Decembar 2012
I pored sveg ovog zanimanja tradicionalnog poslovnog sveta, najuspešniji preduzetnik u bitkoinskom svetu još je bio Ros Ulbriht, koji je rukovodio najvećom svetskom pijacom droge na internetu. I 2012. Silk roudje je i dalje dobijao nove korisnike i pojavljivali su se novi proizvodi. Iz meseca u mesec, bitkoini u vrednosti 1,2 miliona dolara124prelazili su iz ruke u ruku, što je znaĉilo da Ros dobija proviziju od devedeset dve hiljade dolara. Već krajem 2012. na forumu Silk muda bilo je sedamdeset hiljada tema,125 a postojali su ĉak i lokalni struĉnjaci za raĉunarsku bezbednost, koji su pomagali korisnicima da ostanu anonimni, a jedan lekar je odgovarao na pitanja o drogama i posledicama po zdravlje.U poĉetku je Ros, zahvaljujući ovolikom uspehu, mogao priuštiti putovanja u jugoistoĉnu Aziju i Kostariku. No kako je godina odmicala, sajt je zahtevao sve potpuniju posvećenost poslu. Nekoliko moderatora i administratora pomagalo je Rosu da odgovara na korisniĉka pitanja i posreduje u spornim transakcijama. Birao je ĉlanove kojima je verovao ĉak i kad nije znao ko su u stvari.
U jesen 2012. Ros se, zajedno s jednim drugom iz detinjstva, preselio u strmu ulicu u stambenoj ĉetvrti San Franciska. Mogao je priuštiti da živi sam, ali sada se već trudio da ostavi što manje tragova koje bi vlasti mogle nanjušiti. Bavio se Silk rondom u internet kafeu blizu kuće njegovog prijatelja;126 iz kafea bi se ulogovao na server Silk rouda, te ga je bilo teže pronaći.
Ros je postajao veoma svestan koliko je teško ostati anoniman ĉak i pomoću najbolje tehnologije. Tokom leta jedan korisnik Silk rouda uspeo je da, prateći niz transakcija, pronađe jedan od glavnih bitkoinskih novĉanika Silk rouda, koji je sadržao novĉiće u vrednosti od oko dva miliona dolara.127 Nije bilo gubitaka, ali je ovo skrenulo pažnju na ĉinjenicu da možda bitkoin ne zahteva od korisnika da otkriju svoj identitet, ali nalozi su pseudonimni, vezani su za određen identitet, a ne snonimni. U Australiji policija je ušla u trag transakcijama i prvi put u toj zemlji uhapsila izvesne prodavce sa Silk rouda.
Zbog svega ovoga, međutim, Ros nije bio ništa manje drzak niti ambiciozan – zapravo je možda postajao sve posvećeniji kako je vreme odmicalo. Na forumu, pod nadimkom Strašni Pirat Roberts, ili SPR, pisao je da se neće dati „do poslednjeg daha".
Kada vidiš šta je sve moguće, kako da radiš nešto drugo? Kako da se
ikad ponovo ukljuĉiš u nasilnu i sadistiĉku mašinu koja guta poreze,
isisava život, tlaĉi ljude, raspiruje ratove? Kako da kleĉiš kada si
osetio koliko su ti noge snažne?
Kao Strašni Pirat Roberts, Ros je za svoje ĉlanove postao neka vrsta legendarnog junaka, i upuštao se s njima u rasprave na potforumima posvećenim filozofiji, ekonomiji i pravu, i kasnije u SPR-ovom klubu ljubitelja knjiga, gde se zalagao za svet u kom „ljudski duh cveta, neobuzdan, divalj i slobodan!"
Kako je vreme odmicalo, međutim, postajalo je teže izbegavati sve prisutnije opasnosti života u anonimnom svetu u kom niko ne drži vlast u svojim rukama. U novembru 2012. jedan haker je zapretio da će obelodaniti ogromnu koliĉinu podataka o korisnicima Silk rouda ako mu Ros ne plati. Uskoro potom je usledio napad uskraćivanjem usluga, koji je naposletku i oborio sajt. Ros je zaustavio ovaj napad tako što je platio napadaĉu dvadeset pet hiljada dolara.128 Kada je sajt opet postao dostupan, stil i nastup Strašnog Pirata Robertsa su se promenili, i pojedini korisnici su posumnjali da je sajt promenio vlasnika. Ros je objasnio kako menja stil pisanja kako ga ne bi uhvatili.129
U novembru je Ros odleteo na Dominiku,130ostrvo u Karipskom moru poznato po tome što se tamo lako dolazi do „ekonomskog državljanstva". (Rodžer Ver je takođe pokušavao da dobije državljanstvo ove zemlje.) Ostrvce je nudilo pasoš u zamenu za donaciju od sedamdeset pet hiljada dolara. Ova svota nije predstavljala problem Rosu, i on je poĉeo da popunjava prijavu na laptopu, a kao struku je naveo „IT savetnik". Novi pasoš omogućio bi mu da pobegne mnogo dalje van domašaja vlasti koje su ga, kako je znao, jurile.
Ipak, navikavao se na novi život. U ĉetu s jednim ĉlanom Silk rouda, skautom, koji je razmišljao da se zaposli kod njega, Ros je, u odgovor na skautovu izjavu kako se plaši hapšenja, objasnio zašto smatra da bi ga bilo teško uhvatiti. „stavi se u položaj tužioca koji traži dokaze da si kriv", 131rekao je skautu preko ĉeta. „Ako ćemo pravo, mogu nešto da dokažu samo ako bi se ti pred njima ulogovao i uzeo da radiš to što radiš."
Ipak, Ros je priznao koliko ga brine ĉak i najmanja mogućnost.
„najgore u ovom poslu nije opasnost da ćeš u zatvor ili da će ti se život poremetiti", napisao je; „nego navići se na to i biti stalno svestan te mogućnosti, ma koliko neverovatna bila."
„i- dodao je- držati svoj rad u tajnosti."
Sad je već bio dovoljno prekaljen i umeo je da zadrži za sebe šta treba. Ĉak ni drug s kojim je živeo i devojka s kojom se viđao nisu znali. Mogao je da bude iskren samo pred korisnicima i administratorima svog sajta, koji nisu znali ko je on, a sve mu je teže bilo da ĉak i njima veruje. Forum Silk rouda vrveo je od rasprave koji bi korisnici i prodavci na sajtu mogli biti policajci na tajnom zadatku. Možda najžustrija debata razbuktala se oko korisnika po imenu nob. Pred kraj 2012. nob je ponudio kilogram kokaina za dvadeset i sedam hiljada u bitkoinima. Nob gotovo da nije imao komentare za trgovinu drogom preko sajta i mnogi drugi korisnici bili su sumnjiĉavi.
„Ako ovaj nalog ne pripada snagama bezbednosti, pripada tako nekom sranju, to je sigurno", napisao je na forumu korisnik po imenu MC Haberdašer. „Radije bih se probudio iz heroinske besvesti na zadnjem sedištu, u sredini, u kolima punim riba dok trešti spid garaž nego što bih naruĉio išta od tog lika."
U ovom sluĉaju, međutim, Ros je verovao nobu, koji je lagano gradio odnos s njim u prethodnih godinu dana. Ros je rešio da pomogne nobu da proda kilogram kokaina132i povezao ga je s jednim administratorom sajta, kronikpejnom, Rosovim prvim zaposlenim, još od 2011. Administrator je u stvarnom životu bio Kertis Grin, ĉetrdesetsedmogodišnji pokeraš s nekoliko unuka, nastanjen nedaleko od Solt Lejk Sitija.
Grin je našao kupca za nobov kokain i ponudio je da primi paket na kuću, a onda ga pošalje kupcu. Paket je isporuĉen na Grinovu kućnu adresu sedamnaestog januara 2013. Tek što ga je uneo unutra i raspakovao ga da proveri sadržaj, unutra su pokuljale specijalne jedinice. Agenti su se razmileli po kući i našli gomilu crnih, naroĉito sklopljenih raĉunara za rudarenje bitkoina. Pod oko kompjutera i u ostatku kuće bio je zastrt stvrdnutim psećim govnima.
Ĉak i kada je Ros ĉuo da je Grin uhapšen – i pušten uz kauciju – nije pomislio da ga je nob odao. Ros je oduvek bio pomalo sumnjiĉav što se Grina tiĉe, i mislio je da radi to što radi zbog novca, ne zbog ideala.133Ros je zapitao noba (za kog je još mislio da je krupan diler droge) bi li poslao nekoga da „prebije Grina i natera ga da vrati pokradene bitkoine".134.
Nob je pristao. Ipak, Ros se sutradan predomislio: „Je l' bi mogao da izmeniš naređenje, neka ga pogube umesto da ga muĉe?" Ros je objasnio nobu kako se plaši da će Grin dati vlastima podatke o korisnicima Silk muda, i možda ugroziti ĉitav sajt i njegovu svetlu misiju. Rekao je da nikad ranije nije „ubio ĉoveka niti naruĉio ubistvo, ali to je u ovom sluĉaju pravi korak".
Federalni agenti koji su držali Grina u pritvoru i koji su potajno stajali iza korisnika noba ljubazno su iscenirali Grinovu smrt (ali ga zapravo nisu ubili) i imejlom su poslali Rosu krvave fotografije. Kada su fotografije stigle, Ros je dgovorio: „malo sam uzrujan, ali dobro sam." „samo mi je sve ovo novo, rekao je, pa brzo dodao: „ne mislim da sam postupio neispravno." Za navodnim Grinovim ubistvom usledilo je prebacivanje osamdeset hiljada dolara na raĉun u banci Kapital uan u Vašingtonu. Novac je poslat putem anonimne australijske službe za transfer novca koja je krila mesto boravka i identitet pošiljaoca. Ipak, agenti su već kopali po obilju podataka na Grinovim kompjuterima i tražili nešto što će ukazati na njihovu pravu lovinu – samog Strašnog Pirata Robertsa.
___________________________
124 Nicolas Christin, .Traveling the Silk Road: A Measurement Analysis of a Large Anonymous Online Marketplace―, Working Paper, 28. novembar 2012.
125Eileen Ormsby, Silk Road (Sydney: Pan Macmillan Australia, 2014).
126Tajna optužnica protiv Rosa Ulbrihta koju je podneo specijalni agent FBI-ja Kristofer Tarbel 27. septembra 2013.
127 Ormsby.
128RUDS GX 250
129 Ormsby.
130RUDS GX 291.
131RUDS GX 225B
132Obnovljena tužba protiv Rosa Ulbrihta koju je podnela Velika porota oblasti Merilend 1. oktobra 2013.
133RUDS GX 240B
134 Obnovljena tužba protiv Rosa Ulbrihta koju je podnela Velika porota oblasti Merilend 1. oktobra 2013. Rosu još nije bilo suđeno po taĉkama optužnice u Merilendu i nije proglašen krivim ni po jednoj taĉki koja se odnosi na ubistvo.
Iz knjige: Nathanijel Popper: Digitalno zlato
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TREĆE POGLAVLJE
Нема коментара:
Постави коментар