April 2010.
Laslo Hanec, rođen u Mađarskoj, dvadesetosmogodišnji softverski arhitekta nastanjen u Floridi, ĉuo je za bitkoin od jednog druga programera kog je upoznao preko programa za ĉetovanje IRC. Pretpostavljajući da je u pitanju nekakva prevara, Laslo je malo proĉaĉkao naokolo da ustanovi ko to tajno zarađuje novac. Uskoro je shvatio da je tu u toku jedan zanimljiv i plemenit ogled i rešio je da ga pobliže istraži.
Za poĉetak je kupio nešto novĉića od Nju Liberti Standarda, pa napravio softver pomoću kog je bitkoinski program mogao raditi na mekintošu. Ipak, kao i mnogi struĉnjaci za kod, Laslo je prišao novom projektu na hakerski naĉin: pokušavao je da ga onesposobi kako bi ustanovio koliko je otporan. Oĉigledna slaba taĉka bio je sistem za stvaranje ili rudarenje bitkoina. Ako bi korisnik prikljuĉio veliku procesorsku snagu na mrežu, mogli bi da osvoje nesrazmernu koliĉinu novih bitkoina. Iako je Satoši Nakamoto osmislio postupak rudarenja tako da se takmiĉenje zasnovano na heš funkcijama oteža ukoliko raĉunari pobeđuju u rudarskoj trci ne na svakih deset minuta nego ĉešće, korisnici s najjaĉim raĉunarima i dalje su imali daleko veće izglede da zadobiju većinu novĉića. 44
Sve do sada, niko nije bio naroĉito motivisan da upotrebi veliku procesorsku snagu za rudarenje, pošto bitkoini u suštini nisu imali vrednost. Ipak, Laslo je rešio da isproba ovu slabu taĉku. Shvatao je da svako na mreži pokušava da pobedi u kompjuterskoj trci pomoću CPU-a – procesora – u svom raĉunaru. Ipak, procesor pokreće i većinu drugih osnovnih sistema u raĉunaru, pa nije naroĉito delotvoran u izvršavanju funkcija za sažimanje. Grafiĉki procesor ili GPU, s druge strane,osmišljen je naroĉito za repetitivno rešavanje problema neophodno da bi se procesuirale slike i snimci – a nešto sliĉno tome potrebno je da bi se pobedilo u trci putem heš funkcija.
Laslo je brzo smislio kako da preusmeri rudarski proces kroz grafiĉki procesor svog raĉunara. Laslov CPU je osvajao u najboljem sluĉaju po jedan svežanj od 50 bitkoina dnevno, od oko 140 svežnjeva, koliko je svakog dana puštano u promet. Kada je Laslo poĉeo da koristi grafiĉku karticu, osvajao je po jedan ili dva svežnja na sat, a povremeno i više. Sedamnaestog maja osvojio je dvadeset i osam svežnjeva; zahvaljujući ovim pobedama tog dana je zaradio hiljadu i ĉetiristo novĉića.
Satoši je znao da će, kako bitkoin bude postizao veći uspeh, neko na kraju uoĉiti ovu priliku, i nije se iznenadio kada mu je Laslo poslao imejl u vezi s projektom. Ipak, dok je odgovarao Laslu, Satoši je oĉito bio rastrzan. Ako jedna osoba uzima sve novĉiće, novi ljudi će imati manje podstreka da se prikljuĉe.
„Ne bih da zvuĉim kao socijalista", odgovorio je Satoši. „Baš me briga je li bogatstvo koncentrisano na jednom mestu, ali za sada bolje napredujemo ako novac dobija 100% ljudi a ne 20%."
Zbog ovoga, Satoši je zamolio Lasla da malo popusti s „preosnaženim hešovanjem"; ovaj novoskovani termin opisivao je proces ubacivanja unosa u hešfunkcije i ĉekanje da se vidi kakve će rezultate izbaciti.
Ipak, Satoši je shvatao i da više procesorske snage na mreži znaĉi jaĉu mrežu dokle god ljudi s jakim raĉunarima, kao Laslo, žele da se bitkoin probije.
Bitkoinski konsenzusni model, koji je zahtevao da svaki novi dodatak blok- lancu – i sve izmene bitkoinskog softvera – mora odobriti većina raĉunara ili ĉvorova na mreži, osiguravao je da, ĉak i ako neko proba da promeni pravila ili poremeti blok-lanac, ne može to da uradi bez podrške 50% drugih raĉunara na mreži. Prema ovom modelu, mreža jeste ostajala nezaštićena ukoliko bi jedna osoba ili grupa preuzele više od pedeset posto procesorske moći; tako nešto nazivamo pedesetjednoprocentni napad. Ako bi pristalice bitkoina poput Lasla pridodale mnogo procesorske moći, protivnik bi teže skupio više od pedeset i jedan posto snage. A Laslo jeste zastupao interese mreže. Na forumu se videlo da je dobroćudan i da ga više zanimaju ideje nego liĉno bogatstvo ili uspeh. I zaista, dok je rudario u potrazi za novĉićima, izgarao je od želje da pokaže kako bi se bitkoin mogao koristiti u stvarnom svetu. Na forumu je pitao da li bi mu neko ispekao ili kupio picu i isporuĉio mu je ili poslao na kućnu adresu u Džeksonvilu u Floridi.
Evo šta hoću: da mi se hrana isporuĉuje u zamenu za bitkoine, pa da
ne moram sam da je naruĉujem ili spremam, otprilike kao kad uplatiš
doruĉak u hotelu, naprosto ti donesu nešto za jelo i ti si zadovoljan.
Pošto je već bio nagomilao oko sedamdeset hiljada bitkoina, ponudio je deset hiljada za jednu picu. Prvih nekoliko dana niko nije prihvatao. Na kraju krajeva, šta bi ta druga osoba radila s novĉićima kada ih Laslo pošalje? Ipak, dvadeset i drugog maja 2010. neko iz Kalifornije ponudio se da pozove ispostavu lanca picerija Papa Džons u Laslovom gradu.45 Uskoro potom, raznosaĉ je pokucao na vrata Laslove povelike kuće u predgrađu Džeksonvila; nosio je dve pice natrpane prilozima.
Potom je još nekoliko ljudi pristalo na ovaj dogovor; nekoliko nedelja Laslo nije jeo ništa osim pice. Njegova dvogodišnja ćerka bila je ushićena, a on je gledao zalihu bitkoina kako išĉezava. Ipak, dokazao je da se bitkoini mogu upotrebiti u stvarnom svetu. Kada je postavio slike jedne svoje gozbe na forum, Marti Malmi mu je ĉestitao: „Bravo, Laslo, ovo je velika prekretnica.―
****
Laslo je dokazao da je moguće bitkoinom plaćati robu iz stvarnog sveta, ali tehnologija je u suštini i dalje bila samo projekat na dobrovoljnoj bazi i oslanjala se na blagonaklonost korisnika. U tih nekoliko meseci, projekat možda najvredniji pomena bio je bitkoinska slavina, sajt koji je besplatno davao bitkoine svakom ko se registruje. Tvorac projekta bio je Gavin Andrisen, programer iz Masaĉusetsa, koji je za pedeset dolara kupio deset hiljada bitkoina, pa ih je sada delio; u bitkoinskom svetu on je bio praktiĉno mitska liĉnost. Za ovu tehnologiju prvi put je ĉuo u maju, iz kratkog ĉlanka na veb-sajtu Infovorld (InfoWorld).46 Pošto je postavio „slavinu" na internet, Gavin je objavio kako bi bilo blesavo tek tako deliti bitkoine, naroĉito što nije naroĉito teško proizvesti ih. Ipak, napisao je Gavin na forumu: „Želim da bitkoinski projekat uspe, a mislim da će nešto pre uspeti ako ljudi prvo dobiju nekoliko novĉića, pa ih isprobaju. Nekome će biti gnjavaža da ĉeka dok mu raĉunar ne proizvede nekoliko novĉića (a ubuduće će to ići sve teže), a kupovanje bitkoina je još uvek pomalo nezgrapno.―
Gavin, ĉetrdesetĉetvorogodišnjak u dobroj formi, sa umirujućim licem posvećenog tate iz predgrađa, imao je vremena za ovaj projekat pošto se s dvoje dece i ženom – profesorkom geologije – nedavno vratio sa ženinog odmora u Australiji. Pre odlaska u Australiju, Gavin je dao otkaz – dotad je bio zaposlen na istraživaĉkoj poziciji na Masaĉusetskom univerzitetu – i sada je smišljao šta dalje da radi od kuće, u svojoj radnoj sobi u koju se ulazilo iz zajedniĉkog predsoblja.
Kada je prvi put proĉitao nešto o bitkoinu, odmah je išĉeprkao Satošijev originalni ĉlanak, sada poznat kao zvaniĉni rad o bitkoinu, i pronašao je forum posvećen bitkoinu; sve je to išĉitao za nekoliko sati. Koncept mu se dopao delimiĉno iz istih politiĉkih razloga koji su privukli i Martija. Gavin je odrastao u liberalnoj porodici na zapadnoj obali, ali je, pod uticajem jednog upornog kolege,na prvom programerskom poslu poĉeo da naginje libertarijanizmu. Iz ovakvih politiĉkih shvatanja prirodno je proizašlo zanimanje za valutu slobodnog tržišta kao što je bitkoin.
Ipak, politika nije bila najvažnija u Gavinovom životu i, za razliku od mnogih libertarijanaca, nije baš mislio da je zlatni standard sjajna zamisao. Za Gavina, jedna od najvećih vrlina tehnologija bila je konceptualna otmenost decentralizovane mreže i softvera otvorenog koda, koji ažuriraju i održavaju svi korisnici, a ne samo autor. Zahvaljujući dotadašnjoj programerskoj karijeri, Gavin je cenio decentralizovane sisteme koje nemaju ama baš ništa s vladom ili korporativnom Amerikom. Za Gavina, moć decentralizovane tehnologije poticala je od svakodnevnijih prednosti softvera i mreža ĉije funkcionisanje ne zavisi od jedne osobe ili kompanije.
Decentralizovani sistemi kao internet i Vikipedija mogli su koristiti struĉnost svih svojih korisnika, za razliku od AOL mreže ili Enciklopedije Britanike. Donošenje odluka možda je duže trajalo, ali su krajnje odluke bile zasnovane na većem broju podataka. Uĉesnici na decentralizovanim mrežama takođe su imali motivaciju da pomažu u održavanju sistema. Ako je prvobitni autor na odmoru ili spava kad dođe do krize, ostali korisnici mogli su da priskoĉe u pomoć. Kao što se ĉesto govorilo, sistemi su jaĉi kada ne postoji samo jedna taĉka oslonca, jer inaĉe kada ona otkaže, otkaže sve. Ovi argumenti su, do izvesne mere, bili tehnološki pandan politiĉkim argumentima libertarijanaca koji se zalažu za oduzimanje moći centralnoj vladi: politiĉka moć bolje funkcioniše kada je u rukama mnogih nego jednog jedinog politiĉkog autoriteta. Ipak, pobornici softvera otvorenog koda uglavnom su ovo izražavali uz nešto manje ideološke obojenosti.
Decentralizovana tehnologija ĉinila se kao prirodan izbor Gavinu, koji nije bio naroĉito sujetan. Iako je pohađao Prinston, bio je sasvim zadovoljan da služi kao neka vrsta programerskog kalfe, da se nekad bavi 3D grafikom a nekad telefonskim softverom za internet. Gavinu je kod posla uvek bilo najvažnije šta je njemu tu zanimljivo, ne šta će doneti najviše novca ili uspeha.
Kako bi se ukljuĉio u bitkoinski projekat, Gavin je uskoro poĉeo da se preko imejla dopisuje sa Satošijem i da predlaže sopstvena poboljšanja koda; uskoro potom je prvi pored Satošija i Martija zvaniĉno uneo izmene u bitkoinski kod.
Još dragoceniji od Gavinove programerske veštine bili su njegovi dobra volja i integritet; bitkoinu je trenutno i jedno i drugo oĉajniĉki trebalo, kako bi se osvojilo poverenje novih korisnika, pošto je Satoši ostajao tek tajanstvena prilika u senci. Satošijeva ideja, naravno, bila je da softver bude otvorenog koda, te da korisnici i ne moraju verovati njemu liĉno. Ipak, ljudi nisu bili naroĉito spremni da povere pravi novac mreži kojom upravlja gomila anonimnih nezadovoljnika.
Gavin je ovoj tehnologiji dao stvarno lice, lice od poverenja. Među prvima na forumu koristio je svoj stvarni identitet; dao je sebi ime gavinandrisen i kao avatar je postavio svoju sliĉicu s planinarskim rancem na leđima i s pomalo blentavim, ali krajnje bezazlenim osmehom na licu. Na forumima je igrao ulogu neke vrste dobroćudnog srednjoškolskog nastavnika; jasno i jednostavno je odgovarao na pitanja koja bi iskrsla. Takođe je posredovao u povremenim politiĉkim svađama između ranih korisnika opreĉnih stavova. Gavin je na to bio navikao. U gradu Amherstu u državi Masaĉusets više puta je biran da služi u Gradskom komitetu, opštenarodnom, savetodavnom telu sastavljenom od dvesta i ĉetrdeset ĉlanova. Koledžski gradić Amherst ĉuven je po liberalnim stavovima, te je ĉesto dolazilo do principijelnih neslaganja između Gavina i ostalih ĉlanova. Ipak, nauĉio je da izbegava svađe i da pronalazi kompromise – to će se ispostaviti kao kljuĉno u bitkoinskoj zajednici u povoju.
Sa slušalicama na ušima i sa ogromnom konzervom energetskog pića „medkrok" pored sebe, Marti je uzbuđeno i sa strepnjom sedeo za radnim stolom u spavaonici. Slešdot (Slashdot), sajt s vestima na polju raĉunarstva omiljen među kompjuterskim gikovima širom sveta, spremao se da objavi ĉlanak o Martijevom omiljenom projektu.47. Bitkoin, na koji se u poslednjih godinu dana uglavnom niko nije osvrtao, samo što nije privukao globalnu pažnju.
Kampanja sa ciljem da se bitkoin probije u medije poĉela je nekoliko nedelja ranije, nedugo pošto je Marti završio tromeseĉno pripravništvo u Simensu. Satoši se spremao da objavi novu verziju bitkoinskog softvera, verziju 0.3, i redovni posetioci foruma opazili su savršenu priliku da ovo razglase. Marti se složio s još nekoliko korisnika da je najbolje mesto za ovo upravo Slešdot.
„Slešdot, s milionima tehniĉki potkovanih ĉitalaca, bio bi sjajno mesto, možda najbolje koje možemo zamisliti!" napisao je Marti na forumu. „Samo se nadam da će nam server izdržati 'slešdotovanje'."
Jedna grupica raspravljala je kako najbolje sroĉiti tekst koji će poslati urednicima Slešdota. Satoši se nakostrešio kada je neko predložio da predstave bitkoin kao nešto „van domašaja svake vlade".
„Ne dolazi u obzir da tako nešto tvrdim ili da nekoga izazivam", pisao je Satoši.
Brzo se izvinio što im kvari zabavu: „Užasno je teško opisati ovo tako da svako razume. Nema se sa ĉime uporediti."
Pošto je Marti predložio izvesne izmene, u konaĉnoj verziji je izneta skromnija tvrdnja kako se „zajednica nada da će valuta ostati van domašaja svake vlade".
Kada je ĉlanak objavljen na internetu, nedugo posle ponoći u Helsinkiju, bio je to samo jedan pasus, koji je bitkoinski tim i poslao.
Šta kažete, zar nije ovo revolucionarna tehnologija?",48.poĉinjao je tekst. „Bitkoin je peer-to-peer, mrežno bazirana digitalna valuta bez centralne banke i bez provizija na transakcije."
Iako je ĉlanak bio mali, internet ĉet-kanal koji je Marti otvorio za zajednicu korisnika bitkoina uskoro je oživeo. Nju Liberti Standard je napisao: „PRVA STRANA!!!"
Redovni posetioci poput Lasla trudili su se da budu na ĉet-kanalu, odgovaraju na pitanja i služe kao neka vrsta turistiĉkih vodiĉa svim novajlijama koji se pojave kada proĉitaju priĉu. U svojoj spavaonici, Marti je postavio poruku na Fejsbuk: "Da sam pušaĉ, popušio bih već dve pakle."
Marti je gledao kako postojano rastu vrednosti na brojaĉima, koji su beležili broj korisnika na forumu i ĉet-kanalu. Forumsko poštansko sanduĉe pretrpavalo mu se porukama; a bitkoinski veb-sajt, na serverima koji nisu mogli podneti više od sto poseta odjedanput, poĉeo je da usporava. U roku od sat vremena, sajt je postao preopterećen i pao je. Marti se žurno trudio da poveća kapacitet sajta kod kompanije koja mu je iznajmljivala prostor na internetu. Ali ni to, kao ni pogrdni komentari pod ĉlankom na Slešdotu, nije mu umanjilo polet. Ovo je ĉekao već mesecima.
_________________
44. Za više informacija o procesu rudarenja vidi Tehniĉki dodatak na strani 258.
45.Podaci o ovoj transakciji dostupni su na adresi https://blockchain.info/tx/al075db55d416d3cal99f- 55b6084e2115b9345e 16c5cf302fc80e9d5fbf5d48d.
46.Neil McAllister, „Open Source Innovation on the Cutting Edge―, InfoWorld, 24. maj 2010, http://www.infoworld.com/article/2627013/open-source-soft-ware/open-source-innovation-on-the- cutting-edge. html.
47.Marti Malmi poslao na BTKF 22. juna 2010.
48.Bitcoin Releases Version 0.3―, Slashdot, 11. jul 2010, http://news-beta.slashdot.Org/story/10/07/l 1/ 1747245/bitcoin-releases-version-03.
Нема коментара:
Постави коментар