Ovo je jedan od niza intervjua ovog naučnika. Prevod je AL- nije korigovan te se iz transkripta ne uočava pitanje- odgovor. Počela sam da unosim imena i odustala, snađite se!
Sledi razgovor sa Rogerom Penroseom, fizičarem, matematičarem i filozofom sa Univerziteta u Oksfordu. Dao je fundamentalne doprinose u mnogim disciplinama od matematičke fizike opšte relativnosti i kosmologije do ograničenja računskog pogleda na svest. U svojoj knjizi Carev novi um, Roger piše da se, citiraj, deca ne plaše postavljati osnovna pitanja koja nas kao odrasle mogu posramiti da postavljamo na mnogo načina. Moj cilj s ovim podcastom je zagrliti unutrašnje dete koje nije ograničeno time kako se treba ponašati, govoriti i razmišljati u svetu odraslih.
[00:00:41]
Roger je jedan od najvažnijih umova našeg vremena, tako da je zaista zadovoljstvo i čast razgovarati s njim. Ovaj razgovor je snimljen pre izbijanja pandemije za sve koji su osećali medicinski, psihološki i finansijski teret krize. Šaljem ljubav na tvoj način. Ostanite jaki. Zajedno smo u ovome. Pobedićemo ovu stvar. Ovo je podcast veštačke inteligencije, ako vam se sviđa, pretplatite se na YouTube recenziju pristalice i pokrovitelja podcasta Five Stars i Apple ili se jednostavno povežite sa mnom na Twitteru.
[00:03:31]
SLEDE REKLAME .
[00:04:09]
ALEX: Spomenuli ste u razgovoru s Ericom Steinom na podcastu Portal da je Odiseja u svemiru iz 2001. vaš omiljeni film. Koji aspekt, ako možete spomenuti, predstavlja veštačku inteligenciju, nauku, inženjering povezan s vama?
[00:04:25]
ROGER: Tamo ima raznih scena koje su tako neverovatne i kako je nauka tako dobro urađena. Mislim, ljudi kažu, o, ne, Interstellar je ovaj neverovatan film, koji je najnaučniji film. Mislio sam, to nije zakrpa za 2001. Mislim, 2001, stvarno su ušli u razne detalje i uspeli su, znate, dobro odraditi Free-Fall i sve ostalo. Mislio sam da je izuzetno dobro urađeno.
[00:04:53]
ALEX : Tako da su samo detalji bili očaravajući, kao i takve stvari. Scena u kojoj na početku imaju ovakve ljudske pretke, što je nekako tačno. Neka vrsta imenjaka postaje monolit. Da. I dobro, to je onaj deo gde on baci kost u vazduh i onda postaje ovo. Mislim, to je neverovatan niz. Šta mislite o monolitu? Ima li za vas neko naučno ili filozofsko značenje? Ova vrsta stvari izaziva inovacije?
ROGER:Ne baš. To dolazi od Arthura C. Clarkea. Oduvek sam bio njegov veliki obožavatelj. Dakle, to je samo uređaj za zaplet. Da, još jedan zaplet je odličan. Da.
[00:05:35]
ALEX: Tako Hal 9000 odlučuje da se reši astronauta jer on ili ona veruje da će oni ometati misiju. Tako je. Vi kažete, oh, tako izgleda.
[00:05:48]
ROGER: Ne znam da li se ne slažem sa tim, jer vam je u izvesnom smislu govorio da je pogrešno videti da mašina kao da misli da je superiornija od čoveka. I da je imao pravo da se reši ljudskih bića i vodi sam emisiju.
[00:06:05]
ALEX: Šta mislite. Kako je ispravno, da li mislite, koliko je manjkavo zlo ili ako razmišljamo o sistemima kao što bismo želeli da uradimo istu stvar u budućnosti?
[00:06:15]
ROGER:Šta je tu bila mana? Pa, ti se u suštini dotičeš pitanja. Vidite, ti moraš da veruješ da je Hal bio pri svesti? Mislim, igralo se prilično na taj način, kao da je i bio svesno biće jer je izgledao svestan toga šta znači umreti.
[00:06:41]
Da. I stoga je imao naznaku svesti. Da. Mislim, nisam siguran da je taj aspekt toga bio potpuno razjašnjen da li je Hal zaista bio samo vrlo sofisticiran kompjuter koji zaista nije imao ta osećanja i nekako. Ali u pravu ste, nije mu se svidela ideja da bude isključen. Kako to menja stvari. Kako je bilo? Nije bio pri svesti. Pa, moglo bi reći da bi bilo pogrešno isključiti ga da je zapravo pri svesti.
[00:07:12]
Mislim, ova pitanja se nameću ako mislite da je mislio, jedna od ideja je sigurno da na neki način nije mišljeno. Kažete da pokušava da uradi sve što čovek može i ako smatrate da je svest nešto što bi trebalo da se pojavi kada je računar dovoljno komplikovan, bez obzira koji kriterijum koristite da okarakterišete njegovu svest u smislu nekog računarskog kriterijuma.
[00:07:46]
Pa kako svest menja našu procenu odluke koju je doneo Hal, šta ja mislim, šta sam pokušao da kažem da su ljudi pomalo zbunjeni oko ovoga, jer kada kažu da će ove mašine postati svesne, misle jednostavno da je to stepen računanja i kada pređete taj određeni stepen računanja, one će postati svesne. Onda, naravno, imate sve ove probleme. Mislim, mogli biste reći, pa, jedan od razloga zašto se bavite veštačkom inteligencijom je taj što nameravate poslati uređaj na neku daleku planetu i ne želite da pošaljete čoveka tamo jer biste ga onda morali ponovo vraćati.
[00:08:20]
A to vas je koštalo mnogo više nego da ga samo pošaljete tamo i ostavite tamo. Ali ako je ovaj uređaj zapravo svestan entitet, onda se morate suočiti s činjenicom da je to nemoralno. I stoga bi sama činjenica da pravite neki AI uređaj i da razmišljate koje uklanja vašu odgovornost za njega bila netačna. Dakle, ovo je zvuk greške. I takva vrsta gledišta, nisam siguran kako, znate, ljudi koji to shvataju veoma ozbiljno.
[00:08:53]
Mislim, vodio sam taj radoznali razgovor sa kojim ću zaboraviti imena.
[00:08:57]
I bojim se jer mi se to dešava od trenutka kada su Hofstetter, Douglas Hofstadter, stvari koje sam napisao ovu knjigu dobile ono što bih volio da mi se sviđa.
[00:09:08]
Mislio sam da je to fantastična knjiga, ali se nisam složio s njegovim zaključkom tamošnjih djevojaka. I mislim da je pogrešio. Kažem, pa, samo ti ispričam svoju priču jer ga nikad nisam sreo. A onda sam znala da ću ga upoznati. Prilika u kojoj sam dolazio i želite da razgovarate sa mnom? I rekao sam, to je u redu. I u mislima sam mislio, pa, slikaću ga u ćošak.
[00:09:29]
Vidite, koristio je svoje argumente da ga ubijedi da su određeni brojevi svjesni. Znate, neki cijeli brojevi koji su dovoljno veliki entiteti su zapravo svjesni. I ovo će biti moj reductio ad absurdum. I tako sam počeo da se svađam i on je jednostavno skočio u ćošak. Nije ga čak ni trebalo farbati. Smatrao je da su određeni brojevi bili svjesni. Mislio sam da je to reductio ad absurdum, ali on je izgleda mislio da je to savršeno razumno gledište bez apsurda.
Da, zanimljivo. Ali ono što spominjete o tome kako je intuicija koju su mnogi ljudi, barem u svijetu umjetne inteligencije, imali i imaju, mislim da to ne navode eksplicitno, ali da ako povećate moć računanja, prirodno će se pojaviti svijest. Da, mislim da to oni misle. Ali u osnovi, to je zato što ne mogu smisliti ništa drugo. Pa, tako je. I to je razumna stvar. Mislim, mislite da ono sa čime mozak radi čini mnogo računanja.
[00:10:26]
Mislim da većinu onoga što zapravo nazivate računanjem obavlja mali mozak.
[00:10:31]
Mislim, ovo je jedna od stvari koju ljudi malo pominju, mislim, dolazim na ovu temu spolja i neke stvari me pogađaju, za koje rijetko čujete da se spominju.
[00:10:42]
Mislim, ovdje je spomenuto o poslu slijeva na desno. Pokreću vam desnu ruku koja je na lijevoj strani mozga i tako dalje i sve te stvari. I to je više od toga. Ako imate ovoliko različitih dijelova mozga. Postoje dvije od ovih stvari koje se zovu Homunculi, na kojima vidite ove slike iskrivljene ljudske figure i prikazuju različite dijelove mozga, kontrolirajući različite dijelove tijela. I nisu samo stvari poput, OK, desna ruka se kontroliše.
[00:11:15]
A pošto su i senzorni i motorički na lijevoj strani, lijeva ruka na desnoj strani, to je više od te vizije. Je li to pozadi?
[00:11:24]
U osnovi vaša stopala na vrhu.
[00:11:29]
Dakle, radi se o najgoroj organizaciji koju možete zamisliti, zar ne? Da. Dakle, to ne može biti samo greška u prirodi. Nešto se dešava tamo. I to je još izraženije kada pomislite na mali mozak.
[00:11:43]
Mali mozak ima kada sam prvi put razmišljao o ovim stvarima, rečeno mi je da ima upola manje neurona ili nešto slično što su uporedivi, a sada mi kažu da ima mnogo više neurona od velikog mozga. Tri sobe su takve zamršene stvari na vrhu. Ljudi uvijek govore o malom mozgu je ova stvar. Ona izgleda malo kao klupko vune tamo pozadi.
[00:12:04]
Da, ima više neurona.
[00:12:07]
Ima više računarskih veza. Događa se mnogo više od ovoga iz velikog mozga.
[00:12:16]
Ali koliko znamo, to je pomalo kontroverzno. Mali mozak je potpuno nesvjestan akcija.
[00:12:23]
Imate pijanistu koji svira nevjerovatno muzičko djelo i smisli svaki pokret, ovaj mali prst. A ovo je ključno da se pogodi u pravom trenutku.
[00:12:33]
Da li on ili ona svjesno hoće taj pokret? Ne. OK, dolazi svest, verovatno je u vezi sa osećajem muzičkog dela koji se izvodi i tako nešto što se dešava, ali detalji i ono što se dešava su kontrolisani.
[00:12:52]
Razmišljao bih skoro u potpunosti preko malog mozga. Tu imate ovu preciznost.
[00:12:58]
A kada shvatite stvarno detaljan, mislim, pomislite na tenisera ili nešto slično, da li taj teniser tačno razmišlja kako do kojeg koji mišić treba pomjeriti u kojem smjeru?
[00:13:10]
Dakle, ne, naravno da ne. Ali on ili ona će možda pomisliti, pa, ako je lopta nagnuta na takav način i taj ugao, to će biti nezgodno za protivnika. A detalji o tome se uglavnom rade sa malim mozgom.
[00:13:26]
Tu su svi precizni pokreti.
[00:13:29]
Ali je nesvesno. Pa zašto vam je onda zanimljivo da se toliko računanja obavlja u malom mozgu, a ipak je nesvesno?
Jer ne, to je stav da je na neki način računanje ono koje proizvodi svijest i. Ovdje imate nevjerovatnu količinu računanja u toku, a koliko znamo, potpuno je nesvjesno. Pa zašto je razlika, a ja mislim da je važna stvar, u čemu je razlika?
[00:14:01]
Zašto je mozak uopće te vrlo neobične stvari koje je vrlo teško vidjeti u računskoj perspektivi, kao da sve mora preći na drugu stranu i učiniti nešto što izgleda potpuno neefikasno. I imate smiješne stvari kao što je prednji režanj i ono kako mi zovemo režnjevi i mjesto gdje se oni spajaju. Mm hmm. Imate. Različiti dijelovi, kontrola, ako žele da rade sa motorom, a drugi sa senzorima, i oni su nekako suprotni jedan drugom, a ne povezani.
[00:14:37]
Ali nije kao da imate električna kola. Tamo se još nešto dešava.
[00:14:43]
Dakle, da li je to samo ideja da je to kao komplikovan kompjuter, meni se samo čini. Potpuno promašujući poentu, mora da se dešava mnogo računanja, ali čini se da je mali mozak mnogo bolji u tome od malog mozga, tako da je sigurno.
[00:15:01]
Mislim da je ono što to objašnjava kao pola nade, a pola ne znamo šta se dešava. I stoga, iz perspektive kompjuterske nauke, nadate se da Tjuringova mašina može savršeno da postigne opštu inteligenciju?
[00:15:15]
Pa, imate tu divnu stvar u vezi sa devojkom i crkvom i Keri i raznim ljudima, posebno Turing i pretpostavljam da je Post bio drugi, ovi ljudi koji su razvili ideju šta je računarstvo.
[00:15:35]
I postojale su različite ideje o tome šta je kompanija drugačije razvila i crkveni način na koji to radi je bio veoma različit od Turingovog, ali se onda pokazalo da su ekvivalentne. I tako se pojavilo mišljenje da ono što podrazumijevamo pod proračunom.
[00:15:49]
To je vrlo jasan koncept, a jedna od divnih stvari koje je Turing uradio bila je da pokaže da možete imati ono što mi zovemo univerzalna Turingova mašina. Samo morate imati određeni konačan uređaj. U redu, mora imati neograničen prostor za pohranu koji mu je dostupan. Ali stvarno računanje, ako želite, izvodi ovaj jedan univerzalni uređaj. I tako ako odeš, pa, imaš tu univerzalnu Turingovu mašinu i možda je mozak tako nešto, univerzalna Turingova mašina.
[00:16:22]
I ima možda ne neograničen prostor za pohranu, ali ogromnu pohranu koja mu je dostupna. A ovaj model je onaj koji se koristi u običnom računanju. To je veoma moćan model. A univerzalnost računanja je vrlo korisna. Možete imati neki problem i možda nećete odmah shvatiti kako ga staviti na kompjuter, ali ako je to nešto takve prirode, onda postoje razni takvi programi i potprogrami i sve što mislim, naučio sam malo računanja dok sam bio student, ali ne mnogo.
[00:17:00]
Ali to je bilo dovoljno da se dobije opšta ideja.
[00:17:02]
I postoji nešto zaista ugodno u takvom formalnom sistemu. Da. Gdje možete započeti raspravu o tome šta je dokazivo, a šta nije takve stvari. I imate pojam, koji je apsolutni pojam, ovaj pojam izračunljivosti i sposobnosti rješavanja kada su stvari matematičke, problemi su potpuno rješivi, a koji nisu, tako da je to vrlo lijepa oblast matematike i vrlo moćna oblast matematike.
[00:17:27]
I to leži u osnovi čitave vrste, kada budu imali principe računarskih mašina koje mi danas imamo, da li biste mogli da kažete šta je Gaydos i teorema potpunosti i kako vam to možda takođe govori da je srceparajuće?
[00:17:44]
I kako to ometa ovaj pojam kompjuterske svijesti?
[00:17:50]
Naravno. Gdje su ideje u osnovi ideje, koje sam formulirao na prvoj godini postdiplomskog studija u Cambridgeu. Dodiplomski rad iz matematike radio sam u Londonu, a imao sam kolegu Iana Percivala. Često smo raspravljali o stvarima kao što su računski logički sistemi. Čuo sam za devojke tamo. Pomalo me brine ideja da se činilo da kaže da postoje stvari u matematici koje nikada ne možete dokazati. I tako, kada sam kao postdiplomac otišao na Kembridž, išao sam na razne kurseve.
Vidite, ja sam se bavio čistom matematikom.
[00:18:26]
Bavio sam se algebrom, geometrijom, malo drugačijom od onoga što je moj supervizor i ljudi.
[00:18:32]
Ali to je trebalo učiniti.
[00:18:35]
A mene su zainteresovale posebno su me zainteresovala tri predavanja koja nisu imala nikakve veze sa onim što je trebalo da radim. Jedan je, naravno, Herman Bondi o Ajnštajnovoj opštoj teoriji relativnosti, koja je prelepa Kursi sa neverovatnim predavačom, oživela ove stvari. Apsolutno. A to je bio kurs kvantne mehanike koji je dao veliki fizičar Paul Dirac. Vrlo lijep kurs na potpuno drugačiji način.
[00:19:08]
Bio je veoma organizovan i naizgled se nikada nije uzbuđivao ni zbog čega. I ali je bilo izuzetno dobro sastavljeno. I otkrio sam da je za treći kurs neverovatno, to nije bilo nikakve veze sa onim što bi trebalo da radim bio je kurs matematičke logike.
[00:19:26]
I shvatio sam, kao što sam rekao, moje rasprave sa Ianom Percivalom su bile teorema o nepotpunosti koje ste već uveli duboko u prostor matematičke logike. Sa kursom me je detaljno upoznao Stephen.
[00:19:42]
I on je opisao dvije stvari koje su bile veoma fundamentalne za moje razumijevanje. Jedna su bile Turingove mašine i cijela ideja izračunljivosti i sve to.
[00:19:53]
Tako da je sve to bio dio kursa. Druga je bila devojka iz Teoreme, i nije bilo ono čega sam se plašio da vam kažem da postoje stvari u matematici za koje ne možete da dokažete da jeste, a on je to formulisao na način na koji ljudi često nisu. A ako pročitate knjigu Douglasa Hofstadtera, on ne kaže. Ali Stiv je to vrlo jasno rekao i takođe u svojevrsnom javnom predavanju koje je održao matematičkom, mislim možda društvu Adams, jednom od matematičkih dodiplomskih društava.
[00:20:24]
I ponovo je rekao ovo, vrlo jasno da ako imate formalni sistem dokaza, pretpostavimo da je ono što mislite pod dokazom nešto što možete provjeriti pomoću kompjutera.
[00:20:36]
Dakle, da kažete da li ste dobro uradili ili ne, imate mnogo koraka. Da li ste proveli ovu proceduru računanja? Pa, slijedeći korake dokazivanja ispravno, to se može provjeriti.
[00:20:49]
Algoritmom, kompjuterom, dakle. To je ključna stvar. Ono što morate znati je da li je ovo dobro ako imate algoritamski sistem koji tvrdi da kaže, da, to je tačno, ovo ste ispravno dokazali, to je istina.
[00:21:10]
Ako ste to dokazali, ako ste pogriješili, to ne kaže da je istina ili laž. Ali jeste li to uradili kako treba? Onda je taj zaključak do kojeg ste došli tačan. Sada kažete, zašto vjerujete da je to tačno?
[00:21:21]
Zato što ste pogledali pravila i rekli, pa, OK, to je u redu. I to je bilo u redu. sta s tim? Nisam siguran. Da, vidim. Vidim šta je u redu. OK, prođeš kroz sva pravila, kažeš da. Prateći ta pravila. Ako kaže da, to je istina. Istina je.
Moraju se pobrinuti da ova pravila, ona u koja vjerujete je ako ih slijedite i na njima piše da je to dokaz, da li je rezultat zaista istinit? U redu. I da vaše uvjerenje da je to istina zavisi od gledanja na pravila i njihovog razumijevanja. E sad, koja devojka pokazuje da ako imate takav sistem, onda možete da konstruišete izjavu takve vrste da bi trebalo da gledate na matematičku izjavu i možete videti, po načinu na koji je konstruisan i šta znači da je istinit.
[00:22:11]
Ali ne može se dokazati pravilima koja su vam data. I zavisi od vašeg povjerenja u pravila, vjerujete li da vam pravila samo daju istinu? Ako vjerujete da vam pravila samo daju istinu, onda vjerujete da je i ova druga izjava istinita. Ovo mi je potpuno zapanjilo kada sam ovo vidio.
[00:22:29]
Oduševilo me je što, Bože moj, vidiš da je ova izjava istinita. Dobar je kao i svaki dokaz jer ovisi samo o vašem uvjerenju u pouzdanost postupka dokazivanja. To je sve. I razumijevanje da je kodiranje urađeno ispravno i da vam omogućava da prevaziđete taj sistem. Dakle, koji god sistem da imate, sve dok možete razumjeti šta radi i zašto vjerujete da vam daje samo istinu, tada možete vidjeti dalje od tog sistema.
[00:23:02]
Kako vidite dalje od toga? Šta je to što vam omogućava da prevaziđete taj sistem? Pa, to je vaše razumevanje onoga što sistem zapravo govori i šta izjava koju ste konstruisali zapravo ostaje. Dakle, to je kvalitet razumijevanja, kakav god da je, koji nije reguliran pravilima, to nije računska procedura.
[00:23:25]
Dakle, ova ideja razumijevanja neće biti unutar pravila formalnog sistema.
[00:23:31]
Da, to ionako dolazi iz američkih pravila, jer ste ih shvatili kao pravila koja vam samo daju istine. Inače ne bi imalo smisla. Mislim, ljudi kažu, pa dobro, ovo je samo jedan skup pravila dobar kao i bilo koji drugi. Pa, to nije istina. Dakle, morate razumjeti šta pravila znače. I zašto vam to razumijevanje sredine daje nešto izvan samih pravila? I to je ono što je bilo.
[00:23:55]
To je ono što me oduševilo.
[00:23:56]
Nekako je izvanredno. Zašto vam pravila daju istinu, omogućava vam da prevaziđete pravila.
[00:24:03]
Dakle, tu mislim, čak i u to vrijeme, tamo vam je već ušla misao, da je ideja razumijevanja ili da to možemo početi zvati stvarima poput inteligencije ili čak svijesti, izvan pravila? Da.
[00:24:17]
Da. Uvek sam se koncentrisao na razumevanje. Znate, ljudi kažu ljudi iz stvari u kojima znamo šta je naša kreativnost. To je nešto što mašina ne može. to je super. Pa ne znam šta je kreativnost i ne znam. Znate, neko može staviti neke smiješne stvari na komad papira i reći da je to kreativno i da možete natjerati mašinu da to uradi. Da li je zaista kreativno? Ne znam da li se brinem za to. Na neki način se slažem sa tim.
[00:24:40]
Ali tako je teško bilo šta učiniti s tom izjavom. Ali razumijevanje. Da, možete da naterate da vidite to razumevanje, šta god da je.
[00:24:50]
I veoma je teško staviti prst na to. To je apsolutno tačno.
[00:24:53]
Možete li pokušati definirati ili možda plesati oko definicije razumijevanja?
[00:24:59]
Do nekog stepena. Ali nisam se često pitao o ovome, ali postoji nešto što je vrlo klizavo, a to je nešto poput stajanja i to mora biti nešto što vidite.
također mora biti nešto što je bilo od vrijednosti za naše udaljene pretke jer sam ponekad tu neki crtani film koji sam ponekad nacrtao pokazujući da imate sve ovo u prvom planu. Vidite ovog matematičara kako radi neku matematičku teoremu. U toj teoremi ima malo šale, ali hajde da ne ulazimo u to. Pokušava da dokaže neku teoremu i upravo će ga pojesti sabljasti tigar, koji se krije u šikari, vidite.
[00:25:38]
A u daljini vidite njegove rođake kako grade usjeve, grade skloništa, pripitomljavaju životinje u prvom planu, vidite da su napravili zamku za mamute. A ovaj spiralni mamut pada u jamu, vidite, i svi ovi ljudi oko njega će ga zgrabiti, kažete. I dobro, vidite, to su oni koji imaju kvalitet razumijevanja koji ide uz sve to nije samo matematičar koji radi matematiku. Ovaj kvalitet razumijevanja je nešto drugo što je bilo od ogromne prednosti za nas, ne samo za nas.
[00:26:17]
Vidite, ja ne mislim da je svijest ograničena na ljude. Da, to je zanimljivo pitanje. U tom trenutku, ako je to zaista povezano s evolucijskim procesom, u kom trenutku mi postavljamo ovo vrlo teško pitanje, sigurno ne mislim da su primati.
[00:26:33]
Znate, vidite ove slike afričkih lovačkih pasa i kako oni mogu međusobno planirati kako da ulove antilope u nekim od ovih. I filmovi Davida Attenborougha, mislim da je ovo vjerovatno bio jedan od njih. I mogli ste vidjeti lovačke pse i oni se podijele u dvije grupe i idu na dva puta na različite rute. Jedan od njih ode i nekako se sakriju pored rijeke. A druga grupa ide okolo i oni počnu da urlaju na ove, pa se ukrcaju, valjda, šta god da rade lijepi lovački psi, antilope i oni ih nekako skupe i jure ih u pravcu rijeke.
[00:27:12]
A oni drugi samo čekaju da stignu jer kada dođu do rijeke, ona ih usporava i tako nasrću na njih. Dakle, očigledno su sve ovo nekako isplanirali.
[00:27:23]
Nemam pojma kako. I postoji neki element svjesnog planiranja koliko ja mogu reći. Ne mislim da je to samo neka vrsta toliko ovih dana da se radi o onome što oni zovu sistemi odozdo prema gore, zar ne? Da, pa, imate neuronske mreže i oni i vi im dajete zilion različitih stvari da pogledaju.
[00:27:45]
I onda oni na neki način mogu da izaberu jednu stvar u odnosu na drugu samo zato što se čini da ima toliko primjera i uzima male signale kojih možda niste ni svjesni. I to ne liči na razumijevanje. Nema razumevanja. I to je bila ona. Dakle, dok ste malo fokusirani na ljude, tako. Pa ni sa psima, jer. Ne, ne kažete da nije usredsređeno na čoveka, ali ja sam pogrešno rekao da je usredsređen na biologiju. Da li je moguće da bi svijest izgledala malo drugačije?
[00:28:20]
Pa, ne kažem da je biološki jer ne znamo. U redu. Mislim da su drugi primjeri slonova divan primjer da je ovo zaista bio. Mislim da je ovo bio ATTENBOROUGH gdje slonovi moraju ići odatle, zajedno sa njima dvojicom moraju ići na velike udaljenosti.
[00:28:37]
A vođa trupe je žena. Oni su očigledno i ta ženka koju je morala ići čak iz jednog dela zemlje u drugi. I u određenoj tački ona je napravila zaobilaznicu i oni su otišli ovim velikim zaobilaznim putem. Pa, trupa je došla s njom i ovdje joj je umrla sestra. I to su bile njene kosti koje su ležale okolo. I oni će da pokupe kosti i daju to u krug i pomiluju kosti i onda ih vrate nazad i vratiće se ponovo.
[00:29:06]
Šta dođavola rade to je tako zanimljivo. Mislim, nešto se dešava.
[00:29:12]
Ne postoji jasna veza sa prirodnom selekcijom. Samo se tamo dešava neki duboki osjećaj, koji ima veze s njihovim svjesnim iskustvom. I mislim da je to nešto što je sveukupno korisno, hm, prirodna selekcija, ali nema direktno veze sa prirodnom selekcijom.
[00:29:35]
Da, sviđa mi se što tamo nešto izlazi i nastavlja.
Kao što sam vam rekao, ja sam Rus, tako da sam sklon romantiziranju svih stvari ove prirode da to nije samo hladno, teško računanje.
[00:29:50]
Možda bih mogao olako odgovoriti na vaše pitanje. Pitao si me šta je? Ima nešto u tome da se udaljite i razmislite o sopstvenim misaonim procesima. Mislim, postoji nešto tako u vezi sa devojkama jer jednostavno ne poštuješ pravila. Stojite pozadi i razmišljate o pravilima. I tako postoji nešto što biste mogli reći. Razmišljaš o tome da nešto radiš, da li misliš, šta dođavola radim?
[00:30:17]
A ti se nekako odmakneš i razmisliš šta je to što te tjera da razmišljaš na takav način.
[00:30:22]
Samo napravite korak unazad izvan igre koju ste igrali. Da.
[00:30:26]
Povučete se i pomislite da jednostavno više ne igrate igru. Razmišljaš šta dođavola radiš i igraš ovu igru.
[00:30:33]
I to je to nekako, to nije baš precizan opis, ali nekako se čini veoma istinitim da to na neki način razume ovu vrstu refleksije.
[00:30:44]
Odraz. Da. Da, postoji. Malo je teško staviti prst na to, ali postoji nešto što mislim da bi se možda moglo otkriti u jednom trenutku i reći da je to zaista ono što se dešava, zašto svjesna bića imaju ovu prednost, šta je to što im daje prednost. I mislim da seže mnogo unazad. Mislim da ne govorimo o lovačkim psima i slonovima. Prilično je jasno da hobotnice imaju istu vrstu kvaliteta i mi to zovemo svijest.
[00:31:12]
Da, mislim da jeste.
[00:31:13]
Vidjeno dovoljno primjera kako se ponašaju i put evolucije je potpuno drugačiji.
[00:31:21]
Da li seže do nekog zajedničkog pretka ili je došlo odvojeno? Nadam se da je to nešto jednostavno. Ali teško pitanje, ako postoji hardverski preduslov, moramo ga razviti. Neka vrsta hardverskih mehanizama u našim računarima, kao što je u osnovi, kao što sugerišete, da bismo došli do njih u sekundi, moramo nekako da bacimo računar. Kao što danas znamo, danas su poznate determinističke mašine koje pokušavaju da ga stvore. Mislim, moja nada, naravno, nije.
[00:31:50]
Ali trebalo bi da se vratim na priču, koju u izvesnom smislu nisam završio jer sam išao na ova tri kursa, vidite, kada sam bio apsolvent.
[00:32:01]
I tako sam počela da razmišljam, pa, ja sam zaista lepa ono što bi se moglo nazvati materijalistom u smislu razmišljanja da ne postoji nikakva vrsta mistike ili nečeg ili nečeg što dolazi iz ko zna odakle ti i dalje i dalje tokom svog života.
[00:32:16]
Ne sviđa mi se riječ materijalista jer mi jednostavno znamo šta je materijal.
[00:32:20]
I to je loša riječ jer nema mističnog, to nije nešto mistično što se ne može liječiti naukom. To je tako lijepo rečeno. Samo malo za trenutak. Vaš materijalista, ali priznajete da mi zapravo ne znamo šta je materijal.
[00:32:36]
Tako je. Mislim, volim sebe da nazivam naučnikom, pretpostavljam, ali to znači to. Da, ali vidite, pitanje se nastavlja ovdje. Pa sam počeo da razmišljam, OK, ako je svest ili razumevanje nešto što nije računarski proces, šta bi to moglo biti?
znao sam dovoljno iz svog dodiplomskog rada. Znao sam za Njutnovu mehaniku i znao sam kako je u suštini možete staviti na kompjuter. Postoji fundamentalno pitanje koje je toliko važno ili ne, da računanje zavisi od diskretnih stvari. Dakle, koristeći diskretne elemente, dok fizički zakoni zavise od kontinuuma. Da li ovo ima neke veze sa tim? Da li je to činjenica da koristimo kontinuum u našoj fizici i ako modeliramo naš fizički sistem, koristimo diskretne sisteme poput običnih kompjutera?
[00:33:36]
Došao sam do stava da to vjerovatno nije to.
[00:33:39]
Možda ću morati da povučem to jednog dana. Ali pogled je bio, ne, možete se dovoljno približiti. Nije sasvim jasno, moram reći, ali možete se dovoljno približiti. I, znate, išao sam na ovaj kurs o svom telu, iz opšte teorije relativnosti, i pomislio sam, pa, možete to staviti na kurs kompjutera. To je bilo mnogo vremena prije ljudi. I nekako sam odrastao sa ovim, kako su ljudi radili sve bolje i bolje proračune.
[00:34:03]
I mogli bi razraditi crno oko crnih rupa i onda bi mogli utvrditi kako crne rupe mogu međusobno djelovati u prostoru oko sebe i kakve gravitacijske valove mogu naštetiti.
[00:34:12]
I to je vrlo impresivan računski rad, kako zapravo možete razraditi oblike tih signala. I sada imamo Lingoa koji vidi ove signale i oni kažu, da, te crne rupe spiralno padaju jedna u drugu.
[00:34:24]
Ovo je samo potvrda moći računanja u opisivanju Ajnštajnove opšte aktivnosti.
[00:34:33]
Dakle, u tom slučaju, možemo se približiti, ali radimo računanjem. Možemo se približiti našem razumijevanju fizike. Sada se možete jako približiti.
[00:34:42]
Je li to dovoljno blizu? Vidite, a onda sam otišao na Diracov kurs. Oni vide, mislim da je to bilo prvo predavanje koje je održao i da je govorio o principu superpozicije. I rekao je, ako imate česticu, obično mislite da čestica može biti ovdje ili tamo. Ali u kvantnoj mehanici, to bi moglo biti ovdje i tamo u isto vrijeme. I imate ta stanja koja uključuju superpoziciju u nekom smislu toga, različite lokacije za tu česticu.
[00:35:14]
A onda je izvadio svoj komad krede, neki ljudi kažu da ga je razbio na dva dijela kao svojevrsnu ilustraciju kako bi komad krede mogao biti ovdje i tamo u isto vrijeme. I on je pričao o ovome i misli su mi odlutale. Ne sećam se šta je rekao. Pa, sećam se da je upravo prešao na sledeću temu i nešto o energiji što je pomenuo, a nisam imao pojma kakve veze ima sa bilo čim.
[00:35:38]
I od tada sam bio zapanjen ovim i zabrinut zbog toga. Verovatno je isto tako dobro. Nisam čuo njegovo objašnjenje jer je to vjerovatno bila jedna od ovih stvari da me smiri i da više ne brinem o tome. Dok se u mom slučaju brinem o tome od tada. Pa sam pomislio da je možda u tome kvaka. Postoji nešto u kvantnoj mehanici gdje pozicije postaju jedna ili druga, a to nije dio kvantne mehanike.
[00:36:05]
Nešto nedostaje u teoriji. Teorija je nepotpuna. Nije samo nepotpuno. To u određenom smislu nije sasvim u redu. Jer ako pratite jednačinu, osnovnu jednačinu kvantne mehanike, to je Schrodingerova jednačina. To možete staviti i na kompjuter. Mnogo je poteškoća oko toga koliko parametara morate unijeti. Tako da to može biti vrlo zeznuto. Ali ipak, to je računski proces po modulu ovog pitanja o kontinuumu kao i prije.
[00:36:32]
Nije jasno da to čini bilo kakvu razliku, tako da našim teorijama kvantne mehanike možda nedostaje isti element koji bi svemir pretvorio u mašinu nedostaje u svesti.
Da. Da, ovo je stav koji sam imao, da vam je potrebna teorija i to ono što ljudi nazivaju smanjenjem stanja ili kolapsom valne funkcije koju morate imati. Inače, kvantna mehanika se ne odnosi na svijet koji vidimo da bi ga povezala sa svijetom.
[00:36:58]
Kažemo da morate razbiti kvant, morate razbiti Schrodingerovu jednačinu. Sam Schroeder je bio apsolutno zgrožen ovom idejom. Znate njegovu vlastitu jednačinu. Mislim, zato je predstavio ovu čuvenu Šredingerovu mačku kao misaoni eksperiment. On zaista kaže, vidi, ovo je mjesto gdje te moja jednadžba vodi u to. Nešto nije u redu, nešto što nismo razumjeli, što je u osnovi fundamentalno. I tako sam pokušavao da spojim sve te stvari i rekao, pa, to mora biti neposvećeni.
[00:37:27]
Mogao je zaista doći tamo. I ne mogu se baš sjetiti kada sam ovo pomislio, ali to je kada je gravitacija uključena u kvantnu mehaniku. To je kombinacija to dvoje. I to je ta tačka kada imate dobre, dobre razloge da vjerujete da je to došlo mnogo kasnije.
[00:37:45]
Ali imam dobar razlog da verujem da su principi opšte relativnosti i principi kvantne mehanike, posebno, osnovni princip ekvivalencije koji seže do Galileja. Ako padnete Frehleya, eliminirate gravitacijsko polje tako da možete zamisliti kako Galileo crta, ispuštajući svoj veliki kamen i svoj mali kamen sa Kosog tornja. Da li je on to ikada uradio ili ne, prilično je nebitno. I dok kamenje pada na zemlju, na jednom od njih sjedi mali insekt i gleda u drugi.
[00:38:18]
I čini se da misli, oh, ovdje nema gravitacije. Naravno da udari u zemlju i onda shvatiš da se nešto drugačije dešava. Ali kada je u slobodnom padu, gravitacija je eliminisana. Galileo je to veoma lepo razumeo.
[00:38:33]
On daje ove divne primjere vatrometa i vidite vatromet i eksplodira i vidite kako sfera svjetlucavog vatrometa ostaje sfera dok pada, kao da nema gravitacije. Dakle, on je razumio taj princip, ali nije mogao od njega napraviti teoriju. Ajnštajn je došao, koristio potpuno isti princip, i to je osnova Ajnštajnove opšte teorije relativnosti. Sada dolazi do sukoba. Ovo je nešto što sam uradio mnogo, mnogo kasnije. Dakle, ovo nije bio proces.
[00:39:05]
Ali mnogo kasnije, možete vidjeti da postoji osnovni sukob između principa superpozicije.
[00:39:12]
Mislim da je Dirac govorio o principu opšte pokrivenosti, pa, principu ekvivalencije, gravitacionom polju ekvivalentnom ubrzanju koje je on na sekundu.
[00:39:22]
Šta je princip ekvivalencije? To je Galileov princip koji možemo eliminirati, barem lokalno. Morate biti u malom kvartu jer ako imate ljude koji bacaju kamenje po cijelom svijetu negdje, ne možete se riješiti odjednom. Ali u lokalnom susjedstvu možete eliminirati gravitacijsko polje tako što ćete slobodno padati s njim. I mi to sada vidimo kod astronauta, a oni ne. Znate, Zemlja je upravo tamo. Možete vidjeti veliku globalnu zemlju odmah ispod njih, ali njih nije briga za to.
[00:39:52]
Što se njih tiče, nema gravitacije.
Oni slobodno padaju unutar gravitacionog polja i to se oslobađa gravitacionog polja. I to je princip ekvivalencije.
[00:40:04]
Dakle, šta je u čemu je kontradikcija? Kakva je napetost u superpoziciji i političkom šta? Dakle, samo da se vratimo na sekundu, samo da vidimo možemo li proći kroz sve to. Da. Tako smo počeli da razmišljamo o svesti kao da potencijalno treba nešto od iste ne mistične, već neke od iste magije. To je komplikovana priča. Pa ljudi misle, oh, udaljio sam se od poente ili tako nešto. Ali mislim da je to komplikovana priča.
[00:40:34]
Dakle, ono što pokušavam da kažem, mislim, pokušavam da ukratko kažem, nije tako lako. Pokušavam da kažem da šta god da je svest, to nije proračun. Da. Ili to nije fizički proces koji se može opisati računanjem, ali bi ipak mogao biti.
[00:40:52]
Dakle, jedan od zanimljivih modela koje ste predložili je orkestrirano smanjenje cilja koje ide odatle. Vi kažete. Pa kažem da nemam pojma. Tako sam ovu knjigu napisao kroz svoju naučnu karijeru. Mislio sam, znate, kad odem u penziju, imati dovoljno vremena da napišem neku vrstu popularističke knjige, u kojoj ću objasniti svoje ideje i zagonetke, šta volim lijepe stvari u fizici i matematici i ovu zagonetku o izračunljivosti i svijesti i tako dalje.
[00:41:27]
I u procesu pisanja ove knjige, pa, mislio sam da ću to učiniti kada odem u penziju. Nisam zapravo, nisam čekao toliko dugo jer je postojala radio diskusija između Edwarda Friedkina i Marvina Minskyja i oni su razgovarali o tome šta kompjuteri mogu da urade i ulazili su, ulazili u veliku prostoriju. I zamišljao sam kako ulazim u ovu veliku sobu sa drugog kraja sobe. Dva kompjutera su međusobno razgovarala. I dok priđete kompjuterima, oni će jedni drugima prenijeti više ideja, koncepata, stvari nego što je cijela ljudska rasa ikada učinila.
[00:42:06]
Pa sam pomislio, pa, znam odakle dolaziš, ali ti jednostavno ne vjerujem. Nešto nedostaje, nije to. Pa sam pomislio, pa, trebao bih napisati svoju knjigu. I tako sam i uradio. Bilo je to otprilike u isto vrijeme kada je Stephen Hawking pisao svoju kratku istoriju vremena i 80-ih.
[00:42:27]
U nekom trenutku, knjiga o kojoj govorite je Carev novi novi um. Tako je. I obje su nevjerovatne knjige, Kratka istorija vremena u carevom novom umu. Da, bilo je prilično interesantno jer mi je rekao da je nagovorio Carla Sagana, mislim, da napiše naprijed idi po knjigu da mi kaže, Bože, šta da radim? Neću stići nigde ako ne nađem nekoga. Pa sam rekao, pa, poznajem Martina Gardnera, pa ću to učiniti.
[00:42:52]
Tako je i uradio. I veoma je lepo napredovao.
[00:42:54]
Dakle, to je nevjerovatna knjiga.
[00:42:55]
I neke od istih ljudi koje ste spomenuli, Ed Franklin, za kojeg pretpostavljam upornost, Feynman Minsky, naravno, ljudi poznaju u arapskom svijetu, ali oni predstavljaju umjetnu inteligenciju koja se nada i sanja da je moja inteligencija.
[00:43:10]
Je li tako? Pa, to je bilo moje razmišljanje. Pa, znaš, ja vidim odakle dolaze i odakle. Ne slažem se. Da, u pravu si. Ali to nije moja perspektiva. Pa sam mislio da to moram reći. I dok sam pisao svoju knjigu, pomislio sam, pa, ja zapravo ne znam ništa o neurofiziologiji. Šta radim pišem ovu knjigu? Tako sam počeo da čitam o neurofiziologiji i pročitao sam da pokušavam da saznam kako to da nervni signali mogu da očuvaju kvantnu koherentnost.
[00:43:36]
I sve što sam pročitao je da električni signali koji idu duž nerava stvaraju neke efekte kroz mozak. Nema šanse da ga izolujete. Dakle, ovo je beznadežno. I tako dolazim do kraja knjige i manje-više sam odustao i samo razmišljam o nečemu u šta nisam vjerovao. Možda je to sada malo tako. I onda kažete, pomislio sam, pa, možda će ova knjiga barem stimulisati mlade ljude da se bave naukom ili tako nečim.
bio sam sva ova pisma od starih penzionera i rekao da su to jedini ljudi koji su mogli imati vremena da pročitaju moju knjigu. Mislim, osim Stuarta. Namaroff, osim Stuarta Hamraha, ima težak put do mene, i on je rekao, mislim da ti nedostaje nešto što ne znaš o mikrotubulama, zar ne? Nisam baš tako rekao, ali to je bilo manje-više to. I rekao je, ovo je ono što zaista trebate uzeti u obzir.
[00:44:26]
Pa sam pomislio, o, moj Bože, da, to je mnogo obećavajuća struktura.
[00:44:30]
Dakle, mislim, u osnovi, tražili ste izvor neizračunljivog izvora svijesti unutar ljudskog mozga. Da, u biologiji. I šta su moje, ako smem da pitam, šta su to mikrotubule? Pa, vidite, bio sam neznalica u onome što sam pročitao. Nikada ih nisam naišao u knjizi. Dakle, pogledao sam možda samo prilično površno, što je istina. Ali nisam znao za mikrotubule. Stjuarte, mislim da je jedna od stvari za koje sam mislio da je interesantna u vezi sa njima je kada vidite slike mitoze, to je deoba ćelije i vidite da svi hromozomi i hromozomi dobijaju sve linije i onda se rastavljaju.
[00:45:15]
I tako kako se ćelija dijeli, polovina hromozoma ide, znate, kako se dijele na dva dijela i idu na različite načine.
[00:45:25]
I šta je to što ih razdvaja? Pa, domaćin ovih malih stvari se zove mikrotubule. I tako počinje da se interesuje za njih. I formirao je The View. Pa, on je bio na svom dnevnom ili noćnom poslu ili kako god vi to nazvali je da uspava ljude. Osim što ne voli zvati na spavanje jer se radi o različitim općim anesteticima na reverzibilan način. Dakle, želite da budete sigurni da ne dožive bol koji bi inače bio nešto što osećaju.
[00:45:54]
I svijest je isključena na neko vrijeme i može se ponovo uključiti. Stoga je ključno da ga možete isključiti i uključiti. I šta radite kada to radite? Šta je uradio gas za opštu anesteziju?
[00:46:08]
I vidite kako je formirao stav da su mikrotubule na koje utiču i detalji zašto je formirao taj pogled nisu mi, pa, klima jasna. Ali postoji jedna zanimljiva priča o kojoj on stalno priča. Ali ovo mi je bilo vrlo uzbudljivo jer sam mislio da ove strukture, ove male cijevi, koje prilično dobro naseljavaju sve stanice, nisu samo neuroni osim crvenih krvnih zrnaca, crvenih krvnih zrnaca, oni prilično dobro naseljavaju sve druge ćelije u tijelu, ali nisu sve iste vrste.
[00:46:43]
Dobijate različite vrste mikrotubula. I one koje su me najviše oduševile, ovo možda još uvijek nije sasvim jasno, ali one koje su me najviše oduševile bile su one za koje sam jedino znao u to vrijeme, jer su to bile vrlo, vrlo simetrične strukture.
[00:47:01]
I imao sam razloga vjerovati da bi ove vrlo simetrične strukture bile mnogo bolje u očuvanju kvantnog stanja, kvantne koherentnosti, očuvanju stvari izvan nje, samo trebate sačuvati određene stupnjeve slobode a da one ne iscure u okolinu kada prođu u okolinu koju ste izgubili. Dakle, morate sačuvati ova kvantna stanja na nivou na kojem dolazi proces redukcije stanja. I mislim da tu dolazi naziv izračunljivost. I to je proces mjerenja u kvantnoj mehanici.
[00:47:37]
Šta se desava? Dakle, nešto o, uh, mjeri onoga što se dešava, nešto o strukturi mikrotubula. Da, tvoja intuicija kaže da možda ima nečega ovde. Možda ovakva struktura dozvoljava misteriju. Postojala je bolja šansa. Da. Samo mi je palo na pamet da je to delimično bila simetrija jer postoji karakteristika simetrije. Možete mnogo bolje sačuvati kvantnu koherentnost sa simetričnim strukturama. Postoji dobar razlog za to.
[00:48:08]
I to me je jako impresioniralo. U to vrijeme nisam znao razliku između elite i Bilitisa, što bi moglo biti važno. E sad, da vidimo, o čemu se ne priča mnogo, ali to su neki detalji koji bi se u nekom smislu vratili unazad samo da se kaže da ti ljudi nisu upoznati. Dakle, ovo je ovo nazvano orkestrirano smanjenje cilja. Ideja ili ili ili, što je biološka filozofija uma, postulira da svijest nastaje na kvantnom nivou unutar neurona.
Dakle, to ima veze sa vašom potragom odakle dolazi? Dakle, to je u suprotnosti s idejom da svijest može nastati iz proračuna koje vrše sinapse. Da.
[00:48:51]
Ključna stvar je da ponekad ljudi kažu da je to zato što je kvantno mehanički. Nije samo to. Nečuvenije je od toga. Vidite, ovo je jedan od razloga zašto mislim da smo tako daleko od toga jer ne poznajemo ni fiziku. U redu. Vidite, nije samo kvantna mehanika. Ljudi kažu, oh, u našim kvantnim sistemima i biološkim strukturama, sada počinjemo da uviđamo da neki osnovni biološki sistemi zaista zavise od kvanta. Mislim, vidi, ti na prvom mestu, sva hemija je kvantna mehanika.
[00:49:27]
Ljudi su se navikli na to. Dakle, oni to ne računaju. Dakle, ne računajmo kvantnu hemiju. Mislim da smo se nekako navikli na to. Ali imate kvantne efekte koji nisu samo hemijski u fotosintezi. I ovo je jedna od upečatljivih stvari u posljednjih nekoliko godina, da se čini da je fotosinteza u osnovi kvantni proces, koji nije samo hemikalija. Koristi kvantnu mehaniku i vrlo jednostavan način. Dakle, možete početi da kažete, o, pa, s obzirom da je fotosinteza zasnovana na kvantnoj mehanici, zašto se ne ponašati?
[00:50:06]
Imate neurone i slične stvari. Možda postoji nešto što je malo slično fotosintezi u tom pogledu. Ali ono što govorim je još nečuvenije od toga jer te stvari govore o konvencionalnoj kvantnoj mehanici. Sada, moj argument kaže da je konvencionalna kvantna mehanika, ako samo slijedite Schrodingerovo pitanje, još uvijek izračunljiva. Dakle, morate ići dalje od toga. Dakle, moraš da ideš gde? Kvantna mehanika ide po zlu u određenom smislu, malo je oprezan u vezi s tim jer način na koji ljudi rade kvantnu mehaniku je neka vrsta.
[00:50:47]
Mješavina dva različita procesa, jedan od njih je Schrodingerova jednadžba, koja je jednačina koju je Schrodinger zapisao, a govori vam kako se stanje sistema razvija i evoluira, prema ovoj jednačini, potpuno deterministički. Ali kako to evoluira u smiješne situacije, a to je bilo ono što je Schrodinger vrlo često isticao sa svojom mačkom. Rekao je, pratiš moju jednačinu. To se bori sa pitanjem. I mogli biste reći da svoju mačku morate pojesti mačku koja je mrtva i živa u isto vrijeme.
[00:51:21]
To bi bila evolucija Schrodingerove jednadžbe koja će dovesti do stanja u kojem je mačka mrtva i živa u isto vrijeme. I on manje-više kaže da je ovo apsurd. Ljudi danas kažu, o, pa, rekao je Schrodinger, možete imati mačku, što onda hajde da ne kažemo da je rekao da je to apsurd. Nešto nedostaje i to. Smanjenje stanja ili kolaps talasne funkcije ili šta god da je, je nešto što se mora razumeti.
[00:51:52]
Ne prati Schrodingerovo pitanje. To nije način na koji mi konvencionalno radimo kvantnu mehaniku.
[00:51:59]
Ima nešto više od toga.
[00:52:02]
I ovdje je lako citirati autoritet jer Einstein, barem tri najveća fizičara 20. stoljeća koji su bili veoma temeljni u razvoju kvantne mehanike, Ajnštajn, jedan od njih, Šrodinger drugi, Dirac, drugi, morate pažljivo da pogledate Durexove spise. Nije imao tendenciju da to kaže naglas jer je bio veoma oprezan u pogledu onoga što je rekao. Nađete pravo mjesto i vidite, kaže on, kvantna mehanika je privremena teorija. Trebamo nešto što objašnjava kolaps valne funkcije.
[00:52:41]
Moramo ići dalje od teorije koju sada imamo. Ja sam jedna od vrsta ljudi. Ima ih mnogo. Postoji čitava grupa ljudi. Svi se smatraju malo, znate, ali maveriksi koji vjeruju da kvantnu mehaniku treba modificirati, postoji mala manjina onih ljudi koji su već manjina, koji misle da način na koji je modificirana mora biti s gravitacijom. A postoji još manja manjina onih ljudi koji misle da je to poseban način na koji ja mislim da jeste, tako mislite?
[00:53:12]
Dakle, to su ljudi iz kvantne gravitacije.
[00:53:14]
Ali ono što vidimo, kvantna gravitacija već nije ovo, jer kada kažete kvantna gravitacija, ono što zapravo mislite je kvantna mehanika primijenjena na teoriju gravitacije. Pa kažete, hajde da uzmemo ovaj divni formalizam kvantne mehanike i učinimo da se gravitacija uklopi u njega. Dakle, to je ono što kvantna gravitacija treba da bude. Sada, ja kažem da morate biti ujednačeniji da gravitacija utiče na strukturu kvantne mehanike, a ne samo vi kvantna gravitacija. Morate imati gravitaciju kao kvantna mehanika i to je dvosmjerna stvar.
[00:53:48]
Ali onda kada uopće počnete, tako da kažete da moramo smisliti potpuno nove ideje i tačno znati da ste zapeli i imate teoriju, to je problem.
[00:54:00]
Dakle, ovo je veliki problem. Ako kažete, OK, pa, koja je teorija?
[00:54:03]
Ne znam. Dakle, možda u prvim danima. To je u prvim danima. Ali samo naglašavam ovo. Da, i dalje je u Hamari. Oh, Penrose kaže da to mora biti smanjenje u državi. I zato hajde da ga iskoristimo. Problem je što Penrose to ne kaže. Penrose kaže, pa, mislim da sada znamo da još nemamo eksperimente, što pokazuje da, da, postoje eksperimenti o kojima se razmišlja i za koje se nadam da će biti izvedeni.
[00:54:33]
Postoji eksperiment koji razvija Dirk Burmester, kojeg poznajem dugo vremena, koji svoje vrijeme dijeli između Leidena u Holandiji i Santa Barbare u SAD-u. I on je radio na eksperimentu koji bi možda mogao pokazati da kvantna mehanika, kako je sada razumijemo, ako ne unesete gravitacijske efekte, mora biti modificirana.
[00:55:00]
A tu su i eksperimenti koji su u toku koji gledaju na stranu stvari sa mikrotubulama da se vidi da li postoji u biologiji. Možete vidjeti tako nešto. Možete li ukratko da pomenete, jer je to zaista jedan od jedinih eksperimentalnih pokušaja u ranim danima o kojima se uopšte razmišljalo.
[00:55:20]
Mislim da ovde postoji veoma ozbiljna oblast, što i sam Stjuart radi. I mislim da je to veoma važno. Jedno od rijetkih mjesta na kojem zaista možete malo shvatiti šta je svijest je ono što je isključuje.
[00:55:34]
A kada razmišljate o opštoj anesteziji, to je vrlo specifično. Ove stvari isključuju svijest. Šta dovraga oni rade?
[00:55:44]
Pa, Stjuart i brojni ljudi koji rade sa njim i drugima slučajno veruju da opšti anestetici direktno utiču na mikrotubule. I postoje neki dokazi za to.
[00:55:56]
Ne znam koliko je jak i koliko je slučaj vodootporan, ali mislim da postoje dokazi koji upućuju u tom pravcu. To nije samo običan hemijski proces.
[00:56:08]
Tu je nešto sasvim drugačije. A jedan od glavnih kandidata je da anestetički plinovi utječu direktno na mikrotubule i koliko su jaki dokazi. Ne bih bio u poziciji da kažem, ali mislim da postoje prilično impresivni dokazi. A poenta je da se eksperimenti poduzimaju, što je, da, mislim, eksperimentalno, ovo je vrlo jasan smjer u kojem možete razmišljati o eksperimentima koji bi mogli pokazati da li su to zaista mikrotubule na koje anestetički plinovi direktno djeluju.
[00:56:43]
To je zaista uzbudljivo. Jedna od tužnih stvari je što iz vanjske perspektive malo ljudi radi na tome. Dakle, u tome je vrlo dobar upravitelj. Čini se da je vrlo malo ljudi koji nose zastavu naprijed na ovome.
[00:56:58]
Mislim da nije mnogo u smislu da je manjina, ali više nije nula. Vidite, kada ste prvobitno bili, znate, bili smo samo mi i nekoliko naših prijatelja. Nije bilo mnogo ljudi koji su to uzimali, ali je to preraslo u to. Jedno od glavnih gledišta, može postojati oko četiri, pet ili šest različitih stavova kojih ljudi imaju, i to je jedno od njih
Dakle, to se smatra jednim od mogućih pravaca razmišljanja. Da.
[00:57:31]
Teorije fizike opisujete kao da spadaju u jednu od tri kategorije, vrhunske, korisne ili probne. Sviđaju mi se te riječi. To je predivna kategorizacija. Mislite li da ćemo ikada imati vrhunsku teoriju inteligencije i svijesti?
[00:57:47]
Mogli bismo. Daleko smo od toga. Mislim da nismo čak ni na probnoj skali, mislim, vi mislite da nismo ni ušli u carstvo probnog?
[00:58:00]
Verovatno ne. Da, tako je. Znate, kada vidite da je ovo tako kontroverzno, mi nemamo jasan stav koji je prihvaćen od strane većine. Mislim, rekli ste da imate ljude da je većina pregleda računska u ovom ili onom obliku. Oni misle da je to nešto, ali to nije baš jasno jer čak i ljudi sa slobode koji misle o njima kao o računalnim.
[00:58:24]
Ali čuo sam ih kako kažu i znaju da svijest ne bi trebala biti kompetentna. Kažem, pa, ako ne dolazi, šta je dođavola? šta je dobro? sta se desava? Ali fizički procesi se odvijaju. Koje su to? Šta onda znači da je nešto računsko, tako je. Pa, mora postojati proces, što je veoma čudno kako se istorija razvijala u kvantnoj mehanici, jer su ljudi vrlo rano mislili da ima veze sa svešću, ali je bilo skoro obrnuto.
[00:58:57]
Vidite, morate reći da Schrodingerova jednačina kaže da se sve ove različite alternative dešavaju odjednom. A kada se onda dogodi samo jedan od njih? Pa, jedno od gledišta, koje prilično često zastupa nekoliko istaknutih kvantnih fizičara, to je kada svjesno biće pogleda sistem ili ga postane svjesno, i u tom trenutku ono postaje jedno ili drugo. To je uloga u kojoj svijest na neki način aktivno smanjuje stanje. Moje gledište je skoro potpuno suprotno od toga da se država na neki način reducira, što na neki neračunarski način, koji mi ne razumijemo.
[00:59:34]
Nemamo odgovarajuću teoriju. A to je gradivni blok koje svesti je svest? Obrnuto je. Zavisi od onog izbora koji priroda čini sve vrijeme kada država postaje jedno ili drugo, a ne pozicija jednog i drugog. I kada se to desi, evo šta sada govorimo, dešava se element proto svesti. Protosvest je, grubo govoreći, gradivni blok od kojeg se konstruiše stvarna svest.
[01:00:07]
Dakle, imate ove proto svjesne elemente koji su kada država odluči, neće učiniti jedno ili drugo. I to je stvar koja kada se organizira zajedno, to je dio u ACOA. Ali Orch dio, to je dio koji se barem može vidjeti gdje kada se vozi kao teorija, možete reći da je to kvantni izbor da idete ovuda ili onamo. Ali organizacioni dio, koji je orkestracija ovoga, mnogo je tajanstveniji.
[01:00:37]
I kako mozak nekako orkestrira sve te pojedinačne procese u velikodušno, istinsko, istinsko, svjesno iskustvo?
[01:00:49]
I možda je to nešto što je predivno jednostavno, ali mi smo potpuno u mraku.
[01:00:55]
Da, mislim da je u ovom trenutku to stvar, znate, rado stavite reč OK da kažete orkestrirano, možda čak i nejasnije šta to zapravo znači, baš kao i reč materijalno orkestrirano.
[01:01:09]
Da. To znaš. Da.
[01:01:12]
I mi smo malo plesali između riječi inteligencija ili razumijevanje u svijesti. Da li i vi vidite da oni sjede u istom prostoru misterije?
[01:01:23]
Da, sklon sam da kažem da imate razumevanja i inteligencije i svesti i nekako. Razumevanje je u sredini, vidite, ja volim da kažem, možete li reći za entitet koji je zapravo inteligentan ako nema kvalitet razumevanja? Koristim termine koje ne znam ni da definišem, ali koga briga?
Pre svega, šta je veliki prasak? Zvuči kao smiješna riječ i ono što je možda bilo prije toga. Da, samo što se tiče terminologije, ne volim da ga nazivam drugim univerzumom, jer kada imate drugi univerzum, razmišljate o njemu prilično odvojeno od nas. Ali ove stvari nisu odvojene. Sada, konvencionalna teorija velikog praska, ja sam zapravo odgajan u smislu da kada sam počeo da se zanimam za kosmologiju, postojala je stvar koja se zove model stabilnog stanja, koji je bio filozofski veoma interesantan.
[01:03:59]
I nije bilo velikog praska u toj teoriji. Ali nekako je sve vrijeme stvaran novi materijal u obliku vodika, a svemir se širio, širio, širio, i bilo je mjesta za još vodonika.
[01:04:10]
Bila je to prilično filozofski lijepa slika. To je opovrgnuto kada je došlo do velikog praska.
[01:04:17]
Pa, kada kažem Veliki prasak, ovo su teoretski otkrili ljudi koji su pokušavali riješiti Ajnštajnove jednačine i primijeniti ih na kosmologiju.
[01:04:26]
Ajnštajnu se ta ideja nije dopala. Želeo bi da zna univerzum koji je postojao sve vreme, i imao je model koji je bio tu sve vreme. Ali onda je došlo do ovog otkrića, slučajnog otkrića, vrlo važnog otkrića ove mikrotalasne pozadine.
[01:04:42]
I ako znate, na vašem televizijskom ekranu čuje se pucketanje, koji već osjeća ovu mikrovalnu pozadinu, koja nam dolazi sa svih strana. I možete ga pratiti unazad i nazad i nazad i nazad. I došao je iz veoma ranog stadija univerzuma. Pa, to je dio teorije velikog praska, teorija velikog praska je bila kada su ljudi pokušali riješiti Ajnštajnove jednačine, zaista su otkrili da morate imati ovo početno stanje univerzuma koje se nekada zvalo primordijalni atom i takve stvari, ovaj oslobođeni čovjek i mantra Freeman je bila ruska mantra Belgijanci.
[01:05:19]
I nezavisno su bili u osnovi Friedmanovi prvi. Matre govori o početnom stanju, koje je vrlo, vrlo koncentrisano početno stanje, koje je izgledalo kao porijeklo svemira.
[01:05:31]
Primordijalni atom. Primordijalni atom, kako ga je on nazvao. Da. A onda je postalo dobro, Fred Hoyle je koristio izraz Big Bang u svojevrsnom pogrdnom smislu.
[01:05:39]
Rekao je, pa, baš kao sa Schrodingerom i mačka je u pravu.
[01:05:42]
Da. Kao da su ga na neki način shvatili, dok mu to nije bila namjera prvobitno. Ali onda su se dokazi gomilali i gomilali. A moj jedan od mojih prijatelja i ja smo mnogo naučili od njega dok sam bio u Kembridžu bio je Čelmer. On je zagovornik stabilnog stanja. A onda se preobratio. Rekao je, ne, žao mi je. Imao sam veliko poštovanje prema njemu. Išao si okolo na predavanja i rekao da nisam u pravu. Model stabilnog stanja ne radi.
[01:06:06]
Bio je taj veliki prasak i ta mikrotalasna pozadina koju vidite, OK, to zapravo nije baš veliki prasak kada sam rekao ne baš. To je otprilike tri stotine osamdeset hiljada godina nakon Velikog praska. Ali to je ono što vidite. Ali onda ste već morali imati ovaj veliki prasak. To je da bi jednačine funkcionirale.
radi predivno, osim jedne male stvari, a to je ta stvar koja se zove inflacija, koju su ljudi morali da ulože u to da bi ona funkcionirala. Kada sam prvi put čuo za njega, uopšte mi se nije dopao. Da li je inflacija bila inflacija? Da li je u prvom? Daću vam veoma mali broj. Razmislite na trenutak. To nije dugo. Sada ću vam dati djelić sekunde preko broja. Ovaj broj ima 32 cifre.
[01:06:51]
Između dobro, recimo između 36 i 32 cifre, malog, malog vremena između te dvije sićušne, smiješne sekunde, djelića sekunde, svemir se trebao proširiti na ovaj eksponencijalni način, na ogroman način bez ikakvog očiglednog razloga. Morali ste izmisliti određenu stvar koja se zove polje za naduvavanje da biste to učinili. I pomislio sam, ovo je potpuno ludo. Postoje razlozi zašto su ljudi ostali pri ovoj ideji.
[01:07:19]
Vidite, stvar je u tome što sam ja formirao svoj model iz razloga koji su vrlo fundamentalni, ako želite. Ima veze sa ovim veoma fundamentalnim principom, koji je poznat kao drugi zakon termodinamike. Druga advokatska treća firma kaže da više-manje stvari postaju sve nasumičnije kako vrijeme prolazi. Sada, drugim riječima, recite potpuno istu stvar. Ako stvari postaju sve manje nasumične kako se stvari vraćaju unazad, ako se vraćate u prošlost, one postaju sve manje nasumične.
[01:07:45]
Onda se vraćaju nazad i nazad i nazad i nazad.
[01:07:47]
I najranije što možete direktno reći je ova mikrovalna pozadina. Ono što je jedna od najupečatljivijih karakteristika je da je nasumično. Ima ovo što vi nazivate spektrom, a to je ono što se zove Plankov spektar frekvencija, različitih intenziteta za različite frekvencije. I to je ova divna krivulja. Newton Max Planck. I šta ti to govori? To vam govori da je entropija maksimum započet na maksimumu i da se od tada povećava. Ja to zovem mamut u sobi.
[01:08:21]
Mislim, ovo je paradoks, majko. Da, jeste. Jeste. Pa ljudi zašto se kosmolozi ne brinu o ovome?
[01:08:28]
Tako da sam se zabrinuo zbog toga. A onda sam pomislio, pa, to zapravo i nije paradoks jer gledate materiju i radijaciju u maksimalnom entropijskom stanju. Ono što ne vidite direktno u tome je gravitacija. To je gravitacija, koja nije termika.
[01:08:46]
Gravitacija je bila vrlo, vrlo niska entropija, a niska je entropija zbog uniformnosti. A to vidite iu mikrotalasnoj. Vrlo je ujednačen po cijelom nebu i sabija dugu priču u vrlo kratak fitilj i radi odličan posao. Dakle, ono što ja kažem je da postoji ogromna zagonetka. Zašto je gravitacija bila u ovom veoma niskom entropijskom stanju, veoma visoko organizovanom stanju, sve ostalo je bilo nasumično. I to je za mene najveći problem u kosmologiji, najveći problem.
[01:09:18]
Čini se da niko ne brine o tome. Ljudi kažu da su riješili sve probleme i ne brinu se o tome. Misle da to rješava inflacija.
[01:09:24]
Nije.
[01:09:25]
Ne može, jer to je samo da razjasnim da je to bio vaš problem sa inflacijom koja opisuje neki njen aspekt. Da. Odmah nakon Velikog praska, inflacija je trebala da ga rastegne, da sve ujednači.
[01:09:40]
Vidite, to ne radi jer to možete učiniti samo ako je ujednačeno već na početku. Samo treba pogledati, ne mogu ulaziti u detalje, ali to ne rješava. I bilo mi je potpuno jasno da to ne rješava.
[01:09:51]
Ali gdje je konformna kosmologija. Da, pa, počeo sam pričati o nečemu prije. Da.
[01:09:57]
Ta singularnost koju sam započeo, samo sam u sebi razmišljao kako će ovaj univerzum biti dosadan. Imate ovu eksponencijalnu ekspanziju.
Ovo je otkriveno početkom ovog veka.
[01:10:12]
Ljudi iz dvadeset, dvadeset prvog veka otkrili su da je ova supernova eksplodirala zvezdama pokazala da svemir zapravo prolazi kroz ovu eksponencijalnu ekspanziju. Dakle, to je samo slična ekspanzija. I čini se da je karakteristika ovog pojma koju je Ajnštajn uveo u svoju kosmologiju iz pogrešnog razloga. Želio je svemir koji je statičan. On je ovaj novi termin stavio u svoju kosmologiju da bi imao smisla. To se zove kosmološka konstanta. A onda kada se uvjerio da je svemir imao veliki prasak, povukao ga je, požalivši se da je to njegova najveća greška.
[01:10:50]
Problem je što to nije bila greška. Zapravo je bilo ispravno. Vrlo ironično. I tako se čini da se univerzum ponaša sa ovom kosmološkom konstantom. OK, ovaj univerzum se širi, širi. Šta će se dogoditi u budućnosti? Pa, neko vrijeme postaje sve dosadnije. Šta je najzanimljivije u svemiru? Pa, postoje crne rupe, crne rupe, manje-više gutaju čitava jata galaksija te klase koja će progutati većinu naše galaksije.
[01:11:16]
Naletjet ćemo na Andromedine galaksije, crnu rupu. Ta crna rupa će progutati našu. Oni će postajati sve veći i veći i u osnovi će progutati čitavo jato galaksija, progutati sve to prilično dobro. Većina toga. Možda ne sve. Većina, OK. A onda će se i to dogoditi. Biće samo da su ove crne rupe bile prilično dosadne, ali ipak ne tako dosadne kao što će biti. Postat će dosadnije jer ove crne rupe čekate, čekate i čekate i čekate i čekate nevjerovatno dugo i Hawkingovo isparavanje crne rupe počinje da dolazi.
[01:11:47]
I crne rupe, jednostavno je to neverovatno zamorno. Na kraju isparite. Svaki ode i nestane uz upad u ono što se više moglo kupiti da je tada bilo dosadno. Ovo je stvarno dosadno. Ne postoji ništa, čak ni crne rupe.
[01:12:04]
Svemir postaje sve hladniji i hladniji i hladniji i hladniji. Ovo je veoma, veoma dosadno.
[01:12:10]
To nije nauka, zar ne? Ali to je emotivno.
[01:12:14]
Pomislio sam, kome će ovaj univerzum biti dosadan? Ne mi. Nećemo biti tu. Uglavnom će to biti fotoni. A ono što rade fotoni, ne dosadi im jer je to dio relativnosti. Vidite, nije zapravo da oni ništa ne doživljavaju. To nije poenta da fotoni idu pravo u beskonačnost bez iskustva u bilo kojem trenutku. To je način na koji funkcionira relativnost. I ovo je dio onoga što sam radio u starim danima kada sam gledao gravitaciono zračenje i kako su se stvari ponašale.
[01:12:43]
Beskonačnost. Beskonačnost je poput drugog mjesta. Možete ga zgnječiti sve dok nemate nikakvu masu na svijetu. Beskonačno je samo još jedno mjesto. Fotoni stižu tamo, gravitoni tamo. Šta dobijaju? Dotrčali su do beskonačnosti. Kažu, pa sad sam tu. Šta ja radim ima nešto s druge strane. Postoji li uobičajeni pogled? To je samo matematički pojam. Na drugoj strani nema ništa.
[01:13:07]
To je samo granica. Lep primer je ova prelepa serija slika holandskog umetnika NCSA. Možda ih poznajete, one koje se zovu Krug, a to je vrlo poznata sa anđelima i đavolima. I možete ih vidjeti kako se gomilaju i gomilaju i gomilaju se do ruba. Dakle, vrsta geometrije u kojoj žive ovi anđeli i đavoli, to je njihova beskonačnost. Ali iz naše perspektive, beskonačnost je samo to mjesto. OK, možeš li samo da napraviš kratku pauzu?
Da I samo riječ koju izgovarate beskonačnost je samo igra. Tako da imam, uglavnom, beskonačnost, na neki način čak i samo vraćanje nazad. Beskonačnost je matematički koncept. Mislim da zato mislite da postoji stvarna fizička stvar. Na koji način se beskonačnost ikada manifestuje u našem fizičkom univerzumu?
[01:13:57]
Pa, radi na raznim mjestima. Vidite, stvar je u tome da, ako niste matematičar, mislite, oh, Finizio ne može razmišljati o tome. Matematičari stalno razmišljaju o beskonačnosti. Naviknu se na tu ideju i samo se poigravaju raznim vrstama beskonačnosti i to postaje nikakav problem. Ali da, samo mi moraš vjerovati na riječ. Sada, jedna od stvari je, vidite, da uzmete Euklidovu geometriju.
[01:14:18]
Pa, samo nastavlja, nastavlja i nastavlja i ide do beskonačnosti. Sada, postoje i druge vrste geometrije. A ovo je ono što se zove hiperbolična geometrija. To je pomalo poput euklidske geometrije. Malo je drugačije. To je kao ono što je Escher pokušavao da opiše u svojim anđelima i đavolima. I o tome je saznao od Coxielle. I on misli da je to veoma lepa stvar. Pokušavam da predstavim ovu beskonačnost ovoj vrsti geometrije, iako to nije baš euklidska geometrija, pomalo liči na onu u kojoj žive anđeli i đavoli.
[01:14:49]
I njihova beskonačnost ovom lijepom transformacijom je tu zgnječena.
[01:14:53]
Oni su beskonačno dole, tako da ga možete nacrtati kao ovu lepu kružnu granicu njihovog univerzuma. Sada, iz naše vanjske perspektive, možemo vidjeti njihovu beskonačnost kao ovu granicu.
[01:15:07]
E sad, ono što ja kažem je da je vrlo tako. Beskonačnost koju bismo mogli iskusiti, poput onih anđela i đavola u njihovom svijetu, može se smatrati granicom. Sad, smatrao sam da je ovo vrlo koristan način da se govori o radijaciji, gravitacionom zračenju i sličnim stvarima.
[01:15:27]
Bio je to trik, matematički trik. Dakle, ono što ja sada govorim je da taj matematički trik postaje stvaran, da nekako fotoni moraju negdje otići, jer je za to, iz njihove perspektive, beskonačnost samo drugo mjesto. Ovo je teška ideja za razmišljanje. Dakle, zato što je jedan od razloga zašto kosmolozi nalaze mnogo problema da ovo shvate ozbiljno. Ali meni nije tako luda ideja šta je s druge strane beskonačnosti.
[01:15:59]
Morate razmisliti, zašto mi je dozvoljeno da mislim o ovome? Zato što fotoni nemaju masu. A mi u fizici imamo prekrasne načine mjerenja vremena. To su nevjerovatno precizni satovi, atomski i nuklearni satovi, nevjerovatno precizni. Zašto su tako precizni zbog dvije najpoznatije jednačine fizike 20. stoljeća. Jedna od njih je Einsteinova EMC na kvadrat. sta je to Reci nam. Energija i masa su ekvivalentne. Drugi je čak stariji od toga.
[01:16:34]
Dakle, samo u 20. veku, samo Maks Plank je jednak H nova nu je frekvencija H je opet konstanta kao c, e je energija. Energija i frekvencija su ekvivalentne. Ali njih dvoje zajedno. Energetska i masivna oprema i oprema za energiju i frekvenciju, Max Planck je spojio masu i frekvenciju, naš ekvivalentni, apsolutno osnovni fizički princip.
[01:17:01]
Ako imate masivni entitet, masivnu česticu, to je sat sa vrlo, vrlo preciznom frekvencijom.
[01:17:11]
Nije da ga ne možete direktno koristiti. Morate ga smanjiti tako da vaši atomski i nuklearni satovi. Ali to je osnovni princip. Smanjujete ga na nešto što zaista možete uočiti. Ali to je isti princip.j
Ako Ako imate strukturu se naziva konformna struktura. Vidite, to imaju anđeli đavoli. Ako pogledate đavolje oko, bez obzira koliko je blizu granice, ono ima isti oblik, ali je drugačije veličine.
[01:17:58]
Dakle, možete povećati i smanjiti, ali ne smijete mijenjati oblik.
[01:18:04]
Dakle, u osnovi je ista ideja. Ali primenite na prostor-vreme sada u veoma udaljenoj budućnosti, imate stvari koje ne mere razmeru, ali oblik, ako želite, još uvek postoji. Sada je to u dalekoj budućnosti. Sada ću uraditi upravo suprotno. Sada ću se vratiti u Veliki prasak.
[01:18:22]
Sada, kako stignete tamo, stvari postaju sve vruće i vruće, sve gušće i gušće. Što je svemir kojim dominiraju čestice koje se kreću okolo skoro brzinom svjetlosti kada se kreću skoro brzinom svjetlosti, OK, počnu gubiti masu iz potpuno suprotnog razloga. Gube i osećaj za razmere. Dakle, moja luda ideja je veliki prasak i daleka budućnost. Izgledaju potpuno drugačije. Jedan je izuzetno gust, izuzetno vruć.
[01:18:53]
Drugi je vrlo, veoma razrijeđen i vrlo, vrlo hladan.
[01:18:57]
Ali ako zgnječite jednu na ovoj konformnoj skali i dobijete drugu, pa iako izgledaju i osjećaju se vrlo različito, zapravo su gotovo isti. Daleka budućnost s druge strane i tvrdnja je da jedan od fotona ode u sljedeći veliki prasak. Zamislit ćete se oko te lude ideje, ako napravite korak s druge strane mjesta.
[01:19:21]
To je beskonačnost. Oh, da.
[01:19:23]
Ali zato kažem drugu stranu našeg Velikog praska, sada se vraćam u Veliki prasak, prasak, prasak.
[01:19:28]
To je bila daleka budućnost prethodnog eone-a. Prethodno na. I ono što ja kažem je da ranije do nas dolaze signali koje možemo vidjeti i koje vidimo. I to su oba signala. Dva glavna signala odnose se na crne rupe. Jedan od njih su sudari između crnih rupa. I dok se spiralno uvijaju jedno u drugo, oslobađaju mnogo energije u obliku gravitacionih talasa. Ti gravitacijski talasi prolaze u određenom obliku u narednu godinu.
[01:20:01]
Fascinantno je da ima nekih, mislim, možda me možete ispraviti ako griješim, ali to znači da neke informacije mogu putovati. Da. Od drugog eone. Tacno. To je fascinantno.
[01:20:16]
Mislim, vidio sam negdje opisanu kao neku vrstu rasprave o Fermijevom paradoksu, znate, da ako postoji inteligentan život, da. Vaša komunikacija vas odmah vodi tamo. Dakle, imamo papir.
[01:20:31]
Imam svog kolegu Vagosa, gospodina s kojim već neko vrijeme radim na ovim idejama. Imamo ludi papir o tome. Da. Dakle, gledajući porodični paradoks. Da. U redu. Dakle, ako univerzum samo preuzima i iznova i iznova, isprekidan isprekidanim singularitetom Velikog praska, a onda inteligentni ili bilo koji drugi inteligentni sistemi mogu komunicirati preko EA o tome zašto nismo čuli ništa od naših vanzemaljskih prijatelja?
Jer ne znamo kako da gledamo. To je suštinski razlog jer ja ne znam. To je spekulacija.
[01:21:09]
Mislim, sigurnosni program je razumna stvar.
[01:21:13]
Ali i dalje spekulacije pokušavaju da kažu, u redu, možda ne previše daleko, a to je civilizacija, koja je stigla prva prije nas dovoljno rano da bi mogli poslati signale. Ali koliko daleko biste trebali otići prije? Mislim, ne znam. Sa tako malo znanja o tome, još nismo vidjeli nikakve signale. Ali vredi pogledati. Vredi pogledati šta pokušavam da kažem. Evo još jednog mogućeg mjesta koje bismo mogli potražiti. Sada, ne gledate civilizacije koje su tamo prve došle.
[01:21:43]
Gledate one civilizacije koje su bile tako uspješne, vjerovatno mnogo uspješnije.
[01:21:48]
A mi ćemo vjerovatno biti, po izgledu stvari koje su znale da se nose sa sopstvenim globalnim zagrevanjem ili šta god da je, i da prođemo kroz sve to i da doživimo duboku starost u smislu civilizacije, do te mere da bi mogli da upregnu signale koje bi mogli da propagiraju iz nekog razloga sopstvenih želja, šta god mi znamo da drugim civilizacijama mogu da pokupe signal. Ali na koje vrste signala bi oni bili fokusirani?
[01:22:22]
Da postavim pitanje. Da. Koja vam je najljepša ideja u fizici ili matematici ili umjetnosti na raskrsnici to dvoje? Moram reći kompleksnu analizu. Mogao bih reći da je Infinity jedna od najljepših ideja zasnovanih na jednoj jedinici, mislim da je činjenica da možete imati beskonačnost različitih veličina i tako dalje. Ali to je na neki način, mislim da kompleksna analiza sadrži toliko magije. To je vrlo jednostavna ideja.
[01:22:54]
Uzimate ove, možete uzeti i brojeve, uzimate cijele brojeve, a zatim ih popunjavate u razlomke i realne brojeve. Zamišljate da pokušavate izmjeriti neprekidnu liniju i onda razmišljate o tome kako možete riješiti jednačine. Šta je onda sa X na kvadrat jednako minus jedan? Pa, ne postoji pravi broj koji to mora zadovoljiti. Dakle, morate se sjetiti, pa, postoji broj koji se zove I. Mislite da ste ga vi izmislili?
[01:23:20]
Pa, u određenom smislu već postoji. Ali ovaj broj, kada mu dodate taj kvadratni korijen od minus jedan, imate ono što se zove kompleksni brojevi. I oni su nevjerovatan sistem, ako želite. Stavite jednu sitnicu, stavite kvadratni korijen od minus jedan i dobijete koliko koristi od toga, sve vrste stvari koje nikada prije niste zamislili. I to je tako nevjerovatno ili se sakriti tamo i staviti taj kvadratni korijen od minus jedan.
[01:23:47]
I tako, u nekom smislu, to je nešto najčarobnije što sam vidio u matematici ili fizici, a to je u kvantnoj mehanici i kvantnoj mehanici. Već je tu, mogli biste pomisliti. Šta radi tamo? OK, samo jedan lijep dio matematike. I onda odjednom kažemo, ne, to je vrlo ključna osnova kvantne mehanike. Dakle, na tom području, način na koji svijet funkcionira. Dakle, na pitanje da li je matematika otkrivena ili izmišljena, zvuči kao da možda sugerišete da je delimično moguće.
[01:24:13]
Matematika je zaista otkrivena.
Ah,apsolutno. Da. Ne, više liči na arheologiju nego što mislite. Da. Pa da postavim najsmješnije, možda najvažnije pitanje, šta je smisao života? Šta vašem životu daje smisao, sreću i smisao? Što mislite zašto smo ovdje zbog ovoga, s obzirom na sav Veliki prasak i beskonačnost fotona koje smo rekli? Rekao bih da mislim da to nije glupo pitanje. Mislim, postoje neki ljudi, znate, mnoge moje kolege, naučnici, i oni kažu, pa, to je glupo pitanje, znači kada samo čujemo jer su se stvari spojile i proizvode život.
[01:24:53]
I šta onda? Mislim da ima još toga.
[01:24:56]
Ali šta postoji, to je više o tome, zaista mnogo ideja. I možda je nekako povezano sa mehanizmima svesti o kojima govorimo, misterijom tamo.
[01:25:06]
Da, to je povezano sa svim vrstama. Da, mislim da su ove stvari povezane na načine koje vidite, sklon sam da mislim da je misterija svijesti povezana s misterijom kvantne mehanike i kako se uklapa u klasični svijet. I to sve ima veze sa misterijom kvanta kompleksnih brojeva. I tamo postoje misterije koje izgledaju kao matematičke misterije, ali izgleda da imaju uticaja na način na koji fizički svijet funkcioniše.
[01:25:36]
Grebamo po površini. Pred nama je dug, ogroman put pre nego što to zaista shvatimo.
[01:25:42]
I prelijepa je ideja da se dubina, matematička dubina može otkriti. A tu su i tragedije Gaydos nepotpunosti na tom putu. Morat će se nekako pronaći način da se zaobiđe. Da. Tako da je velika čast razgovarati s vama. Hvala vam puno na vašem vremenu danas. Bilo mi je zadovoljstvo. Hvala. Hvala što ste slušali ovaj razgovor sa Rogerom Penroseom i hvala sponzoru predstavljanja Kashyapu. Razmislite o podršci za ovaj podcast tako što ćete nabaviti VPN i ekspresni VPN dot com slash luks pod i preuzeti gotovinu i koristiti prikupljanje podcasta.
[01:26:21]
Ako uživate u ovom podcastu, pretplatite se na YouTube recenziju sa pet zvjezdica i podršku za podcast na Patronu ili se jednostavno povežite sa mnom na Twitter-u kod Lex Friedman. A sada dozvolite mi da vas ostavim s nekoliko riječi mudrosti koje je Roger Penrose napisao u svojoj knjizi Carev novi um. Ispod sve ove tehničkosti krije se osjećaj da je zaista, citiram necitirano, očigledno da svjesni um ne može raditi kao kompjuter, iako bi većina onoga što je uključeno u mentalnu aktivnost to moglo raditi.
[01:26:53]
Ovo je vrsta očiglednosti koju dijete može vidjeti, iako dijete kasnije u životu može postati izbezumljeno u uvjerenju da su očigledni problemi nenavedeni, ne-problemi koji se pažljivim rasuđivanjem i pametnim odabirom definicija argumentiraju u nepostojanje. Djeca ponekad jasno vide stvari koje su zamagljene u kasnijem životu, često zaboravljamo na čudo koje smo osjećali kao djeca kada su brige o necitiranom, stvarnom svijetu počele da se spuštaju na naša ramena. Djeca se ne plaše postavljati osnovna pitanja koja nas kao odrasle mogu posramiti da pitaju šta se dešava sa svakim od naših tokova svijesti nakon što umremo.
[01:27:34]
Gdje je to bilo prije našeg rođenja? Mogli bismo postati. Bio sam neko drugi. Zašto sve to opažamo? Zašto smo ovde? Zašto ovdje uopće postoji svemir u kojem mi zapravo možemo biti? Ovo su zagonetke koje imaju tendenciju da dođu s buđenjem svijesti u bilo kome od nas, a bez sumnje će biti i buđenje samosvijesti unutar kojeg je svako stvorenje ili drugi entitet prvi put došao. Hvala vam što ste slušali i nadamo se da se vidimo sljedeći put.
_______________
Teorija tri sveta u jednom- Roger Penrose
Roger Penrose, Fizika je pogrešna, od teorije struna do kvantne mehanike
Нема коментара:
Постави коментар