom namerom izraženom u saopštenju kineskih regulatornih tela u decembru. Bobi je odrastao radeći za ameriĉke kompanije, koje su se mahom trudile da se pridržavaju, ili bar naizgled pridržavaju ne samo slova već i duha zakona. Bobi je usvojio ovaj kulturni model. Ipak, dok je Bobi gledao svoju firmu kako lagano slabi i takmace kako cvetaju, kineski koosnivaĉi su ga nagovarali da shvati kako kineska regulatorna tela neće pokušavati da ih nateraju na strogo pridržavanje zakona – samo ne treba biti previše drzak i nabijati im to na nos.
„Kako se ispostavlja, u Kini nema etike – nema moralne obaveze"
,pojašnjavao je Bobi svoje otkriće s naznakom humora i nešto osujećenosti u glasu.
„Zapadnjaci ovo smatraju rđavim. Za Kineze to znaĉi prilagodljivi smo'."
Bobi je imao osećaj da se našao u uliĉnoj tuči, ali i dalje ograniĉava sebe da udara s bokserskim rukavicama na rukama; ipak, na kraju se povinovao pred kineskim stilom poslovanja i otvorio je bankovne raĉune kompanije za klijentske depozite neposredno pre nego što je došao na Taho.
"Ako niko ne sluša, i nema kazni, naši suparnici će raditi šta je najbolje za
njih, a mi ćemo ostati u prašini", objasnio je Bobi. „Pa smo umesto toga rešili da
usvojimo tamošnje metode."
Ipak, Bobi bi išao tek do izvesne granice u svom lovu na mušterije. Jasno i glasno je iznosio kako je ubeđen da mu suparnici lažiraju brojke kako bi se ĉinilo da imaju veći promet. Takođe je u poĉetku odbijao da krene stopama jednog sve uspešnijeg takmaca, OK koina, koji je uveo takozvanu „trgovinu na kredit". Klijenti OK koina u suštini su mogli da pozajmljuju novac kako bi se kladili na bifkoin u veće svote.
Ako bi cena porasla, klijenti su mogli da vrate pozajmljeni novac, ali ako bi pala, klijenti bi brzo izgubili prvobitnu svotu – ovo je normalan ishod „trgovine na kredit". Ovo Bobiju nije delovalo kao dobar recept za dugoroĉno poslovanje, premda je već preispitivao sve svoje zapadnjaĉke stavove.
Uprkos svim preprekama, Bobiju je oĉito bilo lepo, dopadale su mu se smelost i inventivnost neophodne da biste bili preduzetnik u Kini. Planirao je da preseli osoblje u veće prostorije i bio je objavio da će se kandidovati za jedno od sedišta u bitkoinskoj fondaciji koja su Ĉarli Šrem i Mark Karpeles oslobodili – a to sedište će na kraju i dobiti. Na Tahou je bio slika i prilika samopouzdanog ljubitelja rizika koji voli da se dobro provede; pobeđivao je u pokeru. Poredio je okolnosti u Kini s boravkom u tunelu u kom se ne zna gde je taĉno izlaz.
„Svi iza mene su u fazonu: 'Brate, Bobi, to ti je ćorsokak, nećeš se izvući'"
,rekao je. „Ali sam ja u fazonu: Ako se izuvuĉem, nagrada je ogromna'."
Tokom vikenda svi su se prisetili zašto su se uopšte upustili u ovo. Posle veĉere u petak uveĉe Den je predstavio ĉuvenu stanfordsku profesorku Suzan Ati, dobitnicu najprestižnije nagrade za mlade ekonomiste; nedavno je i ona bila uronila u tehnologiju blok-lanca. Ispriĉala je grupi kako je otkrila bitkoin u proleće 2013. U to doba je popriĉala s kolegama profesorima i „niko nije mogao da pojmi tu ideju". Ovo ju je navelo da se detaljnije pozabavi njome i kada je to uradila, polako je poĉela da shvata možda ogroman znaĉaj ove tehnologije:
„Svi ĉujemo da je to naĉin za ĉuvanje vrednosti. Naĉin da se premešta novac,
naĉin da se kupuje nešto nezakonito. Možda rival dekretnom novcu. Poremetiće
tradicionalni bankovni sektor; omogućiće elektronsku trgovinu i slanje novca kući
za imigrante; ima svoj sopstveni, unutrašnji evidencioni sistem koji je bolji od
postojećeg za multinacionalne korporacije? Novinari se ne hvataju za to, ali
svejedno je to druga mogućnost koju vidimo."
Kada mi se uĉinilo da sam zaista shvatila, stvarno sam poželela da podelim to
znanje s drugima i porazgovaram o tome s javnošću", rekla je ona. „Želiš da i drugi
shvate, da budu svesni koliko je ova inovacija ogromna.
Nije to samo pojava, to je fenomen.
Gavin Andrisen je bio pozvan kod Dena Morheda na jezero Taho, ali je rešio da ostane kod kuće u Amherstu. Dobijao je mnoge pozive na moderna i skupa okupljanja, i praktiĉno ih je sve odbijao – iako jeste prihvatio da govori u lokalnom Rotari klubu. Kada su ga pozvali da dođe na prestižni institut Aspen, jedan prijatelj ga je nagovarao da pođe.
„To će ti promeniti život", rekao mu je prijatelj.
„Ja ne želim da mi se život promeni", odgovorio je on. „Meni se moj život sviđa."
Svakako jeste zaradio od uspona bitkoina: fondacija ga je plaćala u bitkoinu još od 2012, kada je svaki bitkoin vredeo deset dolara. Žena ga je nagovorila da za deo novca iznajmi kancelariju u centru Amhersta i kupi drugi automobil za porodicu. Ipak, izabrali su skromni crni nišan lif. A kao luksuzan porodiĉni odmor isplanirao je posetu majci u državi Vašington povodom ceremonije u ĉast ženskih pomoćnih vojnih snaga. Gavin prvi put nije gledao cenu kada je rezervisao hotel i isplanirao porodiĉnu posetu Maunt Hudu helikopterom.
Gavin se sa sliĉnom skromnošću odnosio i prema bitkoinu. I dalje je živeo za taj projekat, ali kao i drugi developeri bio je veoma svestan još postojećih mana. Satošijev softver je nazivao „gužvom dlake", jer sadrži raznorazne stvari, sve slepljene zajedno. Po njegovom mišljenju, developeri koji su radili dobrovoljno još su se trudili da je raspetljaju. Naroĉito je bio usredsređen na ograniĉen broj transakcija koje su bivale potvrđene i zabeležene u blok-lanac sa svakim novim blokom. U proseku, sredinom 2014. samo oko ĉetiri stotine transakcija je potvrđivano svakih deset minuta. Ako bitkoin želi da se takmiĉi s platnim mrežama poput Vize, koja obraduje dve hiljade transakcija svake sekunde, softver će morati znaĉajno da se promeni.
U širim krugovima bitkoinskih programera svi su se neprestano žalili na sve veću centralizaciju ĉitavog bitkoinskog ekosistema. Mreža je isprva trebalo da podstakne sve korisnike da se ukljuĉe. Ipak, sada su samo ljudi sa izuzetno jakim kompjuterskim ĉipovima i jeftinom strujom mogli da uĉestvuju u rudarenju i procesu beleženja transakcija – i šaĉica kompanija dominirala je ovim poljem. Kao što se desilo s nekoliko prethodnih decentralizovanih sistema, i ovaj je prirodno težio većoj centralizaciji jer je suženje polja omogućavalo veću delotvornost. Ovo je sve više liĉilo na povlaĉenje Napstera pred Ajtjunsom. U tom sluĉaju, stari moćnici – diskografske kuće – propadale su, ali uglavnom bi ih samo zamenili novi moćnici.
Gavin je retko ovo pominjao u javnosti, ali postojao je još jedan, strasniji problem, za koji, kako se ĉinilo, nije postojalo lako rešenje. Sve ĉešće su kriminalci koristili bitkoin pri zahtevanju i skupljanju otkupnine od ucena, što je mnogo lakše putem bitkoina nego putem tradicionalnih naĉina plaćanja. Kada kriminalci prihvate otkupninu u gotovini, u nekom trenutku moraju fiziĉki preuzeti novac, što donekle otkriva gde se nalaze. Ako se otkupnina pošalje digitalno, preko Pejpala, to ne zahteva fiziĉko preuzimanje, ali se uplata kasnije može poništiti. S bitkoinom, kriminalci su mogli zahtevati da žrtva pošalje novac na daljinu, i kada je novac poslat, nije bilo nazad. Prethodne jeseni se pojavio malver pod nazivom Kriptoloker, koji vam je mogao preoteti raĉunar i zakljuĉati hard-disk dok ne platite otkupninu. Strahovanja oko ove otkupnine mahom su bila razlog ljutnje mnogih poštovalaca bitkoina na Njuzvik što je „odao" Dorijana Nakamota. Da je to zaista bio Satoši, ovo odavanje moglo je neobiĉno povećati rizik od otmice i raznih uĉena za sve ĉlanove njegove porodice.
Gavin ovo nije znao, ali već mesecima jedan haker je zahtevao novac od Hala Finija i njegove porodice uprkos tome što zbog bolesti Fini skoro uopšte nije mogao da se kreće niti da komunicira.234 Ovaj napad dostigao je strašni vrhunac kada je haker pozvao policiju i prijavio da se u Halovoj kući trenutno događa ubistvo; ovo je nateralo lokalnu policiju i vatrogasce da evakuišu Hala i porodicu; ovaj iscrpljujući događaj odigrao se samo nekoliko meseci pre njegove smrti. Rodžer Ver je, kako se ĉinilo, imao posla sa istim hakerom, ali ga je oterao tako što je javno ponudio nagradu za njegovo hvatanje. Za ovu pretnju najbolje rešenje je, ĉini se, bilo novĉanik programiran tako da poništenje uplate bude moguće. U međuvremenu, mnogi developeri bitkoina su, kad god je bilo moguće, naglašavali da najveći deo novca uopšte ne drze u bitkoinima.
Developeri su se, međutim, pokazali istrajniji od mnogih drugih ljudi koji su od poĉetka prigrlili bitkoin, većinom zbog praktiĉnijeg pristupa projektu. Džefa Garzika, programera iz Severne Karoline koji se pridružio još 2010, unajmio je Bitpej da se posveti radu na bitkoinskom protokolu. Marti Malmi je nedavno dao otkaz u Helsinkiju nakon što ga je novi platni startap pozvao da se pridruži, svestan njegove istorije na bitkoinskom polju. Adam Bak, tvorac heškeša još 1997, nedavno je uspostavio saradnju sa investitorom na smelom novom projektu s ciljem da se omogući uklanjanje bitkoina s glavnog blok-lanca na takozvane sporedne lance, gde su se mogle praviti nove aplikacije.
Mali tim glavnih developera koji su radili s Gavinom sastojao se od ljudi koji su poĉeli ovim da se bave još 2010. ili 2011. i gotovo sasvim su izbegli da se nađu u centru pažnje javnosti – bili su to ljudi kao Gregori Maksvel i Vladimir J. van der Lan. Autor većine ažuriranog bitkoinskog kor protokola bio je Piter Vele, tridesetogodišnji Belgijanac za koga većina ljubitelja bitkoina nikad nije ni ĉula.
Sada se već ĉinilo da bitkoinu najviše doprinose ljudi koji žele iz njega izvući najmanju korist.
Venses Kasares nije hteo da mu bitkoin promeni život, ali svejedno je zamišljao da će bitkoin promeniti svet. Svojom strašću prema ovom projektu i dalje je pridobijao nove pristalice. Maksa Levĉina, koosnivaĉa Pejpala, i jednog od skeptika na konferenciji Alena i kompanije u Arizoni 2013, Venses je ubedio na istoj toj konferenciji 2014, i on je sada postao investitor u Zapu. Venses je ĉuo i od svog druga Dejvida Markusa da Pejpal teži da integriše bitkoin u sve svoje internet proizvode, zbog ĉega će virtuelna valuta postati dostupna mnogo široj javnosti.
Ipak svakodnevni posao i unapređenje sopstvene bitkoinske kompanije napredovali su mnogo sporije nego što je Venses oĉekivao, uglavnom jer je svet tradicionalnih finansija i dalje bio sumnjiĉav. U aprilu Venses je objavio da će Zapo pustiti u promet prvu bitkoinsku debitnu karticu u saradnji s Master kardom, no gotovo odmah posle ove objave, Master kard se javio i rekao Vensesu da vrh kompanije nije odobrio projekat i da se on sada gasi, što je Zapu poremetilo veze s javnošću. Sam Venses je neprestano jurcao tamo-amo u pokušaju da primiri najnoviju banku koja je rešila da zatvori raĉun Zapa ili neke druge bitkoinske kompanije kojoj je Venses pomagao.
Usred svega ovoga, u junu, Venses je, kao što je s vremena na vreme radio, otputovao da obiđe Zapo u Buenos Ajresu i starog druga koji je sve to nadgledao, Fedea.
Kao pri svakoj poseti kući, Venses se neminovno nervirao zbog argentinskog finansijskog sistema, koji nije radio kako treba. Ovog puta je hteo da kupi kola kako bi mogao da putuje do nedavno kupljenog imanja u Patagoniji i nazad. Kako to već biva s većinom skupe robe u Argentini, prodavaĉ je primao samo gotovinu. Pošto Venses i dalje nije imao argentinski bankovni raĉun, morao je otići u specijalizovanu menjaĉnicu koja je imala bankovni raĉun u Sjedinjenim Državama i mogla je prihvatiti transfer dolara s Vensesovog ameriĉkog bankovnog raĉuna i isplatiti Vensesu svežnjeve novĉanica. Ovo ga je ponovo podsetilo zašto se bavi bitkoinom.
Koliko su Vensesove ambicije krupne jasno se videlo po prostorijama Zapa, prepunim mladih programera. Jedan je pravio sajt na hindiju, što će približiti bitkoin ljudima u Indiji – jednim od, kako mnogi smatraju, najvećih potencijalnih tržišta, imajući u vidu raĉunarsku pismenost Indijaca i koliĉinu novca koju indijski emigranti šalju kućama. Drugi programer je pravio aplikaciju kako bi omogućio ljudima širom sveta da nađu osobe u blizini koje žele da kupe ili prodaju bitkoin. Trenutno su Zapo i dalje prvenstveno koristili krupni investitori, velike institucije koje su želele najbolje moguće obezbeđenje za svoje milione dolara u novĉićima. Ipak, tim Zapa se trudio da približi ovu uslugu manjim posednicima, a mnogi ljudi su ĉeznuli za sigurnim mestom gde bi odložili novac nakon kraha Mt. Goksa.
U jedno od prvih Vensesovih jutara u Buenos Ajresu programerski tim održao je video-konferenciju sa osobljem Zapa u Palo Altu. Kalifornijski tim upravo se preselio u mnogo veće prostorije iznad banke. Osoblje je sada imalo ceo sprat za sebe, s prozorima na svim zidovima kancelarije. Amerikanci, koji su se uglavnom bavili poslovnom stranom projekta više nego programiranjem, nabrojali su sve nove ugovore na kojima su radili. Pregovarali su s grupom Ameriken internešenel da osiguraju sve novĉiće u sefu za sluĉaj gubitaka, i s tri razliĉite banke o primanju depozita od klijenata.
„Zaista smo u dobrom položaju u poređenju s mnogima u industriji, što se tiĉe saradnje s bankama. Većina ostalih se prosto nada da će naći neku banku", rekao je jedan zaposleni iz Kalifornije.
Takođe su, nakon problema s Master kardom tog proleća, sarađivali s kompanijom iz Gibraltara koja izdaje debitne kartice, i nadali su se mogućnosti da šalju ove kartice širom sveta.
Posle ruĉka, Fede je uzeo kljuĉeve nove, veće kancelarije u Buenos Ajresu, koja se nalazila dva sprata niže i zauzimala ĉitav sprat; imala je velike konferencijske sale i sto za stoni tenis. Dok su zaposleni vedro kao deca trĉkarali po praznim kancelarijama, Venses je seo u konferencijsku prostoriju staklenih zidova. Izgledao je iscrpljeno. Objasnio je da je oĉekivao malo odmora posle prodaje Lemona te zime. Ipak, pre nego što je stigao da predahne, opet se našao u gužvi, trudio se da postavi Zapo na noge, i borio se s beskrajnim nizom kriza koje kao da su bile endemska bolest bitkoinskih kompanija.
Ovi problemi, međutim, Vensesu su samo još više dokazivali da je bitkoin neophodan. U trenutnom sistemu, finansijske institucije su imale moć da odrede kakvo preduzeće će preživeti a kakvo propasti. Njegova vizija onoga što bi bitkoin mogao da postigne ostala je nepromenjena. Dok su drugi govorili o mikrouplatama i „pametnim" ugovorima, on je još bio opsednut idejom digitalnog zlata koje bi ljudi širom sveta mogli posedovati bez iĉije dozvole. Još je bio dete koje je odrastalo u Argentini i gledalo porodicu kako trazi sigurnije, pouzdanije sredstvo za ĉuvanje ušteđevine nego što su pesosi.
Možda je to bilo samo od premora, ali Venses je mrzovoljno odbacivao svaki pomen potencijala bitkoina kao novog platnog sistema. Jeste bio investirao u Bitpej, ali rekao je da je manje od sto hiljada pojedinaca zapravo kupilo nešto preko Bitpeja.
„Ne postoji platni promet", prezrivo je govorio. „To je sporedno."
Prava stvar je, kako je govorio, neprestano viralno širenje bitkoina, od nekoliko ljudi onog prvog dana u januaru 2009. do šest miliona korisnika, po Vensesovim proraĉunima.
„Ljudi kupe pola bitkoina, saĉuvaju ga, štede, i priĉaju o njemu – i privuku
više od jedne osobe", rekao je. „Bitkoin već godinama služi samo za to – i samo to
nam treba da od njega naĉinimo ono što želimo."
Jeste verovao da će se bitkoin naposletku pretvoriti u najbolju platnu mrežu koju je svet ikad video. Ali to će se desiti tek kada milijardu ljudi bude imalo bitkoine. Napravio je ĉuveno poređenje sa internetom 1993. godine. Tada je oduševljeno priĉao majci kako je dobio jedan od prvih desetak miliona imejl- naloga, što mu je omogućilo da razmenjuje poruke s jednim profesorom iz Severne Karoline. Njegova majka se narugala da je posredi samo neobiĉna novotarija: kako bi to njoj pomoglo da razgovara s nekim koga ne poznaje?
Ali Venses je još tada verovao da će se mogućnost slanja informacija bilo kome, bilo gde u svetu, naposletku pokazati kao bitna. Ispostavilo se da je u pravu. Sada je verovao da će se sposobnost slanja novca bilo kome, bilo gde u svetu, besplatno, naposletku pokazati kao važna.
„Mislio sam da mi se posrećilo što sam jednom to doživeo – i ne mogu da
verujem da sam opet video isto", rekao je. „Ovo je baš to. Potpuno je isti osećaj –
tako je teško objašnjiv."
U međuvremenu će, kako je rekao, biti prepreka, jer će ga vlada zabranjivati, a banke će otežavati prenos dolara i pesosa bitkoinskim kompanijama.
„Ja sam strpljiv. Ovo će trajati deceniju ili dve. Neću odustati samo zato što mora da potraje još deceniju.
Iz Buenos Ajresa Venses je odleteo za Brazil na prvi odmor u, ĉinilo se, mnogo godina. Bel i njihovo troje dece doĉekali su ga, odseli su u kući blizu plaže u Riju i gledali sve utakmice Svetskog kupa koje su mogli. Ipak, još pre nego što se Svetski kup završio, Venses je s porodicom već bio u Juti, na najnovijoj ekskluzivnoj konferenciji u organizaciji Alena i kompanije, još prestižnijem događaju od prolećnog; ovaj je privukao Džefa Bezosa, Bila Gejtsa i Ruperta Merdoka.
Za nekoliko nedelja, otkako je bio u Argentini, bilo je mnogo dobrih vesti za bitkoin. Maršalska služba Sjedinjenih Država prodala je licitacijom 29.655 bitkoina zaplenjenih od Rosa Ulbrihta,235 a kupio ih je krupan ulagaĉ riziĉnog kapitala Tim Drejper, saradnik startapa u kome je radio Nik Sabo. Pošto je sama vlada prodala bitkoine, neće moći tek tako da se odnosi prema njima kao prema nezakonitoj valuti. Blizanci Vinklvos su sa svoje strane podneli i poslednja dokumenta za svoj bitkoinski ETF, koji je sada mogao da trguje na deoniĉkoj berzi Nasdak pod oznakom COIN. Dan pre poĉetka konferencije Alena i kompanije, Venses je zvaniĉno objavio da je skupio investicije u vrednosti od dvadeset miliona dolara od Rida Hofmana, Maksa Levĉina i još nekoliko ulagaĉa, što je znaĉilo da je njegova kompanija, prema javno objavljenim podacima, bitkoinska kompanija s najviše sredstava na svetu.236
Na konferenciji u organizaciji Alena i kompanije, Venses je raspoređen da govori pre nego što Džef Bezos i Voren Bafet preuzmu pozornicu. Venses je održao sad već svoj uobiĉajeni govor, poĉevši od istorije novca, pa prelazeći na raspravu o potencijalu bitkoina da pruži finansijske usluge siromašnim ljudima kojima su one dugo bile uskraćene. Dotakao se Zapa samo nakratko, pri kraju. Kada je Venses sišao s bine i seo pored Bel, Bezos je s pozornice rekao da upravo zbog takvih govora stalno i dolazi na sliĉna dešavanja.
U hodniku, dok su išli da ruĉaju, nakon razgovora između Bezosa i Bafeta, Venses je spazio Bila Gejtsa, koji je bio primetno uzdržan na temu bitkoina. Venses je znao da je Gejtsova multimilijarderska fondacija vrlo predano podsticala ljude u zemljama u razvoju da se povežu finansijski, i Venses mu je prišao da objasni kako bi mu bitkoin mogao biti od koristi za ove ciljeve. Ĉim je Venses naĉeo temu, Gejts se namrštio i s primesom ljutnje u glasu rekao Vensesu da fondacija nikad ne bi koristila anoniman novac za svoje ciljeve.
Venses se našao pomalo zateĉen, ali nije bio prvi put da mu je neka moćna osoba dovela stavove u pitanje. Brzo je rekao da se bitkoin može koristiti anonimno, istina – ali moţe i gotovina. A bitkoinski servisi se lako mogu podesiti tako da korisnici ne budu anonimni. Onda je govorio neposredno o onome što Gejts radi i primetio da fondacija podstiĉe ljude u siromašnim zemljama da koriste skupe digitalne usluge koje podrazumevaju velike provizije pri svakoj upotrebi. Ĉuveni sistem M-pesa omogućio je Kenijcima da ĉuvaju i troše novac putem mobilnih telefona, ali svaki put im je naplaćivao proviziju.
„Trošite milijarde da još više osiromašite siromašne ljude.", rekao je Venses.
Gejts se nije tek tako predao. Žustro je branio dostignuća svoje fondacije, ali bio je manje neprijateljski nastrojen nego nekoliko ĉasaka ranije, i kao da je imao izvesnog poštovanja prema Vensesovoj smelosti.
Venses je video gomilu koja je pratila ovaj razgovor i znao je da mora paziti da se ne suprotstavlja Bilu Gejtsu previše žuĉno, naroĉito ne pred drugima. Ali Venses je hteo da mu skrene pažnju na još nešto. Znao je da je u ranim danima interneta Gejts isprva bio protiv otvorenog interneta i napravio je zatvorenu mrežu za Majkrosoft, sliĉnu Kompjuservu i Prodižiju – povezivala je raĉunare na centralni server s vestima i drugim informacijama, ali ne na internet uopšte, iako je TCP/IP protokol to dopuštao.237
Meni se ĉini da pokušavate da povezete ceo svet neĉim kao što je Kompjuserv iako svi ostali već imaju pristupa TCP/ IP-u―, rekao je, pa sa strepnjom zastao da vidi reakciju. Gejts se poneo neoĉekivano.
„Znate šta? Rekao sam fondaciji da se kloni bitkoina, i to je možda bila
greška", rekao je Gejts prijazno. „Zvaćemo vas."
Kada se Venses vratio u Kaliforniju, dobio je imejl od Gejtsove fondacije, koja je htela da zakaže razgovor. Nedugo potom, Gejts je prvi put javno pohvalio barem deo ideje bitkoina, ako već ne anonimnost.
I tako su bitkoin i njegove pristalice privukle još jednu osobu voljnu da pogleda ovu novu tehnologiju i prihvati da sve zajedno možda i nije baš potpuno suludo.
K R A J
__________________
231Nikovi tekstovi dostupni su na adresi http://unenu-merated.blogspot.com/
232 Datumi kojima je Nik kasnije obeleţio postove nalaze se na vrhu svakog posta. Ipak, u URL adresama postova još se vide originalni datumi. Na primer, u njegovom postu pod naslovom „Bit Gold Markets― piše da je objavljen 27. decembra 2008, ali je URL http://unenumerated.blogspot.com/2008/04/bit-gold- markets.html#links
234 Robert McMillan, „An Extortionist Has Been Making Life Hell for Bitcoin's Earliest Adopters―,Wired, 29. decembar 2014, http://www.wired.com/2014/12/ finney-swat/.
235 Objava Tima Drejpera dostupna je na adresi https://medium.com/mirror-blog/tim-draper-wins-govt--auction-partners-with-vaurum-to-provide-bitco-in-liquidity-in-emerging-markets-88f04ald8598
236 Objava o Zapu dostupna je na adresi https://blog.xapo.com/xapo-raises-20-million-investment-led--by-greylock-partne/.
237 Kathy Rebello, „Inside Microsoft: The Untold Story of How the Internet Forced Bill Gates to Reverse Course―, BusinessWeek, 15. jul 1996
Iz knjige: Nathanijel Popper: Digitalno zlato
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TREĆE POGLAVLJE
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TREĆE POGLAVLJE
Нема коментара:
Постави коментар