Februar 2013
U sastavu stola za kojim je Venses Kasares radio na svom digitalnom novĉaniku Lemon nalazila se pokretna traka za trĉanje, a sve to je stajalo u kancelariji s pogledom na glavnu trgovaĉku ulicu Palo Alta. Monitor mu je štrcao sa omanje gomile primeraka knjige Dug: Prvih pet hiljada godina u tvrdom povezu. Kada bi razgovarao o bitkoinu s ljudima koji mu dođu u kancelariju, neizostavno bi prešao na istoriju novca i ĉesto bi im dao primerak knjige.Venses je u ovom prostoru boravio zajedno s Mikijem Malkom, starim prijateljem iz Venecuele i poslovnim partnerom. Miki je mnogo investirao u Lemon i bio je predsednik upravnog odbora kompanije. Venses je, sa svoje strane, spadao među najveće investitore u Mikijevoj firmi za ulaganje riziĉnog kapitala Ribit kapital (Ribbit Capital).
Mikijev nedavno otvoreni fond se zapravo bavio finansijskim uslugama. Ipak, nakon što se, zahvaljujući Vensesu, i Miki zagrejao za bitkoin, trudio se da nađe nekoga voljnog da investira u virtuelnu valutu. Pošto je postojalo vrlo malo održivih bitkoinskih kompanija, Miki je doneo donekle spornu odluku da za investitorski novac kupuje same bitkoine.
I Miki i Venses su pretvorili kancelariju u neku vrstu galerije virtuelne valute; tu su doĉekivali neprekidnu povorku zainteresovanih posetilaca. Među njima je bio i Pit Brajger, predsednik upravnog odbora grupe Fortres investment, koji je svratio ubrzo posle skijanja, zajedno sa zamenikom Bilom Tanonom. Venses se išĉuđavao koliko je brzo Pit uspeo da zagreje ostale u Fortresu za bitkoin, ali kada je ĉuo Pita kako govori o njemu, razumeo je i zašto. Pit, inaĉe suzdržan ĉovek, strastveno je govorio o nedelotvornom „oligopolu" koji velike banke imaju nad prebacivanjem novca i o cenama transakcija koje zbog ovog oligopola svi moraju da plaćaju. Fortresa, Majka Novograca. Svi oni su poĉeli da kupuju novĉiće u, po sopstvenim merilima, malim koliĉinama, ali koliĉinama koje su za još nedozreo bitkoinski ekosistem predstavljale znaĉajan potisak uvis.
Fortresove kupovine – kao i one Mikijevog tima u Ribitu – dopunjavale su se s kupovinama blizanaca Vinklvoks, koji su se još trudili da pribave jedan posto svih postojećih bitkoina. Zajedniĉkim snagama, ove kupovine izazvale su strm uspon cene bitkoina, koja je porasla za sedamdeset posto u februaru posle skoka od pedeset procenata u januaru. Uveĉe, dvadeset i sedmog februara cena se konaĉno popela iznad davno postavljenog rekorda od trideset dva dolara, iz histeriĉnih dana pre kraha Mt. Goksa u junu 2011.
* * *
Trećeg marta, u nedelju po podne, Venses se ukrcao u dvomotorni mlaznjak galfstrim na privatnom aerodromu u San Hozeu, koji je rado koristila elita iz Silicijumske doline.
Venses je pošao na jedno od najekskluzivnijih i najtajnovitijih godišnjih okupljanja velikana tehnoindustrije, u hotelskom kompleksu Ric-Karlton nedaleko od Tusona u državi Arizoni; organizator je bila investiciona banka Alen i kompanija. Bilo je pozvano samo nekoliko stotina ljudi, i sve je bilo potpuno privatno; mediji su retko i znali da se uopšte odigrava.
Venses je odleteo na konferenciju u privatnom mlaznjaku Ibeja. Ibej je posedovao Pejpal, kompaniju na ĉijem se ĉelu nalazio Vensesov dobar prijatelj Dejvid Markus, i Dejvid je bio jedan od devetnaest putnika na tom letu. Bez mnogo buke se trudio da održi Pejpal ispred konkurencije kada je reĉ o virtuelnim valutama i u okviru svoje kompanije je okupio grupu koja je trebalo da smisli kako da Pejpal iskoristi bitkoinsku tehnologiju. Takođe je već razgovarao o tome sa svojim šefom Džonom Donahouom, glavnim izvršnim direktorom Ibeja.
Kada je mlaznjak Ibeja sleteo severno od Tusona, putnici su se sportskim automobilima hitro odvezli u kompleks Dav mauntin u podnožju planine koja deli Tuson od Finiksa. Te veĉeri svi su došli na piće u klub Tortolita teras, a onda su veĉerali na besprekorno održavanom travnjaku s pogledom na planine obrasle šipražjem.
Ovo je bila najležernija veĉera na ĉitavom trodnevnom događaju; nije bilo propisano ko će gde sedeti, a gosti su stizali u razliĉitim intervalima i mogli su se sami služiti hranom s bifea. Venses je primećivao dolazak krupnih zverki: glavnog izvršnog direktora Tvitera Dika Kostola; osnivaĉa Linktina (Linkedln) Rida Hofmana; Džejmsa, sina Ruperta Murdoka; i možda najprepoznatljivijeg preduzetnika koji se bavio ulaganjem riziĉnog kapitala u Silicijumskoj dolini, Marka Andrisena, gorostasnog muškarca sjajne ćelave glave.
Venses je prišao stolu s još jednim novopeĉenim zaluđenikom za bitkoin, Krisom Diksonom, koji je spadao među nove zvezde u Andrisenovoj firmi Andrisen Horovic. Ubrzo su poĉeli da upoređuju ideje. Dikson je objasnio da je, po njegovom mišljenju, protokol blok-lanca važan jer predstavlja novi naĉin prenosa vrednosti širom sveta, baš kao što je internet protokol omogućio decentralizovan prenos informacija. Diksona su na ovakvo razmišljanje naveli tekstovi Freda Vilsona, ulagaĉa riziĉnog kapitala iz Njujorka, koji je investirao u prvu Vensesovu veliku kompaniju.
Venses se zahvalno osmehivao što je naišao na nekoga ko i bez njegove pomoći uviđa lepotu ovog sistema. Venses je sa svoje strane ispriĉao Diksonu o međunarodnom potencijalu koji, po njegovom mišljenju, bitkoin ima u zemljama poput Argentine, gde ljudi nemaju bezbedno mesto za ĉuvanje novca. Dikson pre ovoga nije mnogo razmišljao o sliĉnim povoljnostima i zamolio je Vensesa da mu kaže nešto više.
Prekinuo ih je Henri Blodžet, raniji volstritski analitiĉar i osnivaĉ Biznis insajdera, sajta za prenos vesti, i zapitao ih o ĉemu to priĉaju; nikad nije bio ĉuo za bitkoin. Venses je odgovorio svojom omiljenom uvodnom reĉenicom: „To je najbolji oblik novca koji je svet ikad video."
Zahvaljujući Blodžetovoj detinjoj radoznalosti, po kojoj je poznat, Vensesu se pružila sjajna prilika da izloži sve svoje pažljivo uvežbane argumente.
Nakon osvrta na istoriju novca i prednosti bitkoina nad zlatom, Venses je izneo svoje okvirne proraĉune koliko bi bitkoin mogao vredeti ukoliko ljudi shvate koliko bi dobro mogao poslužiti kao zamena za zlato. Sve zlato na svetu vredelo je oko sedam triliona dolara. Ako bitkoin postane i upola toliko omiljen, to bi znaĉilo da svaki bitkoin vredi oko pola miliona dolara – ili otprilike ĉetrnaest hiljada puta više nego tog dana u martu, kada je vredeo trideset ĉetiri dolara.
Razgovor se nastavljao dok je sunce zalazilo i pustinjski vazduh se hladio. Grupica oko Vensesovog stola je rasla, a navratili su i Markus i ostali.
Venses je video da zanimanje raste kada je ispriĉao jednu od svojih najnovijih priĉa iz Argentine. Jedan drug njegove sestre nedavno je hteo da kupi luksuzan stan u Buenos Ajresu vredan milion i po dolara. Kao što to uglavnom biva s kupoprodajom nekretnina u Argentini, prodavaĉ – nepoverljiv prema pesosima – hteo je uplatu u dolarima, i to u gotovini, što nije baš mala stvar kada je reĉ o svoti od milion i po. Veći problem bio je što je drug njegove sestre, kao i mnogi bogati Argentinci, držao dolarsku ušteđevinu na ameriĉkom bankovnom raĉunu. Da bi prebacio novac u argentinsku banku a onda ga podigao u gotovini, oko deset posto novca otišlo bi na bankovne dažbine – oko sto i pedeset hiljada dolara – i to bi podrazumevalo višednevno ĉekanje. Da bi izbegao sve ovo, sestrin drug je preko Mt. Goksa kupio bitkoine u vrednosti od milion i po dolara. Kada je dobio novĉiće, poneo je svoj bitkoinski novĉanik na potpisivanje ugovora za stan u Buenos Ajresu i prebacio ih prodavcu, s beležnikom kao svedokom. Posle toga je Vensesu sestra poslala sliku dvojice staraca kako dižu smartfone i smeše se.
Kako bi dokazao koliko je sve lako, Venses je zamolio Blodžeta da izvadi telefon i pomogao mu da napravi prazan bitkoinski novĉanik. Kada je to bilo gotovo, i Venses je imao Bložeetovu novu bitkoinsku adresu, Venses je iz novĉanika na svom telefonu poslao Blodžetu dvesta pedeset hiljada dolara odnosno oko 6.400 bitkoina. Kada su svi za stolom napravili novĉanike, novac je prebacivan od jednog do drugog telefona. Svako je mogao da pobegne s Vensesovih dvesta pedeset hiljada dolara, ali u trenutno okupljenoj grupi nije pretila opasnost od tako neĉega. Umesto toga, dok je novac kružio, Venses je gledao goste kako se smeju i kako se razrogaĉenih oĉiju išĉuđavaju onome što vide.
Sledeća dva dana ispunjavali su paneli na teme poput „Ibej i inovacije" i „Kina: šta nas ĉeka", Posle podne su bile organizovane aktivnosti: tenis, jahanje i pucanje u glinene golubove, između ostalog. U pauzama Vensesu su stalno prilazili ljudi koji su ĉuli razgovor u nedelju uveĉe ili su ĉuli za njega. Osnivaĉ Linktina Rid Hofman odvukao je Vensesa u stranu da mu postavi još pitanja, a isto je uĉinio i Majki Ovic, raniji predsednik kompanije Dizni. Na pešaĉenju u sredu po podne, Venses je sve vreme objašnjavao koncept Ĉarliju Songherstu, šefu strateškog odeljenja Majkrosofta. Uveĉe su mnogi od njih prilazili Dejvidu Markusu. Kao predsednik Pejpala, njegovo mišljenje o održivosti bitkoina sigurno je bilo dobro potkovano.
„Šta vi mislite?", pitali su ga. „Hoće li ovo proći?".
Markus je odgovarao da već dovoljno veruje u tu ideju da uloži u nju sopstveni novac. Ne treba da investiraju novac koji ne mogu priuštiti da izgube, rekao je, ali svakako vredi nekakvog ulaganja.
U ponedeljak, prvog dana koji je ceo bio ispunjen programom konferencije, cena bitkoina je skoĉila za više od dva dolara, na trideset i šest dolara, a u utorak je porasla za više od ĉetiri dolara – bio je to najstrmiji uspon već mesecima – i sada je iznosila više od ĉetrdeset. U sredu, kada su svi odleteli kućama, Blodžet je postavio oduševljen ĉlanak na svoj veoma ĉitan veb-sajt Biznis insajder i ispriĉao ĉemu je prisustvovao (iako nije taĉno napomenuo gde ili s kim je razgovarao):
Ove nedelje sam bio na jednoj tehnokonferenciji, i najzastupljenija tema opuštenog razgovora bio je bitkoin, elektronska valuta osmišljena i puštena u promet pre nekoliko godina.
Možda najinteresantnije kod bitkoina, kako sam saznao, jeste to što privlaĉi fanatiĉne teoretiĉare zavere, zdravorazumski nastrojene pragmatiĉare, baš kao i zagrižene skeptike.
Songherst, šef strateškog odeljenja Majkrosofta, koji je saznao za bitkoin na pešaĉenju s Vensesom, napisao je tekst i poslao ga možda najuticajnijim investitorima u Silicijumskoj dolini; preneo im je Vensesove argumente:
div>
Po našim predviĊanjima, postoji stvarna mogućnost digitalizacije svih valuta, kao i da će konkurencija ukloniti sve valute potekle od nedelotvornih vlada. Moć nesputanih transakcija preko interneta podstaknuće uobiĉajene sile ujedinjenja i globalizacije, i na kraju ćemo imati šest digitalnih valuta: ameriĉki dolar, evro, jen, funtu, ženminbi i bitkoin. Onda se postavlja pitanje je li bitkoin održiv ako vladini sistemi vođenja digitalne evidencije budu podjednako dobri? Mi mislimo da jeste, iz dva razloga: 1. Uvek će postojati transakcije za koje će „zvaniĉni novac"biti manje pogodan od bitkoina. 2. Ako živite van Sjedinjenih Država, opasno je da vam sav novac kontroliše država u kojoj nemate nikakva prava.
U roku od tri dana Venses je dopro do više moćnih ljudi nego što je to bitkoin uspeo za prethodne ĉetiri godine postojanja.
Uprkos naletu uzbuđenja, Venses nipošto nije nailazio na nepodeljeno blagonaklon prijem. Popriliĉno ljudi je iz Arizone otišlo neubeđeno da će ta tehnologija raditi i preživeti vladino detaljno preispitivanje. Dobar deo sumnji poticao je iz istog izvora kao uzbuđnje – iz iskustva Silicijumske doline s finansijskom tehnologijom Pejpalom, iskustva koje je i uobliĉavalo mišljenja a i upozoravalo na oprez.
Pejpal je, naravno, još postojao, u vlasništvu Ibeja, i njime je upravljao Vensesov prijatelj Dejvid Markus. Ipak, ljudi su bili na oprezu ne zbog trenutne inkarnacije Pejpala, već zbog poĉetaka kompanije, kada je ona gajila ambicije da bude nešto mnogo krupnije.
Pejpal su još 1998. godine osnovali Piter Til i Maks Levĉin, pored ostalih. Til je bio zagriženi libertarijanac, koji je želeo da iskoristi Levĉinovo struĉno poznavanje kriptografije kako bi ostvario san sajferpankera: slanje novca enkriptovanim kanalima, od jednog do drugog privatnog lica, i naroĉito između mobilnih uređaja, kao što su u to doba bili palmpajloti. Na sastancima je Til u poĉetku držao govore koji gotovo kao da su poticali sa sajferpankerske mejling liste.
„Pejpal će omogućiti ljudima širom sveta neposrednije raspolaganje novcem nego što je ikad ranije bilo moguće".135 govorio je.
Pejpal je brzo napredovao, ali 2001, dok se kompanija pripremala za prvu javnu ponudu akcija, nailazila je na prepreku za preprekom zbog zakonodavnih tela, koja su strahovala od mogućeg pranja novca i drugih nezakonitih postupaka. Eliot Spicer, pravobranilac države Njujork, rekao je da Pejpal krši zakon time što omogućava uplate kockarskim kompanijama, a Ministarstvo pravde je zakljuĉilo da Pejpal krši Patriotski akt136 Sjedinjenih Država. Nametanje novih ograniĉenja i zabrana sve više je skretalo kompaniju s puta u odnosu na prvobitne ambiciozne ciljeve. Til i Levĉin su uskoro potom otišli iz Pejpala.
Zbog ovoga, dobar deo Silicijumske doline plašio se da se meša u finansije, koje su, zbog tolikih pravila, posmatrali kao mahom zatvorene pred novim tehnologijama. Ipak, iskustvo s Pejpalom takođe je objašnjavalo otkuda tolika glad za idejom virtuelne valute. U Silicijumskoj dolini zadržala se uspomena na ovaj neostvareni san. Iako je internet oslobodio informacije i komunikacije od ograniĉenja poštanske službe i izdavaĉke industrije, internet u suštini nikad nije poremetio funkcionisanje novca, i dolari su i dalje bili vezani za stare mreže kojima su upravljale banke i kompanije koje se bave kreditnim karticama.
Mesec dana pre konferencije u Arizoni, sam Til je opet uzeo da ispituje virtuelne valute u potrazi za projektima koji bi mogli iskoristiti blok-lanac a da se ne vezuju previše za valutu koja će možda iznervirati državne službe. Kris Dikson, Vensesov sagovornik na veĉeri u Arizoni, takođe je nagovarao svoju firmu Andrisen Horovic da se zainteresuje za kriptovalutne startapove; zainteresovanog slušaoca je našao u svom šefu Marku Andrisenu.
Obojica su nekako stupila u vezu s novom kompanijom koju je upravo osnivao Džed Makejleb, prvobitni osnivaĉ Mt. Goksa. Džedova nova kompanija, po imenu Ripl, bila je kriptografska mreža za slanje bilo koje valute, ne samo bitkoina. Stoga je delovala manje preteći vlastima i bankama, a privlaĉnije ljudima poput Andrisena i Tila, te su obojica uložili omanji poĉetni kapital.
Ipak, obe ove kljuĉne liĉnosti iz Silicijumske doline sve više su se navikavale i na sam bitkoin. Investiciona firma Faundersfand (Founders Fund), koju je, pored ostalih, stvorio i Til svojim bogatstvom zarađenim od Pejpala, zapoĉela je razgovore s jednim inženjerom zaposlenim pri Fejsbuku, koji je za ljude iz Silicijumske doline napravio mejling listu posvećenu bitkoinu; pozvali su ga da se pridruži firmi i bavi se investiranjem u virtuelnu valutu.
Bitkoin je bivao sve prihvaćeniji između ostalog zahvaljujući i nesavladivo rastućoj sujeti Silicijumske doline poĉetkom 2013. Berzanski indeks je strmoglavo rastao, akcije Gugla su vredele više nego ikada, a startap preduzeća su se prodavala za nepojmljivo visoke svote; mnogi u tehnoindustriji mislili su da će moći da poboljšaju i unesu revolucionarne izmene u svaki element modernog života. Investitori i preduzetnici su kovali još ambicioznije planove na polju virtuelne stvarnosti, dronova i veštaĉke inteligencije, ali su smišljali i svakodnevnije projekte, recimo reviziju javnog prevoza i hotelske industrije. Osnivaĉi Pejpala bili su među najambicioznijima, a Til se zalagao za nastanjive lebdeće strukture gde bi ljudi mogli da žive izvan nadležnosti vlade ma koje države.137 Ilon Mask, osnivaĉ Spejseksa u poĉetku zaposlen u Pejpalu, stremio je ka kolonizaciji Marsa.138 Ako bi Silicijumska dolina ikad mogla oživeti dugo odlagani san o reviziji novca, to je bilo sada. Virtuelna valuta koja prenebregava držane granice dobro se uklapala u industriju koja je smatrala kako joj je sudbina da izmeni lice svakodnevnog života.
_________________________
135 Eric Jackson, PayPal Wars (Washington, DC: WND Books, 2004).
136Zakon koji je, pravno gledano, olakšao prisluškivanje i nadziranje graĊana. (Prim. prev.)
137" Peter Thiel Offers $100,000 in Matching Donations to TSI, Makes Grant of $250,000―, Seasteading Institute, 10. februar 2010, http://www.seastrading.org/2010/02/ peter-thiel-offers-100000-matching-- donations-tsi-makes-grant-250000/
138 „Elon Musk Wants to Build 80,000-Person Mars Colony―, Wired, 26. novembar 2012, http://www.wired.com/2012/ll/elon-musk-mars-colony/.
Iz knjige: Nathanijel Popper: Digitalno zlato
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TREĆE POGLAVLJE
Нема коментара:
Постави коментар