Kada se ujutru, nakon teksta na Slešdotu, kasno probudio, Marti je video da pažnja koju su privukli nije samo kratkog veka. Ljudi nisu dolazili prosto da bace pogled i odlazili dalje. Skidali su sa interneta bitkoinski softver i ukljuĉivali ga. Program je u junu skinut oko tri hiljade puta, ali je u julu ovaj broj porastao na više od dvadeset hiljada.49. Sutradan posle teksta na Slešdotu, bitkoinska slavina Gavina Andrisena razdelila je pet hiljada bitkoina i presušila. On je molio za donacije i išĉuđavao se koliko je mreža snažna:
U poslednja dva dana, otkako je bitkoin „slešdotovan― nisam ĉuo NI
ZA KAKVE probleme, bitkoini se ne gube pri transakcijama, mreža
ne pada zbog broja ljudi, niti ima ma kakvih problema sa osnovnim
funkcionisanjem.50
Ipak, iako je sam bitkoinski softver radio dobro, novi korisnici uskoro su se suoĉili sa ograniĉenjima bitkoinskog ekosistema. Ko je hteo odmah da pribavi više bitkoina nego što je bilo raspoloživo u Gavinovoj slavini, sada je imao samo nekoliko oskudnih mogućnosti; jedna je bila nesigurna, nepouzdana usluga koju je Marti podesio nekoliko meseci ranije.
Pored ostalih na ovu slabost naišao je i Džed Makejleb. Džeda, rođenog Arkanzašanina, odgajila je samohrana majka, koja se izdržavala novinarskim radom. Od malih nogu Džed je bio ĉudo od deteta kad je reĉ o matematici i drugim prirodnim naukama, i ovo mu je omogućilo da studira na Berkliju. Džed je, međutim, bio nestalan, i uskoro se ispisao s Berklija i preselio u Njujork. Tu je s jednim partnerom osnovao nešto što će postati glavni naslednik Napstera. Njegov softver Idonki (eDonkey) omogućavao je pojedincima da razmenjuju velike fajlove, recimo filmove, i pokazao se toliko uspešnim da je Ameriĉko udruženje diskografskih kuća tužilo i Džeda i njegovog poslovnog partnera. Naposletku su platili trideset miliona dolara po vansudskom dogovoru i ukinuli su Idonki, ali takođe su usput i zaradili nekoliko miliona.
Iako je bio tih i introvertan, Džed je nastupao ležerno i stoga je lakše sticao prijatelje i nalazio devojke. Kada se jedna kratka veza završila trudnoćom, on i dotiĉna žena, Maj Sun, odluĉili su, donekle spontano, da zadrže bebu i pokušaju da ostanu u vezi. Od dela Džedove zarade kupili su imanje s bazenom na oko sat vožnje severno od Njujorka baš kad su oĉekivali drugu bebu. U prevelikoj, uglavnom praznoj kući, Džed se bacio na onlajn igru koju je napravio, pod nazivom The Far Wilds, igru koja je privukla samo nekoliko ljubitelja. Provodio je beskrajne sate u spavaćoj sobi u prizemlju, koju je pretvorio u svoju jazbinu. Oko njega su se gomilale knjige o neuronauci i veštaĉkoj inteligenciji – baš kao i bajata hrana, koja je privlaĉila bube; Maj Sun se u poĉetku trudila da ih se otarasi, ali uskoro ih je prihvatila kao nusproizvod Džedove briljantnosti.
Kada je Džed na Slešdotu naišao na tekst o bitkoinu, on mu je odmah zagolicao radoznalost. Ĉinilo se da predstavlja ostvarenje mnogih ideala Napstera i Idonkija – oduzimanje moći od vlasti i davanje te iste moći pojedincima. Ipak, kada je pokušao da kupi same bitkoine, Džed je naišao na prepreku utoliko što ih je prodavalo vrlo malo sajtova.
Dojeći novorođenog sina, Maj Sun je jedne noći ušetala u Džedovu radnu obu i zatekla ga iznerviranog.
„Našao sam nešto mnogo kul, zove se bitkoin – baš je gikovski i libertarijanski", Džed je rekao Maj Sun svojim tihim, žestokim glasom. „Ali je bez veze. Ne može da se kupi noću."
Džed je rekao kako želi da napravi sajt gde bi se novĉići mogli kupovati u svako doba. Sutradan ujutru, kada je Maj Sun ustala, posao je već bio gotov. Uz nešto iskustva u amaterskoj trgovini stranim valutama, Džed je znao šta je ono najosnovnije za jednu menjaĉnicu. Ipak, nikad pre toga nije pravio veb-sajt; pretežno se bavio složenijim pozadinskim softverom. Njegova nova bitkoinska menjaĉnica liĉila je na kakav zabavan ogled.
On i Maj Sun razmatrali su kako da nazovu sajt. On je pomenuo stari domen koji je posedovao, ali ga nije koristio – mtgox.com. Džed je kupio sajt 2007. godine da bi napravio internet tržište za kupovinu i prodaju karata za igru Magic: The Gathering – otuda i akronim „mtgox―: Magic: The Gathering Online Exchange. Prodavnica je radila samo nekoliko meseci, a onda ju je Džed zatvorio i sajt je otada stajao prazan.
„Da, iskoristi to", odgovorila je Maj Sun. „Zvuĉi ĉudno i lako se pamti. Što da ne, kad ga već imaš registrovanog?"
Sedam dana posle teksta na Slešdotu, Džed je na bitkoinskom forumu ležerno objavio da ima novi sajt:
Zdravo svima.
Upravo sam napravio novu bitkoinsku menjaĉnicu.
Slobodno mi kažite šta mislite.
Mt. Goks se znatno razlikovao od već postojećih menjaĉnica, prvenstveno zato što je Džed nudio da prima novac od potrošaĉa preko svog naloga na Pejpalu i tako prekrši zabranu Pejpala o prodaji i kupovini valuta. Ovo je znaĉilo da bi Džed mogao primati sredstva iz celog sveta. Što je još važnije, mušterije nisu morale slati novac Džedu kad god požele da ga zamene. Umesto toga, mogle su ga držati – i u dolarima i u bitkoinu – na Džedovom nalogu, a onda ga zameniti u bilo kom smeru, dokle god imaju dovoljno sredstava, sliĉno kao kada koristite tradicionalni namenski brokerski raĉun.
Postalo je znatno zgodnije kupovati i prodavati bitkoine zahvaljujući ovim unapređenjima, ali ona su sa sobom donela i nove opasnosti, koje su pretile izdajom osnovnih naĉela ove valute. Po Satošijevoj zamisli, bitkoin se mogao koristiti bez ukazivanja poverenja ma kakvom centralnom autoritetu. Trebalo je da bitkoin bude novi novac, koji će ljudi moći da ĉuvaju sami, bez posredstva banke, bezbedan zahvaljujući privatnom kljuĉu poznatom samo korisniku. Klijenti Mt. Goksa vratili bi se starom modelu, po kome jedna institucija – Džedova kompanija- ĉuva svaĉiji novac. Ako bi Džed ponudio dobre bezbednosne mere, ovo bi se moglo ispostaviti kao sigurnije nego držanje novĉića na kućnom kompjuteru. Ipak, Džed nije bio struĉnjak za raĉunarsku bezbednost, i ako bi nekako izgubio privatne kljuĉeve digitalnih novĉanika u menjaĉnici, mušterije ne bi dobile nikakvu odštetu. Za razliku od banaka, koje su pobornici bitkoina kritikovali, na Mt. Goksu nije postojalo osiguranje depozita i nikakva regulatorna tela nisu nadgledala bezbednost i bonitet Džedove operacije. Trebalo je izabrati između sigurnosti i naĉela s jedne i pogodnosti s druge strane.
Kada je jedan ĉlan foruma zapitao zašto da se odluĉe za Mt. Goks umesto za druge sajtove, Džed je odgovorio na svoj uobiĉajeni skromni ali samouvereni naĉin.
„Uvek je dostupan na internetu, sve je automatski, sajt je brži i hostovan je na namenskom serveru, a mislim da i lepše izgleda."
Ipak, ĉak se i Džed iznenadio koliko su ljudi brzo poklonili poverenje njegovoj tvorevini i poslali mu novac na Pejpal nalog. Prvog dana poslovanja, osamnaestog jula, kupljeno je dvadeset bitkoina po ceni od pet centi po komadu na Mt. Goksu; poĉetak nije obećavao. Ipak, već prve nedelje je za jedan dan zaradio sto dolara, i do kraja meseca Mt. Goks je po broju razmena pretekao Martijev servis i ostale postojeće menjaĉnice i postao je najveća bitkoinska prodavnica.
Ove nedelje donele su bitkoinu pritajenu ali dramatiĉnu promenu. Sve do tada transakcije su se obavljale povremeno, ali uglavnom među ljubiteljima koji su to radili iz želje da pomognu mreži. Posle teksta na Slešdotu, brzo je postalo sve teže izrudariti nove bitkoine zbog priliva ljudi koji su se utrkivali da pribave novĉiće. Satoši je odluĉio da će, što se više raĉunara bude prikljuĉivalo mreži, to teže postajati da se izrudare novi novĉići; ovo je obezbeđivalo da uvek prođ oko deset minuta između puštanja novĉića u promet. Nedelju dana posle teksta na Slešdotu, težina rudarenja novĉića porasla je za trista posto.51. Gavin Andrisen, koji je poĉeo da rudari bitkoin iz želje da pomogne mreži, sada je otkrio da je pomoću Mekovog laptopa starog ĉetiri godine gotovo nemoguće dobiti nove novĉiće.
Odjednom, ako ste želeli bitkoine, morali ste ih kupiti. A ljudi su bili voljni da urade upravo to – da potroše stvaran novac za ove neoprobane unose u digitalnoj tabeli. Bitkoin je postajao sve popularniji, i to se nije moglo prenebregnuti. Jedan novi ĉlan foruma je napisao:
Kod bitkoina mi se dopada što ta zajednica ima na umu neko rešenje i
mi zapravo isprobavamo to rešenje. U stvarnom životu ne poznajem
mnogo ljudi koji razmišljaju i blizu ovako radikalno kao ja (i mnogi
na ovom forumu). A ipak, što je neobiĉno, mogu da priĉam o bitkoinu
s drugovima u stvarnom životu mnogo duže nego što inaĉe hoće da
slušaju moje uobiĉajene govorancije o tome „kako bi trebalo da bude"―
– zato što bitkoin zapravo postoji.
Krajem jula Marti je otvorio prvi neengleski forum, na ruskom, i u roku od nekoliko nedelja na njemu je bilo na stotine poruka. Engleski forum rastao je mnogo brže. Za mesec dana forum je stekao više novih ĉlanova – trista sedamdeset – nego što se bilo pridružilo od nastanka, u novembru 2009.52. U želji za još razgovora, sve veći ĉopor posvećenih pobornika bitkoina dospeo je i na Martijev ĉet-kanal. Sada je bitkoinski kanal na IRC-u postao kao nekakav globalni kafić, otvoren dvadeset i ĉetiri sata, gde su novi korisnici mogli da se skupljaju i dive se eksperimentu u kom su uĉestvovali.
Oko ponoći dvadeset i šestog septembra, jedan novi pristalica bitkoina napisao je: „Ne mogu da spavam! Sve vreme mislim koliko je ovo super. Za mene je bitkoin 'zlato sajber-prostora'. Naprosto sam oduševljen."
Sutradan po podne, drugi novi korisnik je pomenuo kako je deset sati išĉitavao sve što je uspeo da nade o ovoj mreži.
„I ja sam to uradio kad sam prvi put ĉuo za bitkoin". odgovorio je Gavin. Svakom se bitkoin dopadao iz razliĉitih razloga, ali većina se zaljubila u osnovnu ideju digitalne gotovine koju svaki korisnik može da kontroliše i da je prebacuje širom sveta samo pomoću privatnog kljuĉa. Korisnici su u tom trenutku pretežno bili mladi muškarci, u životu nevezani ni za šta izuzev za svoje laptope, u neprestanoj vezi s ljudima na drugoj strani Zemljine kugle. Prenos novca preko sveta pomoću papirnog ĉeka ili staromodnog bankovnog transfera delovao je apsurdno nazadno.
Satoši je navratio na forum i napomenuo kako je bitkoinski softver predviđen ne samo za prenos novĉića nego i za još ponešto. Softver je takođe imao mogućnost da prikaĉi naroĉite instrukcije za svaki novĉić tako da se novĉići ponašaju na odreĊen naĉin, u skladu s korisnikovim željama. Novĉić u blok-lancu mogao se, na primer, programirati da pređe s jedne adrese na drugu samo uz potvrdu tri ili ĉetiri razliĉita privatna kljuĉa, što bi omogućilo da se bitkoin koristi u onim zvaniĉnim transakcijama za koje je trenutno bio neophodan skup i nezgodan posrednik.
„Predviđen je da podržava neverovatnu koliĉinu raznolikih transakcija koje sam osmislio pre mnogo godina".- pisao je Satoši. „Uslovne akreditive, obligacione ugovore, arbitraţu, zajedniĉko potpisivanje itd. Ako bitkoin postane široko prihvaćen, ubuduće valja ovo ispitati, ali sve se moralo osmisliti u poĉetku da bi kasnije bilo izvodljivo."
Satoši je reklamirao bitkoin kao sistem u kom nema potrebe ukazivati poverenje trećoj strani, sistem bez oslanjanja na centralni autoritet. Ipak, kao i svi oblici novca, bitkoin se jeste oslanjao na to da njegovi korisnici ukazu poverenje idejama i integritetu sistema na kom se zasniva – što su u ovom sluĉaju kod i matematika – i malena elita kosmopolitskih programera bila je voljna da to uradi. Novi preobraćenici, sa svoje strane, nisu doneli samo polet već i nov ugao iz kog je valjalo ispitati kod, novi nivo programerskog iskustva koji je do tog trenutka nedostajao.
Krajem jula Gavin i Satoši su dobili imejl od jednog takvog korisnika, programera iz Nemaĉke pod internet nadimkom Art Fore (ArtForz), koji je našao dotad neotkrivenu slabu taĉku u kodu za mrežne transakcije. Zahvaljujući ovom propustu bilo je moguće trošiti bitkoin iz tuđeg novĉanika.
Gavin i Satoši su odmah shvatili da ovo nije samo grešĉica već ogromna mana koja bi ĉitav projekat mogla osuditi na propast. Ako neko drugi može da potroši tvoje novĉiće, ceo sistem je beskoristan.
Satoši je brzo rešio problem – grešku zapravo nije bilo teško ispraviti. Ipak, u međuvremenu, Gavin i Satoši su se, iz straha od zloupotrebe, dogovorili da zadrže propust u tajnosti sve dok svi na mreži ne budu koristili novi, ispravljeni kod.
„Za sada ne pominji grešku T RETURN' ni pred kim ko već ne zna za nju",pisao je Satoši Gavinu.
Pošto je popravljeni softver sadržao „desetak izmena", pisao je Satoši, „neće biti tako oĉigledno koja je taĉka bila najslabija. Ljudi će imati vremena da pređu na noviji za sluĉaj da napadaĉi traže slabe taĉke u izmenama koje smo uneli."
I sama ĉinjenica da Art Fore nije iskoristio ovu grešku bilo je pravo ĉudo. Ipak, bifkoinski sistem i motivacija koju je davao korisnicima bili su predviđeni da izazovu upravo takvo ponašanje. Art Fore je i sam rudario u potrazi za novĉićima – koristeći tehnologiju grafiĉkog procesora koju je otkrio Laslo – i znao je da će, ukoliko se poljulja poverenje u sistem, njegovi novĉići biti bezvredni. Podsticaji tržišta funkcionisali su baš kako treba. Ovi događaji takođe su potvrdili osnovanost Gavinovog poverenja u moć decentralizovanih sistema. Art Fore je pripadao mreži i stoga nije bio samo pasivan korisnik. On i Gavin, kao i svi ostali, doprinosili su njenom stvaranju.
****
Nekoliko meseci ranije velika briga bitkoinskog foruma bila je kako privući nove korisnike, ali sada je problem bio kako izaći na kraj s prilivom novih korisnika, njihovim mogućim zlonamernim ponašanjem i sukobljenim interesima.
Ovi problemi su naroĉito došli do izražaja nakon što se bitkoin opet našao u centru pažnje. U novembru je Vikiliks, organizacija koju je osnovao Džulijan Asanž, redovni ĉlan starog sajferpankerskog pokreta, obelodanio ogromnu zbirku poverljivih ameriĉkih diplomatskih dokumenata u kojima su razotkrivene dotad tajne operacije širom sveta. Velike kompanije za poslovanje putem kreditnih kartica, kao i Pejpal, istog ĉasa su se našle pod politiĉkim pritiskom da obustave obradu donacija Vikiliksu; ovo je postalo poznato kao blokada Vikiliksa.
Ovaj potez je ukazao na možda uznemirujuću vezu između finansijske industrije i vlasti. Ako se politiĉarima ne sviđa određena grupa, onda vladini zvaniĉnici zamole banke i kompanije za poslovanje putem kreditnih kartica da uskrate neomiljenoj grupi pristup finansijskom sistemu, i to ĉesto bez sudskog odobrenja. Finansijska industrija kao da je davala politiĉarima vanzakonski naĉina da se obore na neistomišljenike.
Blokada Vikiliksa zadrla je u suštinu briga prvobitnih sajferpankera. Bitkoin je, sa svoje strane, ĉinilo se, imao mogućnost da poništi ovaj problem. Svako na mreži upravljao je sopstvenim novĉićima pomoću privatnog kljuĉa. Nikakva centralna organizacija nije mogla nekom zamrznuti bitkoinsku adresu ili spreĉiti slanje novĉića sa određene adrese.
Nekoliko dana nakon poĉetka blokade Vikiliksa, PC vorld je objavio veoma ĉitan ĉlanak u kom je istaknuto kako je bitkoin oĉito koristan u ovakvim okolnostima: „Niko ne može da obustavi rad bitkoinskog sistema ili da ga cenzuriše izuzev ako iskljuĉi ĉitav internet. Da je Vikiliks zatražio bitkoine, bez odlaganja bi dobio donacije."53
Nije bilo jasno može li se bitkoin zaista koristiti u baš tom sluĉaju, ali ma kakve bile praktiĉne mogućnosti, blokada je potpomogla da rasprava o bitkoinu prevaziđe priliĉno uzanu problematiku privatnosti i vladinog štampanja novca – pitanja koja su preovlađivala u poĉetku. Ovo opštije filozofsko pitanje privlaĉilo je širu publiku, i forum je vrveo od novih ĉlanova, koji su se prikljuĉili jer je tema bila goruća. Jedan novi korisnik, mladić iz Engleske po imenu Amir Taki, predložio je da se novac donira Vikiliksu u bitkoinima. Amir je tvrdio kako će se bitkoini zbog ovoga proĉuti, a pritom će možda pomoći Vikiliksu da prikupi novac.
Ovo je raspirilo živu raspravu na forumu. Izvestan broj programera brinuo se da bitkoinska mreža nije spremna za toliki promet – a i da bi se mogla naći pod lupom vlasti ako bi je koristili za kontroverzne donacije.
„Nipošto nije mudro napraviti od bitkoina tako upadljivu metu u ovako ranom stadijumu projekta. Dok se vi javno borite za svoja naĉela, moglo bi doći do velike 'kolateralne štete' u bitkoinskoj zajednici"― napisao je jedan programer.
Satoši je naposletku stavio taĉku na raspravu. Kada je neko na forumu napisao: „Spremni smo na sve", Satoši je odgovorio žestoko:
"Ne, nismo „spremni na sve".
Ovaj projekat mora napredovati postepeno da bismo usput ojaĉavali softver.
Ovim molim Vikiliks da ne pokušava da koristi bitkoin. Bitkoin je
mala zajednica u povoju, u beta stupnju razvoja. Dobili biste samo
sitniš, a u ovoj fazi bi nas negativna kritika koju biste vi doneli mogla uništiti.
Ovo je bilo dovoljno da ubedi Amira.
„Potpuno sam se predomislio, i slažem se. Hajde da štitimo i pazimo bitkoin dok ne izađe iz jaslica i ne stupi na ekonomsko bojno polje.
U jesen 2010. Satošijeve poruke bile su sve ređe; ova je bila jedna od njih. I Satoši i Marti sve manje su pisali na forumu. Što se tiĉe Martija, on se godinu dana bavio bitkoinom besplatno, i trebao mu je redovan izvor prihoda. U septembru, dva meseca posle teksta na Slešdotu, zaposlio se u firmi za analizu podataka s društvenih mreža i radio je puno radno vreme. Pored toga što je bio prezauzet, Marti je uvideo da više nije potreban. Gavin i još nekoliko ljudi preuzeli su na sebe mnoge svakodnevne zadatke koje je ranije obavljao Marti. I ĉet-kanali su vrveli od korisnika spremnih da pomognu.
Satošijev postepeni nestanak bio je manje uoĉljiv. S vremena na vreme on je još uvek pisao na forumu kada bi se postavilo neko određeno pitanje, ali nikad se nije pojavljivao na ĉet-kanalu i sve više je prelazio na neredovno privatno dopisivanje s Gavinom i samo još nekoliko developera. U decembru je Satoši pitao Gavina bi li mu smetalo da se njegova imejl-adresa postavi na veb-sajt o bitkoinu, kao glavni kontakt. Nakon što se njegovo ime pojavilo, Gavin je primetio da je Satošijev imejl nestao.
Kada je Satoši ostavio na forumu svoju poslednju poruku, dvanaestog decembra 2010, ni po ĉemu se nije videlo da je poslednja. Objavio je najnoviju verziju softvera, verziju 0.3.19; ton mu se uoĉljivo razlikovao od tona u ranim porukama, kada je ubeđivao ljude kako bi bitkoin mogao osvojiti svet. Sada je najupadljivije tu bilo upozorenje da je bitkoin još veoma podložan napadima putem uskraćivanja usluga korisnicima54, prilikom kojih se sistem preplavi prometom.
„Postoji još bezbroj naĉina za napad", napisao je Satoši u kratkoj poruci.
Ovo se dogodilo samo nekoliko dana nakon što se Hal Fini ponovo ulogovao, prvi put još od poĉetka 2009. Lu Gerigova bolest brzo je napredovala i sada mu je kretanje uglavnom bilo ograniĉeno na boravak u dnevnoj sobi; porodica je sve uredila tako da je mogao nastaviti rad na kompjuteru.
Pri povratku u grupu, Hal je nastupio skromno, uz nekoliko šturih komentara o obrascu po kom se menjaju cene bitkoina i o tome da li bi se bitkoinski blok-lanac mogao koristiti kao nova vrsta baze podataka. Kao i uvek, bio je veoma poletan kad je mreža u pitanju.
„Voleo bih da ĉujem konkretne primedbe na kod. Meni izgleda odliĉno, iako bih voleo još komentara", napisao je na forumu. „Snažna je ovo mašinerija."
Ovo je navelo Satošija da ostavi svoju pretposlednju poruku. „Hale, kad ti tako nešto kažeš, to mnogo znaĉi. Hvala."
Ljudi koji nikad ranije nisu ĉuli za Hala otpoĉeli su razgovor.
„Ko je Hal s foruma?― pisao je jedan korisnik. „Izgleda da ga Satoši poznaje."
Ovo pitanje brzo je ustupilo mesto još većoj zagoneci: Ko je Satoši? .
„Je l' on stvarna osoba?", pitao je jedan forumaš.
Hm, skoro da i nema rezultata pretrage o Satošiju a da nije u vezi sa bitkoinom", napisao je drugi korisnik posle brze pretrage.
Ovim je poĉela prva faza lova na Satošija, koji će potrajati godinama. Ljudi na ĉet-kanalu pretresali su poznate pojedinosti o Satošiju i njihov znaĉaj. Neko je istakao da Satoši povremeno piše reĉi na britanski naĉin i koristi britanski žargon. Takođe je u prvi blok bitkoina koji je napravio Satošijev kompjuter bio ukljuĉen odlomak iz britanskog novinskog ĉlanka.
Jedan korisnik bitkoina iz Japana pomenuo je kako je Satoši uobiĉajeno ime u Japanu, ali je tvrdio kako Satoši po svoj prilici nije Japanac, pošto nikad ne koristi japanske reĉi i uvek se potpisuje prvo imenom pa prezimenom, suprotno japanskom obiĉaju.
„Moţda je to trik, navodi nas da mislimo kako nije Japanac", napisao je drugi korisnik.
„Meni se najviše sviđa teorija o pseudonimu. Mnogo je gotivnije imati tajni identitet nego samo dosadno ime", napisao je neko.
„Isuse, ovo je sjajna priĉa. Ĉudo je Njujork tajms još nije preneo", ubacio se treći forumaš.
U ranim danima, Marti nikad nije postavljao Satošiju liĉna pitanja, ali je pretpostavljao da mu Satoši Nakamoto nije pravo ime. Marti je imao uvid u veb- sajtove o bitkoinima i mogao je videti da Satoši pristupa sajtovima preko mreže Tor, koja skriva geografsku lokaciju i IP adresu.
Gavin je pitao Satošija nekoliko liĉnih stvari u prvom imejlu, ali Satoši je ta pitanja prenebregao i Gavin nije navaljivao dalje.
Jedan redovni posetilac foruma pitao je Satošija: „Zamislimo da, saĉuvaj bože, ti više ne možeš da programiraš ili budeš nedostupan iz nepoznatih razloga. Jesi li smislio kako da bitkoin nastavi dalje u tvom odsustvu?"
Satoši nije odgovorio, ali drugi na forumu jesu: bitkoinski softver je softver otvorenog koda, dostupan svim korisnicima, i nije bitno je li Satoši ukljuĉen u projekat ili ne. „Dokle god je izvorni kod otvorenog tipa, to je dovoljno. Ako bude bilo potrebe i dovoljno interesovanja, zajednica će se postarati za to. Osloni se na zajednicu"― napisao je jedan developer.
U mnogo ĉemu, Satoši je u svojim rukama držao podjednako malo ili mnogo moći kao i svaki drugi korisnik mreže. Svi novĉići nalazili su se u zajedniĉkom blok-lancu, ali samo osoba koja ima privatni kljuĉ za određenu adresu mogla je koristiti novĉiće s nje. Satoši je mogao probati da izmenom softvera zadobije veću kontrolu, ali time ne bi ništa postigao osim ako većina mreže ne usvoji ove izmene. Svejedno, Gavin, koji je sada možda bio vodeća osoba u svetu bitkoina, znao je da je platonski ideal softvera otvorenog koda nešto složeniji kad se malo zadre pod površinu. Iako je svako mogao da predloži izmene protokola, i dalje su u suštini samo on i Satoši mogli ove izmene odobriti – i to im je davalo neobiĉno veliku moć u okviru sistema. Što je još važnije, iako je Satoši napisao program predviđena da iskljuĉi potrebu za ukazivanjem poverenja trećoj strani, korisnici ove tehnologije i dalje su morali verovati da će ona raditi kako je predviđeno. Na forumu Gavin je napisao: „Poverenje je bitkoinu najveća prepreka do uspeha. Mislim da nikako ne možemo navesti ljude da brže poveruju u njegovu pouzdanost; za sticanje poverenja treba vremena."
Trenutno, međutim, glavni razlog za nepoverenje nisu bili oskudni podaci o Satošiju. Ako je Satošijeva anonimnost uopšte imala ikakvo dejstvo, ĉinilo se da povoljno utiĉe na veru ljudi u sistem. Anonimnost kao da je svedoĉila kako bitkoin nije napravio neko ko želi liĉnu slavu ili uspeh. Pri svemu tome, Satošijevo odsustvo omogućavalo je ljudima da u bitkoin projektuju sopstvene vizije.
Probleme su, s druge strane, mogli izazvati upravo ljudi zahvaljujući kojima je bitkoin doživljavao procvat. Mreža se širila, ali pojedinci među sve brojnijim pristalicama takođe su mogli predstavljati najveću pretnju po bitkoin i po neophodno poverenje.
_________________________
49.Podaci o skidanju softvera sa interneta dostupni su na adresi http://sourceforge.net/projects/bitcoin/files/ stats/timeline.
50.Gavin Andrisen poslao na BTKF 14. jula 2010
51. Podaci o težini rudarenja dostupni su na adresi https://blockchain.info/charts/difficulty?timespan=all&showDataPoints=false&daysAverageString= 18c sh ow_header=true&scale=0&address=.
52. Podaci o posećenosti foruma dostupni su na adresi https://bitcointalk.org/index.php?action=stats.
53. Keir Thomas, „Could the Wikileaks Scandal Lead to New Virtual Currency?―, PCWorld, 10. decembar 2010, http://www.pcworld.com/article/213230/could_wikileaks_scandal_lead_to_new_virtual_currency.html.
54. Ometanje pristupa internet stranici prevelikim pozivanjem servera. (Prim. prev.)
Нема коментара:
Постави коментар