6 mart 2014
Bilo je rano jutro, ali gomila novinara već se okupila pred skromnom ĉetvorosobnom kućom u Templ Sitiju, jednom od mnogih bezliĉnih gradića duž kontinentalnih auto-puteva koji sežu istoĉno od Los Anđelesa i služe kao magneti za azijske imigrante rešene da uspeju.
Novinari su jurili priĉu uz koju bi bitkoinski svet mogao malo da se odmori od teških pitanja s kojima se suoĉio. Tog jutra Njuzvik je izdao prvi broj pod novim vlasnicima. Na naslovnici se nalazila dramatiĉna maska na crnoj pozadini i naslov: „LICE BITKOINA: ZAGONETNI ĈOVEK KOJI STOJI IZA KRIPTOVALUTE".
Pitanje ko je Satoši Nakamoto iznova i iznova je opĉinjavalo novinare, ali sve ranije potrage završavale su se neodređenim rezultatima. Uzimajući u obzir Satošijevu veštinu u korišćenju softvera za anonimnost, mnogi su pretpostavljali da Satošija nikad neće pronaći sve dok on, ili ona, ne odluĉi da se sam javi.
Ĉinilo se da je novinarka Njuzvika Lija Makgrat Gudman rešila zagonetku na krajnje neoĉekivan naĉin.222 Ĉovek kog je pronašla zvao se Dorijan Nakamoto, ali dokumenta u kojima je bilo zabeleženo njegovo preseljenje iz Japana u Sjedinjene Države 1959. godine, kada je imao deset godina, pokazivala su da je na rođenju dobio ime Satoši. Ovaj Satoši Nakamoto diplomirao je fiziku na Politehniĉkom univerzitetu države Kalifornije i pre nego što se penzionisao radio je na poverljivim inženjerskim projektima. Živeo je s majkom i voleo je modele vozova, ali njegova najstarija ćerka rekla je Gudmanovoj da joj je otac libertarijanac; njegov brat je izjavio da Dorijan veoma voli privatnost. Dorijan Nakamoto uglavnom je odbijao da gostuje u reportaži Gudmanove. Ipak, kada se nakratko našla oĉi u oĉi s Nakamotom pred njegovom kućom i pitala ga za bitkoin, ĉinilo se da je sluĉajni splet dokaza potvrđen.
Nemam više nikakve veze s tim i ne mogu da govorim o tome", izjavio je
Nakamoto, po reĉima Gudmanove. „To je predato drugim ljudima. Sada su oni
zaduženi. Nismo više u kontaktu."
Bio je to potpuno neoĉekivan ishod lova na Satošija – toliko neoĉekivan da se gotovo ĉinio smisleno. Majstor enkripcije koristio bi najvarljiviju masku, krio se gde je najoĉiglednije; njegov telefonski broj bio bi dostupan u javnom imeniku. Tog jutra su pojedini rani bitkoinski developeri, koji su se svojevremeno dopisivali sa Satošijem, popriĉali s novinarima i potvrdili su da se priĉa izgleda slaže.
„Ovo je verovatno najbolja teorija do sada", rekao je Majk Hern, programer u švajcarskom Guglu, jednom novinaru.
To što je skoro celog jutra Nakamoto odbijao da izađe iz kuće – iako je bio tu – kao da je samo potvrdilo da neće osporavati priĉu. Hernu i mnogim drugim poštovaocima bitkoina ovakav ishod ĉinio se veoma tužan. Satoši je cenio privatnost iznad svega, a sada mu je ona bila narušena. Njuzvik je ĉak objavio fotografije kola pred njegovom garažom, i registracione tablice su se videle. Ovo je bilo naroĉito zabrinjavajuće jer je prethodna istraga nagoveštavala da je Satoši prve godine sakupio bitkoine u vrednosti od skoro milijardu dolara; sa ovakvom imovinom, Nakamoto bi se našao na meti svakog preduzimljivog kriminalca. Pretnje smrću pristizale su Gudmanovoj u inboks od Satošijevih obožavalaca.
Naposletku je Nakamoto izašao iz kuće, i pre nego što je uspeo da zatvori vrata, gomila novinara na njegovom tremu uglas mu je postavila niz pitanja.
„Gospodine, zašto ste napravili bitkoin?, vikao je jedan.223
„Dobro, nema sad pitanja", rekao je Nakamoto s japanskim naglaskom.
Nakamoto nije želeo da priĉa; hteo je da ga neko odvede na ruĉak. Kada mu je neko drugi gurnuo diktafon u lice, rekao je: „Ĉekajte sekund, hoću prvo besplatan ruĉak. Idem sa ovim ĉovekom", i pokazao je na japanskog novinara Asošijeted presa.
Dok se probijao na ploĉnik, Nakamoto je probao da zakloni naizgled pospane oĉi iza ĉetvrtastih naoĉara za sunce. Poduža kosa, široke pantalone i jakna nagoveštavali su da možda ne provodi baš mnogo vremena napolju. Tražeći novinara koji mu je obećao ruĉak, oĉito zbunjen, naposletku je odgovorio na pitanje koje su svi postavljali: „Nemam veze s bitkoinom – ne znam ništa o tome."
Ovo, kako su mnogi novinari brzo istakli, nipošto nije dokazivalo da je Njuzvik našao pogrešnog ĉoveka. Mnogi su pretpostavljali da bi Satoši rekao upravo to ako bi ga pitali kakve veze ima s bitkoinom. Pre nego što su novinari uspeli više da izvuku od njega, Nakamoto je nestao u tojoti prijus novinara Asošijeted presa i odvezao se prema suši restoranu. Drugi novinari poskakali su u svoje automobile i pošli za njima; pojurili su i u Mako suši za Nakamotom. Pošto su ga reporteri zasipali pitanjima, on i novinar otišli su pre nego što su i naruĉili i vratili se u vozilo. Ono što se dogodilo potom odmah se našlo na spisku velikih automobilskih jurnjava kroz Los Anđeles, ovog puta s direktnim prenosom na Tviteru iz pera urednika Los Anđeles tajmsa Džoa Bel Bruna:
U toku velika jurnjava za #Nakamotom. Gomila medija. Svi idu na zapad, na put br. 10
Mislimo da je #Nakamoto krenuo ka centru LA. Velika ameriĉka #bitkoinska jurnjava.
Zastoj! O ne #Nakamoto!
Evo nas na dva automobila iza #Nakamota, i izgleda da samo reporter @AP-a priĉa. #Bitkoin
Ljudi, strpljivo... Možda se nešto razreši s #Nakamotom u centru LA. #bitkoinska jurnjava sve nadrealnija
Dakle, velika #bitkoinska jurnjava je izgleda stigla do cilja, u prostorije @AP-a
Ali priĉi o #Nakamotu nije kraj. Medijske horde ga ĉekaju.
Novinari koji su uĉestvovali u trci brzo su se parkirali i pojurili u zgradu Asošijeted presa. Nekoliko ih je uspelo da se ugura u lift s Nakamotom i novinarom AP-a. Novinari su opet pitali Nakamota je li on tvorac bitkoina, i on je to ponovo porekao, a potom je nestao u prostorijama AP-a.
Pošto su se novinari smestili ispred sedišta AP-a i ĉekali sledeći Nakamotov potez, u žižu pažnje se vratio ĉlanak Gudmanove, na koji se sada gledalo nešto sumnjiĉavije. U komentarima na Reditu i Tviteru isticalo se da su dokazi Gudmanove uglavnom sluĉajni i nasumiĉni, izuzev ĉovekove izjave date ispred kuće. Kao što je Gavin Andrisen napisao na Reditu u ljutitom otvorenom pismu Gudmanovoj, to što je, po njenim reĉima, Nakamoto izjavio mogle bi prosto biti reĉi starca „koji bi rekao BILO ŠTA samo da odeš i ostaviš ga na miru".224
Nekoliko ljudi takođe je preĉešljavalo tekstove Dorijana Nakamota koje su našli na internetu. Dok su rani radovi tvorca bitkoina bili jezgrovito pa ĉak i elegantno napisani, prikazi koje je Dorijan Nakamoto ostavljao na Amazonu i njegova pisma ĉasopisu o modelima vozova svedoĉili su da je posredi osoba koja tek osrednje vlada engleskim jezikom. U komentaru o danskom keksu na Amazonu napisao je:
vrlo puterast ukus
isporuka je dobro prošla, mojoj deci se dopao, savršen za božić, a
verovatno i za druge prilike.225
Kako je popodne odmicalo, sve više ljudi zakljuĉivalo je da je ĉlanak Gudnmanove primer agresivnog novinarstva koje je pošlo zaista naopako. Priĉa AP-a i snimak intervjua s Dorijanom Nakamotom 226 nimalo nisu išli u prilog Gudmanovoj. Dorijan je jasno i neuvijeno poricao da ima ikakve veze s bitkoinom. Ĉinilo se da sa ovom tehnologijom skoro uopšte nije upoznat i u nekoliko navrata ju je nazvao „bitkom", a drugi put se ĉinilo da misli kako je posredi kompanija. Poslednje vesti loše po Gudmanovu stigle su te noći, preko sajta fondacije P2P, gde je tvorac bitkoina postavio nekoliko tekstova o bitkoinu još 2009. U prvom postu od 2009. godine – i prvoj poruci od Satošija u bilo kom obliku od 2011. godine – korisnik Satoši Nakamoto napisao je ĉetiri reĉi: „Ja nisam Dorijan Nakamoto."
Nijedan od ovih dokaza nije zapravo svedoĉio da Dorijan nije Nakamoto. Ako je Dorijan Satoši, mogao je otići kući iz prostorija AP-a, ulogovati se na svoj nalog na P2P-U i ostaviti poruku. A ako je Satoši toliko pametan koliko su pojedini smatrali, znao bi taĉno šta da kaže kako bi ubedio ljude da nije Satoši (morao bi da bude i odliĉan glumac). Kako god bilo, događaji toga dana istakli su koliko je Satošiju još stalo do anonimnosti. Preispitivanje dokaza takođe je skrenulo pažnju na ušteđevinu u bitkoinima koju je Satoši izrudario one prve godine postojanja mreže, kada su njegovi raĉunari održavali sistem u životu. Jedan argentinski struĉnjak za raĉunarsku bezbednost, Serhio Lerner, detaljno je prouĉio i analizirao obrasce Satošijevog rudarenja u to doba i zakljuĉio da je on našao više od milion bitkoina, što danas vredi skoro milijardu dolara.227 Još upeĉatljiviji od toga, međutim, bio je zakljuĉak ovog bezbednosnog struĉnjaka, izveden pažljivom analizom blok-lanca: Satoši nikad nije potrošio nijedan bitkoin koji je naĉinio. Njegov rad na stvaranju ovog sistema zaista se ĉinio potpuno nesebiĉan.
Pored onoga što je taj dan razotkrio o Satošiju Nakamotu, ovaj sluĉaj je nagovestio da zaista nije mnogo bitno ko je Satoši Nakamoto u stvari. Ujutru šestog marta svet je nekoliko sati verovao da je tvorac bitkoina postariji libertarijanac koji živi s majkom, zaljubljenik u modele vozova. Cena bitkoina nije ni mnogo skoĉila niti je mnogo opala. Bitkoinski protokol sada su održavali Gavin Andrisen i tim developera, i kod je bio dovoljan sam za sebe. Ĉak i da se Satoši vrati, ne bi, ĉinilo se, imao mnogo šta da radi.
* * *
Za drugi šestomartovski događaj, događaj važniji za budućnost Satošijevog dela, znalo je malo ljudi. Sa―mo nekoliko sati pošto je naslov iz Njuzvika obišao internet, ĉetvorica muškaraca izašla su na pozornicu u auditorijumu njujorškog sedišta volstritskog diva Goldman Saksa.
Ovo je bila privatna konferencija za možda najmoćnije klijente banke, pripadnike hedžfondova. Pored gostovanja nekadašnjeg gradonaĉelnika Njujorka Majkla Blumberga, nekadašnjeg ĉelnika Engleske banke i nekadašnjeg predsednika Svetske banke, Goldman je okupio i ĉetvoroĉlani panel s ciljem da obrazuje klijente o virtuelnim valutama. Panelom je predsedavao korukovodilac odeljenja za tehnologiju u Goldmanu, visok, ćelav doktor fizike pod imenom Pol Voker. Zapoĉeo je nezvaniĉno obraćanje navodeći dve taĉke oko koje se svi slažu kada je bitkoin u pitanju: „To je nešto na internetu što izgleda vredi izvesnog novca, i biće da ga je izumela nepoznata osoba." Ali, rekao je Voker, šaljivo ukazujući na tekst u Njuzviku tog jutra, „ovo drugo možda nije više istina."
Pored Vokera su sedeli Bari Silbert i Kris Larsen. Larsena je Džed Makejleb doveo da mu vodi novi startap koji se bavio kriptovalutom, Ripl. Većina u prostoriji nosila je kravate, ali u pravom-pravcatom stilu Silicijumske doline, Larsen i Silbert nisu. Ĉetvrti uĉesnik panela bio je raniji šef Mreže za regulaciju kriviĉnih dela finansijske prirode, Fincena, Džejms Fris.
Bari je pitao koliko ljudi u prostoriji gaji nepoverenje prema virtuelnim valutama, i većina je podigla ruke. Bari je primetio kako se ovaj skup razlikuje od elitnih krugova na Zapadnoj obali, gde je na nedavnim dešavanjima kojima je prisustvovao tek manjina izrazila sumnju. Kako je Bari rekao, to ga je podsetilo na rane dane interneta, kada su svi u tehnoindustriji ostavljali pristojne poslove kako bi probali da izvuku novac iz ove nove ideje.
„Ili će promeniti sve, ili ništa", rekao je Silbert.
Kako bi dopro do finansijskih umova u prostoriji, Larsen je rekao da se zbog brojnih ranih problema bitkoina zaboravlja na ĉinjenicu da ova tehnologija omogućava nešto što nikad ranije nije bilo moguće.
„Svet sada zna kako da potvrdi finansijsku transakciju bez posrednika", rekao je.
Ipak, tek je Voker, visoki rukovodilac Goldmana, izneo zaista blagonaklone opaske o ovoj tehnologiji. Rekao je da konceptualni napredak bitkoina nije samo oštrouman; koristan je, i mogao bi uticati na buduće finansijske sisteme. Oĉito je posvetio mnogo vremena prouĉavanju ovoga, i ono što je video svakako je ostavilo utisak na njega. Nagovestio je kako Goldman ne planira da kupuje ili prodaje bitkoin, ali je stavio svima do znanja da banka pomno razmišlja kako bi se blok- lanac mogao iskoristiti u cilju promene suštine bankarstva. Trenutno je banci trebalo tri ili ĉetiri dana da proknjiži kupoprodaju akcija. Šta ako bi se to moglo uĉiniti trenutno, i odmah biti zabeleženo u blok-lancu, tako da svi mogu videti?
Bari Silbert i Kris Larsen su se ozarili. Retko šta bi išlo u korist nekom finansijskom cilju koliko javna potvrda firme poznate kao „najpametnija na Volstritu", banke ĉuvene po tome što uvek vidi šta se sprema i ulaže novac u prave opklade. Voker nije dao zvaniĉnu izjavu, ali svi su videli da je rukovodilac Goldmana zagrejan za ideju.
Voker je i sam predstavljao svedoĉanstvo da je sve više pripadnika finansijskih krugova oĉarano konceptom blok-lanca, na kom se bitkoinska tehnologija zasniva. Mnogi bankari polako su shvatali šta je Gavin Andrisen u njemu video još 2010, kada ga je oĉarala ideja finansijske mreže bez određene slabe taĉke koja bi dovela do neuspeha. Za banke, inaĉe prestravljene od sajbernapada, ideja platne mreže koja će raditi dalje ĉak i ako jedan ĉlan, ili jedna grupa servera, nastrada, bila je neverovatno privlaĉna. Uopštenije posmatrano, banke su postajale svesne nekoliko sve izvodljivijih pokušaja da se finansije decehtralizuju i da se preotme posao koji je ranije pripadao velikim bankama. Kompanije koje se bave prikupljanjem resursa od zajednice, kao Kikstarter, i peer- to-peer servisi za pozajmice, kao Lendingklab, pokušavali su da neposredno povezu štediše i ljude koji žele da pozajme novac od njih; banka nije bila neophodna. Blok-lanac je, ĉinilo se, predstavljao decentralizovanu zamenu za jedan još suštinskiji element bankarske industrije – uplate.
Banke, vrlo primetno, nisu postajale ništa otvorenije za rad s bitkoinskom valutom. Upravni komitet Dž. P. Morgana, na ĉelu sa Džejmijem Dajmonom, u proleće 2014. odluĉio je da neće sarađivati s bitkoinskim kompanijama. Na dešavanjima u Kaliforniji u organizaciji tehnomogula, Dajmon je s prezirom govorio o bitkoinu i ambicijama Silicijumske doline da preotme posao Volstritu. Kako je Dajmon rekao, Dž. P. Morgan i druge banke neće se predati bez borbe. U jednom trenutku Dž. P. Morgan je pretio da će prestati s pružanjem usluga ĉak i drugim bankama koje za klijente imaju bitkoinske kompanije – recimo Evropskoj banci, koja je sarađivala s Bitstampom. Druge ameriĉke banke išle su tako daleko da zatvaraju raĉune pojedinaca koji bi prebacili novac u bitkoinske menjaĉnice.
Ipak, u gotovo svim ovim bankama pojedincima se veoma dopao koncept decentralizovanog finansijskog sistema poput bitkoina. Dž. P. Morgan je imao takozvanu bitkoinsku radnu grupu sa oko dvadeset i pet ĉlanova iz svih odseka banke i iz svih krajeva sveta, na ĉelu sa strateškim rukovodiocem banke; ova grupa je istraživala kako finansijska industrija može iskoristiti ideju bitkoina za svoje ciljeve.
Grupa unutar Dž. P. Morgana otpoĉela je tajnu saradnju s drugim velikim bankama u zemlji, odreda ĉlanicama organizacije poznate pod imenom Kliring haus; sarađivale su na smelom eksperimentalnom pokušaju da naprave nov blok- lanac koji bi zajedno pokretali raĉunari najvećih banaka. On bi služio kao kiĉma novog sistema trenutnih uplata, što bi moglo zameniti Vizu, Masterkard i elektronsko slanje novca. Ovakav blok-lanac ne bi morao da se oslanja na anonimne rudare koji su odrzavali u životu bitkoinski blok-lanac. Tako otkazivanje jedne taĉke u platnom sistemu ne bi dovodilo do opšteg sloma. Ako bi se sistem Vize našao na meti napada, sve radnje koje primaju Vizu bile bi u nevolji. Ali ako bi jedna banka koja podržava blok-lanac bila napadnuta, sve druge banke bi održale blok-lanac u životu.
Mnogim struĉnjacima za tehnologiju u bankama blok-lanac nije bio važan toliko zbog sitnih uplata koliko zbog onih veoma velikih, zbog kojih se svakog dana većina novca premešta iz banke u banku. U trgovini akcijama, na primer, dugotrajno proknjizavanje i odobravanje znaĉi da novac i akcije stoje po tri dana, praktiĉno zarobljeni. Imajući u vidu o kolikim je sumama reĉ, ĉak i nekoliko dana, koliko novac provede u tranzitu, podrazumeva veliku cenu i rizik. Stoga su mnoge banke tražile naĉin da iskoriste tehnologiju blok-lanca za brzo i bezbedno premeštanje ovako velikih suma novca. Za mnoge banke, kamen spoticanja bila je inherentna nepouzdanost blok-lanca, jer on naravno zavisi od hiljada neproverenih raĉunara širom sveta; svi bi bilo kog trenutka mogli prestati da održavaju blok- lanac u životu. Ovo je nadahnulo želju da se stvori blok-lanac nezavistan od bitkoina. Naroĉiti timovi Saveznih rezervi ispitivali su kako se može iskoristiti tehnologija blok-lanca, a možda ĉak i sam bitkoin.
Mnogi u postojećoj bitkoinskoj zajednici prezirali su pomisao da bi se koncept blok-lanca mogao odvojiti od same valute. Po njihovom mišljenju, upravo su valuta i rudarenje valute podsticali korisnike da se pridruže blok-lancu i održavaju ga u životu. Imajući u vidu da se blok-lanac može preoteti i oboriti ako bi napadaĉ kontrolisao više od pedeset posto procesorske snage na mreži, sigurnost blok-lanca zavisi od procesorske snage na mreži. Blok-lanac kojim upravlja nekoliko desetina banaka bilo bi mnogo lakše savladati nego bitkoinsku mrežu, koja je sada posedovala više sirove kompjuterske snage nego svi veliki superkompjuteri zajedno.
Rudarenje bitkoina, u kome su nekada Marti Malmi i Gavin Andrisen mogli da uĉestvuju preko obiĉnih laptopa, zaista je postalo gotovo industrijski poduhvat. Jedan od krupnih igraĉa bio je 21e6, tajni projekat Balažija Šrinivasana, koji je delimiĉno finansirao Andrisen Horovic. Balaži je među prvima uvideo kako će, što ĉipovi budu postajali moćniji, glavni ĉinilac pri odluĉivanju ko će zaraditi na rudarenju bitkoina sve više postajati cena struje potrebne za pokretanje i rashlađivanje ĉipova. Brz ĉip koji proždire energiju i usija se – pa ga treba hladiti – mogao bi koštati više, mereći po raĉunima za struju, nego što bi se zaradilo u bitkoinu. Kako bi smanjio potrošnju struje, Balažijev tim osmislio je sistem po kom su ĉipovi potopljeni u mineralno ulje; ono je upijalo toplotu i snižavalo cenu rashlađivanja. Serverski centri sa 21e6 mašinama sada su bili najveći izvor rudarske snage u Sjedinjenim Državama. 21e6 je već radio na novoj generaciji ĉipova s radnim nazivima kao „joda― i „gandalf"
U Kini su izvesni preduzimljivi mladići, koji su na raspolaganju imali jeftin hardver pravo iz fabrika, shvatili da im država pruža drugaĉiju mogućnost za smanjenje cene struje: posredi je bila korupcija. Jedna rudarska operacija blizu Pekinga smestila se odmah pored elektrane na ugalj, gde je struju dobijala praktiĉno besplatno zahvaljujući poznanstvu između elektrane i vlasnika rudarskih kompjutera. Druga takozvana rudarska farma bila je postavljena u Unutrašnjoj Mongoliji, gde je jeftine struje bilo napretek. Rudarenje je bilo naroĉito omiljeno u Kini jer je omogućavalo kineskim građanima da pribave bitkoin a da to ne bude preko sve stroze ograniĉavanih bitkoinskih menjaĉnica.
Sve druge rudarske poduhvate, međutim, prestigla je kompanija koju je osnovao povuĉeni ukrajinski programer Val Nebesni, koji je osmislio nekoliko generacija ASIC ĉipova nakon što je navodno iz udzbenika nauĉio kako se prave ĉipovi. U poĉetku, Val Nebesni i njegov poslovni partner Val Vavilov pakovali su ĉipove u kompjutere koje su prodavali drugim sledbenicima bitkoina, u okviru marke pod imenom Bitjjuri. Ipak, s vremenom, oba Vala su sve više raĉunara zadržavala za sebe i stavljala ih u serverske centre raspoređene širom sveta, na mestima gde je struja jeftina, ukljuĉujući Republiku Gruziju i Island. Ove operacije bukvalno su bile kao kovnice novca. Val Nebesni je bio toliko dragocen da Bitjjuri nije razotkrivao gde živi, premda se govorkalo da se iz Ukrajine preselio u Španiju. A Bitjjuri je bio toliko dobar da je zapretio da će preuzeti više od pedeset posto sveopšte rudarske snage u svetu; ovo bi mu dalo kontrolu nad radom mreže.
Kompanija je uspela da donekle umiri ovakve strahove tek kada je obećala da ni u jednom trenutku na mreži neće preći ĉetrdeset posto. Bitjjuriju je naravno bilo u interesu da ovo uradi jer ako bi ljudi izgubili poverenje u mrezu, bitkoini koje kompanija izrudari bili bi bezvredni.
Dva Vala na ĉelu Bitfjurija bili su retke pridošlice koje su uspele u novom, sofisticiranijem bitkoinskom svetu pod jakim nadzorom. Dva Vala svakako nisu bili jedini. Rodžer Ver, koji se, nakon višegodišnjih pokušaja, nedavno bio odrekao državljanstva Sjedinjenih Država, posedovao je sajt Blockchain.info, koji je poslovao bolje nego ikad. Broj novĉanika hostovanih u kompaniji u januaru je premašio milion, a u martu se bližio brojci od milion i po. Postajalo je sve jasnije da je sajtu Blockchain.info upravo oprezan pristup podacima – ĉuvani su samo enkriptovani fajlovi za klijente – omogućio da potpuno izbegne regulative koje su se obrušile na druge bitkoinske kompanije. Rodžer je stalno dobijao molbe od firmi za ulaganje riziĉnog kapitala koje su želele da plate milione za deo njegovih osamdeset posto deonica u kompaniji. Novopridošlice u bitkoinskom svetu podražavale su model sajta Blockchain.info i trudile se da naprave tehnologiju koja bi omogućila bitkoinu da funkcioniše kako je prvobitno nameravano i izbegne regulative.
Ipak, većina neprilagoĊenih ljudi, pionira iz ranih dana bitkoina, nije uspela da pređe u novi svet. Ĉarli Šrem je sedeo u kućnom pritvoru, a Marka Karpelesa su tužioci želeli da kazne za ulogu koju je odigrao u uništenju Mt. Goksa.
Rani ljubitelji bitkoina svakako nisu ni nestali niti su se obeshrabrili. Diskusioni forumi bili su posećeni kao i uvek. Ipak, iako su se ovi ljudi susretali i družili s krupnim investitorima na bitkoinskoj konferenciji 2013, sada su pripadali izdvojenoj zajednici, odseĉenoj od sofisticiranih investitora i programera. Ovo je popriliĉno liĉilo na druge protestne pokrete iznikle posle finansijske krize. „Okupirajmo Vol-strit", koji je u poĉetku privlaĉio mnogo pažnje – i potezao pitanja koja su postala deo nacionalne rasprave – naposletku se rascepao na mnogo grupa i nestao iz žize pažnje javnosti.
Marginalizacija rane bitkoinske zajednice jasno se videla na konferenciji za ideološki nastrojeniju bitkoinsku zajednicu poĉetkom marta 2014, u organizaciji Teksaskog bitkoinskog saveza na trkaĉkoj stazi Formule jedan na obodu Ostina u Teksasu. Ostin je bio pogodno mesto jer tu je Ros Ulbriht odrastao i osnovao Silk roud, eksperiment najverniji mnogim ranim idealima.
Ros je sada bio u zatvoru u Bruklinu i ĉekao je suđenje, a njegovi roditelji su se preselili u Njujork da bi mu bili bliže. Ipak, njegova majka Lin vratila se u Ostin radi konferencije. U cilju prikupljanja novca za Rosove advokate, objasnila je da su svi bitkoini koje je Ros imao kada je uhapšen zaplenjeni, i porodica je skupe advokate plaćala od svoje ušteđevine.
Na konferenciji je delovala nekako sitnije nego inaĉe, ali su se prema njoj odnosili kao prema poĉasnom gostu, a ona je prenela publici pozdrave od Rosa, koji ju je ĉesto zvao iz zatvora u Bruklinu; tamo mu je, kako je rekao, bilo dobro, radio je jogu i poduĉavao druge zatvorenike dok je ĉekao suđenje. Rosovo tržište među ovim svetom smatralo se moralno ispravnim jer je omogućavalo ljudima da sami biraju kako će živeti, bez mešanja vlasti. Silk roud nije ĉinio zlo, već je uĉinio svet bezbednijim tako što je dopuštao ljudima da kupuju drogu na sigurnom, kod kuće.
Mišljenja su bila podeljena što se tiĉe optužbi da je Ros slao plaćene ubice na druge. U zvaniĉnim dokumentima, tužioci u Merilendu optužili su Rosa da je unajmio korisnika Silk rouda pod imenom nob (u stvari tajnog agenta) da ubije Kertisa Grina. Tužilaštvo u Njujorku optuživalo je Rosa da je unajmio korisnika Silk rouda pod imenom redendvajt da ubije nekoliko prevaranata na Silk roudu. Ipak, ni u jednom sluĉaju nije bilo dokaza da je iko završio mrtav (u sluĉaju redendvajta, kanadska policija nije uspela da nađe nikoga pod imenima ljudi ĉije je ubistvo Ros navodno naruĉio). Što je još važnije, pred suđenje nije u zvaniĉnoj tuzbi terećen za plaćeno ubistvo. Rosova majka je rekla da uopšte nije u redu teretiti Rosa za ovo ako neće da podižu optužnicu. Ipak, ĉak i da je Ros uradio to što su agenti tvrdili, mnogi prisutni na konferenciji smatrali su kako je doneo pravu odluku.
„Šta da je prevarant hteo da otkrije identitet svakog kupca na Silk roudu?“, pitao je jedan mladić na pauzi za piće. „To ne bi nikom koristilo. Ros je hteo da zaštiti hiljade kupaca."
Pored nastupa Lin Ulbriht, najupeĉatljiviji deo konferencije bio je virtuelni nastup Ĉarlija Šrema. Nije mogao da doputuje u Teksas, naravno, ali organizatori su ga pozvali preko Skajpa i projektovali su Ĉarlija uživo, iz spavaće sobe u podrumu, s gitarama u pozadini. Ĉarli je nosio svoju majicu s natpisom „KUPLJENO ZA BITKOIN―, koju je nosio i dva meseca ranije, pre hapšenja, kada je izašao s Nikom Kerijem na piće.
Ĉarli je baš pregovarao o vansudskoj nagodbi radi smanjenja kazne – na kraju će se zbog toga Ĉarli izjasniti kao kriv po taĉki pomaganja firmama za transfer novca bez dozvole i prihvatiće godinu dana u zatvoru. Advokat mu je rekao da u međuvremenu izbegava ma kakva javna saopštenja koja bi mogla rđavo uticati na pregovore. Ipak, njegova brbljivost i želja da privuĉe pažnju nisu se dali obuzdati. Ovaj deĉko, koga su nekad nazivali etatistom zbog veoma umerenih politiĉkih uverenja, sada je održao strastven govor koji se poigravao dobro poznatim govorom osnivaĉa Piratske partije, održanim nekoliko godina ranije.
Prijatelji, sugrađani, ljubitelji bitkoina,
ne postoji ništa novo pod suncem.
Zovem se Ĉarli Šrem i obraćam vam se iz kućnog pritvora.
U poslednjih nekoliko nedelja videli smo brojne zakonske ispade.
Videli smo policiju kako zloupotrebljava dostupne mere. Videli smo
šta radi industrija finansijskih usluga. Videli smo politiĉare na
visokim položajima kako ustaju u zaštitu finansijske i bankovne
industrije.
Sve ovo je skandal bez premca. Zato sam danas ovde.228 Kada je završio, dvadesetak minuta kasnije, usledio je raštrkan aplauz i povici. Ĉarli se žalio da zbog loše veze slabo ĉuje reakciju publike. Ipak, ljudi kojisu ustali da mu postave pitanja rekli su mu da je junak.
„Svi te volimo. Još si vrlo važan u ovoj zajednici", rekao je bradati osnivaĉ
jednog bitkoinskog dobrotvornog društva. „Koje pivo da ti pošaljemo? Pošto si
rekao da bi rado dobio pakete limenki."
„Volim blu mun, ali može bilo šta egzotiĉno", rekao je Ĉarli.
„Dobro, važi. Drži se, Ĉarli!" viknuo je ĉovek i digao pesnicu.
Gotovo nijedan bogati novopridošlica u svet bitkoina nije se pojavio na konferenciji na trkaĉkoj stazi. Ipak, mnogi su pred sam kraj konferencije doleteli u Ostin kako bi prisustvovali jednoj drugoj konferenciji pod imenom Jug-jugozapad, ĉuvenom javnom okupljanju gde se ljudi iz Silicijumske doline druže s poznatim liĉnostima. Prvog dana Jug-jugozapada, u velikoj izložbenoj šatri, s predsednikom upravnog odbora Gugla Erikom Šmitom, „idejni direktor" Gugla Džared Koen odgovorio je na pitanje o bitkoinu ovim zakljuĉkom: „Svima nam je, mislim, vrlo oĉigledno da su kriptovalute neizbežne."229
Fred Ersam, nekadašnji preduzetnik u Goldman Saksu koji se godinu dana ranije pridružio bitkoinskoj kompaniji Koinbejs, imao je tu ĉast da sam održi predavanje na Jug-jugozapadu – ne da uĉestvuje na panelu zajedno s drugim preduzetnicima; ovaj događaj je bio smešten u jednoj od najvećih sala u kongresnom centru, i prostorija se brzo popunila. Kada je, posle Ersamovog govora, došlo vreme za pitanja i odgovore, Lin Ulbriht je bila prva u redu za mikrofon. Rekla je nešto o korišćenju bitkoina u dobrotvorne svrhe, ali oĉigledno je došla da skrene pažnju kako se skuplja novac za Rosove advokate, i rekla je Ersamu da će fond biti na Koinbejsu. Dok je na bitkoinskoj konferenciji Lin bila zvezda, ovde je služila kao neprijatan podsetnik na onu stranu bitkoina koju su Ersam i ostali želeli da ostave za sobom. Fred je odgovorio uĉtivo i muĉio se da smisli i kaže nešto o tome kako je bitkoin važan za dobrotvorne donacije uopšteno gledano. Ipak, Fred nije krio svoje uverenje kako će bitkoin sve promeniti na kraju, kad postane „dominantno sredstvo novĉanih transakcija na internetu".
Fredov najveći pristalica Mark Andrisen sve je jasnije iznosio svoje stavove da će se mesta poput Silk rouda brzo povući pred onim nalik na Koinbejs. Andrisen je ĉesto govorio kako u ranim danima interneta, kada je on pravio prvi internet brauzer, ta nova tehnologija nije imala infrastrukturu zahvaljujući kojoj bi privukla publiku iz glavnih tokova društva, i stoga je bila proterana među marginalne grupe voljne da eksperimentišu s novom tehnologijom. Posle se „marginalci uglavnom povuku i pređu na sledeću marginalnu tehnologiju".
„Nove tehnologije ne proistiĉu iz glavnih društvenih tokova", 230 rekao je. „Ja zapravo predviđam da će se libertarijanci okrenuti protiv bitkoina. Mislim da će se to desiti za oko dve godine."
Jug-jugozapad je razumeo koliko temeljno Silicijumska dolina pobeđuje u bici za oblikovanje i definisanje bitkoinske tehnologije. Ovo okupljanje takođe je neosporno podsetilo svet kako je Silicijumska dolina, uopšteno posmatrano, izašla iz finansijske krize kao veliki pobednik. Pošto je Volstrit bio u povlaĉenju, ovo su bili novi milijarderski moćnici berze, koji su leteli po zemlji u privatnim mlaznjacima. U subotu uveĉe Ersam je bio pozvan na ekskluzivnu zabavu u organizaciji Andrisen Horovica. Na zabavi, na koju su došle slavne liĉnosti poput Eštona Kuĉera, Ersam je razgovarao o bitkoinu s Benom Horovicom i reperom Našom, koga je Horovic doveo kao investitora firme Koinbejs. Velikani poput Horovica na Jug-jugozapad ponovili su kojim to novim, revolucionarnim tehnologijama, poput bitkoina, tehnoindustrija pomaže da se probiju u svet. Dok je na bini razgovarao s Našom, Horovic je nazvao bitkoin „internetom novca", s potencijalom da pomogne milijardama ljudi. Andrisen Horovic je nedavno zatvorio fond za nove investicije, i taj fond je sada vredeo milijardu i po dolara; partneri su privatno govorili kako žele ĉitavih dvesta miliona od tog novca da potroše na bitkoinske startapove i startapove koji se bave blok-lancem, ako nađu projekte koji to zaslužuju.
Ipak, tih nedelju dana u Ostinu nije moglo a da ne raspiri sumnju da će se možda, isto kao i ranije, ekonomska dobit od sve ove nove tehnologije nagomilati kod malobrojne elite, dok će devedeset i devet posto o kojima je brinuo pokret „Okupirajmo Volstrit" ostati da ĉita o tome kod kuće, na Reditu i Tviteru. I sam bitkoin bio je suoĉen sa istim strepnjama. Pre više godina bitkoin je obećavao da će služiti svim korisnicima, ali već 2014. velika porcija bitkoinske ekonomije nalazila se u vlasništvu nekolicine ljudi, već dovoljno bogatih i pre nego što se pojavio bitkoin, pa su mogli da investiraju u ovaj novi sistem, većinu novĉića koji su se svakog dana puštali u promet skupljalo je nekoliko velikih rudarskih sindikata. Ako je ovo bio novi svet, nije se baš mnogo razlikovao od starog – barem ne još.
_____________________________
222 Leah McGrath Goodman, „The Face Behind Bitcoin―, Newsweek, 6. mart 2014, http://www.newsweek.com/2014/03/14/face-behind-bitcoin-247957.html.
223Snimak Dorijana Nakamota kako izlazi iz kuće moţe se pogledati na adresi http://www.theguardian.com/ technology/2014/mar/07/satoshi-nakamoto-denies-inventing-bitcoin
224Gavinovo pismo gospoĊi Makgrat Gudman dostupno je na adresi http://www.reddit.eom/r/bitcoin/comments/lzqjq6/open_letter_to_leah_mcgrath/.
225 Komentar na Amazonu dostupan je na adresi http://www.amazon.com/review/R3U92F9YRUSF37
226 Intervju je dostupan na adresi https://www.youtube.com/watch?x-yt-ts= 1422579428&x-yt-cl=8511440-4&v=GrrtA6IoR_E
227Sergio Demian Lerner, „The Well Deserved Fortune of Satoshi Nakamoto, BitcoinCreator, Visionary and Genius― Bitslog, 17. april 2013, https://bitslog. wordpress.com/2013/04/17/the-well-deserved-for-tune-of-satoshi-nakamoto/.
228Ĉarlijev govor moţe se pogledati na adresi https://www.youtube.com/watch?v=xH7mC05EnDU
229 Gregory Ferenstein, „Google's Jared Cohen: Its 'Obvious' BitcoinLikeCurrencies Are 'Inevitable'―,TechCrunch, 8. mart 2014, http://techcrunch.com/2014/03/08/googles-jared-cohen-its-obvious-bitcoin-like-currencies-are-inevitable/.
230Andrisenovi komentari su iz govora na Koinsamitu 2014, a govor se moţe pogledati na adresi https://www.youtube.com/watch ?v=iir5 J6Z3Z1Q
230Andrisenovi komentari su iz govora na Koinsamitu 2014, a govor se moţe pogledati na adresi https://www.youtube.com/watch ?v=iir5 J6Z3Z1Q
knjige: Nathanijel Popper: Digitalno zlato
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TREĆE POGLAVLJE
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE TREĆE POGLAVLJE
1 коментар:
Li, koliko ima još delova?! Da završimo više sa tim bitkoinom, hahaaa. Propustismo druge teme.
XXX
Постави коментар