Mart 2013
Dok je bitkoin sticao novu reputaciju u Silicijumskoj dolini, fiziĉka infrastruktura bitkoinske mreţe doživljavala je ogroman preobražaj.
U prethodnih godinu i po dana, ili nešto manje, procesorska moć na kojoj se mreža zasnivala polako ali sigurno je rasla. Tokom 2012. godine koliĉina procesorske moći na bitkoinskoj mreži jedva da se i udvostruĉila. Što je još važnije, svi su još koristili suštinski istu tehnologiju – grafiĉke procesore, to jest GPU – koje je 2012. uveo Laslo Hanec, ĉovek koji je kupovao pice za bitkoine. Već krajem 2012. na mreži je radilo oko jedanaest hiljada grafiĉkih procesora.
Ipak, još 2010. bilo je jasno da će, ukoliko bitkoin postane popularniji, neki logiĉan sledeći razvojni korak zaseniti grafiĉke procesore. Namensko digitalno integrisano kolo, ili ASIC, jeste ĉip naroĉito napravljen za samo jedan zadatak – dakle ima još užu namenu od grafiĉkog procesora. Ako bi neko napravio ASIC posebno osmišljen da rešava bitkoinske heš funkcije, verovatno bi mogao postizati rezultate nekoliko stotina puta brže od grafiĉkog procesora i tako dobijati nekoliko stotina puta veću koliĉinu bitkoina.
Ipak, dizajniranje i proizvodnja novog ASIC ĉipa mogli bi koštati na milione dolara i potrajati više meseci; za to bi možda bili potrebni ugovori s jednim od pet namenskih proizvođaĉa ĉipova koji su dizajnirali praktiĉno sve ĉipove na svetu. Dobar deo 2011. i 2012. bitkoini naprosto nisu dovoljno vredeli da opravdaju takvo ulaganje.
Ipak, kako je u drugoj polovini 2012. godine cena bitkoina uporno je rasla, nekoliko inženjerskih preduzetnika prenebreglo je oprez i dalo se u trku ko će napraviti prvi ASIC ĉip namenjen rudarenju bitkoina. Prvi uĉesnik u trci bila je kompanija iz Kanzas Sitija pod imenom Baterflaj labs. U junu 2012. osnivaĉi su objavili da će već u oktobru 2012. u ponudi imati namenske kompjutere za rudarenje sa instaliranim specijalno napravljenim ĉipovima139 i brzo su u pretprodaji prodali raĉunare u vrednosti od pet miliona dolara.
Nekoliko meseci kasnije, kada je Baterflaj objavio da će raĉunari stići sa zakašnjenjem, mladi doseljenik iz Kine u Njujork, Jifu Gu, objavio je da je s grupom kineskih inženjera osnovao kompaniju Avalon, i da prave sopstvene ASIC čipove namenjene rudarenju bitkoina.140
Jifu, ĉupavi dvadesettrogodišnjak, obećavao je da će svaka mašina moći da reši 66 milijardi haševa u sekundi, u poređenju s dve milijarde, koliko je mogao jedan grafiĉki procesor. Što je još važnije, njegovi ĉipovi će zahtevati mnogo manje energije – te će se i raĉun za struju smanjiti. Cena svakog raĉunara? Prava sitnica, 1.299 dolara.
Postupak sklapanja raĉunara, prvo u Pekingu, onda u Šangaju, a potom transport do kupaca u Sjedinjenim Državama, ispostavio se kao složeniji nego što su Jifu i njegov tim predvideli. Ipak, tridesetog januara 2013. Džef Garzik, bitkoinski developer iz Severne Karoline, postavio je na forum slike prepunih kutija upravo isporuĉenih DHL-om i fotografiju svetlucave srebrne kutije koja se nalazila unutra, predviđene samo da rudari nove bitkoine i ništa drugo. U roku od nekoliko sati, bitkoini su se već mogli videti u Džefovom novĉaniku, a za devet dana mašina je sama sebe otplatila. Raĉunar je trošio toliko energije da je zagrevao celu sobu.
U narednih mesec i po dana, kada je ostatak Avalonove prve ture – trista kompjutera za rudarenje – stigao kupcima, posledice su se ukazale na tabelama gde se mogla videti snaga ĉitave bitkoinske mreže. Prošla je cela 2012. dok se snaga mreže udvostruĉila, ali ta ista snaga ponovo se udvostruĉila za samo mesec dana otkako su isporuĉene Tifuove mašine.141 U isto vreme, radi postizanja desetominutnog razmaka između novih svežnjeva bitkoina, mreža je automatski prilagodila težinu problema koje su rudari rešavali. Ljudima koji su imali gomile grafiĉkih procesora odjedanput je bilo mnogo teže da bilo šta zarade.142
Još nekoliko kompanija davalo je krupna obećanja o novim, namenskim ĉipovima za rudarenje na kojima su radile. Ipak, najagresivniji projekat – i projekat koji je otkrio najveći neiskorišćen potencijal u rudarenju bitkoina, mnogima već oĉit – bio je izuzetno tajan i dostupan samo malobrojnoj eliti. Kompaniju 21e6– što je skraćenica za dvadeset jedan milion, broj bitkoina koji će biti pušten u promet – napravio je Balaži Šrinivasan, mladi genije iz Silicijumske doline, koji je osnovao uspešnu kompaniju za genetsko testiranje, a sve to u svojoj spavaonici na Stenfordu. U proleće 2013. Balaži je bez mnogo buke okupio najbolji inženjerski tim s ciljem da napravi ĉip za bitkoinsko rudarenje koji će nadmašiti sva dotadašnja dostignuća; ĉip je predstavljen u serverskim centrima sagrađenim iskljuĉivo za raĉunare iz firme 21e6. Ako ĉipovi budu radili kao što je obećano, biće to prava-pravcata kovnica novca za investitore. Predlog je bio sasvim jednostavan, a cena bitkoina rasla je dovoljno brzo da zainteresuje investitore riziĉnog kapitala, koji su još strepeli od vezivanja svojih firmi za bitkoin. Oba osnivaĉa Andrisen Horovica, i Mark Andrisen i Ben Horovic, pristali su da ulože nešto liĉnog novca u Balažijev projekat, a isto je uradilo i nekoliko osnivaĉa Pejpala, ukljuĉujući i Pitera Tila i Dejvida Saksa. Uskoro se Balaži bližio sumi od pet miliona dolara u ovoj turi prikupljanja novca.
Poĉela je bitkoinska trka u naoružanju.
*****
Kada je reĉ o rudarenju bitkoina, od 2010. se nije promenila samo vrsta ĉipa. Tokom 2011. i 2012. godine sve više i više korisnika udruživalo se u grupe radi povećanja rudarske snage. Ova rudarska udruženja omogućavala su mnogima da rade zajedniĉki, a svaka osoba je dobijala deo ukupne zarade proporcionalan uloženoj snazi; sve ovo je uvećavalo izglede da svakog dana svako dobije bar ponešto.
Ove grupe, međutim, raspirivale su strahove od lagano nadolazeće centralizovane kontrole nad mrežom. Bilo je potrebno da se pedeset procenata procesorske moći na mreži složi pa da se unesu promené u blok-lanac i u bitkoinski protokol; stoga je bilo teško da jedna osoba nameće svoju volju. Međutim, od pojave rudarskih udruženja, osoba na ĉelu grupe u naĉelu je glasala u ime ĉitavog udruženja – a svi drugi kompjuteri bili su samo pĉele radilice. Pošto je nekoliko ovakvih grupa prikupilo znatnu procesorsku moć, pojedinci su se brinuli da će se ĉelnici udruženja dogovoriti i promeniti ili podrivati pravila bitkoina.
Ipak, jedan sluĉaj iz marta 2013. godine – najznaĉajniji mrežni slom tehniĉke prirode i do dan-danas – podsetio je ljude da podsticaji koje bitkoinska mreža nosi sa sobom svejedno funkcionišu onako kako se Satoši nadao. Gavin Andrisen, sada glavni nauĉnik u Bitkoinskoj fondaciji, bio je u svojoj radnoj jazbini u Masaĉusetsu, posle veĉere, kada je video da se na internetu priĉa o neslaganju između raĉunara ili ĉvorova na mreži oko toga koje blokove ĉvorovi pokušavaju da rudare – je li u pitanju blok broj 225.430 od poĉetka mreže, još 2009, ili je sada posredi blok broj 225.431.
Gavin je brezo shvatio da je to ono što se već dugo smatralo najvećom mogućom opasnošću po bitkoinsku mrežu "oštro razilaženje", termin smišljen da se opiše sluĉaj kada jedna grupa raĉunara na mreži ode u jednom smeru i složi se koji ĉvor je izrudario koji blok, dok druga grupa raĉunara na mreži odlazi na drugu stranu i saglasi se da su druge osobe osvojile svaki od datih blokova. Ovo je znaĉilo krah jer je podrazumevalo neslaganje oko toga ko poseduje koje bitkoine. Dosad je dolazilo do razilaženja samo u pogledu poslednjih nekoliko blokova – ne ĉitave istorije blok-lanca – ali ako se ovo ne sredi, u suštini će postojati dve sukobljene bitkoinske mreže, a posledica toga bi verovatno bilo opšte nepoverenja ili u njih ili u sam bitkoin.
„ovo ne zvuĉi na dobro―, napisao je jedan korisnik na ĉetu nekoliko minuta nakon što se problem pojavio.
„blago reĉeno―, odvratio je drugi.
„Ovo je pravo-pravcato razilaženje―, izjavio je jedan od najuglednijih developera, belgijski programer po imenu Piter Vele nekoliko trenutaka kasnije.
Cena bitkoina za pola sata je sa ĉetrdeset i devet dolara pala na ĉetrdeset i pet, i poništila sve što je postignuto prethodne nedelje.
Pola sata kasnije raspravi se prikljuĉio Mark Karpeles i brzo je zaustavio obradu svih transakcija na Mt. Goksu; nekoliko minuta posle toga Erik Vorhis je rekao da će i njegova kompanija za igre na sreću Satošidajs uraditi isto.
Dok se Gavin ukljuĉio u razgovor, već je bilo jasno da se problem nije javio jer je neki ĉvor potĉinio celu mrežu sebi ili zbog kakvog zlonamernog postupka. Ne, kompjuteri koji su nedavno ažurirali bitkoinski softver dodeljivali su nove bitkoine rudarima i prihvatali su blokove koje stari softver nije smatrao legitimnim, te stoga to nisu ĉinili ni kompjuteri koji su ga još uvek koristili. Pretežno, ako većina ĉvorova prihvati neki blok, onda bi ga prihvatili svi, ali na starom softveru, verzije 0.7, jedno pravilo nije prihvatalo vrstu bloka koju je novi softver, verzije 0.8, dozvoljavao.
Rešenje je bilo jasno: svi na mreži morali su pristati da grupno pređu na jednu od dve verzije i usvoje blok-lanac koji je taj softver prihvatao. Ipak, nikakva pravila nisu određivala koju verziju treba izabrati – a kada se verzija izabere, niko nije znao koliko će vremena biti potrebno da se svi ĉvorovi ukljuĉe.
Pošto je na brzinu razmotrio sve mogućnosti, Gavin je zakljuĉio da je najosnovnije pravilo bitkoina samo demokratsko naĉelo da blok-lanac s najvećom podrškom postaje zvaniĉan. U ovom sluĉaju, verzija koju je napravio novi softver, 0.8, imala je iza sebe najveću procesorsku moć. Ovo je bilo tako mahom zato što su najnapredniji rudari, naroĉito rukovodioci velikih udruženja, među prvima ažurirali softver. Ako oni imaju najviše procesorske snage, smatrao je Gavin, svi ostali treba da se ažuriraju i pridruže im se. Pored toga što su posedovali najveću snagu, rudari s novim softverom nedavno su stvorili još novĉića, i verovatno ne bi bili spremni da ih se odreknu.
Gavin je naišao na otpor kod gotovo svih sagovornika; većina uĉesnika je smatrala da će samo veliki rudari pristati da promene softver kako bi resili problem. Donekle neoĉekivano, vođe najvećih rudarskih udruženja brzo su se složile da se vrate na stari softver, verzije 0.7. Vođa uglednog udruženja BTK gild rekao je da bi i sam prelazak njegovog udruženja na stari softver znaĉio da se većina procesorske moći vratila onamo. Ako ovo uradi, izgubiće bitkoine izrudarene otkako je izašla verzija 0.8. Ipak, gubici bi bili mnogo veći ako bi cela bitkoinska mreţa izgubila korisniĉko poverenje.
"Nikako se pod ovakvim okolnostima ne smemo drţati lanca verzije 0.8― ,rekao je voĊa BTK gilde pod internet nadimkom Elutrija.
Developeri na ĉet-kanalu su mu zahvalili, svesni da se žrtvovao za opšte dobro. Kada je, sat vremena kasnije, sve vratio na staro, Elutrija je izneo koliko ga je to koštalo.
„Moglo je biti i gore da nisam brzo poĉeo s vraćanjem na verziju 0.7." Ali, pisao je, „ovo razilaženje koštalo me je između sto pedeset i dvesta bitkoina" – što je više od pet hiljada dolara.
Što se tiĉe samog bitkoinskog ekosistema, u širem kontekstu, cena je pala na trideset sedam dolara, tj. za oko dvadeset procenata, za nekoliko sati, i pojedine vesti na internetu zvuĉale su zlokobno.
„Bitkoinu se ne piše dobro. Posledice po kurs će verovatno biti ogromne",143 objavio je sajt po imenu Bitkoin trejder.
Ovaj sluĉaj zaista je pokazao do kakvih sve nepredviĊenih problema ĉesto dolazi u decentralizovanim mrežama koje se oslanjaju na mnogo nezavisnih ĉlanova, gde svako ima neke svoje hirove.
Ipak, gotovo odmah kad je Elutrija u potpunosti vratio servere na verziju 0.7, cena je poĉela da se vraća na staro, i već za nekoliko sati ljudi su priĉali kako je ovaj događaj zapravo dokazao vrline bitkoina. Mreža nije morala da se osloni na nekakvu centralnu vlast, koja prvo treba da postane svesna problema, a onda i da ga reši. Svi korisnici na internetu mogli su da reaguju bez odlaganja, kao što je i predviđeno kod softvera otvorenog koda, i korisnici su zajedniĉkim snagama raspravili situaciju i dogovorili se šta raditi – iako je to znaĉilo postupiti suprotno preporuci developera Gavina. Takođe, podsticaji koje je Satoši Nakamoto ugradio u mrežu ponovo su ispunili oĉekivanja i nadahnuli ljude da se odluĉe za opšte dobro umesto za kratkoroĉni liĉni dobitak.
*****
Nedelju dana posle toga Gavin je posle veĉere opet sedeo za radnim stolom u svojoj jazbini kada se pojavilo neoĉekivano obaveštenje. Došlo je od Mreže za regulaciju kriviĉnih dela finansijske prirode, ili Fincena, odseka Ministarstva finansija odgovornog za praćenje pranja novca i primenu Zakona o bankovnoj tajni144. Nerazumljivim birokratskim jezikom obaveštenje je izražavalo nameru da se „ustanovi primenljivost pravila izvršenja Zakona o bankovnoj tajni na osobe koje stvaraju, pribavljaju, distribuiraju, razmenjuju, primaju ili prenose virtuelne valute ".145
Kada je protumaĉio pravniĉku terminologiju, Gavin je uvideo da se vlada Sjedinjenih Država sada prvi put izjasnila o legalnosti bitkoina.
„brate mili" napisao je Gavin Andrisen na ĉet-kanalu pre nego što je postavio link do objave.
Svi su se plašili da će se u nekom trenutku vlasti umešati i objaviti da su virtuelne valute protivzakonite. Dok su Gavin i ostali grozniĉavo išĉitavali dugaĉki dokument, pesimisti su izneli svoje tumaĉenje.
Ipak, kako su Gavin i ostali ĉitali dalje, uvideli su da zapravo i nije sve tako crno. Da, u dokumentu je pisalo da će se svako ko prodaje virtuelnu valutu za „pravu valutu ili njen ekvivalent" sada smatrati servisom za transfer novca – bila je to poslovna kategorija podložna mnogim strogim saveznim pravilima. Ipak, iz saopštenja se takoĊe jasno videlo da mnogi elementi univerzuma virtuelne valute – ukljuĉujući rudare – ne podležu ovim regulativama. Što je još važnije, Džef Garzik, programer iz Severne Karoline, primetio je da osnovna premisa poruke zapravo razjašnjava najveću nejasnoću dotad: „ovo uĉvršćuje status bitkoina, potvrđuje da je zakonito da ga graĊani poseduju i koriste.―
I zaista, Gavin je rekao: „Veća zakonska/regulativna sigurnost je svakako dobra... iako nam se te regulative možda ne dopadaju."
U sledećih nekoliko dana sve bitkoinske kompanije žurno su tumaĉile detalje Fincenovih uputstava. Menjaĉnice su se oĉigledno morale registrovati kao servisi za transfer novca, ali šta je s kompanijama poput Bitinstanta koje samo sarađuju s menjaĉnicama? I moraju li menjaĉnice da se registruju kao servisi za transfer novca u svakoj ameriĉkoj državi, onako kao kompanije poput Vestern juniona?.
U Njujorku, Ĉarli je dobio imejl od jednog advokata Bitinstanta: „Mislim da ovo nije dobro za zajednicu u celini."
Ipak, što se tiĉe bitkoinskog univerzuma uopšte, osnovna poruka ovog uputstva bila je ohrabrujuća: vlada Sjedinjenih Država nema nameru da zatre virtuelnu valutu. Sutradan je cena bitkoina naglo skoĉila s pedeset dva dolara na pedeset i devet, a već u ĉetvrtak je premašila sedamdeset dolara.
Finansijska kriza koja je harala Evropom još je podigla cenu. Sredinom marta banke na mediteranskom ostrvu Kipru bile su na ivici kraha, i evropske vlasti sastavile su plan pomoći bankama. Kvaka je bila u tome što će sva ušteđevina u kiparskim bankama biti smanjena za deset posto. Vlada je drugim reĉima plenila novac s privatnih bankovnih raĉuna. Biznisvik je objavio ĉlanak u kom se iznosi koliko bitkoin navodno obećava: „BITKOIN JE MOŽDA POSLEDNJE BEZBEDNO PRIBEŽIŠTE GLOBALNE EKONOMIJE―, glasio je naslov u časopisu. Po izvesnim glasinama, Rusi koji su držali novac u kiparskim bankama navodno su kupovali bitkoin, koji vlasti nisu mogle konfiskovati.
Cene su svakako nagoveštavale da se neko vrlo bogat dao u kupovinu. U Kaliforniji, Venses Kasares je znao da dobar deo ove nove potražnje potiĉe od milionera koje je on sam, ranije istog meseca, zagrejao za bitkoin, i koji su sada otvarali raĉune i kupovali velike koliĉine virtuelne valute. Delimiĉno zbog njih, cena je u poslednjoj nedelji marta premašila devedeset dolara. Po toj ceni, ukupna vrednost svih postojećih novĉića – ono što nazivamo tržišnom kapitalizacijom – bližila se jednoj milijardi dolara.
Dvadeset i sedmog marta forume i Redit preplavili su proraĉuni kolika bi vrednost po novĉiću odvela tržišnu kapitalizaciju preko jedne milijarde dolara, i dobijena je suma od 91,26 dolara. Ovaj proraĉun bio je pretežno teoretski: većina postojećih novĉića kupljena je za nekoliko penija ili nekoliko dolara, prvih godina, i ako bi svako probao da ih prodaje po ceni od devedeset i jedan dolar, cena bi se stropoštala. Ipak, predstavljalo bi to, psihološki gledano, taĉku s koje nema povratka, i bilo je zabavno razgovarati o njoj. Tog dana Kameron Vinklvos, koji je preuzeo na sebe kupovinu i prodaju svojih i bratovljevih bitkoina, pomno je pratio cenu, prvo iz kancelarije gde su oba blizanca radila, a onda od kuće. Posle ponoći, dok se spremao za krevet, video je da se cena bliži ĉarobnoj granici od jedne milijarde. Kako joj se brojka lagano približavala, poslao je malu porudžbinu na Mt. Goks, koja će biti ostvarena samo pod uslovom da cena pređe 91,26 dolara. Narudžbina je ostvarena brzo; na njegove oĉi, cena bitkoina na Mt. Goksu – koju određuje poslednja transakcija – skoĉila je na 91,27. Tviter i Redit su pomahnitali. Sutradan ujutru Kameron je oduševljeno obavestio Tajlera da je njihov novac odgovoran što je ukupna vrednost bitkoina prvi put premašila milijardu dolara.
_________________
139 BFL (Baterflaj Lab) poslao na BTKF 16. juna 2012
140 ngzhang poslao na BTKF 17. septembra 2012
141 Istorijski podaci o procesorskoj snazi za hešovanje dostupni su na https://blockchain.info/charts/hash-rate
142 Za više pojedinosti o rudarskom postupku vidi Tehniĉki dodatak na strani 258.
143 „Breaking: The Blockchain Has Forked―, Bitcoin Trader, 11. mart 2013, http://www.thebitcointrader.com/2013/03/breaking-blockchain-has-forked.html
144Zakon u Sjedinjenim Ameriĉkim Državama kojim se od finansijskih institucija zahteva da pomognu vladinim agencijama pri otkrivanju i spreĉavanju pranja novca. (Prim. prev.)
145 Uputstva Fincena dostupna su na adresi http://fincen.gov/ statutes_regs/guidance/html/FIN-2013 -GOO 1. html
Iz knjige: Nathanijel Popper: Digitalno zlato
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TREĆE POGLAVLJE
Нема коментара:
Постави коментар