среда, 6. април 2016.

Zašto postoji univerzum?





DŽIM HOLT, transkripcija snimka





Zašto postoji nešto, a ne ništa? Drugim rečima: zašto postoji univerzum (i zbog čega smo mi u njemu)? Filozof i pisac Džim Holt daje tri moguća odgovora na ovo pitanje. Ili četiri. Ili nijedan.



Zašto postoji univerzum? Zašto postoji - Dobro. Dobro.  To je jedna od misterija kosmosa. Uozbiljite se. Zašto postoji svet, zbog čega smo mi u njemu i zašto uopšte postoji nešto, a ne ništa? Mislim, to je najvažnije pitanje ,,zašto''.


Tako da ću da pričam o tajni postojanja, zagonetki postojanja, dokle smo stigli u njenom rešavanju i zbog čega bi to trebalo da vas zanima, a nadam se da vas zanima. Filozof Artur Šopenhauer je rekao da su oni koji ne razmišljaju o verovatnoći sopstvenog postojanja, o verovatnoći postojanja sveta, mentalno zaostali. Možda malo pregrubo, ali opet. Ovo se smatra najuzvišenijom i najstrašnijom tajnom, najdubljim i najsveobuhvatnijim pitanjem koje je čovek u stanju da postavi. Mučilo je i najveće mislioce. Ludviga Vitgenštajna, možda najvećeg filozofa 20-og veka, je čudilo što svet uopšte postoji. U svom ,,Traktatu'', u predlogu 4.66, zapisao je: ,,Misterija ne leži u ustrojstvu sveta, već u samom njegovom postojanju.'' Ako ne volite izreke koje smišljaju filozofi, evo jednog naučnika. Džon Arčibald Viler, jedan od najznačajnijih fizičara 20-og veka, koji je podučavao Ričarda Fejnmana i izmislio izraz ,,crna rupa'', je rekao: ,,Želim da znam odakle kvantno, odakle univerzum, odakle postojanje?'' A moj prijatelj Martin Amis - izvinjavam se što pominjem toliko imena, moraćete da se naviknete - moj dobar prijatelj Martin Amis je jednom prilikom rekao da nam fali nekih pet Ajnštajna da odgonetnemo tajnu porekla univerzuma. Ne sumnjam da večeras u publici imamo pet Ajnštajna. Ima li koji Ajnštajn? Podignite ruke. Ne? Ne? Ne? Nema Ajnštajna? OK.

To uzvišeno pitanje, zašto postoji nešto, a ne ništa, smo postavili u prilično kasnom periodu razvoja ljudske misli. Postavio ga je filozof Lajbnic krajem 17-og veka; Lajbnic je bio prilično pametan tip, izmislio je diferencijalni račun nezavisno od Isaka Njutna, otprilike u isto vreme, i za Lajbnica to što postoji nešto, a ne ništa i nije bila neka misterija. U svom pogledu na metafiziku je bio, ili se pretvarao da je, pravoslavni hrišćanin, tako da mu je bilo očito zašto svet postoji: Bog ga je stvorio. Bog ga je zapravo stvorio iz ništavila. Tolika je božija moć. Nije mu trebao polazni materijal da bi stvorio svet. Mogao je da ga stvori ni iz čega - stvaranje ex nihilo. Uzgred, u to danas veruje većina Amerikanaca. Za njih nema misterije postojanja. Bog je sve napravio.

Hajde da to stavimo u jednačinu. Nisam poneo slajdove pa moram da pokažem pantomimom. Upotrebite maštu. Dakle, Bog + ništa = svet. Važi? Dakle, to je jednačina. Ali možda ne verujete u Boga. Možda ste ateisti okrenuti nauci, ili niste okrenuti nauci ali ste opet ateisti i ne verujete u boga, i ovo vam ne odgovara. Uzgred, čak i ako verujete u jednačinu da Bog + ništa = svet, opet postoji problem: zašto Bog postoji? Bog ne postoji samo zato što to ima smisla, sem ako verujete u ontološke tvrdnje, a nadam se da nije tako jer one nemaju smisla. Tako da je moguće da se Bog, ukoliko postoji, pita: ,,Beskonačan sam, beskrajno moćan, ali kako sam nastao?  Kako bejah stvoren?'' Bog prića malo formalnijim jezikom.  Jedna od teorija tvrdi da je Bogu dosadilo da pokušava da reši tajnu svog postojanja, pa je stvorio svet da bi se zabavio. Ali, hajde da zaboravimo na Boga. Ako izbacimo Boga dobijamo: ________ + ništa = svet. Ako ste budista, to vam je dovoljno, ali u suštini dobijamo da je ništa = svet, i zbog simetrije jednakosti, znači da je svet = ništa. OK? Za budiste svet i jeste jedno veliko ništa. Samo jedna velika kosmička praznina. Nama se čini da ima svega i svačega zbog toga što smo robovi svojih požuda. Ako se otarasimo požuda, videćemo da je svet zapravo praznina, ništavilo, i upašćemo u srećno stanje nirvane, koju su definisali kao taman dovoljno života da uživamo u smrti.

Tako razmišljaju budisti. Ali ja sam zapadnjak i još uvek me zanima tajna mog postojanja, tako da mi ostaje ________ + - samo što nije postalo ozbljno - dakle, ________ + ništa = svet. Šta da stavimo na prazno mesto? Recimo. nauku? Nauka nam najbolje otkriva prirodu stvarnosti, a fizika je najosnovnija nauka. Ona nam otkriva pravu prirodu stvarnosti, ono što sam nazvao PIJSDS, Prave I Jedine Sastavne Delove Svemira. Znači da bi fizika mogla da popuni tu prazninu, i zaista, od kraja 60-ih ili negde oko 1970, fizičari pokušavaju da daju čisto naučno objašnjenje načina na koji je univerzum mogao da nastane iz ništavila, kvantni talas iz praznine. Stiven Hoking je jedan od tih fizičara, u skorije vreme i Aleks Vilenkin, a sve ovo je učinio poznatim još jedan vrstan fizičar i moj prijatelj, Lorens Kraus, koji je napisao knjigu pod nazivom ,,Svemir ni iz čega'', i smatra da je objasnio - Lorens je inače militantni ateista, tako da je uklonio Boga iz priče. Zakoni teorije kvantnih polja, najnoviji iskorak u fizici, su u stanju da pokažu kako iz čistog ništavila - ni prostora, ni vremena, ni materije, ničega - može da se stvori zrnce lažnog vakuuma, koje se zatim, putem čuda inflacije, razvije u taj ogroman i raznoliki kosmos koji nas okružuje.

U pitanju je stvarno genijalan scenario. Teorijske je prirode. Fascinantan. Ali mi kod njega smeta sledeće: gleda na svet poput religije. Iako Lorens smatra da je ateista, i dalje se drži religijskog pogleda na svet. Za njega su zakoni fizike kao božije zapovesti. Zakon teorije kvantnih polja za njega predstavljaju "fiat lux", ,,Neka bude svetlost''. Zakoni imaju nekakvu ontološku moć kojom prazninu mogu da ispune bićem. Mogu da stvore svet ni iz čega. Ali to je prilično primitivno gledište na zakone fizike, zar ne? Znamo da zakoni fizike predstavljaju uopštene opise ponavljanja i pravilnosti u svetu. Ne postoje van granica sveta. Nemaju nikakvu sopstvenu ontološku moć. Nisu u stanju da stvore svet iz ništavila. To je veoma primitivno gledište na naučne zakone. Ako mi ne verujete, poslušajte Stivena Hokinga. I on je predložio model kosmosa koji je sam sebi dovoljan - nije mu potreban nikakav spoljni uzrok, nikakav tvorac - i nakon što je to predložio, Hoking je priznao da je i dalje u zabuni. Rekao je da model čine samo jednačine. Ali šta jednačinama udahne život i stvori svet koji opisuju? Bunilo ga je što same jednačine nisu dovoljne da odgonetnu tajnu postojanja. Uostalom, čak i da su zakoni fizike u stanju to da učine, zašto baš ovaj skup zakona? Zašto baš teorija kvantnih polja koja govori da univerzum ima određeni broj sila i čestica itd.? Zašto ne neki potpuno drugačiji skup zakona? Postoje mnogi dosledni skupovi zakona. Zašto ne odsustvo zakona? Zašto ne ništavilo?

Verovali ili ne, fizičari dosta razmišljaju o ovom problemu, i tu već zalaze u metafiziku i kažu da je možda skup zakona koji opisuje naš univerzum samo jedan od niza skupova zakona i da opisuje samo jedan deo stvarnosti, ali možda svaki dosledan skup zakona opisuje neki drugi deo stvarnosti, i da tamo negde zapravo i postoje svi mogući fizički svetovi. A mi vidimo samo mali deo stvarnosti koji opisuju zakoni teorije kvantnih polja, ali postoje mnogi drugi svetovi, delovi stvarnosti koje opisuju sasvim drugačije teorije, nezamislivo drugačiji od našeg, nezamislivo egzotični. Stiven Vajnberg, tvorac standardnog modela fizike čestica, je i sam uzeo u obzir ovu teoriju, da sve moguće stvarnosti zaista postoje. I jedan mlađi fizičar, Maks Tegmark, smatra da postoje sve matematičke strukture, a pošto sve što postoji u matematici postoji i u stvarnosti, znači da postoji izuzetno bogat multiverzum koji obuhvata svaku logičnu mogućnost.

Ovakvim begom u metafiziku fizičari i filozofi se zapravo pozivaju na veoma staru ideju, koja potiče od Platona. Radi se o principu obilja, ili lestvici prirode, da stvarnost sadrži sve što je moguće. Najdalje je što može biti od ništavila.

Sada imamo dve krajnosti. Sa jedne strane imamo ništavilo, a sa druge imamo viđenje stvarnosti koje obuhvata sve zamislive svetove: najpotpuniju moguću stvarnost i ništavilo kao najjednostavniju moguću stvarnost. Ali šta se nalazi između te dve krajnosti? Postoje razne međustvarnosti, koje obuhvataju neke stvari, a neke ne. Jedna od tih međustvarnosti bi bila, recimo, matematički najelegantnija stvarnost, koja isključuje sve što nije elegantno, sve ružne asimetrije i tome slično. Neki fizičari tvrde da i živimo u najelegantnijoj stvarnosti, Čini mi se da je Brajan Grin u publici. On je napisao knjigu pod nazivom ,,Elegantni Univerzum''. Tvrdi da je univerzum u kom živimo matematički veoma elegantan. Ne verujte mu.  Lepa je želja, i ja bih to voleo, ali mi se čini da je neki dan priznao da je univerzum prilično ružan. Glupo je osmišljen, ima previše nasumičnih parnih konstanti i odnosa masa, nepotrebnih grupa elementarnih čestica, a šta je uopšte tamna energija? Napravljen je od štapa i kanapa. Uopšte nije elegantan. Takođe postoji i najbolji od svih svetova u etičkom smislu. Sad se uozbiljite, jer je ovo svet u kom svesna bića ne pate bez potrebe, u kom ne postoje deca obolela od raka ili Holokaust. Takvo je etičko poimanje. U svakom slučaju, između ništavila i najpotpunije stvarnosti postoje razne posebne stvarnosti. Ništavilo je posebno jer je najjednostavnije. Zatim postoji najelegantnija moguća stvarnost. I ona je posebna. I najpotpunija moguća stvarnost je posebna.


Šta smo onda propustili? Postoje i bezvezne, obične stvarnosti koje ni po čemu nisu posebne, jednostavno su nasumične. Beskrajno su daleko od ništavila, ali nisu ni blizu potpunosti. Mešavina su haosa i reda, matematičke elegancije i ružnoće. Ovakve stvarnosti bih opisao kao beskrajan, osrednji, nepotpun rusvaj, prosečnu stvarnost, kosmičku nemoguću misiju. Ima li onda božanstva u nekoj od ovih stvarnosti? Moguće, ali ono nije savršeno poput judeo-hrišćanskog božanstva. To božanstvo nije dobronamerno i svemoguće. Možda je 100% zlonamerno, ali samo 80% delotvorno. Čini mi se da to u suštini opisuje svet oko nas.  Zbog toga predlažem da je rešenje misterije postojanja to da je stvarnost u kojoj živimo jedna od ovih običnih stvarnosti. Stvarnost mora da bude nekakva. Može ili da ne sadrži ništa, ili sve, ili nešto između. Ukoliko ima neku posebnu odliku, na primer da je veoma elegantna ili potpuna ili jednostavna poput ništavila, tako nešto bi zahtevalo objašnjenje. Ali ako je jedna od ovih nasumičnih, običnih stvarnosti, za nju nema objašnjenja. I zaista bih rekao da živimo u takvoj stvarnosti. Tako nam bar govori nauka. Početkom nedelje smo primili uzbudljive vesti. Radi se o teoriji inflacije, koja predviđa beskrajnu, neurednu, nasumičnu, besmislenu stvarnost, poput penušavog šampanjca koji beskrajno izvire iz boce. Ogroman univerzum, mahom pust, sa kutcima punim lepote i reda i mira. Ovaj scenario inflacije je potvrđen tako što su radio-teleskopi na Antarktiku opazili tragove gravitacionih talasa nastalih neposredno pre Velikog praska. Siguran sam da ste čuli za to. Svakako mi se čini da postoje dokazi da smo završili sa takvom stvarnosšću.


E sad, zašto bi vas za to bilo briga? Pa  - to pitanje, ,,Zašto svet postoji?'' to glavno pitanje se skoro rimuje sa mnogo intimnijim pitanjem: Zašto ja postojim? Zašto vi postojite? Znate, to što postojimo je prilično neverovatno, jer prema genetici postoji ogroman broj mogućih ljudi ukoliko se izračuna u odnosu na broj gena i alela i tako dalje. Grub proračun pokazuje da po genetici postoji oko 10 na 10.000-ti mogućih ljudi. To je negde između gugola i gugolpleksa. A broj ljudi koji su zaista postojali je između 50 i 100 milijardi, zanemarljiv deo, tako da smo svi dobili kosmičku lutriju. Tu smo. Dobro.

U kakvoj onda stvarnosti želimo da živimo? Je li to neka od posebnih stvarnosti? Šta bi bilo da živimo u najelegantijoj mogućoj stvarnosti? Zamislite egzstencijalni pritisak da ispunimo očekivanja, da budemo elegantni, da ne kvarimo prosek. Ili, šta bi bilo da živimo u najpotpunijoj mogućoj stvarnosti? Onda bi zasigurno postojali jer u toj stvarnosti postoji sve što je moguće, ali bi naši izbori bili beznačajni. Ako se patim da postupim moralno i odlučim da učinim pravu stvar, nema nikakve veze jer postoji beskrajan broj verzija mene koje takođe postupaju ispravno i beskrajan broj onih koje postupaju pogrešno. Znači da su izbori koje pravim beznačajni. Dakle, ne želimo da živimo u takvoj posebnoj stvarnosti. Što se tiče ništavila, u tom slučaju ne bismo sad razgovarali. Tako da mislim da život u običnoj stvarnosti koja je osrednja, sa dobrim i lošim delovima, gde bi povećali dobre delove i smanjili loše, to bi moglo da da neku svrhu našem životu. Univerzum je apsurdan, ali opet možemo da mu damo svrhu, a ova nije loša, a i opšta osrednjost stvarnosti ide rame uz rame sa osrednjosti koju osećamo u sebi. Znam da je osećate. Znam da ste svi posebni, ali ste opet potajno osrednji, zar ne?

Sad možda mislite da je sva ta priča o tajni postojanja samo prodavanje magle. Ne čudi vas postojanje univerzuma, i tu ste u dobrom društvu. Bertrand Rasel je izjavio: ,,Rekao bih da svemir postoji, i to je to.'' Jednostavna činjenica. Sidni Morgenbeser, koji mi je predavao na univerzitetu Kolumbija, veliki filozof, je na pitanje: ,,Profesore Morgenbeser, zašto postoji nešto, a ne ništa?'' odgovorio: ,,Pa i da ne postoji ništa, opet vam ne bi bilo po volji.''

Znači  - OK. Znači niste zapanjeni. Baš me briga. Ali ću vam za kraj reći nešto što če vas sigurno zapanjiti, jer je zapanjilo sve genijalne, divne ljude koje sam upoznao na ovoj konferenciji, a to je sledeće: Nikad u životu nisam imao mobilni telefon. Hvala na pažnji.

28 коментара:

Анониман је рекао...

Moramo se prvo pitati da li je uopste ispravno razmisljati o prirodi Svemira iz ugla ljudskog pitanja zasto? Covekov domet, ogranicen, je istrazivanje zazto postoji Svemir na ovakav nacin i sa takvim svojstvima. U delu Volja za moc Fridrih Nice je napisao : ... otuda sledi da svet ima da prođe kroz odredjen, izracunljiv broj kombinacija tokom ogromne igre bacanja kockica, koja cini njegovu egzistenciju. Ovaj tip razradjuje ovu Niceovu misao.
Z.

Анониман је рекао...

Upravo to, takva pitanja i odgovore, koji podrazumevaju nekakav smisao i svrhu, daje čovečanstvo samo sebi.
XXX

Анониман је рекао...

U tom smislu pitanje se ne odnosi na Svemir. Mi smo sami u njema, u pitanju. Mi smo upitni.
pedja

Анониман је рекао...

Slažem se, zašto, čemu sve ovo? To je umesno pitanje.Gledajmo ciljeve, manimo za trenutak raspravu o svemiru,vratimo se sebi, ciljevima naših razmišljanja i postupaka.Život je dovoljno zahtevan, zaj... i uzbudljiv i bez brige o Svemiru. Niko ne bi smeo tolerisati opšte izrabljivanje i destrukciju. Možda je zadnji čas da bolje upoznamo sebe.Hajdeger je jednom rekao da sve suviše dobro funkcioniše, nauka, tehnologija, savršeno, zar ne.To je upravo ono strašno, to funkcionisanje, nezaustavljivo funkcionisanje koje sve više goni daljem funkcionisanju, dokle. Čovek sebe čupa iz zemlje i raskorenjuje. Ne znam jeste li se prestrašili; ja sam se na svaki način prestrašio..Tako je nekako izjavio i ja se osećam isto.Uz sva saznanja ostajemo na najnižoj evolucijskoj grani.Zašto?
pesnik u prolazu

L2 је рекао...



O svemiru ili o sebi, svejedno je, znanje je opasno jednako kao i neznanje. Edipova nesreća nije u manjku znanja, nego u tome da mu je u trenutku čina manjkalo znanje, te da on kasnije stiče znanje o tome šta je u prošlosti počinio ( u nedostatku znanja). Zato Edipa upozoravaju, mole, savetuju neka ne nastavlja ispitivanje i istragu, neka se zadovolji ograničenošću vlastita znanja.
Poslednji citati ovog autora su slične poruke,"...svemir postoji, i to je to." Jednostavna činjenica." ili odgovor na pitanje "Zašto postoji nešto a ne ništa?"- "Pa i da ne postoji ništa, opet vam ne bi bilo po volji."
Ovo su naravno filozofski odgovori, praktični odgovori na pitanja od praktičnog značaja su zahtevniji i drugačiji.
Da ja završim sa sličnom mišlju, filozofija postoji, to je činjenica,nisu sva njena pitanja čoveku od praktične koristi, ali su zanimljiva s aspekta mentalne igre.

Анониман је рекао...

Kako dođe do Edipa, hehe...OK.
Sve dok nemamo nikakvih eksperimentalnih pokazatelja ili barem teorijskih argumenata koji bi odgovorili na ovo pitanje, a ono nije jednoznačno,ostajemo u sferi filozofiranja.Pošto je ( za sada) svemir beskonačan ta okolnost dodatno ograničava naš um koji je jedino u kontaktu s konačnim stvarima.Preostaje nam samo matematika.
pedja

Анониман је рекао...

Pa dobro Li,gde si odlutala.
pedja

L2 је рекао...

Restoran radi 24 časa, šta bi bilo drugo.
Nabaciću drugu temu o ovoj smo rekli sve, a lakše je komunicirati tel.
Ja sam ta koja ima problem sa razumevanjem pojma beskonačno i mislim da će tako ostati. Neću ni da pokušam da shvatim,verujem u kraj pa to ti je.
poz.

Анониман је рекао...

Sto Pedja zamsri Bog ne odmrsi! Ako preostaje matematika i ako mislis da ona odgovara na pitanje zasto postoji univerumn napisi odgovor.
Religija ima jasan stav. Uzrok je Bog, tako je hteo i umeo, iz tih razloga je nastao Univerzum. Detalji se nalaze u njihovim knjigama. Kada se Bog izuzme ostaje priroda. Pitanje zasto zahteva navodjenje svrhovitog uzroka. Po fizicarima svrhoviti uzrok je u samoj prirodi, ne postoji svrha izvan nje same, svrha je pojam koji coveku pomaze da sklopi sliku sveta. Filozofi ce drzeci se starih pojmova, pa i tog uzroka, dati primedbu da priroda ne moze imati svrhu po sebi. Sudeci po najnovijim kvantnim istrazivanjima moguce su pojave izvan svih nasih dosadasnjih nacina poimanja, stvaranje ni iz cega, ni zbog cega. Sve to ukazuje da nismo otkrili sve, da su stari nacini posmatranja i shvatanja nedostatni, samim tim i pojmovi koje smo koristili. Matematika je jezik koji prikazuje strukture i procese, ali ni ona ne odgovara na to klasicno pitanje smislenog uzroka.
Z.

sve sto ide izvan toga je metafizika, objasnjavanje prirode necim nadprirodnim (Bogom,

SFINGA је рекао...

Čovek je oduvek tražio potvrdu svog postojanja, jer je užasnut smrću koja je u suprotnosti sa životom koga identifikuje sa postojanjem. I u toj dvojnosti život-smrt je smešteno svo naše postojanje. Da bi postojao život, mora postojati kretanje, a kretanje je uvek između "dva" gde postoji polaritet - sila privlačenja ili odbijanja. I taj zakon je u svemu. Čovek je izračunao kolika je sila zemljine teže i usvojio je kao polaznu tačku za mnoga druga izračunavanja - matematiku... Mislim, ipak, da je matematika u osnovi ovog međudejstva između "dva" gde je treća sila to međudejstvo... sad ćete vi fizičari da kažete koji je to zakon... Ima smisla govoriti o postojanju ako uzmemo u obzir da stvari postoje jedino u tom međudejstvu. šta je čovek ako nema drugog pored sebe da potvrdi to postojanje. I kako bi postojao univerzum da nema u njemu međudejstva između dve sile???

I valjda je u tome svrha ili smisao svega što postoji - to međudejstvo kretanja - slično se sličnom raduje. Otuda je ljubav moguća jedino među sličnim formama. Zato je čovek u potrazi za svojom savršenom slikom smislio Boga kao Savršenstvo postojanja prema kome je poželeo da se pokrene. I tu je našao svrhu svog razvoja.

Problem onih umnih ljudi je što su u velikom otporu prema religijskom konceptu objašnjenja sveta. ali tamo gde postoji otpor, tu sila trenja nešto proizvodi, i da nema te sile trenja mi opet ne bi mogli da opstanemo, jer bi lebdeli, ne bi bilo privlačenja. Zato nauka i religija jedna drugu potiru i istovremeno dopunjuju. Problem je što još uvek nemamo formu "nove nauke" koja bi uspela da sve objedini i da pritom eliminiše dogme, praznoverja i suvi naučni um koji se opire svakoj promeni svoje percepcije.

Čovek je proklet jer želi da poseduje sva znanja ovog sveta. Ničeova volja za moć. Ako uopšte čovek može da zamisli univerzum, u tom eksperimentu bi video koliko je zapravo nemoćan. Nemoć ne volimo jer nas podseća na smrt. Jer smo u toj tački u totalnom neznanju šta ima iza toga. Verujem da je i to deo genijalnog scenarija u koga je teško proniknuti zbog ograničenosti našeg uma, da u svakoj tački mirovanja postoji orgoman potencijal za kretanjem. Njega može jedino pobuditi ljudska želja. Zato kažu da je čovek samo želja i ništa više - ostalo je samo manifestacija materije koja ima svoju svrhu postojanja samo u toj želji....

Kažu da je Bog stvorio postojanje iz nepostojanja. Teško je to shvatljivo ljudskom umu. Ali ako nepostojanje postoji u tački mirovanja - smrti, onda nije teško shvatiti da tu postoji potencijal da se razvije kretanje, samim tim i postojanje. Verovatno je to zakon na osnovu koga i postoji univerzum.

Imadoh većeras želju da se malo sa vama družim... eto... i ništa više
ovo ne morate ni čitati, jer verovatno i nije bitno...
Pozdrav svima


Анониман је рекао...

Ovo je za mene poetski zov na razgovor, sto me ne iznenadjuje obzirom da dolazi iz uma prosvecene senzibilne dame. Posto kasnim, preostaje mi da uputim veliki pozdrav virtuelnoj poznanici cije sam tekstove citao sa paznjom i uzivanjem zbog cega odbijam zadnji savet.
Meni petkom pocinje vikend pa se desi da se sa prijateljima utopim u dobroj kapljici. Kada se razbistrim javljam se.
do tada jos jedan pozdrav
Z.

SFINGA је рекао...

Dragi Z,
Lepo je kad žena dobije komplimente od jednog takvog džentlmana. To uvek prija i izaziva sjaj u očima. Hvala.
Ponekad obiđem ovaj kutak i nešto mi nedostaje. Malo životnosti onih šašavih diskusija. Ah, bilo je lepo... Poziv za razgovor je uvek stimulativna sila. Kako god da okrenemo, obrnemo, uvek neke sile što prolaze kroz nas pokreću ovaj svet. Zamisli kad bi ga mi pokretali u šta bi se pretvorio, odmah bi zamro. Kad bi bili odgovorni, recimo, za rad našeg srca, ne bi živeli više od nekoliko minuta. Na svu sreću priroda se pobrinula da ne moramo biti odgovorni ni zašta osim da osmeh probudimo kod drugog čoveka. I to je velika stvar. Iza tog osmeha se krije hiljade motivacija koje će nas pokrenuti da činimo dobro...

Hvala za moj večerašnji osmeh...
pozdrav

Анониман је рекао...

Ne bih da kvarim ugodnu atmosferu, ali moj drugar se izgleda dobro zapio, da nije javio bi se on ponovo.Slučajno sam svratio kad ono, vidi ti stara garnitura. E baš sam se iznenadio, prijatno, dakako. Starimo draga naša Sfingo, pa nas vuče prošlost. Da smo mlađi ne bi nas bilo ovde. Neka, neka, sve u svoje vreme. Treba biti optimista, još više kada je ženska dušica u pitanju. Drugačije mislite i pišete i osveženje je, ako zanemarim sve ostalo. Da se ne lažemo,sve je važno i sve su ovo razgovori o temi zašto. Zašto postoji univerzum, zašto postojimo mi ovakvi kakvi jesmo, zašto volimo dobru kapljicu, pa Sfingu kada navrati pa zaplete ne mož da se sabereš od radosti i tako to..jelte.
pozdrav prijatelju do kapljice a posebno Sfingi

Анониман је рекао...

Toliko sam se zbunio da se nisam podpisao.
pedjolino

Анониман је рекао...

Da sam onaj 123, obrtao bi brojke, 321, 231, itd. Pedja ne možeš da okreneš.

SFINGA је рекао...

Dragi Peđa, kao i uvek oraspoložiš svojom pojavom. Šta reći, svako od nas se malo povukao na neku svoju planetu, pa povremeno prokrstari ovim netom i zaustavi se, ako je blizu, da pozdravi svoje drugare. I da se nadovežem na temu postojanja i nepostojanja, kako bi muška duša živnula iliti boravila u "postojanju", ako se ne pojavi ženska dušica!!??? zar ne!? ;)

U tom smislu zbilja treba biti optimista! Potpuno se slažem sa tobom. Dragi nam Z. će svratiti sa svoje planete, čim završi poslove oko čišćenja "vulkana" ili okopavanja ruža. Ne sumnjam.

Brojke su zanemarljive isko su negde u centru kosmičkih zbivanja, jer naše pojave imaju mnogomilionite kombinatorike ispoljavanja - X na fakltoriel. Doduše, svako ima svoje omiljene kombinacije, radi prepoznavanja. što smo stariji smajujemo ih, svodimo na one jednostavnije - lepše je kad otkrijemo da živahnost leži baš u toj jednostavnosti. Uz dobru kapljicu ide i dobro raspoloženje. Kao i uz zanimljive žene, takođe, da se ne lažemo. I taj jedan-stav-nost je dovoljno za sjaj u očima - "zbog postojanja". Čovek postoji samo kada je radostan, u suprotnom ne postoji, uprkos univerzumu koji je tu samo zbog nas.

Draga Li, nadam se da si dobro i zdravo. Evo malo svratih da udahnemo živost u ovaj tvoj kutak. Meni je bilo zadovoljstvo. Nadam se i vama...

zagrljaj

Анониман је рекао...

Heheeeeee, Z okopava vulkane i čisti ruže,heeee, ja večeras obrćem,ti si mi inspiracija. Li se još sabire posle majke, ali nam neće zameriti na šalama, lafica je ona.
Hajde zzzzzzzzzzzzzz..sada ću ga ja cimnuti.
pozdrav i ne igraj se komete, iznenada zasvetliš i kraj.Zabavnije je sa tobom.
pedja

Анониман је рекао...

Mozda cu Sfingu iznenaditi, Pedju necu, ne verujem da je mentalitet staticka kategorija,kapljica, recimo, prilicno lako menja, i da ne valja piti govorila mi je mama, sada zena, sto je slicno ( to se u ovim godinama svede na rodbinske veze- samo sa svojom zenom da se razumemo) ali ne lezi djavole prija, posebno vikendom. Onda te uhvati ovaj rod, navali ti poslove i poslice, poput ciscenja ili okopavanj vulkana, tako mu nekako dodje, u pravu ste, pa iskupljenje mora da padne. Uvek neko mora da bude kriv , helas, alas, avaj !
Draga Svinga, vidis li kako Pedja uziva u mojoj muci. Momak je malo zabludeo, mnogo se nesto trudi, Od pocetka je on ljubomoran na nase dobre odnose. Kolicina njegovog smeha je ogromna. Pogledaj samo koji je to intezitet! Ma razumem ga, nije lako, jedna dama, a nas dvoje. Bio sam cak na ivici da preskocim javljanje ovaj put, ali sam rekao sebi da treba uvek biti dosledan i da se na muci poznaju junaci ( sto u prevodu znaci - posto sam kvarno pseto, povremeno ne mogu da odolim a da ga ne pecnem). Kako necu kada mi telefonira u ovo doba zbog Sfinge! Sludjen, nacisto!
Draga damo, vama uzvratni zagrljaj za lepe reci i trenutke. Mi smo poslednji izdanci muskog roda kojima to prija.
Z.

Анониман је рекао...

Obrnut si ti bez obrtanja brojeva, hehe.
Z

L2 је рекао...

Sfinga,
bez da bilo šta napišem znaš da si ovde uvek dobro došla. Ja sam uglavnom ok.,hvala na pitanju. Nadam se da si ti dobro.Idem da pročitam šta ste pisali.

L2 је рекао...

U mladosti sam znala satima da razbijam glavu nekim pitanjem, tolika je bila moja želja da stvar dovedem do kraja. Bila sam svesna da apsolutnog kraja nema, postojao je samo moj kraj, koji je kao kod svakog granica mog uma. Bilo mi je jako važno da imam stav.Dugo me to držalo. sa tim sam opterećenjem izlazila pred student, sve svesnija potrebe jednog velikog NE, koga treba reći sebi i drugima. To je ono o čemu takođe pišeš ( " Čovek je proklet jer želi da poseduje sva znanja ovog sveta).
I tako sam počela da koristim negaciju, ne znam, čak da sama sebi kažem ' ne treba to da te interesuje'. Toliko je energije potrošeno na nesuvisle teme i ista takva pitanja, a sve product onoga što ti objašnjavaš željom za kretanjem koja s godinama jenjava ( "što smo stariji smajujemo ih, svodimo na one jednostavnije ).
Um budi fantaziju kojoj je teško odoliti. Pri tome, retko je ko sklon da veruje tuđim inetpretacijama, već sam donosi svoje zaključke. Izuzete su tvrde činjenice koje i ne traže objašnjenje, po sebi su jasne. A Univerzum nije istražen, I ko zna da li će ikada biti dosegnuta ta beskonačna prostornost, mada ja, opet ponavljam, beskonačnost vidim kao konačnost ( konačnost kruga)ako se meri od precizno utvrđene tačke do sledeće. To je nama svojstven način gledanja i razmišljanja, koristan je ako ništa. Ma koliko filozofija vredela kao beskorisno raspredanje misli, i ona, uz nauku, ima korisnu dimenziju, korisnu za čoveka, pa makar njena pitanja, kao ovo ZAŠTO POSTOJI UNIVERZUM, korisno je, kako ti pišeš, iz razloga što " Čovek je oduvek tražio potvrdu svog postojanja", ja bih proširila postojanja uopšte pa tim i svog postojanja.
Citiram te, jer sam pod utiskom tvog pisanja, a nas dve smo oduvek mislile slično ( i o tome pišeš). Što se toga tiče, dodala bih da imam jedno drugačije iskustvo, prijateljstvo sa osobom različitom po mnogo čemu od mene i tim intrigantnijom za razmišljanje. Znaš, to ti je kao neko osvajanje nepoznatih predela kroz koje upoznaješ i sebe na nenadan način. Sve zavisi sa kojih pozicija pristupaš drugima, u kojim okolnostima. U kontaktima sa ljudima iz bliže okoline nemam toliko razumevanja,realan život ne dozvoljava tu vrstu prostranstva.
Nabacila sam svoje prve utiske, kao obično, brzinski.
Hvala na poseti i uobičajeno kreativnom komentaru.

L2 је рекао...

Mojim drugarima šaljem pozdrav, nasmejali ste me, uvek dobro dođe doza smeha.

Анониман је рекао...

Otpozdravljam sa uzitkom.
Z.

SFINGA је рекао...

Dragi prijatelji
baš ste me uveselili vašim pošalicama. Kao i vama, i meni je prijalo.
Ispada da je smisao okupljanja oko bilo koje teme zapravo približavanje. To uvek prija i proširuje nas. Kakve god stavove imali oni su samo uokvirene iskustvene forme koje odražavaju našu subjektivnu percepciju. Ona nije važna u poređenju sa relacojom koja se pojavi između nas i zasvetli u ovom prostoru.

Sve vas puno pozdravljam do sledećeg susreta

Анониман је рекао...

Pa da, odgovor na "zašto" je tako jednostavan,a mi umujemo, pomišljamo odmah na ko zna šta,hm,vidiš Sfinga,kada su žene u pitanju ja odmah skrećem sa teme i odmah pomišljam na koješta drugo. Što kažeš odmah nešto zasvetli u prostoru, hehe...Ljudi smo, hvala Bogu zdravi, pa je i humor zdrav.
pozdrav

pedja

Анониман је рекао...

Casua sui- supstanca je jedna i jedinstvena i sama sebi uzrok. (Spinoza)

Анониман је рекао...

Po ovome sto je izrekao gore pomenuti "filozof" ispada da zivimo u svemiru kog je stvorio gnosticki Demijurg,a mi smo njegovi pokusni kunici!

L2 је рекао...

Simpatična misao, za razmišljanje u dokonim satima.
U tekstu (govoru) ovog " gore "filozofa"", na jednom mestu stoji ( kaže se):
"Jedna od teorija tvrdi da je Bogu dosadilo da pokušava da reši tajnu svog postojanja, pa je stvorio svet da bi se zabavio."
To bi bio jedan od mogućih odgovora na pitanje zašto postoji Univerum. Obzirom da je spomenut Bog,ova teorija implicira Boga kao stvaraoca i njegovu potrebu da stvori Univerzum.

Sioran je umesto zabave ubacio samoću:

… Jedino objašnjenje za stvaranje sveta jeste božiji strah od samoće. Drugim rečima, naša uloga je da zabavljamo Našeg Tvorca. Kao siroti klovnovi apsolutnog, zaboravljamo da glumimo u tragediji kako bismo olakšali dosadu jednog gledaoca čiji aplauz ljudsko uho nikad nije čulo. Samoća toliko pritiska Boga, da je morao da izmisli sveće za sabesednike…"

Vi ste bliski Sioranu. Demijurg nije Bog ( e sada idemo na sklisak teren mnogoznačnosti ), po nekima polu-Bog, ili gnostički ( opet raznolika tumačenja ) sila, biće, duša..između Boga i sveta. Kako god mi smo neke životinjke,pokusni kunici, ovce, ili klovnovi, koji su tu radi njega. Još ako je Demijur zao, ( Bog nije )eto nam objašnjenja zle kobi,iz koje ne možemo da se iskoprcamo.

Simpatično, meni lično daleko od pameti pri čemu ne tvrdim da je moja pamet merilo. Prosto,ne verujem u takve povode Bogova, Demijurga i Šive, pre bih se opredelila za univerzalnu inteligenciju ( koja takođe može da se podvede pod Demijurga).

Hvala na poseti i komentaru.

Постави коментар