уторак, 3. април 2012.

Moć sugestije

 
                                             placebo_mainimage_zoom 42405650



 PLACEBO EFEKAT


      Placebo efekat uglavnom vezujemo za medikamente. Već je  1572 francuski filozof Michel de Montaigne zabeležio da je ljudima bolje već pri prvom pogledu  na lek. Kako je to moguće? Sugestijom. Najsavremenija istraživanja sadrže   procentualno izražene uticaje  lekova na ljudski organizam.  Jedna tabela iznosi podatke po kojima je  samo 27 % dejstva leka zavisno od farmakološkog sastava, 50% je placebo-psihološki odgovor, a 23% su ostali nespecifični faktori.   Placebo efekat  po drugim istraživačima ima dejstvo u gotovo 1/3 slučajeva bilo kog lečenja. Nezavisno od procenata reče je o naučno potvrđenom uticaju premda način delovanja nikada nije tačno utvrđen. Efekat nije  kod svakog pojedinca  isti .
 
        Placebo efekat je dugo bio tretiran kao vera u izlećenje. Pacijent veru dobija  sugestijom. Poslednja istraživanja upućuju na to da sugestija-vera nije isključivo psihički proces, već i biohemijski koji se  ogleda u produkovanju jedne male količine  endogenih opioida – koji potiskuju bol i strah. Placebo efekt se odigrava po sistemu lančanih reakcija, koje se počinju razvijati u mozgu, a završavaju u leđnoj moždini.  Opioidi su tvari koje se nalaze u središnjem nervnom  i probavnom sistemu a dele se na četiri skupine.  U endogene spadaju endorfini (uvelike sliče opijatima) i enkefalini, koji su veoma bitni pri ublažavanju boli i teskobe.
 
     Lekovi za 'varanje' stimuliraju oslobađanje endogenog opioida. Tvar postaje oslobođena u momentu kada se upotrebi placebo. Za to je odgovorna moždana kora koja ima važnu ulogu kod registrovanja i prerade bola. Poznato je kako bol svoj najveći intenzitet ima na početku javljanja, dok ista kasnije kopni, a razlog tome je upravo privikavanje organizma na nju. Proces privikavanja na bol omogućuju neuroni koji luče unutarnje analgetike poput spomenutog endorfina i enkefalina.
 
                                                           img0

SUGESTIJA


U životu često upotrebljavamo reč sugerisati. Ovu reč koristimo često misleći na sugestije sa kojima se susrećemo u dnevnom životu. Najprodavaniji proizvodi današnjice su oni koji prodaju NADU. Svaki na svoj način sugeriše uspeh, ostvarenje nekog sna, kredit za kuću, kola, kremu protiv bora..




Na izgled takve sugestije su sasvim bezopasne. One imaju za cilj prodaju proizvoda. Sugestije mogu  imati i negativno  naličje. One čoveka odvlače od pravog problema, onog koji je u njima i ulivaju iluziju.  Dovoljno je spomenuti  politiku, medije kojima se poruke umnožavaju u meri dok ne “uđu” u našu  podsvest. Sudbina tako unešene poruke je dalje neizvesna. 

“Poređenje svesnog i nesvesnog bića pokazuje da je svesno obdareno prilično nesigurnim pamćenjem dok nesvesno, naprotiv, poseduje izuzetnu, nepogrešivu memoriju koja, a da mi to i ne znamo, registruje najsitnije događaje i najbeznačajnije činjenice iz našeg života. Kada, u kom momentu će podatak biti reaktiviran niko ne zna. Nesvesno, osim toga, lako, ponekada  bez otpora prihvata, upija sugestiju. “

          Najuži krug u kom se dnevno krećemo je pun situacija u kojima je moguća manipulacija sugestijama.  Naši partneri, deca, prijatelji su kanali kojima dnevno pristižu sugestije koje, čak i kada su izrečene iz dobrih namera, mogu biti manipulativne. Naši postupci mogu biti pogrešno percipirani i povod različitih sugestija. To je posebno osetljiva tačka kod vaspitanja dece jer može ostaviti trajne posledice.
       Primera svesnih  manipulacija je bezbroj. Pojedini ljudi su naprosto manipulatori. Udruženja, grupe, partije, religije, sekte, su klasičan primer manipulacije idejama. U javnost ponekada dopru informacije o  eksperimentima koje provode medicinari. Primer drastične manipulacije, upravo u domenu sugestije,  je eksperiment SAD pod šifrom MK-ULTRA. Ispitanicima su davane halucinogene droge da to nisu znali a zatim su im usađivane kojekakve ideje na koje su reagovali prihvatajući spremno svaku sugestiju.

                                                                img3

AUTOSUGESTIJA


       Autosugestija može biti pozitivna i negativna. U celom ovom problemu bitno je biti svestan  sopstvenih postupaka, za iste  preuzeti odgovornost, tako da svaki put kad nešto radite, znate 100% da to radite vi, sa svojom voljom. Daleko je bitnije biti otporan na manipulacije kojima smo izloženi. Umesto da se emotivno fokusirate na vanjske događaje od krucijalne je važnosti da se skoncentrišete  na vlastito UNUTARNJE STANJE , sopstvenu moć prosuđivanja i stabilnu emocionalnu situaciju.

      Autosugestijom je upravo moguće dovesti sebe u takvo stanje.  Kada podsvest jednom prihvati Vaše svesne ciljeve i želje, njihovo ostvarivanje je praktično zagarantovano. Zašto podsvest, a ne volja.
Hoćete da zaspete, ali Vam ne uspeva. Hoćete da se setite nekog imena, događaja itd. Volja ne pomaže. Ako se ne trudite da zaspite,  usnićete mirno u svom krevetu. Ako se, naprotiv, naprežete  bićete sve uznemireniji. Nesvesno  ili uobraženje ima jaču moć. Sugestijom, autosugestijom,  usađujemo jednu misao u svest neke osobe, ili sebe. Sugestija može da uspe jedino u slučaju da je osoba kojoj sugerišemo pretvori u autosugestiju.
__________________
nešto više o genima, naslednom i mogućnosti reprogramiranja podsvesti
 *   Epigenetika
  _________________

EMILE  COUE

          Evo kratke priča o zaboravljenom i ismejanom farmakologu koji se suočio sa moći autosugestije i ukazao na placebo efekat. 
 
                                                     220PX-~1

Žan Tilie


        Emil Kue  je otkrio "placebo efekat", tj. uticaj leka na lečenje, bez obzira na nepostojanje njegovog realnog hemijskog dejstva.
        "Videćete, ovo će vam mnogo pomoći" bile su reči koje je redovno i sugestivno upućivao klijentima, a kada bi se oni vraćali da pričaju o poboljšanju zdravlja, Kue bi im govorio: " To je samo početak, osećaćete se sve bolje i bolje". Po prirodi naklonjen posmatranju, Kue nije propustio da poveže izlečenja postignuta bezazlenim apotekarskim preparatima, sa jakim, sugestivnim rečima koje je upućivao klijentima prilikom izdavanja "lekova".
 
    "Moje reči su te koje čine da vaga prevagne ka zdravlju".
 
    Kue je primetio da lekovi daju rezultate zavisno od imaginacije, mašte, odnosno, kako je on govorio, uobraženja bolesnika. Primetio je, takođe, da to uobraženje može da bude uzrok mnogih problema. "Uobraženje je slično vodenoj bujici koja odvlači nesrećnika od obale, uprkos svim njegovim naporima". On daje klasičan primer daske na zemlji koja se prelazi bez teškoća i te iste daske "između dva zvonika jedne crkve" sa koje se neminovno pada. Na tom slučaju on pokazuje da volja ne može ništa da uradi suočena sa snagom uobraženja, koje pojačava vrtoglavicu, strah, nervozu.
 
        Isti je slučaj sa drugim oblicima neurotičnog reagovanja, hipohondrijom i sl. Što se, na primer, više naprežemo da se setimo nekog imena, teže ga nalazimo, što više nastojimo da se odupremo vrtoglavici, ona postaje jača. To je zakon obrnutog napora, kako ga je nazvao ženevski psiholog Š.Boduen, rekavši sledeće: "Svaki put kada se volja i uobraženje nađu u sukobu, uvek i bez izuzetka pobeđuje uobraženje." U tom sukobu uobraženje i volja se bore različitim oružjem nejednake snage.

      Naša volja se bori svesnim naporom, dok uobraženje koristi oružje iz mračne dubine našeg nesvesnog bića. Jedini način da volja pobedi je da i ona pozajmi snagu od nesvesnog. Da bi se to postiglo, najpogodnije sredstvo je sugestija! Psiholozi priznaju sugestiji njen nesvesni karakter, ali takođe i njenu osobinu prilagodljivosti i sposobnost svrsishodnog uticaja ka usmeravanju aktivnosti u željenom smeru. Opšte je poznata sledeća definicija sugestije: "Realizacija jedne ideje pod uticajem nesvesnog procesa". Kue je konstatovao rezultate koji se postižu pod dejstvom hipnoze, odnosno hipnotičke sugestije, ali isto tako, što je najvažnije, da i bez hipnoze, sama sugestija, može da pruži iste rezultate..

      Po Kueu, sugestijom se moglo sve postići pod uslovom da se ona koristi na pravi način. On je, takođe, primetio da kod izvesne vrste ljudi postoji otpor prema hipnozi i sugestiji. Sugestija koristi samo onima koji je prihvate, "svare" i pretvore u autosugestiju. Kue autosugestiju određuje kao "ideju koju usadimo u sebe".  Drugo Kueovo otkriće je ukazalo na to da se autosugestija može obrazovati i disciplinovati putem opuštenog, mehaničkog ponavljanja sledeće formule:
 
                      Svakoga dana, u svakom pogledu, meni je sve bolje i bolje!

    Automatskim ponavljanjem ove formule, svakog jutra i večeri, uspostavlja se jedan spori nesvesni proces koji dovodi do realizacije ponavljane rečenice. Kueova metoda se oslanja na više ideja. Pre svega to je strogo razdvajanje volje od autosugestije. Voljno delovanje se zasniva na svesnom naporu, dok sugestija deluje nesvesno. Volja uvek podrazumeva naprezanje što nije slučaj sa sugestijom. Odatle proističe nužan uslov za uspešno korišćenje Kueove metode: volja se mora isključiti i ključna rečenica autosugestije ponavljati, opušteno, bez naprezanja i koncentracije, što omogućava da je nesvesno spontano upija, a zatim deluje u pravcu postavljenog cilja.

       Na taj način se štetno uobraženje, najpre osujećeno, a zatim paralisano ponavljanjem, zamenjuje snagom dobro vođene autosugestije.

Ovaj način rezonovanja bio je prihvaćen sve dok ga je Kue širio i popularisao. Ali, posle njegove smrti, stvari su se promenile. Sledbenici i naslednici nisu posedovali Kueov lični šarm i snagu ubeđivanja. U to vreme javile su se mnoge nove psiho-terapijske tehnike, a pre svega Frojdova psihoanaliza. Sve te nove vrste terapija su izgledale naučnije, zasnovanije i što nije ni malo nevažno, skuplje, a samim tim i vrednije od Kueove metode. U poređenju sa njima, Kueov pristup je delovao romantično i naivno i najčešće je bivao ismejan.

     Smatramo da bi bilo korisno raspravu o vrednosti Kueove metode podići na viši nivo i da bi se tada našlo osnova da se njenom autoru oda izvesno priznanje. Jer, autosugestija i volja imaju isti princip usmerenosti ka cilju, koji je za volju svestan, a za autosugestiju nesvestan. Šta se dešava u dubinama našeg nesvesnog, gde se mešaju delovanja uobraženja i emocija, kada se u njega iznova ubacuje i ubacuje magična Kueova rečenica? Da li zaista odgovorno i sa naučnom strogošću smemo tvrditi da ona nema nikakvog uticaja?
 
      Za psihoanalitičare sugestija je samo simptom, tj. lažna činjenica. Za Kueovu školu autosugestija je normalna funkcija svesti. Što se obe vrste terapije tiče, smatram da nema osnova za tvrdnju da je jedna zasnovanija od druge, jer spekulativnost psihoanalize nije manje zastranjivanje od Kueove naivnosti i prakticizma.

      Sigurno je Kueova fetišistička rečenica, izdvojena iz konteksta svrsishodnog delovanja koji smo pomenuli, pružala materijal za ismevanje i ruganje. Naš psihoterapeut, koji se oduševljavao rezultatima postignutim njenom primenom, trebalo je da se seti Berneimove rečenice: "Sugestija ne ubija mikrobe".
      Ali je, isto tako, sa punim pravom mogao da na napade odgovori ovako: "Sugestija može da izmeni većinu sekrecionih funkcija organizma". Naime, jedna od najboljih potvrda Kueove koncepcije je prihvatanje sugestije od strane medicine. Pedesetih godina ovog veka je nastala psihosomatska medicina koja sugestijom leči brojne patološke poremećaje izazvane stresom. Kue i njegova škola bili su vesnici i pioniri psihosomatske medicine!

      Kue nije bio šarlatan. Bio je to jednostavan čovek, pragmatičan i ubeđen u svoja verovanja. Bio je pravi čovekoljubac, bez trunke koristoljublja. Svođenje njegove metode na čuvenu rečenicu, na njene naivne pretenzije i na ironiju koja izvire iz tvrdnje da je autosugestija terapija siromašnih, ne bi bilo primereno Kueovim namerama, a još manje perspektivama koje je on naslutio.

      Moderna medicina, ma koliko buran i efikasan njen napredak bio, još je daleko od odgovora na sva pitanja koja pred njom stoje otvorena. To posebno važi za ljudsku psihu. Zar u slučaju psihičkih poremećaja koji se obično leče preparatima koji imaju umirujuće dejstvo, ne bi bilo bolje, da se umesto olake primene lekova, u nekim slučajevima pokuša sa metodom dobrog g. Kuea.

Emil Coue  je rođen 26.februara 1857. u gradu Troa. O njegovom poreklu i mladosti posedujemo samo neproverene podatke. Ne zna se tačno da li je on bio sin skromnog službenika železnice ili potomak propale plemićke porodice Kue iz Šaternjea. Posle završene srednje škole, želja da se bavi hemijom odvodi ga na studije farmacije, gde su u to vreme predavali čuveni profesori kao Verc, Peltie, Bertelo, Nativel. Po završetku studija, otvara apoteku u Troa. Zahvaljujući svom urođenom smislu za komunikaciju, želji da pomogne i pacijentima prenese svoja apotekarska znanja, brzo postiže uspeh.

 
                                                 Inserti122

23 коментара:

Анониман је рекао...

između sugestije i vere (provere) postoji velika razlika. vera je svesna i podleže proveri, a ne slepa vera koja može biti sugestija koja se pretvara u autosugestiju. Sve u svemu, moć misli je najjča, bilo da su svesne ili nesvesne. nesvesne su još jače, baš zato što ih ne priznajemo ih. to navodi da je informacija koju čovek upija najubojitije sredstvo. danas živimo u eri informatike, medija, politike,priznali ili ne, sve upijamo i onda nam je đavo kriv!!! jadan đavo, svu krivicu ovog sveta mora da nosi na leđima. nije ni njemu lako. haha. ne preterujem, majke mi!

'preterani'

Анониман је рекао...

Opa,dobili smo stalno društvo!
Ne preteruješ,naprotiv gore je nego što si napisao.Nikada se ne smemo pouzdati u ono što nam samo razum kazuje.Svest i podsvest se prepliću.Bezumlje,mahnitost,ludilo,sve je to deo nas,naše prirodne sklonosti.Mi im dajemo različita značenja. Zastrašujuća je sposobnost ljudskog uma.Um se "seća" događaja koji se nikada nisu dogodili.To je kao priča iz fizike sa ogledalom.Ogledalo odslikava i što je ispred ogledala nalazi se i u njemu. E nije tako.
Da nisam malo preterao,heheee.
Peđa

Анониман је рекао...

Peda,
ne zbunjuj coveka padom parnosti.

Individui je teze ostvariti radikalni preokret podsvesti. Nauka je u prednosti i da nije zloupotreba nekako bi se covek izborio sa sopstvenim umom.U poredenju sa manipulacijama Davo je smesan.
pozdrav
Z.

L2 је рекао...

Z.
ubaci bre naša slova!!!
Kakav pad parnosti? O čemu Vi to?Idem na spavanciju posle zamornog dana pa ne mogu da se skoncentrišem.

@Preterani,
prvo da te te pozdravim.Nastavi da "preteruješ".Kao što vidiš ne smetaju nam tvoja preteravanja.

Kada čujem reč vera odmah pomislim na religiju.Uprkos dogmi koja je u njenoj osnovi,vera se održala.Nigde dokaza, ničega,goli vazduh,a ljudi veruju.
Nažalost dogmatičara izvan "religije" na pretek.I narod po istom principu veruje.Veruje ispraznim rečima.Ja sam ipak optimista.Koliko je tehnologija poslužila zlu,toliko narodne mase lagano prosvećuje.Istina prosvećenih nikada dosta.I kako reče Z.,nikada se mase ne mogu boriti sa naukom,zapravo centrima moći koji bezobzirno koriste nauku i naučnike.
E,to je meni porazna činjenica.Naučnici u službi zla!!!
Idem ja da spavam i ponavljam onu,kako beše ono ..svakim danom mi je sve bolje i bolje..haha,...

Анониман је рекао...

nisam ni mislio na religiju kada sam pomenuo veru. englezi kažu: videti znači verovati. nije u pitanju običan vid. otvoriti neke druge oči. ne pomaže mnogo ni razum. sve antenice moraju biti uključene. a onda se dešava neka čudna hemija koju ne možemo ispratiti. nisam siguran da je i nauka može ispratiti.

Z. čini mi se da si malo u zabludi. nauka nije u prednosti,ona je suviše odvojena i otcepljena od čoveka.čist razum,eksperiment,upoređivanje,posmatranje čulima, i donošenje zaključaka na osnovu svega toga. a ono nevidljivo ostaje opet nevidljivo. podsvest je nevidljiva i ne možemo je naučnim putem videti i objasniti. ona radi po sasvim drugim principima. i sa naukom i bez nje čovek je nemoćan. kao što kaže Peđa, i ludilo i mahnitost su deo naše prirode.

kod samuraja u borbi mora biti sasvim malo uma, što manje. sve mora biti u skladu. i pokret sablje i pokret tela, i srce i um. samuraj se sav pretvara u pokret. a ko bi od nas to mogao stvarno razumeti kad smo pod sugestijom mišljenja sasvim drugačije vrste.

narod ne veruje, on pokušava da nađe utehu. religioznost je nešto drugo, dublje, nepojmljivo, nešto što nosimo u korenu. tu mozak ne pomaže. sve ostalo je autosugestija. zapravo, sugestija i ne postoji, jer se odmah pretvara u autosugestiju. nažalost najviše smo zatrovani zabludama, pogrešnim percepcijama i prevarama našeg razuma. nije nam lako. a ni đavolu nije lako da izmišlja sve te gluposti.

eto, za promenu, malo sam se uozbiljio. haha. pozdrav

'preterani'

dobra tema i dobra muzika

L2 је рекао...

@Preterizam..haha

Mene vera podseti na religiju koja u svojoj biti ima placebo efekat.Što će reći ti si bio samo "okidač",haha.. Treba razdvojiti vrste vernika da bi se eventualno dalje raspravljalo o religijskoj veri.Da bi vera (religijska) bila hemija koju opisuješ,kao i svemu mora joj predhoditi znanje,to jest način razmišljanja o kom govoriš.Od manifestne religije nema ništa kao ni od institucije religije koje su njen najveći manipulator.Verovati zato što su te roditelji i crkva naučili najčešće vodi formalnim oblicima verovanja.Zbog toga smo se i odrodili od istinske vere.Hoću reći da se takva vera ne podudara sa verovanjem koje se usadi učenjem načina i tehnika razmišljanja kao što je slučaj sa istočnjačkim religijama npr.
U pravu si,autosugestija je jedini mehanizam kojim usvajamo sugestiju.Pod uslovom da nas neko UBEDI da je u pravu,ili informacija u sebi nosi elemente unedljivosti.I zato si na određen način u pravu kada kažeš da narod traži utehu. Veruje( tu nam se misli ipak podudaraju) u nepostojeće,dakle dogmatski.I to je,kao što reče Peđa,izgleda deo naše prirode.Nada,snovi,maštanja,iluzije,sve je to arsenal odbrambenog mehanizma.Ja sam tvrdokorni realista,ali kao optimista uletim u takve oaza i popijem koju iluziju,kada dobro ožednim.Valja preživeti,haha..

Koliko sam ja shvatila Z,ako i nisam i ja mislimda je nauka u prednosti jer uspeva da izmanipuliše podsvešću.Kao što hipnotizeru uspeva ono što i mi sami možemo,ali ne posedujemo tu moć.Nažalost

Анониман је рекао...

@Preterani,
"nauka" su ljudi sa svim prirodnim predispozicijama.Kolektiv(naucni,bilo koji)jaci je od pojedinca.Ni jedan pojedinac ne bi uspeo bez podrske kolektiva.Ni najvecim diktatorima to nije uspelo,ni Isusu,kad smo vec spomenuli religiju.
@Li,
mislio sam na proces uticaja na podsvest,tj kontrole uma.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Da malo pojasnimo stvari.Naša svest funkcioniše na principu električnih signala.Doživljaj "ostavlja" otisak u obliku neuronskog zapisa u kom je učestvovao jedan deo neurona(drugi za to vreme ćute).Neuron nije obična žica,prenosnik signala.On prihvata signale iz drugih neurona preko produžetaka a samo preko jednog šalje izlazni signal. Pretpostavimo slikovito da u neuron istovremeno uđe nekoliko signala.Šta se dešava?Da li će signali i koji ići dalje? Da ponovim nije reč o „običnom“ provodniku informacija.Neuron odlučuje,on može i ne mora da pošalje signal.Po tome je jedinstven fenomen.On deluje po principu sve ili ništa(all-or-none).Podražaj mora dosegnuti određenu vrednost kako bi pokrenuo lančanu reakciju koja predstavlja sistem od nekoliko neurona koji obavljaju logičke operacije sa ulaznim signalima. Prosto rečeno.

Za sugestiju-autosugestiju je bitno ponavljanje.Informacije se pohranjuju u području za kratko pamćenje.Ako doživljaj nije intenzivan,ima više šansi da bude izbrisan.Intenzivni doživljaji,koje obnavljamo sećanjem,trajno se kodiraju u moždanoj kori.Sve ostalo je pitanje dekodiranja,okidača svesti i podsvesti.

Peđa

L2 је рекао...

Peđa dragi,
šta nam sve ne ispriča!!! Poznavanje fiziologija nam ne pomaže.Ama baš ništa.A i za ponavljanje smo znali,majka mudrosti..i tako to.Da si nam napisao kako nas kontrolišete,haha..ne bih bila srećnija,ali bih čitala sa interesovanjem.
Treba li da sugestivno ponavljamo biće nam bolje,svakoga dana,biće nam bolje i STVARNO ĆE NAM BITI BOLJE.Neće!!!! Ko zna šta smo sve ubacili u mozak.Pošto nemamo pregled nad nesvesnim, kako reče preteranko bez preterivanja,odnosno imamo nad svesnim delom,a i to je pod pitanjem,treba imati neki plan čišćenja.Lako je odabrati cilj,znati zašto to činimo.Ali kako? Sugestija je nedovoljna.
Znaš šta je interesantno?Mi lako prihvatamo"sugerisano",teže vladamo sobom.I to je deo naše prirode, zar ne?

Анониман је рекао...

@Li

Sve što uključuje pitanje ljudskog uma mora proći kroz filter fiziologije.Kada shvatiš perfekciju mikrosveta postaju ti jasnije elementarne stvari oko kojih se i danas vode oštre stručne polemike.Sposobnost neuronske akumulacije i transmisije signala informacije je deo procesa formiranja ponašanja ljudi.Da bi se razumelo ukupno ponašanje potrebno je uključiti uticaje kulture jer je ona factor koji se ne nasleđuje već stiče.U tom području leži pitanje ljudske prirode.Mada na osnovu nekih karakteristika ljudi npr. etolozi pronalaze vezu između ponašanja ljudi i životinja i iste pripisuju genetičkom element.Na primer odbranu svoje teritorije,koja je karakteristična za pojedine sisare, etolozi uzimaju kao osnova za teorije o prirodnoj, genetičkoj sklonosti čoveka da vodi ratove.Zato treba kod pitanja ljudske prirode razgraničiti bio od socio prirode. I kod socijalnog ponašanja ljudi uočavamo ogromne pojedinačne razlike.Kada govorimo o ljudskoj prirodi u smislu socio karakteristika,uglavnom manipulišemo karakteristikama koje su česte sreću u nekim područjima ili društvima u zavisnosti od načina života, klime i sl.
Shvatila?
Tebe je lako kontrolisati,heheee.Kao i svako žensko.
Peđa

Анониман је рекао...

@Peda


Sta ti onda znaci ona recenica od pre?
"Bezumlje,mahnitost,ludilo,sve je to deo nas,naše prirodne sklonosti.Mi im dajemo različita značenja."

Z.

Анониман је рекао...

Li i Z.,

uozbiljite se!!Preterali ste,hehe.
Sklonosti su jedno, karakteristike drugo!
Kad govorimo o ljudskoj prirodi znamo pobogu da ne postoji “jedna”,apsolutna,večna.Doslovno, sve što činimo i što je karakteristično za naše ponašanja je prirodno.Abnormalna su statistički retka ponašanja.E sad,što mi neke oblike ponašanja proglašavamo prirodnim,odnosno neprirodnim,je stvar društvenih sredina, okolnosti itd.Evo i ja sam sa Li napravio šalu u tom smislu.Razlike između žena i muškaraca većina ljudi smatra genetički uslovljenom. Pazi,to isto tvrde i pojedini stručnjaci( Barash)!Podloga takvih stavova su adaptivni scenariji.
Ima jedna još pogubnija teorija koja kroz sociobiologiju suptilno provlači ideologiju. Na prirodu čoveka utiču urođene bihejvioralne dispozicije koje karakterišu vrstu.Kada se npr. ljudska priroda prikaže kao egoistično,pomalo agresivno,svakako slobodno ispoljavanje bioloških nagona bez ograničenja koja postavlja društvo(anarhizam)onda to nije biološko objašnjenje vrste,već objašnjenje “idealne” društvene zajednice.To je čista ideologija daleko od biologije.
Ja koristim termin sklonosti.Pri tom mislim na sve one karakteristike u ponašanju ljudi sa kojima se srećemo jako često.
Peđa
za večeras je dosta!

L2 је рекао...

Frojd dakle nije bio u pravu!!! Nema gena koji je uzrok zloći.A da ste agresivniji od nas jeste.Ako uzrok nije u genetici možda je negde drugde.Šta je sa Vašim testosteronom??? Ili sa neurosteroidima? Tu negde leži zec..haha

Анониман је рекао...

Li,
blizo si istini,hehe..
Salu na stranu.Ja sam optimista.Daleko smo od pune slike nas i sveta.Kockice se slazu.Kada mi otkrijemo poslednje prepusticemo svet Pedi i njegovim kolegama da se izbore sa zlom i agresijama.Bez ideologije.

Peda,
nije li sklonost vezana za karaktere? U pogledu genetike ne misle svi kao ti.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Kod liberala je lični interes osnov ekonomije,biće i politike koja treba da ih takve zaštiti.Hoćeš reći da je sociobilogija dala podlogu tim ekonomistima?

za malo drugačiji liberalizam

Анониман је рекао...

@za malo drugačiji liberalizam

to si ti zaključio.
Peđa

Анониман је рекао...

materijalni interes je samo kompenzacija za ličnu sigurnost. tačno određena vrsta ljudi ide u politiku i ekonomiju. kakva je to sociobiologija? zar to postoji? brate mili, biologija je biologija! socijalne i ostale spoljašnje uticaje u vidu informacija neuroni prenose u sferu biologije. ali opet je to biologija. stvarno će nas nauka ubediti. sugestija je opet na delu.

Анониман је рекао...

Li,
moram li ja ovde da podučavam.Evo Vam Wikica pa čitajte.
http://en.wikipedia.org/wiki/Sociobiology

ili nešto o autoru termina Edward Osborne Wilson'u
http://en.wikipedia.org/wiki/E._O._Wilson

Peđa

Анониман је рекао...

Ekonomisti će nas ubediti da je egoizam priroda čoveka.Šta ćemo tad?
za malo drugačiji liberalizam

Анониман је рекао...

Ako su u pravu savremeni akademski prosvetitelji iz bilo koje oblasti,da nas geni odredjuju,to znaci da su ljudske mogucnosti ogranicene genetskom matricom.
Uzmimo da jeste tako.Treba li u tom slucaju prepustiti prirodi da deluje bez naseg uplitanja bez obzira na posledice? Ako je egoizam jedna od tih prirodnih genetskih predodredjenosti,drzanje ljudi na moralnoj uzdi je fantazam.I ne samo to.Ko ima pravo da izmesti coveka iz okvira njegove prirode?
Zakljucak je logican,sve plodove teoretske i prakticne mudrosti narastaja u domenu umeca humanog zivljenja treba hitno prezreti,ukinuti drzavu,vojsku,sudove i prepustiti prirodi da funkcionise po svom.Neka se ljudi bore sa prirodom i medjusobno,i nejac,stari,bolesni.Pored ovakvih prosvetitelja i mase glupih sve sam uvereniji da je tako. Previse je jednih i drugih na ledjima onih koji rade i ne mudruju.Nije casno,ali je prirodno.
pozdrav
Z.

L2 је рекао...

E moj Z.,
vremena su se izmenila.Aristotel je govorio da “onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno jer je sam sebi dovoljan,nije deo države,to je ili zver ili bog”.Kazna za takve bilo je proterivanje.Ideal savremenog čoveka je sloboda pojedinca koju bi trebalo da omogući društvo.

Pozitivnim napretkom nauke smo u dobitku uprkos činjenici da nam nova saznanja samo potvrđuju koliko toga ne znamo.Ili nas primoravaju da revidiramo stara znanja.Nije bitno kako se nauka zove,biologija ili sociobiologija,ili ko zna kako.Bitni su produkti nauke.Iza svega,pa i iza nauke je ČOVEK.
Da li smo samo genetički predodređeni?Činjenica da pored nasleđenog nešto steknemo je dovoljna da nas totalno ne zakuje za genetičku,naslednu bazu.Pretpostavljam da je spiskom naslednih bolesti moguće preventivno delovati,ali nemam podatak u kojoj je meri moguće izbeći takve bolesti. da li je na primer agresivnost nasledna ili ne i da li je tu osobinu moguće ispravoiti,takođe ne znam ali sam ubeđena da može.
I tu se vraćam sugestiji,autosugestiji.Ako smo sposobni, dakle dokazano sposobni, da pokrenemo određene biohemijske procese,kao kod placeboefekta,onda je moguće uvežbati tehnike kojima je to isto moguće.
Mnogo je primera koji idu tome u prilog.Nekome pomaže molitva,nekome meditacija,vežbe disanja itd.

Pitanje prirode je pitanje za sebe.Prirodna prava trebala bi da budu izvor i osnova državnih zakona.Biologija ili sociobiologija i sve ostale nauke,mogu raspravljati o prirodi čoveka sa fiziološkog stanovišta.Pošto ipak živimo u socijalnoj zajednici sloboda jednog ne može da potire slobodu drugog.Po mom mišljenju u tom slučaju moramo govoriti o GRAĐANSKOJ SLOBODI.A ta sloboda se onda deli na sve ostale,političke,ekonomske,lične,nemam pojma koje sve ne.

Pitanje morala je opet,naglašavam po mom mišljenju,pitanje drugog reda.Evo da uzmemo kao primer liberalizam.Uprošćeno rečeno ekonomski liberalizam propagira slobodni ekonomski razvoj i konkurenciju,u kom je rad roba kojoj se cena određuje po ponudi i tražnji,konkurencija je prirodni zakon a u ekonomskim odnosima nisu presudni nikakvi moralni zakoni.
U tuđi život možeš da se umešaš jedino u slučaju da bi zaštitio sebe,svoju slobodu.
I tu se sada lome koplja!!Da ne idem dalje od konzervativaca pa do levih.Iz jednog pitanja niče mnoštvo problema a gde je sve ostalo.
Iluzorno je težiti celovitom objašnjenju.U praksi se ljudski život svede naborbu pojedinca sa sobom,sopstvenom prirodom i svim oko sebe.I zato je najcelishodnije da svako bude dovoljno pametan i praktičan,da za sebe pronađe najbolji put.

Unknown је рекао...

Ja cu samo da dam repliku na vase komentare .. Sugestija itekako postoji ! Pogledajte oko sebe , majmun vidi majmun radi.. Okolina te odredjuje , ti. Skim si takav si .. Sve oko nas ljudi , prijatelji, porodica nacin ucenja nas tocno odredjuje ... Kao I genetika koja je usadjena cim smo zaceti... Jako jednostavno ... Samo pogledajte sebe , svoju okolinu i probajte se vratiti unazad. I jednostavno ljudi okolina , nebitno tko se nalazi ili se pre nalazio u vasoj blizini je ostavi svoj utisak na vas hteli mi to ili ne... Sugestija je uvek oko nas .. Ljudi su stvorili neku svoju sugestiju sto je danas lepo I privlacno , pa zato I vidimo koje kakve trebe Sa tonom pudera I plastikom jer ona hoce da bude "lepa" I to je danas potpuno normalno .. Jer njen - njegov mozak atosugestira da je to lepo privlacno ... I jos jedna stvar Biblija je mogo stvari objasnila cak pre mnogo godina .. Nece vam skoditi da je procitate, a kako vidim pametno razmisljate . Nista se necita od reci do reci nego Sa razumevanjem to smo svi naucili u prvom osnovne... Ja to mogu I ja to hocu Ali nemoram hehe Boziji blagoslov

L2 је рекао...

Danice,
pogledala sam datum i ugledala dvehiljadedvanaestu godinu.Prošlo je od tada mnogo vremena,ali je moje razmišljanje, verovatno, ostalo isto. Nisam pročitala sve komentare, pa ni svoje, ali sam pažljivo pročitala tvoj i slažem se tvojom tvrdnjom o sugestiji.Čini mi se da sam post postavila jer sam i sama uverena u to.Tako da ne znam šta je u mojim komentarima moglo da te navede da pomisliš da sumnjam u sugestiju.
Naravno, bitno je da mislimo isto.
Što se tiče religije, pročitala sam Stari i Novi Zavet, i brdo literature vrsnih intelektualaca.Novi zavet mi je uvek pri ruci.Znam da po mojim komentarima može steći drugačiji utisak. Razlog je jednostavan, ja pravim drastičnu razliku između religije i vere, između pravih, prosvećenih vernika i onih drugih. Tih drugih je, nažalost mnogo više.
Na Vaše zadnje rečenice odgovoriću jednim citatom:

"Ali današnji čovek nije naučen da razabira, nego je edukovan da čita i pamti pročitano i da se oduševljava svojom učenošću."

Želela sam ovim da Vam kažem da smo u prvom osnovne NAUČENI da čitamo i da razabiremo ( mislimo ) onako kako su nas naučili.
Shvatićete razliku, nadam se.
Hvala na poseti i komentaru i oprostite što se nisam odmah javila.Tek sam sada videla komentar.

Постави коментар