уторак, 24. март 2020.

Pekićevo Besnilo i dalje besni ( COVID- 19 )




Miljan Ristić

Prodirući u živu ćeliju stranog tela, virus njenu sadržinu zamenjuje svojom i pretvara je u fabriku za proizvodnju novih virusa. Promene koje na taj način izaziva u životnoj sredini ćelije neuporedivo su dublje i dramatičnije nego što se čovek sme nadati ikad da postigne u svojoj. Virus je najsavršenije stvorenje u kosmosu. Njegova biološka organizacija nije ništa drugo nego mašina za proizvodnju života u njegovom najčistijem smislu.
Virus je vrhunac prirodne stvaralačke evolucije. Vrhunac veštačke je inteligentni virus. Tvorevina koja ima formu čoveka, a prirodu virusa; vitalnost virusa i inteligenciju čoveka. Simbioza virusa lišenog besciljnosti i čoveka oslobođenog ograničenja vladala bi prirodom, kojoj oboje služe sada samo kao đubrivo. 
Iz predavanja profesora dr Frederika Libermana, jedne od ličnosti romana Besnilo.

         Predstavljanje Pekićevog stvaralaštva započećemo prikazom njegovog romana Besnilo koji je on napisao 1981. godine u Londonu i koji se pred jugoslovenskom publikom pojavio 1983. godine. Roman Besnilo je ‘atipično’ Pekićevo delo koje sigurno ne može prikazati ni delić Pekićevog talenta. Još od objavlјivanja Besnila, pa sve do današnjih dana, neminovno se postavlјalo jedno pitanje: „Da li je jednom velikom piscu, filozofu, vizionaru, protagonisti, večitom disidentu, natprosečnom intelektualcu, romansijeru, filmskom scenaristi, dramskom piscu bio potreban roman poput Besnila?“ Onda su u prilog tome puštane priče kako je roman napisan po porudžbini, aludirajući na to da je Besnilo zapravo čist „tezgaroški rad“. Sve to iz razloga što je roman Besnilo napisan u formi trilera, i pretenciozno etiketiran kao „žanrovska literatura“.[I]
           Sa Besnilom Pekić je započeo svoju anti-utopijsku povest o propasti čoveka kao bića a samim tim i kataklizmi lјudske civilizacije. Povest koja se nastavlјa, širi i produblјuje kroz romane Atlantida i 1999. Iako je roman Besnilo napisan u formi trilera, i ‘opravdano i sa razlogom’ kategorisan kao „žanr roman“, pre svega naučna fantastika, on izlazi iz tih okvira i celu priču prikazuje i predstavlјa mnogo dublјe i slojevitije.
           Mnogi tumači Pekićevog stvaralaštva pa samim tim i romana Besnilo slažu se u sledećem: „Pekićeva stvaralačka ishodišta potiču iz mitova, kako biblijskih i antičkih, tako i modernih – mitova o nauci, istoriji, čovekovoj sudbini (Ahmetagić, 2001, 161; Gavrilović, 909; Gluščević, 864; Lazić, 137; Pantić, 10; Pijanović, 234; Stojanović, 2004, 98). Međutim, specifičnost Pekićeve imanentne poetike se ogleda u postupku destrukcije tih mitova ili kako ga Nikola Milošević naziva mitomahija (Milošević, 1996, 190). Razlog eksploatacije mitova za dalјe književno stvaranje u Pekića je svakako činjenica da arhetipovi sublimiraju temelјna filozofska pitanja jedne civilizacije (Visković, 888), da mitske praslike nude univerzalne simbole, ali i kanone, a sâm Pekić kaže da su mu mitovi jedina sredstva pri građenju nove stvarnosti, i da mu oni omogućuju da svet shvati kao celinu (Krnjević, 354).“[II]
          Iako je Besnilo napisano pre više od trideset i pet godina, ono i dan-danas predstavlјa veoma uzbudlјivu, prilično aktuelnu priču koja se čita u dahu. Triler sa elementima špijunaže, naučne fantastike, masovne histerije, horora, koncepiran na mitskim, biblijskim, naučnim i filozofskim korenima predstavlјa Pekićev prikaz mračne budućnosti koja nam se već možda i dešava i koja neminovno vodi u propast homo sapijensa. Pekić nas polako uvodi u priču koja se dešava na aerodromu Heathrow u Londonu i tokom celog romana drži u neizvesnosti, u stanju šoka i blagog straha. Odbegli mutirani virus besnila, stvoren u laboratoriji, koji se abnormalnom brzinom širi među lјudskom populacijom na aerodromu predstavlјa opasnost po čitav svet. Aerodrom se pretvara u jedan veliki karantin u kojem su svi oni koji su u njemu zatvoreni i izolovani od spolјnjeg sveta, prepušteni sami sebi u toj borbi, sa nevidlјivim neprijatelјom, koji ih iz korena menja, i čini hodajućim užasom.

                                                     rabies -virus besnila



       Tema kojom se Pekić bavio u svom Besnilu, na samom početku osamdesetih godina dvadesetog veka, aktuelna je i dan-danas. Pogledajte samo koliko je filmova i serija snimlјeno, knjiga napisano, video igrica napravlјeno na tu temu („28 days later“[III], „28 weeks later“[IV], „28 Days Later: The Aftermath“[V], „Resident evil“[VI]…). Jedna od poslednjih serija koja se još uvek snima a koja je samo jedna od varijacija Pekićevog Besnila jeste serija „The Walking dead“[VII] koja ima milone fanova širom sveta. To samo govori koliko je Pekić bio ispred vremena u kojem je živeo. Ne samo u državi u kojoj je rođen i iz koje je emigrirao, već na nivou čitavog sveta.
     Svakako da je Pekićevo Besnilo samo opomena i upozorenje lјudskoj civilizaciji da se sa nekim stvarima ne treba igrati. Čovek ne može da bude Bog. Isuviše je nesavršen da bi to bio. Međutim, nauka, najveći i najopasaniji protivnik religije, se ne slaže sa tom tezom. Nauka je ubeđena da čovek može i mora da stvara novi život, nove vrste, jer to je ustvari proces evolucije. Svaka živa vrsta se tokom dugog niza godina, decenija, vekova usavršava, menja, evoluira na viši nivo. Sve je to opstanak i prilogođavanje. Nauka opravdanje za svoje delovanje nalazi u činjenici da je ona zapravo glavni pokretač i uzročnik evolucije i samim tim osnovni inicijator i uzrok lјudskog progresa. Sve to potkreplјuje činjenicama koje potvrđuju njenu mogućnost da za relativno kratko vreme, postigne i ostvari sve ono za šta je prirodi trebalo hilјade i hilјade godina. Za laboratorijsku evoluciju nije potrebno čekati eone. Par godina je sasvim dovolјno da bi se stvorila neka nova vrsta, iskombinovao neki hibrid nastao ko zna kakvim ukrštanjem i eksperimentisanjem. Obično se kasnije ispostavi da je ta naučna kreacija zapravo samo neka kretura, anomalija ili mutacija koja u sebi nosi moć da uništi svog tvorca. Kao na primer mutirani virus besnila koji menja lјudsku svest, razara tkivo, seje smrt… Virus koji menja lјude iz korena uništavajući u dubini njihovih bića sve ono što ih je i činilo lјudima. Oni postaju neka nova vrsta. Stvorena rukom čoveka. Vrsta osuđena na propast. Vrsta koja uništava sopstvenu vrstu. Ali nije to ono što je najstrašnije u čitavoj priči. Ono što je poražavajuće je spoznaja koje postajemo sve svesniji kako sve dublјe ulazimo u roman, i koja nam govori da zapravo ti smrtonosni predstavnici te novonastale vrste, koji su posledica čovekovoj izloženosti mutiranom Rhabdo virusu, imaju svoj krajnji cilј. Cilј koji izlazi iz okvira prostog širenja zaraze. Cilј u kojem prepoznajemo konture Ničeovog natčoveka. To nas nedvosmileno dovodi do zaklјučka da horde tih zlih pobesnelih lјudi, dvonožnih hodajućih smrti i užasa zapravo nisu samo manifestacija bolesti izazvane delovanjem virusa, već mnogo više od toga. Oni su svojevrsna evolucija homo sapijensa izazvana baš delovanjem homo sapijensa. To romanu Besnilo daje jednu filozofsku dubinu i sasvim drugačiji značaj i konačnu ideju. A samim tim čini ga i mnogo strašnijim. Jer kako se boriti protiv nečeg što je evolucija nas samih? Kako se boriti sa nečim što je superirornije i moćnije?

scena iz serije The Walking Dead 


         Ako sagledamo stvari iz drugog ugla, gledajući na roman Besnilo kao neku vrstu alegorije, neminovno nam se nameće pitanje: „Nisu li lјudi već odavno besni? Zar im duše već odavno nisu nafilovane besom, mržnjom, netrpelјivošću, netolerancijom, pakošću, zlobom, zlom…?“. Pogledajte samo šta se sve dešava u svetu.
         Konstantni ratovi i međunarodni sukobi i konflikti. Sve učestaliji teroristički napadi u kojima stradaju isklјučivo nevini. Svetska ekonomska kriza veštački izazvana samo zarad stvaranja što veće globalne nesigurnosti, nestabilnosti i masovne panike. Sve zastuplјenije globalno siromaštvo i globalna nezaposlenost. Milioni lјudi i dece koji umiru od gladi i raznoraznih bolesti. Globalno zagrevanje i globalno zagađenje koje izaziva ogromne ekološke katastrofe i ugrožava opstanak čitave planete. I sve to zarad ogromnog profita malog broja odabranih i povlašćenih.
        I više je nego očigledno da lјudi svojim delovanjem bespovratno uništavaju sve. Floru. Faunu. Čitav eko sistem. Samim tim i sebe.



        I  zar nam ti argumenti samo ne potvrđuju činjenicu da su lјudi već duže vreme van kontrole, da su nekakvom vrstom besnila već odavno zaraženi? Ili je ustvari takva lјudska priroda? Destruktivna i samodestruktivna. Ono što je sigurno: čovek današnjice je smrtna opasnost za drugog čoveka, lјudsku civilizaciju i čitavu planetu. Pekić je sve to video, mnogo godina ranije, ali ipak je hteo da nađe neki uzrok i opravdanje za takvo lјudsko ponašanje koje će neminovno, pre ili kasnije, dovesti do uništenja lјudske civilizacije. Zato je i napisao roman Besnilo želeći samo da upozori na kraj civilizacije koji će neizbežno nastupiti onda kada lјudi krenu da se igraju sa stvarima sa kojima nema igre. Sa bio-inžinjeringom i genetikom. A odavno se deluje u toj sferi. Dovolјno je da odete do svog frižidera, otvorite ga i pogledate sve te namernice koje svakodnevno konzumirate. Nije li vam čudno što deluju tako sveže i lepo a imaju ukus sunđera i plastike ili što se samo nakon dan-dva od kupovine pokvare i usmrde? Pitate se što je toliko lјudi oko vas obolelo od raka, što svaki dan umre po neko koga ste znali. Da nije možda to od namirnica koje svakodnevno konzumirate? Polako ali sigurno unosite otrov u svoj organizam. Pre ili kasnije nastupiće bolest ili smrt u zavisnosti koliko ste otrova uneli u svoj organizam kao i od tolerancije organizma na otrov.
         Sa druge strane, ono što zapravo lјude stvarno čini besnim, lјutim, netolerantnim i agresivnim su morbidnosti, banalosti, primitivizam, pesimizam, zlo i negativna energija koje se svakodnevno plasiraju sa TV-a, interneta i štampe. Sva ta silna propaganda i multimedijska psiho tortura i presija stvorena je i plasirana isklјučivo da raspiruje strah, paranoju, nacionalnu, versku, rasnu i seksualnu netrpelјivost i mržnju među narodima i državama. I nije li to taj virus besnila o kojem je Pekić alegorično pisao u svom Besnilu? Nije li nas sve to dovolјno zatrovalno i načinilo besnim, surovim i zlim u toj meri da smo izgubili i poslednji delić onog što nas je činilo lјudima? Postali smo homo sapijensi mutanti. Homo mutanti. Hraneći se veštački stvorenom i genetski modifikovanom hranom, rezonojući i upijajući sve to zlo koje nam se servira preko masmedija, mutirali smo i dalјe mutiramo u ko zna šta. Možda je to ta evolucija čoveka kontrolisana rukom nauke?
        Međutim, daleko je još Pekićeva „1999.“ godina. To nije ona 1999. koja je protekla i samim tim nagovestila kraj dvedesetog veka i drugog milenijuma i najavila početak jednog novog doba. To nije ta godina, kao što ni Orvelova 1984. nije bila 1984. koja je odavo prošla. Pekićeva 1999. tek treba da nastupi, ako već nije. Ako nam se već i ne dešava!? Smak sveta se neće dogoditi kao što gledate u filmovima. Preko noći i iznenada. To je proces koji će trajati godinama, decenijama. Možda čak i vekovima. Po Pekiću počeće te neke 1999.
Na kraju mogu samo da vam kažem: pročitajete „Besnilo“, ako to dosad niste učinili, ili ako jeste, pročitajte ponovo. Neophodno je da se pripremite za „Atlantidu“. Pekić je sve već odavno napisao i ostavio lјudskoj populaciji kao zaveštanje. Jedino što je potrebno da neko to pročita i izvuče poentu. Pitanje je hoće li iko imajući u vidu da je besnilo svakodnevnice, kojem smo godinama unazad konstantno izloženi, već počelo da deluje i polako preovladava nad lјudskom civilizacijom.

izvor :  blog - a.k.a eXperiment

___________________________

[I]  Ilija Bakić – Žanrovske igrarije
[II] Dragana Bošković – Fantastika u romanu Besnilo Borislava Pekića;
[III] 28 days later – britanski post-apokaliptični horor film snimlјen 2002. godine koji govori o epidemiji mutiranog virusa besnila među lјudima;
[IV] 28 weeks later – britanski post-apokaliptični horor film snimlјen 2007. godine (nastavak filma „28 days later“);
[V] 28 Days Later: The Aftermath – ilustrovani roman autora – strip crtača i novinara Steve Niles-a objavlјen 2007. godine. Svrha objavlјivanja ovog ilustrovanog romana jeste povezivanja praznina između dva gore navedena filma i upotpunjavanja cele priče o razvoju virusa besnila. (izvor: Vikipedija);
[VI] Resident evil – SF horor film sa šest nastavaka, koji su nastali na osnovu istoimene video igrice i takođe govore o epidemiji opasnog virusa koji lјude mutira u veoma agresivne i opasne zombi-mutante;
[VII] The Walking dead – američka horor serija (2010- ) nastala na osnovu istoimenog stripa u kojoj je prikazan post-apokaliptičan svet kojim vladaju inficirani zombiji takozvani hodači. Serija je stekla veliku popularnost širom sveta. Dobila je nekoliko prestižnih nagrada i dalјe se snima. Za sada je snimlјeno 7 sezona a 8. sezona treba da krene sa emitovanjem u oktobru 2017. godine (izvor: Vikipedija);

10 коментара:

Анониман је рекао...

Ne smem da komentarišem, struka mi je na udaru.
pedja

Анониман је рекао...

Mi smo u virusnoj i ekonmskoj pandemiji. Pedja, nebitna je tvoja struka, rešiće ona vakcinu, neće viruse a ekonomija je na raskrsnici.Sudeći po svetskim budalama ne čeka nas ništa pametno. Virusi su ozbiljana pretnja čoveku, ekonomija isto. Dok jedna elita kontroliše društvo u svom interesu ne piše nam se dobro.
XXX

Анониман је рекао...

Na tragu si istine. Svi lupetaju, uključujući i SZO. Tako je i sa ekonomijom. Koliko sam informisan odrešili su kesu po starom sistemu troši koliko te volja štampaćemo, bar to nije problem. Posle dolazi otplata duga. Da to su odluke manjine koje su zbog njihovih prioriteta dovele do ovakvog stanja.

Videćemo kakva je izdržljivost biosistema tj samog korona virusa (epidemija je jedan takav sistem). Ovi podaci sve su više važniji, jer otkrivaju kako bi čovek mogao da preživi nadolazeće sve okrutnije viruse . Sa virusima nam valja živeti, onima koji dođu iz vanjske sredine i onima koji su već u organizmima, koji se primire do sezone a onda buknu i tako u krug. Zahvaljući neprestanoj zaštiti našeg imunog sistema nismo svesni da su virusi konstantno prisutni u nama. Ako je imuni sistem oslabljen to omogućava unutrašnjim virusima da prevladaju i ugroze organizam. Najgora varijanta je kada virusi zbune imunološki sistem i navedu ga ne da nas brani, već da napada naše ćelije.
Pedja

Анониман је рекао...

"Sa Besnilom Pekić je započeo svoju anti-utopijsku povest o propasti čoveka kao bića a samim tim i kataklizmi lјudske civilizacije." Besnilo je bolest savremene civilizacije koju je Pekić prikazao principom nomen est omen, ( Luka, Jovan i Marko, prorok Danilo, pas Šaron ..). " Ličnosti su fiktivne, osoblje aerodroma su funkcije, ne određeni ljudi.( Pekić) “ Pas (Šaron ) je donosilac kataklizme i smaka sveta, elementi Armagedona su tu, biblijski, mitski, univerzalni. Poruka Ničeovska, jedino nadčovek može da promeni sudbinu kraja, nadčovek koji će promeniti sebe, svoju destruktivnost iznutra je neizvodiva. Libermanov ( nem.lieber mann) san o nadljudskoj rasi umire sa njim.
Nema nam spasa od od virusa, pre svega od nas samih.
Pesnik u prolazu

L2 је рекао...

Tako nam je kada nismo sposobni da odredimo prioritete i, kao u Besnilu, više ne razlikujemo među sobom – zdrave, bolesne, "besne" ( pa za neke i glasamo).
Nego, neka ste vi meni živi i zdravi- pretpostavljam čim se javljate.

Анониман је рекао...

Štampanje novca je krenulo, FED je već odobrio bankama da izdaju kredite bez rezerve koja je neophodna da bi se oni pokrili. Praktično je data mogućnost bezgraničnog kreditiranja i rasipanja para. prošli put su pomognute banke sada će pomoći korporacije., naravno odabrane. Npr. avioprevoznike od kojih su neki već bili nerentabilnim, a opet se ponašali raskalašno kao Boing isplaćujući visoke dividende a keš trošen na otkup sopstvenih deonica. Novac će se po starom običaju prvenstveno usmeravani ka političkim elitama i njihovim saveznicima? Po istom starom običaju gubitci će biti „podruštvljeni“, odnosno prebačeni na teret građana. opet će visok stepen građana platiti cenu.Čist ptrincip transfera novca. Nema krivca među ljudima, političarima, državama, vladama, krivac je KORONA. Narod će da krivi virus a ne pravog uzročnika. Sa srećom!
XXX

Анониман је рекао...

Ponovo intervencionizam,autoritarne mere, nacističko komunistička bagra!
Pedja

Анониман је рекао...

Evropa ce preziveti. Hoce li EU? Nije sigurno, jer upravo sada vidimo da se svaka zemlja izoluje i osigurava. Ovo nije novo, ali nikad nije bilo tako jasno. A nakon Corone, ekonomska i financijska kriza tek treba da pocne.
Finansijska kriza 2008. godine ublazena je kaskadom novca. Zbog toga su bolesne banke, firme i zemlje s fijat novcem morale delovati sa sve nizim kamatama. Ali kriza se i dalje nastavila. Sve dok su ljudi dobijali elementarno EU kao zgrada nije bila u opasnosti. Snazna ECB apsorbovala je posledice finansijske krize s debelim slojevima novca i kredita. A ipak se pojavila pukotina sirom Evrope: siromasnije juzne drzave nisu se postavile na noge. Neke do danas ( Italija je u IV fazi recesije ) Euro je za njih bio prejak, trebalo im je sve vise novca i cak su zahtevali i EU-ovu duznicku uniju. Bogatije i ekonomski jace severne drzave placale su, ali sve vise nevoljno. Evropska unija je duboko bila razorena pre korone, migrantskom krizom. Pobunile su se istocne, Visegradske zemlje. Sa koronom je sve jasnije : samo nacionalne drzave mogu delovati efektivno. Odjednom se granice zatvaraju. Schengenski sporazum je na brzinu suspendovan. Svaka drzava clanica EU sada je sama i ljudi nisu uvek prijateljski jedni s drugima. Korona je klinac koji se usudio reci car je go!
Z

L2 је рекао...

Tako je to sa birokratijom, "političkim zaposlenicima" koji se drže sterilnog dnevnog reda i njega bez ikakve stručnosti. Uz to nema državnika s odgovornošću, vizijom i hrabrošću. Drugim rečima, svi su igrali igru "EU" sve dok su se ljudi mogli nadati njenim koristima i sve je išlo manje-više dobro, a Merkel i globalisti EU mogli su igrati sjajne svetske vođe. Sad kad su naišli krupni problemi, sistem se razboleo, a zemlje traže najbolji način za izlaz iz situacije. Niko ne želi čuti o čemu ljudi razgovaraju u Bruxellesu. Namorbidniji su i dalje ti službenici, teški poslušnici, koje ni pandemije ne može da zaustavi. U jeku pandemije nastavlja se politika ekonomskih sankcija, pritisak na Kosovo i Srbiju, NATO programi, Umesto da pomognu Italiji političati iz brisela su izglasali Italiji kaznu od milion eura! Ti političari, piše jedan komentator, imaju “ srca” samo za migrante .
Petr Bystron, predsednik Odbora za vanjske poslove AfD-a, sažima ovu pogrešku u briljantnoj analizi:
"U najozbiljnijoj krizi EU od svog početka, Sud Europske unije odredio je kaznu u iznosu od 7,5 miliona eura zbog navodnog kršenja zakona tržišne utakmice u hotelijerstvu na Sardiniji, za zemlju koju je najviše pogodio corona virus - Italiju . Dok ljudi svakodnevno umiru u Italiji, a zemlja je zauzeta prevozom tela svojih građana koji su umrli u pandemiji Corone na groblja uz pomoć svoje vojske, EU nameće i takođe poziva zemlju da uvede finansijske sankcije novčanom kaznom od 80.000 eura za svaki dan "kašnjenja". Birokratsko čudovište u Bruxellesu nije moglo više pokazati svoje pravo lice.
Brexit je bio rezultat sličnih odluka Suda „Odluke Suda Europske unije protiv Britanije bili su jedan od presudnih razloga Britancima koji su glasali za izlazak iz EU na glasanje o Brexitu. Daj Bože da ovaj oštri pristup EU-a Italijane otuđi od EU. EU je bila osnovana ne samo kao ekonomska zajednica, već i kao vrednosna zajednica. To je značilo da su zemlje koje su se trebale udružiti trebale da podržavaju jedna drugu. Danas pomoć za problematičnu Italiju dolazi s Kube, Kine, Rusije i SAD-a. Sve ove zemlje šalju brze i nebirokratske zalihe pomoći u Italiju tekom ovog teškog sata. U međuvremenu, EU nameće sankcije svojoj osnivačici Italiji ”.
Muka mi je od EU, a najviše od političara marioneta u koje spadea srspko rukovodtsvo I svih autošovinista, drugosrbijanaca koji već dugi niz godina vode bahatu propaganda EU.
poz.

L2 је рекао...

Svako književno delo je ujedno tumačenje čoveka. Razlika od dela do dela je drastična. Da ne ulazimo u elementarne književne parametre, koji su pre svih bitni za vrednost jednog dela, moje je mišljenje da ne poseduje svaki autor - književnik osećanje za mnogodimenzionalnost ljudskih motivacija i shvatanja. Ta dimenzija je ono što jedno delo približava istinskoj stvarnosti ( naravno da vredi i za fantastiku). Pekić je, opet naglašavam meni, imao taj tanani osećaj u čemu se u velikoj meri potpomogao , odnosno u čemu mu je pomogla bogata riznica prošlosti sa svojim temeljnim fondom opštih vrednosti. To spominješ i ti.

Постави коментар