Mart 2013
„Sve u svemu, imao sam priliĉno sreće", pisao je Hal. „Ĉak i s Lu Gerigovom
bolešću vodim vrlo ispunjen život. Ipak, oĉekivan životni vek mi nije dug. Ove
diskusije o nasleđivanju bitkoina me ne interesuju samo teorijski. Moji bitkoini su
u sefu, i sin i kćerka mi se dobro snalaze s tehnikom. Mislim da su obezbeđeni.
Zadovoljan sam onim što ostavljam za sobom."
Ovo je trebalo da bude najuspešnije doba za postojeća bitkoinska preduzeća, i u izvesnom smislu je i bilo. Samo u martu na Mt. Goksu je otvoreno šezdeset hiljada novih naloga, a meseĉna provizija od trgovine prvi put je premašila milion dolara, za trostruko se uvećavši u odnosu na prethodni mesec.
Ipak, ĉak i posle svih ranijih muka, osoblje Mt. Goksa nije bilo spremno za ovaj nagli porast posla. Mark Karpeles je sada imao osamnaest zaposlenih i zamenika sa stvarnim poslovnim iskustvom, kog je zadužio za veze kompanije sa spoljašnjim svetom. Ipak, Mark nije dao zameniku vlast nad samim radom kompanije i ĉvrsto je držao glavne raĉune Mt. Goksa u svojim rukama. Mark je takođe i dalje imao poteškoća da odluĉi koji su mu zadaci najvažniji. Već dve godine je rukovodio najvećom bitkoinskom menjaĉnicom na svetu, i još nije posetio nijedno bitkoinsko okupljanje u inostranstvu – za šta je okrivljivao bolest svoje maĉke Tiban, kojoj su svakog dana trebale injekcije, a Mark je smatrao kako samo on može da ih daje.
U međuvremenu, krajem 2012, Mark je pristao da ameriĉke klijente prepusti Piteru Vesenesu i njegovoj kompaniji Koinlab, koja je imala raĉun u ameriĉkoj banci. Ipak, kada je u martu došlo vreme da preda klijentske fajlove, Mark se ustezao, zabrinut oko nekih taĉaka već potpisanog ugovora. Zbog ovoga su Markovi kupci i dalje morali da koriste japansku banku Mt. Goksa, koja je strogo ograniĉavala dnevni broj elektronskih transfera kompanije. Ĉak i najprostiji zadatak, otvaranje naloga na Mt. Goksu, podrazumevao je tronedeljno ĉekanje na odobrenje Markovog tima.
Bitinstantu i drugim kompanijama prinuđenim na saradnju s Mt. Goksom razlog ovih problema delovao je jasno: najobiĉnija nesposobnost. Većina poslovanja Mt. Goksa sada je poticala od Bitinstanta Ĉarlija Šrema, ali kada je bilo problema, Ĉarlijevi imejlovi Marku Karpelesu ostali bi bez odgovora danima, pa ĉak i nedeljama.
Venses Kasares nikad nije imao puno poverenje u Mt. Goks i tražio je bolje mesto za ĉuvanje novĉića. Kada ih je stavio u sopstveni digitalni novĉanik, shvatio je da mu svi privatni kljuĉevi – koji su mu omogućavali da troši novĉiće – stoje na raĉunaru ili u telefonu i samo ĉekaju da mu neki haker prodre u kompjuter. Neko ko ima privatni kljuĉ jedne od Vensesovih bitkoinskih adresa u suštini bi se mogao pretvarati da je Venses. Venses je rešio da se s prijateljem iz Argentine, Fedeom Muroneom, pozabavi sistemom za ĉuvanje privatnih kljuĉeva van domašaja hakera. Za poĉetak su sve privatne kljuĉeve saĉuvali na laptopu bez pristupa internetu i tako spreĉili ulaz hakera. Pošto su Dejvid Markus, Pit Brajger i Miki Malka saĉuvali privatne kljuĉeve na istom laptopu bez interneta, svi zajedno su platili sef u banci kako bi odložili kompjuter na sigurno. Za sluĉaj da se kompjuter pokvari, stavili su u sef i USB sa svim privatnim kljuĉevima.
Zahvaljujući Ĉarliju, Bitinstant se pridržavao postojećih regulativa bolje od proseĉnih firmi. Još 2012. godine Ĉarli je registrovao kompaniju u Fincenu kao servis za transfer novca. U martu, međutim, kompanija se još oporavljala od odlaska Erika Vorhisa i njegovog prijatelja Ajre Milera, koji su se, nakon sukoba s blizancima Vinklvos, preselili u Panamu s namerom da razviju sopstvenu firmu.
Novi Ĉarlijev tim odmah je uoĉio velike mane u rukovođenju kompanijom. Za poĉetak, samo je Ĉarli imao pristup bankovnom raĉunu preduzeća. Mnoge svakodnevne operacije zahtevale su da Ĉarli nešto preduzme svojeruĉno. Novi glavni programer zalagao se da se ceo sajt ugasi i napravi iz poĉetka. Ipak, nije bilo vremena, pošto priliv novca novih mušterija nije prestajao. Novi zaposleni bili su nagurani u svaki ćošak malenih prostorija u koje su Ĉarli i Erik prešli prethodnog leta.
Pored problema unutrašnje prirode, Ĉarliju je teško polazilo za rukom da nađe banku na koju se može osloniti, iako je imao registrovan servis za transfer novca. Poĉevši od kraja 2012. Ĉarli je otvarao raĉune u Kejbanku, PNC-u, Vels Fargu i Dž. P. Morganu Čejsu – i sve raĉune su mu zatvorili. Drugima u kompaniji postalo je jasno da Ĉarli bankama ne govori baš iskreno o kakvom je preduzeću reĉ. Ĉarli je uglavnom otvarao raĉune ne objasnivši da će klijenti Bitinstanta svakodnevno polagati i podizati novac. Kada bi banke videle na hiljade transakcija svakog dana – što je podrazumevalo mnogo posla za službenike za usklađenje sa zakonskom regulativom – zakljuĉile bi kako saradnja s Bitinstantom nije vredna tolikog truda.
Ovo je ukazivalo na veći problem sa Ĉarlijem, koji je nervirao blizance Vinklvos, i oĉito je potekao još iz detinjstva, od njegove želje da bude prihvaćen. Ĉarli je najradije svima govorio šta žele da ĉuju. Uvek je blizancima iznosio optimistiĉna predviđanja za projekte i nije ih obaveštavao o predstojećim problemima do poslednjeg trenutka u nadi da će problemi nestati. Ovaj optimistiĉki pristup odliĉan je za jednog prodavca, a Ĉarli je bio sjajan prodavaĉ. Ipak, to nije bila baš zgodna navika za menadžera, koji je morao nekako da se izbori s problemima, ne da se pravi kako ne postoje.
Svesni poteškoća Mt. Goksa i Bitinstanta – već dugo dva džina u svetu bitkoina – investitori i preduzetnici u Silicijumskoj dolini tražili su druge mogućnosti. Kao alternativa Mt. Goksu, ljudima je zgodno delovao Bitstamp, menjaĉnica koju su još 2011. osnovali jedan slovenaĉki student i njegov porodiĉni prijatelj, i koja je otada polako napredovala. Venses i Miki poslali su Mikijevog zamenika u Sloveniju da oceni njihovo poslovanje. Mladići koji su vodili Bitstamp izgledali su kao muški pop bend iz istoĉne Evrope, sa sve dugim kosama i sklonošću ka Adidasovim trenerkama. Ipak, njihova oĉita sposobnost – naroĉito u poreĊenju s Mt. Goksom – ulivala je toliko poverenja da su Venses i Miki poĉeli u poslovanju da prelaze na Bitstamp. Mt. Goks je još pokrivao osamdeset posto svih bitkoinskih transakcija, ali akcije Bitstampa lagano su poĉele da rastu.
Ljudi koji su želeli da kupe manje koliĉine bitkoina – što je bila specijalnost Bitinstanta – otkrili su Koinbejs (Coinbase), startap iz San Franciska, preduzeće koje je poĉetkom 2013. otvorio veteran sajta Erbi-en-bi147 i nekadašnji trgovac u firmi Goldman Saks. Kompanija je uspela da zainteresuje nekoliko investitora i zadržala je bankovni raĉun u banci Silikon Veli. Ipak, ĉak i kad je Koinbejs bio u pitanju, rukovodioci banke stavili su im do znanja da ih poslovanje s bitkoinima dovodi do ivice strpljenja. Ako je htela da se pridržava zakona protiv pranja novca, banka je morala da pregleda svaku transakciju pojedinaĉno, a ti pregledi su koštali banku više nego što im je Koinbejs donosio. Banka je Koinbejsu nametnula veća ograniĉenja nego drugim klijentima jer je, sam po sebi, bitkoin olakšavao pranje novca. Neki terorista bi mogao da uplati dolare Koinbejsu, kupi bitkoine, a onda pomoću blok-lanca pošalje te bitkoine teroristiĉkoj ćeliji na drugoj strani sveta. Pošto za bitkoinske adrese nisu vezani nikakvi liĉni podaci, teroristiĉka ćelija bi mogla primati novac a da to niko ne primeti. Ovo se veoma razlikuje od tradicionalne banke, gde je svaki raĉun povezan sa određenom osobom ili organizacijom. Koinbejs je u više navrata morao da ubeđuje banku Silikon Veli da zna kuda odlaze novĉići iz Koinbejsa. I pored svih ovih koraka, nekoliko puta u martu Koinbejs je dostigao dnevno ograniĉenje transakcija koje je postavila banka Silikon Veli i morao se zatvoriti do sutradan.
Krajem meseca na SVBitkoin, mejling listu bitkoinske zajednice Silicijumske doline, kojoj se moglo pridružiti samo po pozivu, poslat je sledeći tekst: „Došlo je vreme da bitkoinska zajednica poseduje banku smeštenu na teritoriji Sjedinjenih Država, ali koja bi bila u regulativnom domenu savezne vlasti, ne pojedinaĉnih ameriĉkih država."
Pisac teksta, investitor po imenu Dejvid Džonston, izneo je da je sumnjiĉavost tradicionalnih banaka prema virtuelnim valutama najveća prepreka napretku bitkoina. Ako ljudi ne budu mogli da prebacuju dolare iz svoje banke na Bitinstant ili Koinbejs, zgasnuće naglo naraslo zanimanje za virtuelne valute.
Zajednica je naišla na prepreku do koje na kraju stigne gotovo svaki pokret koji pokuša da poremeti postojeće stanje stvari. Zahvaljujući krupnim, teorijski gledano valjanim idealima, bitkoin je dogurao daleko, ali naposletku je zajednici trebala saradnja nekih postojećih vlasti – bilo je potrebno da tradicionalne banke pristanu da prebace novac u svet bitkoina. Bilo je to isto kao da su lokalne vlasti odbile da anarhistiĉku komunu dalje snabdevaju vodom i strujom. Utopijski planovi ĉesto naiđu na probleme pri sudaru s tvrdokornim stvarnim svetom.
Po Džonstonovoj proceni, kupovina licencirane banke koja bi se specijalizovala za bitkoinske kompanije zahtevala bi neposredno ulaganje od recimo deset miliona dolara. Ponudio je da sam investira jedan milion – jer vrednost njegove bitkoinske imovine veoma se uvećala – i potražio je još deset investitora koji bi mu se pridružili. Ĉarli mu je brzo odgovorio da je ideja odliĉna. Sledeći se javio Venses i ponudio da pomogne pri finansiranju poduhvata.
Ipak, nije bilo vremena za velike promene. Prvog aprila 2013. cena bitkoina prešla je sto dolara, što je bio porast od 670% u odnosu na poĉetak godine.
Cene su sada rasle same od sebe dok su špekulanti jurcali za njima, podstreknuti ĉlancima novonastalih poklonika, od kojih su mnogi bili Vensesovi uĉenici. Ulagaĉ riziĉnog kapitala u firmi Lajtspid kapital, Džeremi Liju, koji je imao novac uložen u Vensesov trenutni startap, napisao je ĉlanak na Tek kranču i objasnio sledeće: „Ulagaĉ sam riziĉnog kapitala, i ne zanimam se za bitkoin iz ideoloških pobuda, nego zbog želje za novcem. Koliko ja vidim, ima izgleda da će bitkoin poremetiti multimilijarderska tržišta, ali će pritom takođe stvoriti nova velika trţišta.148
U kompanijama koje su raspolagale svim tim novcem, međutim, ponovo se ĉulo pucanje po šavovima. Ĉarli nije imao dovoljno novca na Mt. Goksu da odgovori na sve porudžbine. Petog aprila, kada je cena prešla sto ĉetrdeset dolara, zatražio je od Vinklvosovih kratkoroĉnu pozajmicu od petsto hiljada dolara kako bi povećao rezerve.
„Elektronsko slanje novca radi do ĉetiri po podne danas, pa stvarno hoću da
uradim ovo pre toga da bismo na raĉunima sigurno imali dovoljno novca za
vikend!"pisao je Ĉarli grozniĉavo.
Kada su mu žurno poslali sredstva, odgovorio je: „Hvala, ljudi, stvarno ste super."
I Ĉarli je nailazio na probleme s Mt. Goksom, gde je kupovao mnogo novĉića koje je prodavao klijentima Bitinstanta. Porudžbine su samo pristizale; na Mt. Goksu je vladala tolika gužva da je trebalo između pola sata i sat da se razmena proknjiži. Ovo je samo pogoršalo oscilacije cena; ljudi koji su mislili da kupuju bitkoin za sto šezdeset dolara ne bi dobili novĉiće dok cena ne bi skoĉila na sto sedamdeset i pet.
Da sve bude još gore, Mark Karpeles je odabrao baš taj trenutak da naĉini krupne izmene u opskurnom ali važnom kodu koji su klijenti koristili za prenos novca, i nije valjano objasnio mušterijama – ĉak ni onim velikim, poput Bitinstanta- kako da izađu na kraj sa ovim promenama. Ovo je izazvalo niz sve paniĉnijih imejlova između Tokija i Njujorka.
„Opet nas zavlaĉiš, kao i uvek", napisao je Ĉarli Marku devetog aprila. „Vrdaš i nisi iskren prema nama."
Kada. je Mark odgovorio na imejl, ali ne i na Ĉarlijevo glavno pitanje o potrebnom programskom jeziku, Ĉarli je prasnuo: „AKO NE MOŽEMO DA PRIMAMO PORUDŽBINE ZA MT. GOKS, PRAKTIĈNO SE ZATVARAMO."
„Upomoć!!!!―, napisao je Ĉarli ujutru desetog aprila.
Istog dana, histerija je dostigla vrhunac kada je cena bitkoina na Mt. Goksu skoĉila na dvesta pedeset dolara. Prvih deset dana tog meseca u menjaĉnici je otvoreno sedamdeset i pet hiljada novih naloga. Desetog aprila broj zahteva za transakcije bio je tri puta veći nego prethodnog dana. Od zahteva za transakciju do njene izvedbe ĉekalo se više od sat vremena. Dok su ljudi sedeli i ĉekali da im se transakcija proknjiži, videli su cenu kako naglo skaĉe i uspaniĉili se; nisu hteli daplate trista dolara ako su nameravali da plate dvesta. Zahtevi su otkazivani i ljudi su poĉeli da prodaju novĉiće, sa željom da ostanu na dobitku koji su ostvarili u proteklih nekoliko meseci. Ovo je dalo rezultat koji se mogao i predvideti. Dok je u Njujorku Ĉarli spavao, cena je poĉela da se stropoštava, i dok je on stigao u kancelariju, bila je pala na dvesta dolara. Već u podne se bližila brojci od sto dolara.
Inženjeri zaposleni u Bitinstantu poneli su laptope i okupili se na malom crnom kauĉu i stolicama u Ĉarlijevoj kancelariji.149. Čarli je na stolu imao flašu ruma, i s vremena na vreme je vedro natezao dok su se svi trudili da ustanove šta je pošlo naopako. Ĉak ni vajerles mreža u kancelariji nije radila kako treba jer je uz zgradi bilo toliko ljudi, a svi su se trudili da pomognu. Kada je Jifu Guo, tvorac Avalonovih ĉipova za rudarenje bitkoina, svratio u kancelariju, Ĉarli je bio vidno uzbuđen; plašio se, ali mu je bilo i zabavno.
„Odlepio sam. Derem se na sve. Jifu, pijem rum iz flaše", rekao je kroz smeh.
„Ne znam što ste se svi toliko prepali", rekao je Jifu, tiho se cerekajući za sebe. „Ja se ne brinem. Cena je dobra. Vreme je za kupovinu."
Sve se smirilo na nekoliko sati kada je Mark Karpeles uverio korisnike kako su problemi nastali zbog broja transakcija, ne zbog hakera.150 Ipak, nekoliko ĉasova nakon što je on to napisao, hakeri su izveli više žestokih napada uskraćivanjem usluga, što je nateralo Marka da sasvim zatvori sajt usred dana.
____________________
146Martti Malmi, „SC5'er Intro: The Bitcoin Guy― SC5 veb-sajt, 5. februar 2013, http://sc5.io/posts/sc5er-intro-the-bitcoin-guy
147Airbnb, sajt za iznajmljivanje soba i vikendica. (Prim. prev.)
148Jeremy Liew, „Why VCs Love the Bitcoin Market,― TechCrunch, 5. april 2013, http://techcrunch.com/2013/04/05/why-do-vcs-care-about-bitcoin/
149Ova scena u kancelariji zabeleţena je u okviru neobjavljenog materijala za dokumentarni film Nikolasa Mrosa Uspon i uspon bitkoina (The rise and Rise of Bitcoin) (2014), i pokazana je autoru 150Vitalik Buterin, „The Bitcoin Crash: An Examination―, Bitcoin Magazine, trinaesti april 2013, https://bitcoinmagazine.com/4113/the-bitcoin-crash-an--examination
Iz knjige: Nathanijel Popper: Digitalno zlato
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TREĆE POGLAVLJE
Нема коментара:
Постави коментар