уторак, 14. април 2015.

Govor Emila Zole na suđenju ( afera Drajfus )





                „Drajfusova afera, ah, gospodo, postala je vrlo mala u sadašnjem času. Ona je odbačena daleko pred užasnim pitanjima koja je izazvala. Nema više Drajfusove afere. Ubuduće će se raditi o tome da se zna da li je Francuska još Francuska prava čoveka, ona Francuska koja je svetu dala slobodu i koja treba da mu da pravdu. Jesmo li još narod najplemenitiji, najbratskiji i najvelikodušniji? Hoćemo li u Evropi zadržati naš glas pravičnosti i čovečnosti? Zatim, nisu li sva ta naša dostignuća dovedena u pitanje? Otvorite oči i shvatite da je francuska duša do svojih intimnih dubina morala biti uzbuđena kad se našla pred ovako strašnom opasnošću. Jedan narod ne može biti uzrujan do te mere a da i sam njegov moralni život ne bude u opasnosti. Trenutak je izuzetno kritičan. Radi se o spasu nacije.

I kada budete razumeli ovo, gospodo, osetićete da postoji samo jedan mogući lek: kazati istinu, ostvariti pravdu. Sve što zadržava svetlost, sve što povećava neznanje, samo će doprineti produžavanju i zaoštravanju krize. Uloga dobrih građana, onih koji osećaju neodoljivu potrebu da ovo jednom prestane, jeste da zahtevaju potpunu istinu. Već nas je mnogo koji na nju mislimo. Ljudi iz književnosti, filozofije i nauke sa svih strana se dižu u ime inteligencije i razuma.
Ne govorim vam o inostranstvu, o drhtaju koji je obuzeo celu Evropu. Ipak inostranstvo nije neizbežno naš neprijatelj. Ne govorimo o državama koje nam sutra mogu biti protivnici. Ali zašto je srce prepuno bola i bratske patnje velikoj Rusiji, našem savezniku, pa maloj i plemenitoj Holandiji, svim simpatičnim narodima sa severa, zemljama francuskog jezika – Švajcarskoj i Belgiji? Žudite li za Francuskom usamljenom u svetu? Želite li da, kada pređete granicu, ne budu više naklonjeni vašem legendarnom dobrom glasu pravičnosti i čovečnosti?
 
Avaj, gospodo, kao i toliki drugi i vi možda očekujete dokaz o Drajfusovoj nevinosti kao grom iz vedra neba. A istina obično nikad tako ne postupa. Ona traži istraživanja, moć shvatanja. Dokaz! Mi dobro znamo gde bismo ga mogli naći. Ali mi na to mislimo samo u dubini naših duša, a naša je patriotska zebnja da ćemo se jednog dana izložiti šamarima ovog dokaza, pošto smo čast vojske upleli u laž. Hoću da otvoreno izjavim da, iako smo kao svedoke predložili neke članove stranih ambasada, nikad nismo ni bili voljni da ih privedemo sudu. Smejali su se našoj smelosti. Ali ne verujem da su se zbog toga smejali i u Ministarstvu inostranih poslova jer su tamo morali sve dobro razumeti. Hteli smo samo da onima koji znaju celu istinu kažemo da je istina i nama poznata. Po ambasadama se već o njoj priča, a sutra će je znati ceo svet. I nama je od danas još nemoguće da je tražimo tamo gde se ona nalazi, jer je ona zaštićena nesavladljivim formalnostima. Vlada koja sve zna, a uverena je kao i mi u Drajfusovu nevinost, moći će da nađe svedoke kad zaželi, i to bez opasnosti, koji će najzad rasvetliti stvar.

Drajfus je nevin, ja se na to zaklinjem. Ja za to dajem u zalogu svoj život, dajem za to u zalogu svoju čast. U ovom ozbiljnom trenutku, pred ovim sudom koji predstavlja ljudsku pravdu, pred vama, gospodo porotnici, koji ste samo ispoljavanje nacije, pred celom Francuskom, pred celim svetom, ja se zaklinjem da je Drajfus nevin. I sa svojih četrdeset godina rada, s autoritetom koji mi je mogao dati tako veliki napor, zaklinjem se da je Drajfus nevin. I svojim delima koja su pomogla širenju francuske književnosti, zaklinjem se da je Drajfus nevin. Neka se sve to sruši, neka moja dela propadnu ako Drajfus nije nevin. On je nevin.
 
Sve izgleda da je protiv mene: oba doma Skupštine, građanska vlast, listovi s velikim brojem primeraka, javno mnjenje koje su listovi otrovali. Imam sa sobom samo ideju, ideal istine i pravičnosti. I ja sam vrlo miran. Ja ću pobediti.
Nisam želeo da moja zemlja ostane u laži i u nepravdi. Mogu me ovde i osuditi. Ali će mi Francuska jednoga dana biti blagodarna što sam pomogao da se spase njena čast.“

11 коментара:

Анониман је рекао...

Treba imati onu stvar da bi bio intelektualac. Nije se uzalud drajfusovo vreme prozvalo matericom ovog soja. E, ma tada ih je i bilo, ne u velikom broju,ali to malo behu Zole, Klemenso i ostali iz grupe. A ovi danas u rupama,ni nos im ne viri iz radoznalosti. O Sonjama, Biserkama ( jel se tako zove) Zola bi da je danas živ napisao dobar naturalistički roman, nešto poput Nane 21. veka.
pedja

L2 је рекао...

Intelektualci su ljudi, po ničemu specifičnom drugačiji od ostalog sveta, zato mene ne čude svakojake moralne aberacije u njihvim redovima. Danas se pitam, što nekada nisam, zbog čega bi oni morali da nose teret savesti društva. Dovoljno bi bilo da se pridržavaju profesionalne etike I to bi bilo dovoljno. Ta odstupanja ne mogu da prihvatim I ona su apsolutno za osudu.
Odluka da se neko upusti u borbu sa politikom, to jest vlašću, hrabra je, najčešće izaziva divljenje I u tom smislu za mene su takvi intelektualci neprikosnoveno pre svega izuzetni ljudi. Upravo sam, nedavno izbacila tekst o Gabrijelu D'Anunciu, vrsnom književniku a fašisti, isto se desilo sa Selinom, Hamsunom a gde su tek naučnici, lekari koji su bili , i danas su direktni učesnici projekata mimo pameti, a ne samo mimo morala. Na kraju krajeva, zašto opravdavati komformistički stav masa, a tek njihove apsurdne angažmane u zlim vremenima. Ništa gore od sluđene gomile spremne na linč. Intelektualac je reč koju mnogi ne vole, ne pristaju na sva značenja koja se podvode pod taj pojam. Ja se svrstavam u tu grupu, bez zaostatka.

Анониман је рекао...

dakako, svi ljudi podjednako snose odgovornost. Neko je napisao da je najvreliji deo Pakla rezervisan za one koji ravnodušno ćute u doba moralne krize, dodao bih, bio on intelektualac ili ne.
XXX

Анониман је рекао...

U sivoj zoni drustva ima svakojakih. Gradjani koji imaju do neke mere razumevanje za vlast, ili se gnusaju a imaju interes, cute iz interesa. Oni bez interesa cute zbog sigurnosti i brige za ono malo sto imaju. Bez jednih, drugih, trecih vlast ne opstaje. Ni najgore diktature, totalitarizmi, nikad ne bi imali sansu da nema takvih. I suprotno, bez ludaka heroja ne bi bilo pomaka.
Z.

L2 је рекао...

U principu ni jedna priča o ovoj I sličnim temama ne može biti potpuna, jer je svaki čovek priča za sebe, kao što su svi istorijski periodi ma koliko slični, jedinstveni. Logično je da se pitamo koji razlozi stoje iza prihvatanja sistema vlasti koji je nehuman, neprihvatljiv iz bilo kog razloga. Ljudi s, između ostalog, lak plen za mnoge iluzije i utopije. Dok se ne otrezne, ako ikada dodje do toga, posledice su već uveliko ostavile ožiljak na pojedincima I celom društvu. I u Drajfusovo vreme, nazovimo ga tako, populacija je bila razjedinjenja. Nije samo Francuska javnost, i svetska, posebno evropska, učestvovala je u žestokim privatnim, društvenim, medijskim diskusijama. Raskinuta su mnoga prijateljstva, savezi, upravo zbog rasprava ko je u pravu. A istina je, kao što znamo, u celom slučaju bila nebitna. Suština iz koje se problem izrodio svodi se na čist politički konflikt vremena koje je bilo, uostalom kao I svako, u dubokom previranju. setimo se da su tada nastajale prve nacije ( po uzoru na Englesku u kojoj se taj process okončao) I da se nacionalnost ( što se trebalo poklopiti sa značenjem narod) osećao još uvek elemenat etničkih odnosa. taj dualni odnos zadržao se do danas, pa nam je lakše shvatiti mržnju po toj osnovi. Jevreji su oduvek imali tu žalosnu sudbinu da ih se izdvaja kao posebnu grupaciju.
Veličina intelektualaca I njihovog istupa ogleda se u tome što oni prevazilaze ograničenja, norme preovlađujućih društvenih stavova. U taj koš ne trena strpati današnje " kosmopolite" koji su ništa drugo do kupljeni intelektualci čijim se kosmopolitiskim stavovima provodi dnevna politika sila.
U većini slučajeva, zaista treba biti junak I boriti se za neku pravdu. Nisam sigurna, bar ne na osnovu svog ličnog iskustva, da je to pametan izbor, a opet..šta bi bez takvih ljudi.

Анониман је рекао...

Konformizam je najbolji ortak etabliranog poretka koji gaji stare iluzije pseudouniverzalnosti. Ta neka ostave jednom za svagda jednakost, doći će nam glave.
XXX

Анониман је рекао...

Mislio si na globalizaciju, ako sam te dobro razumeo. Izražavaj se preciznije. Naravno da nismo jednaki. Objektivno i da hoćemo ne možemo da brinemo o Južnoj Africi, Kamerunu, celom svetu. Njihovi mrtvi su njihovi, deca, žene, muškarci, očevi, majke,svejedno. Gladni, zatvoreni, mučenici svih vrsta meni su sa druge planete. Sve dok meni nekoga ne ubiju ne tiče me se, jer ništa ne mogu da učinim. Borce, folirante za pravdu ne priznajem, ko proceni da može I nešto učini, svaka čast.

Biblija ima jednostavan recep, ne ubij, ne čini drugom što ne bi sebi, voli i slično.To svi možemo.U tome moramo biti svi jednaki. Velika mudrost, jel da!
pedja

Анониман је рекао...

Peđa, mudrost je biti mudar.U životu se svako manje ili više eksponira. Jedni se pametno koriste svojim sposobnostima, dok ih drugi profućkaju, rasipaju i potkopavaju – između je mudra sredina.
pesnik u prolazu

Анониман је рекао...

Naravno, ako nemaš šta pametno da kažeš, bolje je da ćutiš.
pedja

L2 је рекао...

Dragi moji, postoje to jest postojale su istorijske i političke situacije kada su se zla desila u okvirima prihvatljivih odnosa snaga, a da pritom niko, baš niko toga nije bio svestan niti se smatrao odgovornim. Koliko je u društvima porodica i pojedinaca koji izgledaju pristojno, časno, a kriju užasne tajne i zla. dakle sve tu nama pred nosom. Hoću reći da su stvari u životu mnogo kompleksnije nego što ih se kasnije prikaže opisom. mada, ne sporim, nekada su jako očite.

Анониман је рекао...

гдје је мркла а гдје осванула,из пепела искра изви свјетлост,небо мутно горе од србије,облаци су притисли видике,све нечастан до нечаснога,пријевари израстају крила,обруби нас нека недођија,сурваше се велики мозгови,не прихвати нико огријешење,а толико гријешника тавори,отказуј се зубљо нечастива да се видик укаже истини,да се народ радује доброме..
Ј.Б.

Постави коментар