UVOD
Ponoć je prošla i mnogi gosti su već otišli na spavanje; za njima su ostale ĉaše sa zlatnožutim tragovima skupog viskija. Pokerska krupije-dama, ĉije su usluge za tu priliku iznajmljene od lokalnog kazina, otišla je pola sata ranije, ali preostali igraĉi su je ubedili da im ostavi sto i karte kako bi mogli igrati dalje. Grupa se još naginjala nad ĉoju, a iznad ĉipova, tri sprata više, protezala se zasvođena tavanica na drvenim gredama. Preko puta stola, velik zid, ceo u prozorima, gledao je na dugaĉak drveni mol, koji se ljuljuškao na svetlucavoj površini jezera Taho.
Za jednim krajem stola, leđima okrenut jezeru, sedeo je dvadesetdevetogodišnji Erik Vorhis; nije liĉio na ĉoveka koji je tri godine ranije bio nezaposlen, do guše u dugovima zbog kreditnih kartica, i koji je radio kojekakve posliće kako bi platio kiriju u Nju Hempširu. Ove veĉeri Erik se, u svojim oksford cipelama od jelenske kože i po meri šivenim farmerkama, sjajno uklapao u društvo, i lagodno se zavitlavao sa investicionim menađerom hedž fonda1 koji je sedeo pored njega. Zalisci su mu već bili uoĉljivi, ali još je bio mladolik i zraĉio je nekakvom svežinom. S rupicama na obrazima, Erik se šalio kako se prethodne veĉeri loše pokazao u partiji pokera, i rekao da je sve to deo njegove „dugoroĉne igre".
„Pripremao sam teren za veĉeras―, reĉe, pa se široko iskezi i gurnu gomilu ĉipova na sredinu stola.
Erik je mogao da priušti gubitak. Nedavno je prodao kockarski veb-sajt koji je radio pomoću bitkoina – zagonetnog digitalnog novca i platne mreže. Taj kockarski sajt je kupio još 2012. godine za dvesta dvadeset i pet dolara, dao mu novo ime, Satošidajs (SatoshiDice), i godinu dana kasnije ga prodao za oko jedanaest miliona. Takođe je imao i zalihu bitkoina, koje je poĉeo da prikuplja nekoliko godina ranije, kada je svaki bitkoin vredeo svega nekoliko dolara. Bitkoini su sada koštali oko petsto dolara po komadu, te je njegov imetak trenutno vredeo više miliona. Iako su ga investitori i ozbiljni biznismeni isprva izbegavali, mnogi moćni ljudi sada su se zanimali za Erika. Na jezero Taho pozvao ga je Den Morhed, menadžer hedž fonda, sada na stolici pored njega, jer je želeo da se raspita o svemu i da popriča s ljudima koji su se obogatili u bitkoinskoj zlatnoj groznici.
Vorhisovi porivi za uĉešće u zlatnoj groznici, kao i porivi mnogih drugih u Morhedovoj kući, imali su u isto vreme i vrlo mnogo i vrlo malo veze s bogaćenjem. Nakon što je preko posta na Fejsbuku saznao za bitkoinsku tehnologiju, Erik je uskoro predvideo da će vrednost svakog bitkoina astronomski narasti. Ipak, dugo je verovao da će rast biti posledica višeslojnog bitkoinskog raĉunarskog koda koji će korenito izmeniti preovlaĊujuće ustrojstvo moći u svetu, ukljuĉujući i banke Volstrita i vlade mnogih država – jednom reĉju, imaće isto dejstvo na novac kao internet na poštu i medijsku industriju. Kako je Erik smatrao, neće njegovo liĉno bogaćenje biti jedina posledica porasta vrednosti bitkoina. Ovaj porast dovešće i do jednog pravednijeg i mirnijeg sveta, u kom vlade neće moći da finansiraju ratove a pojedinci će imati kontrolu nad sopstvenim novcem i sopstvenom sudbinom.
Nije ni ĉudo što je, sa ovakvim ambicijama, Erik prošao buran put od vremena kada je bio nezaposlen u Nju Hempširu. Posle selidbe u Njujork, zajedno s još nekolicinom ubedio je blizance Vinklvos, Tajlera i Kamerona, ĉuvene po sluĉaju Fejsbuka2 da ulože skoro milion dolara u startap preduzeće osnovano uz njegovu pomoć, a zvano Bitinstant (Bitlnstant). Ipak, saradnja se završila žestokom i dugotrajnom svađom, posle koje je Erik dao ostavku u kompaniji i s devojkom se preselio u Panamu.
U poslednje vreme Erik je vreme pretežno provodio u kancelariji u Panami, gde je morao da se nosi sa istražiteljima iz Komisije za berzu i hartije od vrednosti Sjedinjenih Ameriĉkih Država, koja spada među glavne agencije za finansijsku kontrolu; istražitelji su preispitivali uslove ugovora pod kojima je on prodao akcije svog startap preduzeća za bitkoine. Akcije su investitorima donele veliku dobit. A kontrolori, po Erikovoj proceni, nisu ĉak ni razumeli samu tehnologiju. Ipak, bili su u pravu utoliko što nije prijavio svoj udeo nadležnom regulatornom telu. Ova istraga je u svakom sluĉaju bila bolja od okolnosti u kojima se našao Erikov nekadašnji partner iz Bitinstanta, uhapšen po optužbi za pranje novca dva meseca ranije, u januaru 2014.
Sad već nije bilo lako uzdrmati Erika. Nije smetalo ni što je, za razliku od mnogih strastvenih pobornika bitkoina, umeo da se našali na svoj raĉun i na raĉun donkihotskog pokreta u ĉijem se središtu obreo.
„Stalno podsećam sebe da će bitkoin verovatno doživeti krah―, rekao je on. „Ma koliko ja bio tvrdoglav po pitanju bitkoina, obuzdavam se i podsećam sebe da nove, novonastale stvari uglavnom ne uspeju da se probiju. Ĉisto da ne bih poludeo.―
Ipak, nije odustajao, i to ne samo zato što mu se na bankovnom raĉunu gomilalo bogatstvo. Ustrajavao je i zbog novog novca, projekta na kom su radili on i drugi trenutno prisutni na jezeru Taho – jer ovaj novi novac će, kako je verovao, promeniti svet.
Koncept bitkoina nastao je pod skromnijim okolnostima, pet godina ranije, kada ga je tajanstveni idejni tvorac, koji je koristio ime Satoši Nakamoto, pomenuo na jednoj malo poznatoj mejling listi.
Od samog poĉetka Satoši je zamišljao digitalni pandan starinskom zlatu: novi, univerzalni novac, koji bi svako mogao posedovati i koji bi se svuda mogao trošiti. Kao zlato, ovi novi digitalni novĉići vredeli su samo koliko je neko voljan da plati za njih – u poĉetku ništa. Ali sistem je bio zamišljen tako da ni bitkoina, kao ni zlata, nikad ne bude u velikim koliĉinama – samo dvadeset i jedan milion bi bio pušten u promet – i bilo bi teško falsifikovati ih. Kao što je sluĉaj i sa zlatom, da bi se proizveli novi bitkoini, bio je potreban rad – u ovom sluĉaju, kompjuterski rad. Bitkoini su, kao novi nosilac vrednosti, takođe imali izvesnu uoĉljivu prednost u odnosu na zlato. Ne treba vam brod da biste prebacili bitkoine iz Londona u Njujork – treba vam samo privatni digitalni kljuĉ i klik miša. Kao obezbeđenje, Satoši je umesto naoružanih stražara upotrebljavao nerešive matematiĉke formule.
Ipak, poređenje sa zlatom ne može sasvim objasniti zašto je bitkoin privukao toliku pažnju. Svaka zlatna poluga uvek je postojala nezavisno od svake druge zlatne poluge. Bitkoini su, s druge strane, bili zamišljeni tako da postoje u domišljato naĉinjenoj, decentralizovanoj mreži, baš kao što i svi veb-sajtovi na svetu postoje samo na decentralizovanoj mreži poznatoj kao internet. Kao ni internetom, bitkoinskom mrežom nisu upravljale centralne vlasti. Nju su naĉinili i održavali svi ljudi koji bi joj pristupili putem raĉunara, a to je mogao svako na svetu. Na internetu sve uĉesnike povezuje skup softverskih pravila poznatih kao internet protokoli, koji upravljaju protokom informacija. Bitkoin je imao sopstvene softverske protokole – pravila koja su upravljala funkcionisanjem sistema. Tehniĉke pojedinosti mogle su biti toliko zamršene da vam pamet stane; podrazumevale bi komplikovanu matematiku i kriptografiju. Ali od najranijih dana, jedna grupa posvećenika uvidela je da je, u suštini, bitkoin naprosto novi naĉin stvaranja, ĉuvanja i slanja novca. Bitkoini nisu bili kao dolari i evri, koje stvaraju centralne banke, a ĉuvaju ih velike i moćne finansijske institucije. Ovu valutu stvarali su i održavali korisnici, a novi novac lagano je deljen ljudima koji su podržavali mrežu.
Pošto je cilj bitkoinske mreže bio da se suprotstavi možda najmoćnijim institucijama našeg društva, pristalice su je od samog poĉetka opisivale utopijskim reĉima. Baš kao što je internet oduzeo moć velikim medijskim kućama i dao je u ruke blogerima i disidentima, bitkoin je pružao nadu da će moć biti oduzeta od banaka i vlasti i data narodu koji koristi novac.
Sve ovo je zvuĉalo priliĉno arogantno i izazivalo je mnogo prezira; kada bi ĉuli, obiĉni ljudi su uglavnom zamišljali da je bitkoin nešto otprilike između Tamagoĉija – digitalnog ljubimca – i Poncijeve prevare3 .
Ipak, bitkoin je bio te sreće da stupi u svet u utopijskom trenutku, nakon finansijske krize koja je ukazala na mnoge mane postojećeg finansijskog i politiĉkog sistema; ljudi su priželjkivali drugaĉija rešenja.
Pokret „Ĉajanka―, pokret „Okupirajmo Volstrit― i Vikiliks – pored ostalih – imali su vrlo razliĉite ciljeve, ali ih je krasila zajedniĉka želja da oduzmu moć povlašćenoj eliti i vrate je pojedincima. Koliki je odziv bitkoin postigao kod svojih pobornika videlo se po tome koliko je razliĉitih ljudi ostavilo dotadašnji život i pojurilo za onim što im je ova tehnologija obećavala – bili su to poklonici poput Erika Vorhisa i njegovih brojnih novih prijatelja. Nije bilo naodmet ni što će se, ako se bitkoin probije, rani korisnici veoma obogatiti. Kao što je Erik rado govorio: „Prvi put, koliko ja znam, da ste se mogli i bogatiti i istovremeno menjati svet.― Pošto je nudio i priliku za zaradu, bitkoin nije privlaĉio samo nezadovoljne revolucionare. Erikov domaćin Den Morhed bio je prinstonski Ċak i radio je za grupu Goldman Saks pre nego što je osnovao sopstveni hedž fond. Morhed je bio vodeći među imućnim ulagaĉima koji su nedavno ulili desetine miliona dolara u ekosistem bitkoina u nadi da će dobici biti veliki. U Silicijumskoj dolini, investitori i preduzetnici su se takmiĉili kako da pomoću bitkoina poboljšaju postojeće platne sisteme poput Pejpala, Vize i Vestern juniona, i tako preotmu posao Volstritu. Ĉak i protivnici pokreta „Okupirajmo Volstrit― ili „Ĉajanka― shvatali su vrline univerzalnijeg novca, koji se ne mora menjati na svakom graniĉnom prelazu; prednosti digitalnog plaćanja prilikom kog ne morate davati liĉne podatke; pravednost jedne valute koju ĉak i najsiromašniji mogu da drže na digitalnom raĉunu bez plaćanja velikih dažbina, umesto da koriste iskljuĉivo gotovinu; i pogodnosti platnog sistema koji omogućava servisima na internetu da naplate peni ili deset centi – kako biste vi pogledali jedan novinski ĉlanak ili preskoĉili reklamu – ĉime bi se zaobišla trenutna ograniĉenja, jer najmanja moguća transakcija pomoću kreditne kartice iznosi dvadeset ili trideset centi.
Na kraju su, ipak, mnogi koje je zanimala praktiĉnija primena bitkoina svejedno govorili o ovoj tehnologiji revolucionarnim jezikom: nazivali su je prilikom da se zaradi novac i istovremeno uzdrma status kvo. Za veĉerom, nekoliko sati pre kasnonoćne partije pokera, Morhed se našalio kako u tom trenutku svi bitkoini na svetu, uzeti zajedno, vrede koliko kompanija Urban autfiters, koja snabdeva svet iscepanim farmerkama i ukrasima za studentske spavaonice – dakle oko pet milijardi dolara.
„Baš je sumanuto, jelda?―, rekao je Morhed. „Kada za nekoliko vekova iskopaju ostatke našeg društva, kao u Planeti majmuna, verovatno će se ispostaviti da je bitkoin imao veći upliv u svetu od Urban autfitersa. Ovo je tek poĉetak."
Mnogi bankari, ekonomisti i državni zvaniĉnici smatrali su da su zaluđenici za bitkoin nevažni, da su to samo naivni pobornici nekakve zamišljene buduće groznice, pomalo nalik na holandsku pomamu za lalama ĉetiri veka ranije. U nekoliko navrata, istorija bitkoina pokazala je da su protivnici s pravom upozoravali na opasnosti koje sa sobom nosi iskorak ka jednom digitalizovanom svetu bez centralne vlasti. Samo nedelju dana pre Morhedovog okupljanja, najveća svetska kompanija zadužena za bitkoinske transakcije, firma poznata kao Mt. Goks (Mt. Gox), objavila je da je izgubila bitkoine korisnika u vrednosti od ĉetiristo miliona dolara i da se povlaĉi iz posla – bio je to tek najnoviji od mnogih takvih skandala koji su snašli korisnike bitkoina.
Ipak, nijedna kriza nije uspela da uništi polet pristalica bitkoina, i broj korisnika samo je rastao, i u dobru i u zlu. U vreme Morhedovog okupljanja, na raznim veb-sajtovima bilo je otvoreno više od pet miliona bitkoinskih novĉanika, mahom van Sjedinjenih Država. Ljudi u Morhedovoj kući predstavljali su širok spektar persona koje su se našle u ovoj priĉi: bio je tu i jedan nekadašnji rukovodilac Volmarta, koji je doleteo iz Kine, pa nedavno diplomirani slovenaĉki student, londonski bankar i dva stara ĉlana studentskog bratstva sa Džordžijskog instituta za tehnologiju. Neke je pokretalo nepoverenje prema vladi, druge mržnja prema velikim bankama, a treći su imali liĉnije razloge. Kineskog rukovodioca Volmarta, na primer, odgajili su baba i deda, begunci pred komunistiĉkom revolucijom, koji su od sveg imetka sa sobom poneli samo zlato. Po njegovom mišljenju, u ovom nesigurnom svetu, bitkoini bi se mnogo lakše transportovali.
Upravo ovi ljudi, ljudi razliĉitih životnih priĉa i razliĉitih motivacija, stvorili su bitkoin i nastavili dalje u istom smeru; oni su predmet ove priĉe. Tvorac bitkoina, Satoši, nestao je još 2011. godine; za sobom je ostavio softver otvorenog koda4, koji korisnici mogu ažurirati i poboljšavati. Pet godina kasnije, po izvesnim procenama samo petnaest posto5 osnovnog kompjuterskog koda bitkoina ostalo je nepromenjeno u odnosu na Satošijev. Nevezano za rad na softveru, korist i moć bitkoina direktno su proporcionalne broju njegovih korisnika, kao što je i inaĉe sluĉaj s novcem. Kad god se neka nova osoba pridruži, povećava se i verovatnoća opstanka bitkoina.
Ovo stoga nije obiĉna priĉa o startap preduzeću, priĉa o usamljenom geniju koji je od sveta naĉinio šta je hteo i zaradio pozamašnu svotu novca. Ne, ovo je priĉa o grupnom izumu koji je iskoristio mnoga dominantna strujanja našeg doba: bes na vladu i Volstrit; bitke između Silicijumske doline i finansijske industrije; i nadu da će nas tehnologija spasti od naše sopstvene ljudske krhkosti, baš kao i strah od moći iste te tehnologije. Svaki ĉovek o kome govorimo u knjizi iz sopstvenih razloga se posvetio ovoj novoj ideji, ali sve njihove živote uobliĉili su ambicija, pohlepa, idealizam i ljudska krhkost, koji su pretvorili bitkoin iz opskurnog akademskog rada u industriju vrednu više milijardi dolara.
Za pojedine uĉesnike ishod je bilo bogatstvo, kakvo se moglo videti i u Morhedovoj kući, gde je na kamenom ulazu visio Morhedov liĉni grb. Za druge, sve se završilo siromaštvom, pa ĉak i zatvorom. Sam bitkoin je veĉito nadomak potpune propasti, ali ga uvek spase neko domišljato rešenje. Ipak, ĉak i ako na kraju propadne, već nam je na izuzetno zanimljiv naĉin pokazao kako novac funkcioniše, ko iz njega izvlaĉi korist i kako se on može poboljšati. Bitkoin verovatno neće u roku od pet godina zameniti dolar, ali nam daje nekakav mali uvid u to šta bi nas moglo snaći kada vlade neizbežno prestanu štampati lica mrtvih predsednika na skupom papiru.
Ujutru nakon velike pokeraške partije, dok su se gosti pakovali, Vbrhis je sedeo iza Morhedove kuće, na kraju mola, visoko iznad vode pošto je te zime palo vrlo malo snega.
Sinoćno ushićenje, iskazano za pokeraškim stolom, beše nestalo. Zabrinutog lica govorio je o nedavnoj odluci da da ostavku na položaj glavnog izvršnog direktora bitkoinskog startap preduzeća u Panami. Radno mesto ga je spreĉavalo da govori o revolucionarnom potencijalu bitkoina iz straha da će naškoditi kompaniji.
„Ne privlaĉi me da vodim biznis, moja strast je da stvorim bitkoinski svet, objasnio je.
Povrh toga, njegovoj devojci se život u Panami smuĉio, a i Eriku je nedostajala porodica u Sjedinjenim Državama. Planirao je da se za nekoliko nedelja vrati u Kolorado, gde je odrastao. Zbog bitkoina, međutim, vratiće se kući kao bitno drugaĉiji ĉovek od onog koji je otišao. Sa ovim su se mogli poistovetiti i mnogi drugi pobornici bitkoina.
_______________________
2 Blizanci su tužiki Marka Zakerberga da im je ukrao Fejsbuk. Ovaj sluĉaj detaljnije je objašnjen dalje u knjizi.
3 Ĉuvena piramidalna šema. (Prim. prev.)
4 Besplatan softver koji korisnici mogu menjati, pošto je uz njega dostupan i izvorni kod, što nije sluĉaj s plaćenim, licenciranim softverom. (Prim. prev.)
5 Po proraĉunu Gavina Andrisena, na molbu autora.
iz knjige: Nathanijel Popper: Digitalno zlato
PRVO POGLAVLJE DRUGO POGLAVLJE. TREĆE POGLAVLJE
Нема коментара:
Постави коментар