уторак, 7. март 2023.

Arnold Kajserling, Metafizika Majrinkovog Časovničara

 




METAFIZIKA ČASOVNIČARA



Novela „Časovničar”, u kojoj je Gustav Majrink prikazao sopstvenu inicijaciju, dotančina odgovara gnostičkom putu. Pripovetka je, do pronalaženja časovničara, podeljenau skladu sa dvanaest zodijačkih znakova; na to se nadovezuje sedmostepeno podučavanjeu časovničarevoj kući.

I

     U prvoj slici - u kući ličnosti - pripovedač dolazi kod starinara da popravi svoj časovnik, koji ima samo jednu kazaljku i pokazuje četrnaest, umesto dvanaest časova. Ti časovi označavaju dvostruke sate: reč je, dakle, o dvadeset osam vremenskih jedinica, „Mesečevih kuća”, koje mehaničko vreme podređuju duhovnom razvoju; pored dvanaest dvostrukih časova, tu su i četiri sveta trenutka koja u sunčevom kruženju odgovaraju ekvinoksijima i solsticijima: Ascendentu ili mladom mesecu, Descendentu ili punommesecu,Medium Coeliu ili opadajućem polumesecu i Imum Coeliu ili rastućem polumesecu. Ta četiri položaja meseca bila su uzor za ono što se radilo sedmog dana, kada se vavilonski kralj sa svojom suprugom povlačio na vrh tornja, kako bi sjedinio ljudsku plodnost i nebesko nadahnuće. U Bibliji je sabat smatran pred ukusom večnosti: Bog je za šest dana stvorio svet, i uvek su jedno veče i jedna noć zaključivali delo dana; sedmog dana Bog je mirovao i nije bilo večeri i kraja vremena. Za razliku od egzoterične religije, gnostička tradicija je i u svakodnevnici razlikovala četiri sveta trenutka, u kojima se zemaljsko postojanje sjedinjuje sa nebeskim: izlazak sunca - u kome se Bog ispoljava kao izvor volje i svesti - što se poklapa sa mladim mesecom, kada je predstava o sopstvu izbrisana; podne - kada lični poziv i moć položaja, u duhu opadajućeg meseca, postaju simbol poniznosti u pozvanosti - „Ja se moram smanjiti, kako bi On rastao” - u sunčevom godišnjem kruženju ta Mesečeva kuća odgovara rođenju Spasioca za Božić; zalazak sunca - koji se podudara sa punim mesecom, kada u drugom čoveku preko ljubavi treba spoznati njegovu punoću, njegove najviše potencijale i, samim tim, prevazići sopstveni egoizam; i, najzad, ponoć - u skladu sa rastućim mesecom, kada se sopstvene želje i nagoni u snu otkrivaju kao predznaci duhovnog razvoja.

Onaj ko to znanje poseduje, u najgorem slučaju čini grešku time što prerano želi postignuće, umesto da čeka. Starinar, dakle čuvar starina, zemaljskog znanja, ne može da bude iscelitelj duhovnog puta, čiji je časovnik stao. Tako iz pogrešnog traganja, pogrešno usmerenog pitanja, započinje putovanje koje može dovesti do izbavljenja.

II - Druga slika -

Taj časovnik nosi simbol: pokazuje muškarca sa ženskim poprsjem, dakle alhemijsko sjedinjenje koje ukazuje na hermetički put; glava petla predstavlja neophodnost stalnog prisećanja na nebesko poreklo, kao što je petao podsećao Petra; dve zmije umesto nogu ukazuju na to da polna snaga treba da postane energija Puta.Figura stoji na dvokolicama, kočiji koju vuku četiri konja: konji predstavljaju pogonske sile duše; za razliku od sholastičke tradicije koja pominje tri duševne sile, gnoza je razlikovala četiri funkcije, u skladu sa elementima: vatra, zemlja, vazduh i voda, odnosno:percepcija čulnih impulsa budnog sveta, osećanje koje se hrani nagonima i željama iz sveta snova, mišljenje koje čulnu percepciju i osećajne nagone stapa u predstave preko medijuma govora i, kao četvrto, volja - da se u odluke i u dela uključi pristupačna snaga za, u mišljenju razjašnjene, ciljeve. Razlikovanje te četiri funkcije čoveka osposobljava zaobuzdavanje nesvesne pasivne duše, što je izraženo bičem u levoj ruci, kao i za to da svesno duhovno delovanje sprovede iz suštine svog bića, kao što to pokazuje Sunce koje nosi u desnoj ruci.

III

Iako pripovedač ne zna zašto, starinar smatra da je časovnik stao u drugom času - času vola - dakle, između dva i četiri časa ujutru, u astrološkoj kući Bika, koja predstavlja život i brigu o materijalnoj egzistenciji. Pripovedač je u doba njegove vladavine doživeo grčenje srca i, u trećoj kući, kući odnosa, magičnu povezanost između časovnika i otkucaja svog srca; odatle žarka želja da ga ponovo pokrene.

IV

Starinar, zemaljski znalac, ne može da popravi časovnik; on u njemu prepoznaje delo „Ludaka”, dakle bića u nekom drugom stanju svesti. On kaže da nikada nije verovao da njegovi časovnici mogu zaista i da rade. U časovnik je ugravirano gnostičko geslo: da je zbir sveg znanja - neznanje, u smislu budističke nirvane i sokratovske mudrosti.

V

Pripovedač ne shvata odmah smisao - u njegovoj svakodnevnoj svesti taj sat potiče iz njegove prošlosti, od njegovog dede; a sada izgleda da taj „Ludak” još i danas živi. Iznenada; on naslućuje višu stvarnost - peta kuća je povezana sa Suncem - i doživljava prodor u viziju.

VI

U jednom trenutku on pred sobom vidi sliku takozvanog „Ludaka” kako u zimskom pejzažu, dakle životu sa one strane životnih nagona - duhovnom snagom korača; njegova glava je mala i simbolizuje beskrajnu starost, za razliku od velike dečije glave; ima vizionarske crte lica ptice grabljivice i odeven je u kaput starog nirnberškog plemstva -poznato je da je u Nirnbergu napravljen prvi džepni sat.

VII

Pripovedač se sada priseća da je kao dete slušao kako „Ludak” živi iza jednog zida, na kome će jednog dana biti izgrađena nova crkva - dakle, novi religiozni poredak zajednice - od koje do sada stoje samo zidine temelja. Takvo mesto, koje će tek u budućnosti početi da deluje, ne može biti uništeno. Tako spoznaje suštinu svog časovnika:on ne doživljava samo u nagonskom vremenu svakodnevnice, već i u drugom, duhovnom vremenu, koje njegov časovnik pokazuje izvan zemaljskog vremena sa njegovim demonima i cvećem.

VIII

Iz takvog doživljavanja vremena on sada čuje brujanje sopstvene krvi u ušima- i shvata da je u njemu sakrivena približavajuća smrt - lešinar koji se lagano prikrada;osma zodijačka kuća je kuća smrti. Sada oseća suštinu umiranja, a vreme se pretapa u prostor kao reči starinara koje poput maski okružuju njegovu svest; plaši se da bi kazaljka mogla da zastane pred nekom užasnom demonskom slikom; napušta starinara i kreće u potragu za časovničarom.

IX

U kući putovanja on kreće na put iz grada sa fenjerima ka beskonačnom beličastom putu koji se prostire između livada koje se stapaju jedna sa drugom, i koji obasjava mesečeva svetlost.

X

Međutim, na putu beskonačnosti, u kući budne svakodnevne svesti, prate ga crne zmije koje je iz zemlje izmamila blistava mesečeva svetlost - nosioci otrovnih misli;kako bi im pobegao, skreće oštro levo, na jednu stazu, dakle sa beličastog puta svesnog u pravcu nesvesnog, senke.

XI

Njegova sopstvena senka mu, u kući želja, postaje vodič i prvi put opet doživljava sreću iz svog detinjstva, bezbrižnost hrabrosti, jer zatvorenih očiju korača napred; preplavljuje ga neizmeran osećaj sreće; konačno nadvladava hladni trezveni razum koji, imajući poverenja u svoju senku, prepoznaje kao smrtonosnog naslednog neprijatelja semena svoje suštine.

XII

Senka nestaje u širokom jarku, vođena mesecom. Pripovedač zna da je stigao do cilja, jer ga senka napušta; i, ne znajući kako i na koji način je stigao, sada se nalazi u časovničarevoj kući; putovanje se završava i otpočinje sedam stupnjeva.

1. Prvi stupanj se odnosi na osećaj izbavljujuće bezbrižnosti. Časovničar sedi usvojoj sobi i posmatra neku bleštavu stvar na komadu drveta; iza njega, na zidu, visi zapis ispisan u krug: Nihil Scire Summa Scientia. Ta izreka biva prepoznata kao početak uspona.

2. Na crvenom somotu nalaze se u nizu u tri osnovne boje: plavoj, žutoj i zelenoj.Svaki tip časovnika odgovara jednoj vrsti ljudi: dostojanstveno opušteni - flegmatičnom tipu, rokoko damice i paževi - sangviničnom, vitezovi u oklopu - koleričnom, i uspavana Snežana - melanholičnom. Drvoseča u pantalonama od mahagonija i sa bakarnim nosom -simbol oblikujuće Venere - testerišući pravi od vremena piljevinu: radnik sjedinjuje te tipove i nestaje kroz rad.

3. Kao u eluzinskim misterijama, mističar se na trećem stupnju može prepoznati kao iscelitelj: njegova lupa na čelu se prikazuje kao treće oko koje blistavo reflektuje svetlost lustera. Svi su, tako kaže, bili bolesni pre nego što su pronašli put nazad ka njemu.Neke leči u snu,pošto ne mogu da pređu iz svakodnevne svesti na duhovnu; neki, koji pasivno veruju, poveravaju svoje časovnike njegovim sigurnim rukama; kasnije se ispostavlja da časovnik sme da zadrži samo onaj ko i sam postane adept tog puta.

4. U pripovedaču počinje da se budi pitanje o smislu neznanja. Starac preteći podiže ruku: „Ne želeti znati! Živo znanje dolazi samo od sebe!”. Ovo je srednji ,odlučujući stupanj uspona; samo onaj ko se otvori za znanje - duhu koji piri - može i da ga primi. Dvadeset tri časa ima veliki časovnik koji je sačinjen od dvadeset tri slova gesla -broj ljudskih hromozoma koji određuju pol i time ključ izbavljenja; dvadeset četiri časa zatvara krug u omču vremena u kojoj je čovek zarobljen; ali iz dvadeset trećeg časa, sredine dvanaeste kuće, može da krene putem nedeljnog mira, slobode izbavljenja.

5.Dva praga drže čoveka u svakodnevnoj svesti i sprečavaju njegovo buđenje: snevanje i duboki san ili smrt. Prvi prag je prekoračio kada je u jedanaestoj kući sebe poverio svojoj senci, svom usnulom nesvesnom koje ga je dovelo do časovničara. Ali,najveći prag - strah od smrti - sada ga obuzima, pošto njegov časovnik treba da bude ponovo pokrenut; gotovo da postaje žrtva straha da je sve iluzija, i pored toga što mu časovničar govori umirujuće reči. Tada se priseća reči svoje dadilje: da veliki časovničar svako zaustavljeno srce koje mu se poveri, ponovo pokreće. Unutrašnje dete njegovog poverenja zna istinu koju časovničar sada potvrđuje: časovnik ponovo radi!

6. Pripovedač preuzima časovnik i na šestom stepenu sluša mudrost i opomenu:ljudi duhovnog puta, deca Božija, često stradaju u ljudskoj stvarnosti druge kuće, u znaku vola koji ore. Ali, ponekad je to stradanje ili oklevanje glasnik velikih katastrofa, kada vo postaje bivo koji uništava periodično jarko crvenom bojom besa razumni delatni svet! Kao i svi ostali ideali koje su ljudi stvorili, tako je i blagostanje kuće Bika demon; ko se njemu prepusti, njegov plod će biti varljivo kopile. Ali to znanje ne sme biti predato dalje nepozvanima: zato se treba, u tradicionalnom duhu ezoterije, prilagoditi uslovima dece zemlje i njihovim crno-belim moralnim merilima razlikovanja dobra i zla. Samo onaj ko pronađe put do časovničara, može da izbegne čas propasti i spozna svoj cilj u sledećem,najvišem, stupnju podučavanja.

7. Na poslednjem stupnju duhovni vodič se otkriva kao večno živeći, istinski mudrac i on pripovedaču pokazuje budućnost koja će se uzdignuti tek sa one strane stepenova, njegov sopstveni duhovni put: i on će jednom biti pozvan da leči časovnike, da promašenim ljudskim sudbinama vraća smisao i tok; tada će slogan na zidu biti potpun:neznanje će postati najviše znanje, a onaj ko se bude probio kroz ono što smatra znanjem, kroz vezanost za Ja, postaće deo lekovite prasile i samim tim i istinskog ljudskog carstva,koje je istovremeno i carstvo Božije.

                                                       


2 коментара:

Анониман је рекао...

Izvanredno. Hvala na podsećanju.
Pesnik u prolazu, večitom

Анониман је рекао...

Milenijumima unazad Istok je šaputao: da i ne, da i ne..
“Kreće se-ne kreće se.
Daleko je, i blizu je.
Unutar je svega ovoga, i
izvan je svega ovoga.”

mistik

Постави коментар