недеља, 17. мај 2015.

Moć misli




Ljudi putuju da bi se divili visini planina ,
velikim morskim talasima,
dugačkim rekama i širokom prostranstvu mora,
kruženju zvezda, a prolaze pokraj sebe i ne začudivši se .

- Aurelije Augustin



Danas znamo više od Augustina o spoljnom svetu i  unutrašnjem svetu čoveka, ali još  nedovoljno. Oficijelna nauka jednim svojim delom stoji po strani običnog smrtnika te su njeni  vrhunski rezultati, oni namenjeni uskim krugovima i namenama, običnom čoveku praktično nedostupni i nekorisni. Bez dovoljno znanja, opterećen nepoverenjem u sebe i sopstvene moći, obični čovek prepušten je nestručnim izvorima.  Kao i sve, tako je i fama o moći jezika, reči, misli i uopšte uma, mnogima poslužila kao osnova za lak biznis. Sudeći po bezbrojnim tekstovima popularne psihologije stvar je vrlo jednostavna : kako misliš tako će ti biti. Ova, u suštini istinita tvrdnja, pretače se u tehnike pozitivnog razmišljanja koje nude bezbrojne knjige, seminari, samoprozvani  stručnjaci, terapeuti, njihovi kursisti sa bezvrednim diplomama i još bezvrednijim rezultatima.  Za ljude željne promene štivo je interesantno, obično pitko i primamljivo.
 Evo jednog citata te vrste;

...oboleli ljudi, isceljuju se, tako što će reći „zdrav sam”, „ritam mog srca je prirodan”, „krvni pritisak mi se stabilizuje”, „nemam problema”, „lečim se”, umesto „bolujem”, „nije mi dobro”, „biće bolje”, „neka ti se ubuduće ispune sve želje”...

"Vežbe za podmlađivanje lica koje nudimo, mogu se smatrati beskontaktnom (misaonom) masažom. Mehanizam njihovog delovanja sličan kozmetičkoj masaži, ali ima kolosalnu efektivnu prednost. Pod uticajem samomasaže aktivno se poboljšavaju i regenerišu funkcije perifernih receptora, nervnih vlakana koja pojačavaju reflektorne veze moždane kore s mišićima, krvnim sudovima i nervima na licu, uspostavlja se njihova povratna veza."

Prema ovim izvorima podsvest radi odmah (trenutno – zbog brzine misli) i bukvalno, isključivo u sadašnjem vremenu. Podsvest popravlja stanje i uređuje organizam na osnovu informacije „zdrav sam". Naravno sve je to laž.
Bolesnom čoveku je svaki izvor nade uverljiv. Nažalost njegova brzo raspršena nada može još brže da se gasi, i taj gubitak nade može imati pogubno dejstvo.

Šta je sa fantastičnim rezultatima terapija koje se zasnivaju upravo na isceliteljskim metodama frazama?


AUTOSUGESTIJA


Emocionalno-voljno samoubeđivanje može da ima pozitivne efekte u zavisnosti od same osobe, od bića do bića.To je činjenica.  Činjenica je i to da svaka osoba ima potencijalnu mogućnost da se izmeni  rečima i mislima, ali one, misli,  same po sebi nisu dovoljne. Kvalitetne promene moraju da se dese na svim nivoima, fizičkom i umnom a  to je ono što je najteže promeniti, životne navike i način mišljenja. Na njima većina ljudi istrajava makar bila svesna da posledice mogu biti fatalne.

Naše ponašanje je plod dugogodišnjeg vremena i kao što je nastalo tako ga je moguće izmeniti  i usvojiti novo, pozitivnije. Uslova je više. Pomenimo samo jedan, snažnu motivaciju, koja mora biti jača od naše zavisnosti starim navikama, verovanjima, pravilima i sl. Poznato je koliko čoveka mogu da izmene iznimne situacije, kao na primer bolest,  i kako preko noći čovek postaje drugi. Bolesti su najteže životne situacije a volja da se bolest pobedi nadmašuje našu "običnu" volju da nešto promenimo. Otuda toliki broj uspešnih ozdravljena alternativnim metodama, izlečenih od najtežih bolesti, pa i isceljenja metodama sugestivnih fraza.
Savremeni čovek je vaspitan u duhu klasične medicine.  Koliko je farmacija pomogla u lečenju velikog broja bolesti, toliko nas je naučila pasivnosti, prepuštanju lečenja lekarima i medikamentima. Danas se i najbanalnije odluke kao prekid pušenja, mršavljenje i sl. ne donose promenom mentalnog stava. Problem se radije rešava kupovinom tableta za mršavljenje, flastera za "skidanje" sa cigareta, kupovinom vitamina, pilula, i sl. Kada takav, pasivan čovek, izvede zaključak da reč deluje poput leka,  trenutačno sa garantovanim rezultatom, unapred je osuđen na nesupeh. On će sve obavljati mehanički. Objašnjavajući kako je pobedila rak Jelena Pantić navodi primer Anite Murđani, žene koja je bila u komi i krajnjem stadijumu raka, doživela kliničku smrt, vratila se i rak se medicinski neobjašnjivo povukao. Interesantno je napomenuti da se, pre bolesti, Anita Murđani hranila isključivo organskim namirnicama i živela „zdravo“.

Ovaj primer objašnjava slučajeve ljudi koji žive nezdravo, a dožive visoka godišta, i onih koji žive zdravo a razboljevaju se. Ne postoji univerzalan recept života iz razloga što je svaki čovek jedinstveno biološko, psihološko i sociološko biće, pa je i pitanje vladanjem moći misli vezano za svakog pojedinačno. Ako se neko uspešno izlečio na jedan način, ne znači  da će taj način pomoći  svima. I taj  ogroman broj univerzalnih preduslova za koje se misli da vrede podjednako za svakog, kao npr. potreba da se čovek dovoljno kreće, da pije dovoljno tečnosti, jede zdravu hranu i sl., nije dovoljan uslov za zdravlje i sreću. Zato ni uputstva o načinu življenja i vladanja sobom, ne daju iste rezultate.

 Problem uveliko komplikuje okruženje u kom živimo. U jednom delu sveta vladaju neshvatljive norme i zabrane, u drugom je opet dozvoljeno reći i činiti takoreći sve.  Gubljenjem važnog etičkog kompasa zajednica urušava  temelj zdravog odnosa prema reči, misli i delu. Kao socijalno biće čovek je u najvećoj meri određen zajednicom, tokom razvoja ali i posle. Teško se izmaknuti odnosima koji pojedincu ne odgovaraju, stoga je borba za zdrav život umnogome ovisna od položaja u društvu i odnosa.

Naše generacije i naši stari su većinom vodili računa o tome šta su govorili. Nisu nas sputavale samo društvene norme već i strah od grešne reči i dela.  Ne treba biti lažac i licemer i zaključiti  da smo bili bezgrešni, ni mi ni generacije ispred.  Čovek je vekovima ostao isti a istorija puna uspona i padova društava, perioda prosperiteta i dekadencije, mudrosti i gluposti, dobrih i loših.  Reč je o tome da se i pre najnovijih dokaza o moći misli o tome znalo, kao što se znalo da se čovek može promeniti jedino menjanjem svog unutrašnjeg iskustva, koje je ništa drugo do proces ukupnog načina života pre svega razmišljanja koje ga određuje.





Pierre-Yves Trémois



Kako  funkcioniše  um

Biofizički process

Nervni sistem (um) prima gromnu količinu informacija koje neprekidno pristižu preko pet čula: čulo vida, sluha, dodira, mirisa u ukusa i zatim ih procesira.  Informacije dosežu naš svesni nivo svakih 0,1 s .  Čovek je svestan samo manjeg dela primljenih, procesiranih i memorisanih podataka, a sam proces obrade čulnih podataka je potpuno izvan fokusa svesti. Obrađuje se 7 (plus ili minus 2) informacija u određenom trenutku. Naravno, mnogi ljudi ne mogu da obrade ovaj broj, neki obrađuju samo jednu (plus ili minus 2). Dakle ljudski organizam funkcioniše putem procesa prenosa informacija , fizioloških, biohemisjkih. Um modifikuje primljene čulne informacije i pretvara u kodirane neuro zapise, dakle zapise određenog značenja. Ovi zapisi uključuju slike, zvukove, osećanja, ukuse, mirise, reči. Spoljašnji čulom registrovan događaj, dakle obrađuje se iznutra, nakon čega postaje naša predstava tog događaja.
Proces informativnog toka završava se fiziološkom reakcijom koja doživljaj zaokružuje ukupnim stanjem organizma, tj. emocionalnim stanjem osobe, u određenom rasponu (sreća, zadovoljstvo, neprijatnost, itd)
Postoje mnogi fizički fenomeni koji leže izvan granica naših pet bioloških čulnih kanala. Na primer, čovek ne može detektovati zvučne talase učestanosti ispod 20 Hz ili iznad 20.000 Hz. Takođe, naš vizuelni sistem može detektovati elektromagnetne talase u opsegu između 380 i 680 nm. Dakle. čulima doživljavamo samo mali deo fizičkih fenomena. To ne znači da ti fenomeni ne deluju na nas, deluju ali ih nismo svesni, ili smo svesni simptoma a uzrok našoj svesti ostaje nepoznat.
Informoterapija je grana medicine,koja istražuje pristizanje, kodiranje, čuvanje i korištenje informacija te razrađuje metode prevencije, dijagnostike i lečenja upotrebom informacija. Svaka ćelija organizma emituje valove određene frekvencije koji oko nje stvaraju elektromagnetski spektar frekvencija, “informacijski pokrivač”, odgovoran za zdravo funkcionisanje tela. Shodno tome svako tkivo ima individualnu frekvenciju.Kada se poremeti frekvencija ćelije dolazi do informacijskog poremećaja u međućelijskoj komunikaciji. Rezultat je poremećaj prenosa indormacije, to jest biohemijskog procesa koji se javlja u obliku simptoma bolesti. Nekada sebolest uznapreduje pre vidljivih simptoma. 






Individualni fiziološki i psihološki uticaj

Individualna fiziološka i psihološka ograničenja, bitno određuju naše doživljaje.  Čak i slučaju jednojajčanih blizanaca, individualne karakteristike dovešće do razlika u načinu na koji kreiraju modele percepcije sveta.

Poslužimo se primerom žabljeg oka. Žaba vidi najveći deo predmeta u svojoj najbližoj okolini, ali tumači samo ono što je u pokretu, ima određen oblik i liči na hranu. Ovo je efektan  način osiguravanja hrane, recimo muva. Međutim, budući da samo crni objekti u pokretu predstavljaju hranu, u kutiji mrtvih muva žaba će - uginuti .

Pokreti i gestovi mogu da mnogo kažu o fiziološkim karakteristika procesa razmišljanja.  Reći za nekog da je vizuelan tip nije korisnije od izjave da ima crvenu kosu, ipak da primera radi spomenemo neke od vanjskih obeležja  načina razmišljanja.
Npr. oni koji razmišljaju u vizuelnim slikama obično govore brže i višim tonom od ostalih. Slike se u mozgu brzo odvijaju te stoga moraju brzo govoriti kako bi držali korak sa njima . Dišu gornjim delom pluća i plitko. Dolazi do povećanja napetosti u mišićima, posebno u ramenima, glava im je podignuta prema gore, a lice bleđe nego obično.
Oni koji razmišljaju u zvukovima dišu ravnomerno čitavim grudima. Najčešće dolazi do malih ritmičkih pokreta tela, a glas je jasan, izražajan i zvonak. Glava im je dobro izbalansirana na ramenima ili malo nakrenuta, kao kada nešto slušaju. Oni koji sa sobom razgovaraju obično naginju glavu na jednu stranu, naslonivši je na ruku ili šaku. Ovo je poznalo kao " poza za telefoniranje " jer izgleda kao da te osobe govore na nevidljivom telefonu. Neki će tiho ponavljati ono što su čuli. Možete videti kako im se pokreću usne.

 Psihološke individualne karakteristike ljudi, skup interesa, vrednosti, verovanja, navika, sklonosti, nesklonosti, pravila, sećanja, i sl., umnogome su svima poznate, kao i njihov uticaj na ličnost.  Neko obraća nesrazmerno veliku pažnju prošlim događajima, dopuštajući da oni utiču na njegov život. Neko događaje tumači u svetlu sopstvenih uverenja, precenjuje sopstvene stavove, neuzimajući u obzir stanovišta drugih ljudi.  Lična predubeđenja i verovanja nisu samo uzrok onoga što se osobi dogodilo nego i uzrok budućih viđenja i postupaka.  Poznat je primer "placebo efekta " u medicini . Pacijenti će se izlečiti poveruju li da su dobili odgovarajući lek, čak i kad im sdaju kvazi lekove, nedelotvorne supstance bez medicinskih svojstava. Uverenje dakle može da dovede do izlečenja.
Suprotan, negativan efekat ima vrsta uverenja uglavnom iskazana  izjavom : " Ja to ne mogu ... "  Ovu izjava  prerasta u činjenično stanje.  Uverenjem  programiramo  neuspeh, što nas sprečava da se oprobamo u nečemu, da pokušamo i otkrijemo stvarno stanje, pa i moguće sposobnosti.

Sociološki uticaj

Društvene norme različite su u različitim društvima. Kroz filter društva prolaze čak i naši fiziološki doživljaji. Eskimi imaju 70 reči za sneg, dok Englezi imaju samo jednu. Dok ljudi imaju sposobnost razlikovanja 7.500.000 različitih boja u vidljivom delu spektra, pripadnici Maidu zajednice grupišu svoja iskustva u samo tri kategorije: lak (crven), tit (zelen ili plav) i tulak (žut, narandžast ili braon). Oni su svesni samo tri kategorije kolornog iskustva. Na primer, oni ne prave razliku između žutog i braon lonca.Novo znanje pojedinca zavisi velikim delom od toga da li se nova informacija uklapa u ono što društvo prihvata kao istinu o stvarnosti. Restrukturiranje znanja pojedinca na neki način se opet usklađuje sa društveno priznatim. Sve izvan tog okvira ima povratno neugodne refleksije što po sebi negativno utiče na proces promene.
Tako je naše učenje  i uopšte sposobnost obrade novih informacija zavisno ne samo od našeg prethodnog znanja, velikim delom i nesvesnog, već i društvenih normi .



Pierre-Yves Trémois




METOD USVAJANJA MOTIVACIJA

Georgij Nikolajevič Sitin


"Lakše je usvajati motivaciju, ukoliko je slušate. Sami možete snimiti motivaciju na diktafon, kasetofon ili magnetofon. Ton izlaganja, pri snimanju, mora biti jak, poslovan, ubedljiv, bez ikakvog oduševljenja. Takvim tonom po mogućnosti izgovarajte motivaciju naglas, a ukoliko nemate uslova - čitajte ili napamet izgovarajte u sebi. Neki ljudi više vole da slušaju, a drugi - da čitaju. Prilikom slušanja može se nešto raditi u kući (stanu). Međutim, najbolje je, ukoliko možete, da se koncentrišete na njih. 
Za usvajanje motivacije koristite vreme koje vam propada uzalud, na primer po odlasku na posao i povratku kući. 
Motivišite se na duboko, čvrsto usvajanje motivacija. U tome će vam pomoći motivacija za jačanje voljne pažnje. 
Nezavisno od toga, da li čovek zna tekst napamet ili ne, motivacija se usvaja samo u procesu njenog preslušavanja ili izgovaranja. Motivaciju treba usvajati sve dotle, dok vaše stanje ne bude potpuno u skladu sa sadržajem motivacije. 
Pri usvajanju motivacije trudite se da budete što aktivniji (najbolje je hodati), ulažite napore da zapamtite tekst. To povećava efikasnost usvajanja. 
Usvojiti motivaciju - znači dovesti sebe u potpuni sklad sa njenim sadržajem (a ne jednostavno je zapamtiti). 
Fragmente teksta, koji vam se najviše sviđaju i za vas imaju poseban značaj, korisno je slušati, čitati ili izgovarati napamet više puta. Posebno je korisno pri slušanju motivacije ponavljati jednu misao za drugom gromko naglas, u tom trenutku obavezno zaustaviti diktafon. 
Radi odstranjivanja bilo kakvih neoplazmi treba prepisati motivaciju sa diktafona na papir. Kada odslušate jednu frazu, pritisnite dugme "pauza" i potpuno je zapišite, pridržavajući se orfografije. Za to vreme iz mozga u unutrašnju sredinu organizma ide snažan impuls, koji uništava neoplazmu. Pri prepisivanju motivacije iz knjige treba zapamtiti čitavu frazu, obavezno zatvoriti knjigu i zatim zapisati tu frazu. Prepisivanje motivacije pojedinačnim rečima je beskorisno. 
Sve motivacije u toj knjizi mogu koristiti i muškarci i žene, prepravivši ih na određeni rod i dodavši potrebne epitete."



5 коментара:

Анониман је рекао...

Jutros pročitam na jednoj sličnoj temi: ja sam vozač, sta ja da radim,hehe...Ćovek provede život u kamionu.
Inače, sjajan tekst.
XXX

Анониман је рекао...

Ja u labaratoriji sa životinjama.
pedja

Анониман је рекао...

a ja u kolajderu hehe....Liv. s kim se ti druzis.
Z.

Анониман је рекао...

Sanjao sam da sam leptir ili je leptir sanjao da je Konfucije.

Konfucije
A ja tako,
pesnik u prolazu

L2 је рекао...

Usnim da sam na putu, probudim se, škrto svetlo sto dopirase kroz prozorsko staklo osvetljavalo je deo prostorije, noćni stolić pored kreveta, lampu, iPad , telefon, staklenu casu sa vodom i leptirom na rubu. Je li to Konfucije ili leptir, sanjam li, budna li sam, gde sam...
Na putu,ipak na putu...
Pozdrav leptirima

Постави коментар