субота, 30. април 2011.

Čežnja, žudnja,






Izgubiš li ženo nekada sebe između dana i noći,dva uzdaha, poleta i strepnje, sna i jave, želje i normi ..između toliko željenog i toliko zabranjenog, zastani, promisli i odluči se šta si žena ili boginja. Ako se odlučiš za ženu, bićeš žena ; odlučiš li se za boginju bićeš i žena i boginja. 



Turistkinja

Na velikom kamenu pored Jafa-kapije
sedi zlatna devojka iz Skandinavije
i maže se uljem za sunčanje
kao da je na plaži.
Rekoh joj: Ne idi u ove uličice,
mreža uspaljenih mladoženja tu je razapeta,
klopke pohotnika. A dublje unutra,
u polumraku, nabrekle pantalone
staraca, i beestidna požuda
pod maskom molitve
i bola i zavodnički žamor na mnogo jezika

Nekad je hebrejski kao sleng božji
na ovim ulicama,
sada ga ja koristim za svetu žudnju

Jehuda Amihaj


____________________________________




Važno je možda i to da znamo
čovek je željan tek kad želi
i kad sebe celog damo
Možemo biti celi.


Miroslav Antić


_______________________________


MINJON II

Ko čežnju zna, taj zna
jad jada moga!
Pečalna s duše dna,
bez ikog svoga,
onamo gledam ja
u nebo meko.
Ah, ko me voli, zna,
taj je daleko.
Svest mrkne, gorim sva
s dna srca svoga.
Ko čežnju zna, taj zna
jad jada moga.

Gete


__________________________________



Ljubavna čežnja



Takva je nastala ljubavna
čežnja u mome srcu, da je gusta
magla obvila moje
oči a nežno srce ukrala iz grudi...

Smerdel

_______________________________________



        Ove reči odzvanjaju vekovima uprkos svim nastojanjima društva, morala, civilizacije da se sve ono nagonsko, primalno i iskonsko kod žene potisne i preobrazi. Da se stidi sebe, svoje prirode. Ovo su  reči Crne ‘boginje’ Lilit. Sve današnje heroine zapravo predstavljaju pravi profil Lilit. One su samostalne, svoje, hrabre, neuništive, ultimativne ‘femme fatale’, zavodnice, psihički jake, nadasve pametne i verne sebi, nesvesno nameču kolektivnu sliku femine kakva danas služi kao uzor ženama kakve da budu, pa čak i dalje, sliku žene kakva je danas poželjna  od muškaraca. Lilit se prvi put pojavljuje u sumerskom mitu i od tada ne prestaje da fascinira svojom neobuzdanom strašću i žudnjom.




        Žudnja u njenom najprimalnijem obliku,nije uranjanje žene u egoistično zadovoljenje sopstvenih hirovaveć potreba da se dotakne iskra života koju svakodnevni život pun patnje, strahova, boli često skriva. Žudnja se  predstavlja kao negativna, demonska sila, kakva je i Lilit, zla, mračna , pohotna.Savremena žena je mudra, pametna, samosvesna,a njen greh je taj što želi biti slobodna , ravnopravna sa muskarcem.
        Žene još uvek moraju da kriju svoja osećanja,da dožive podjarmljenost, potčinjenost da bi tek onda odlučile da odu,pobegnu pune gorčine i izbore svoju slobodu. Tek u slobodi žena uspeva da shvati svoje telo i njegove skrivene moći.
         Potirući ženinu prirodu društvo joj onemogućava da razvije samopoštovanje, produbljuje joj osećanje uniženja.U slobodi ona vraća izgubljeni deo ličnosti. Ako se potpuno otrgne žena kida veze sa bližnjima. Njen put je sloboda, divljina bez briga i bilo kakve potčinjenosti. Ona hrabro traga za sopstvenim izvorom života, koji kada biva dotaknut postaje snaga kreatora.


IZ BIBLIJE


         Biblijska oda seksualnoj privlačnosti mladih ljubavnika puna je žudnje, obostrane, putene i potpune. On miluje oči i kosu drage, rukom prelazi preko njezinih usana, vrata, grudi… Ona žudnju uzvraća žudnjom. Ona je 'ljiljan u dolu', a on 'pase po vrtovima i bere ljiljane'. 'Ja spavam, ali srce moje bdi', kaže ona. 'Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta...'

Ona
Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina. Miris najboljih mirođija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube devojke. Povuci me za sobom, bežimo!

On:
Kako si lepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. Usta su tvoja kao najbolje vino…'




Platon,Gozba


      Šta misliš, Sokrate, šta je uzrok ovoj ljubavi i žudnji? Ne opažaš li u kakvu se jakom uzbuđenju nahode sve životinje kada zažude da rađaju, i one koje hode po zemlji i one koje lete, i kako su sve bolesne i kako ih ljubavna žudnja osvaja, prvo: kad se pare među sobom, i zatim: kad hrane ono što su rodile, i kako su spremne i boriti se za to, čak one koje su najslabije sa onima koje su najjače, I umirati za to, I kako se same glađu muče samo da se othrane, I kako inače sve drugo čine? O ljudima, reče, mogao bi ko misliti da to čine po razmišljanju. Ali koji je uzrok što životinje ljubavna žudnja tako osvaja? Umeš li to reći?
I ja opet priznadoh da ne bih umeo.




Rina Sing

Poetika žudnje


Pobacaj noćas sve svoje hartije odloži
pero pusti da ti prsti pišu po mom telu,
neka je prazna stranica,
neka je reč,jedna rečenica,
napiši pesmu
ako mi tvoja gramatika povredi kožu
ako uzdahnem, ako jauknem
neka ti zagrljaj bude još jači,
i ako tvoji prsti stanu da mucaju
umoči ih u noći počni iznova
popuni moje margine
uguši me jezičkim pravilima
ispravi slovne greške ovog ludila
koje stvaraš usnama
izbriši sve čemu tu nije mesto,
pod tvojim prstima nastaje štivo
koje me čita
napisano ima uvid u
stranice mog života
oživele tvojim dodirom ove noći.



ČEŽNJE

Sve dok belo inje jesenje ne
padne na moju vranu valovitu
kosu, čitav život čekaću tebe,
koga ljubim.

Ti si već odavno otišao, i učežnji
za tobom, ne znam,
moram li sad na brdo tebi
u susret izići, ili mi je čekati,
pa će brdo samotno k meni
dole sići.

O, radije bih umrla, ili tvrdi kamen
iz gore kao jastuk stavila pod glavu,
nego da me, očajnu, i dalje čežnja
tako muči.


Kukolja
Carica Iwa no hime (4. vek)
JAPAN



________________________________________



Tako je govorio Zaratustra.


Noć je: čuj kako glasno žubore sad potoci, i vodoskoci. A i duša je moja vodoskok koji žubori. Noć je: sad se tek bude ljubavne pesme zaljubljenih. A i duša je moja ljubavna pesma zaljubljenoga. Nešto nezasićeno, nezasitljivo, na dnu je moje duše; i hoće da progovori. Silna žudnja za ljubavlju nakupila se u meni, i progovara jezikom ljubavi. Ja sam svetlost: o, kad bih bio noć! Ali u tome i jeste moja osamljenost, što sam okružen svetlošću. O, kad bih bio taman, i mračan kao noć! Kako bih sisajući ležao na grudima svetlosti! I još bih i vas blagosiljao, vi sitne zvezdice, i svetlaci na nebu! – i bio bih blažen s vašeg treperenja. Ali ja živim u svom sopstvenom sjaju, ja upijam ponovo u sebe plamenove koji iz mene biju. Ja ne znam za sreću onoga koji uzima; a često sam sanjao da je još veće blaženstvo ukrasti nego uzeti. U tome je moja sirotinja, što se moja ruka nikad ne odmara od davanja; u tome je moja zavist, što vidim oči koje čekaju, i gledam u noći čežnjom obasjane. O da zla udesa sviju koji udeljuju! O da pomračenja moga sunca! O da čežnje za čeznućem! O da grdne gladi posred sitosti! Oni primaju od mene; ali zar ja dodirujem time dušu njihovu? Provalija zija između davanja i primanja; a najmanju provaliju treba preći najposle. Glad niče iz moje lepote: hteo bih da zadam bola onima kojima svetlim, hteo bih da poharam one kojima delim. – tako me mori glad za pakošću. Hoću da povučem ruku kad joj se druga ruka već pruža nasusret; oklevam, kao što okleva vodopad, još u padanju: – tako me mori glad za pakošću. Na takvu osvetu smišlja moje obilje: takva podlost izvire iz moje osame. Moja sreća u davanju zamrla je dajući, moja se vrlina zasitila sebe same u svome obilju! Onaj koji uvek daje, u opasnosti je da izgubi stid; u onoga koji uvek udeljuje, ruka i srce otvrdnu od samog deljenja. Moje se oko ne preliva više stidom onih što mole: moja je ruka otežala odviše za drhtave ruke što se pune.Kuda je nestalo suze iz moga oka, i milosti iz moga srca? O, da osame sviju koji udeljuju! O,da nemog ćutanja sviju koji sijaju! Mnoga sunca kruže u pustome prostoru: za sve što je mračno govore ona svojom svetlošću, – za mene ćute. To je neprijateljstvo svetlosti prema onom što sjaji: nemilosrdno ide ona svojim putevima. Nemilosrdno u dnu srca prema onom što sjaji, hladno prema suncima, – tako ide svojim putem svako sunce. Kao oluje preleću sunca svoje puteve, takav je njihov hod. Ona idu za svojom neumoljivom voljom, to je njihova hladnoća. O, tek vi, vi tamni i mračni kao noć, tek vi stvarate toplotu iz onog što sjaji! O, tek vi napajate se, i krepite, mlekom iz vimena svetlosti! Ah, led je oko mene, i moja će ruka izgoreti od leda! Ah, žeđ je u meni, koja čezne i vene za vašom žeđu! Noć je: o, što moram da svetlim! I što moram da sam žeđ za noći! I osama! Noć je: iz mene, kao iz vrela, izbija želja, – hteo bih da progovorim. Noć je: čuj kako glasno žubore sad potoci i vodoskoci.A i moja je duša vodoskok koji žubori. Noć je: sad se bude ljubavne pesme zaljubljenih. A i moja je duša ljubavna pesma zaljubljenoga.

Niče




Rabindranath Tagore

Čežnja


Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti to učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči 'to imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, moleći se da nikad ne saznaš šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe,
ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti to učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.



Milan Rakić

Čežnja


Danas ću ti dati, kada veče padne,
u svetlosti skromnoj kandila i sveća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proletnjega cveća.

U sobi će biti sumrak,blag ko tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zablještaće boje
u taj sveži trenut prvoga saznanja...

Sve će biti lepše, sve draže i više,
noć koja se spušta, svet što mirno spava,
dugo mrtvo polje na kome miriše
kržljava i retka u busenju trava.

I tako kraj cveća ostaćemo sami...
Proliće se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapati u blaženoj tami,
i reči iz kojih proleće miriše...





Zal Koop

ZNAČENJE ŽUDNJE


Negdje u međuvremenu, uvečer obično,
kad moje ruke postanu pune tinte,
nastaje pjesma na strasnoj bjelini papira.
Tada na velikoj ravnici sjećanja
počinje razgovor s rijekom pamćenja
i svaka riječ za sebe ponavlja ljubav,
istu onu što izvire iz duše neba.
Moje su te ruke tamo prvi puta i dotakle
i puno je tvog neba koje pamte,
jer su i prohodale u plavetnoj dobroti,
u njoj je tako započela njihova radost.
Puno tvog neba odzvanja vrhom jagodica,
njihovi su rubovi ispunjeni osmjehom,
galameći u modrom pejzažu bez kraja
šaraju bezbrižno po tom malom nebu,
a zalijevajući oblake mjesečinom,
vrište između mog tijela i nijemosti sna.
Značenje žudnje trajno si unijela u mene.
Negdje u točki neba, uvečer obično,
moje misli ispunjava čežnja riječi.
Započinje potraga za događajima dana.
Jedino tako, u strasnoj tišini mraka,
dok među krošnjama neba lebdi svemir,
potpuno sam siguran i smiren,
jer ćutim tebe pticu jedinu u moru želja,
i sanjam kako vjetrom metem hladnoću,
da ti, o ljubavi, opstaneš u mojim venama.
I dok se mjesec vere sladunjavim sjajem,
u meni plovi zagonetno stvoreni umor,
ali odan gordosti tvojih toplih obraza,
ostajem vjeran kao slavonski tihi mraz,
i čekam te u staništu zvijezda, o ljubavi!
Malo pomalo, osvajam beskraj lica,
prelazim iz svijeta prolaznosti u blizinu tebe,
ispirem čekanje vatrom tvoga pogleda
i zaustavljam te nasred svoga tijela.
Negdje u struji zraka, uvečer obično,
moje usne zalaze u duboke mirise,
šapuću i nadlijeću predjele uzdaha.
Teško je prepoznati mladost kratkog daha,
i zelenilo lišća jedva dodiruje listopad,
ali dani leda mogu biti izdašni,
ukratko, čak i rumenilo horizonta,
tj. putovanja u kojima nikada nisam pust,
mudrost su kojoj sam toliko posvećen,
jer dok kušam crvenilo tvojih grudi
dostižem skrivena mjesta međunožja,
a uživajući plamenu istinitost okusa,
rastem u gibanju srebrnog njihanja,
i gustom bujicom otječem niz obale.
Eto i tvoji bokovi napokon dobiše ime;
Neodoljivi! Za ljubavni obred nježnosti,
težnja su duše u vječnoj slavi srca,
i konačno trajni motiv mene ljubavnika.
Negdje u svili tvoje kose, uvečer obično,
kad moje oči osmjehom krase tvoje oči,
i san tvog pogleda san je mom pogledu,
zalijevam te dragocjenom tišinom dodira,
a ti se priklanjaš tijelom i kličeš stasom,
drhtiš, grliš me i život mi opkoračuješ.
O ljubavi, ova tvoja koža puna kristala,
puna bisera, ispunjena mojim poljupcima,
ova tvoja koža pritišće moju muževnost,
a ja se priklanjam tijelom i kličem stasom,
o ljubavi, o moj znoju i moja pomamo,
u sokovima tvojim, moje znanje neuko,
naspram tebe okupanoj mlijekom sunca,
moje znanje bezvrijedno i neuko,
osjeća kako bubriš užarena i mirisna,
i posred vrele pučine mog ulaska u tebe
te tvoje butine, tvoja bedra, bokovi tvoji,
o ljubavi, nose me u središte matice.




ČEŽNJA


Ženu koju volim koja je gospa moja, pokaži mi
je, Bože, ako je volja tvoja, ako ne, smrt mi
zadaj.
Nju, koja je svetlost za ove oči moje, za kojom stalno
plačem, pokaži mi je, Bože, ako ne, smrt mi zadaj.


Nju, koju si stvorio lepšom od svih žena koje poznam,
Bože, pusti da je gledam, ako ne, smrt mi zadaj

Nju, koju si dao da je više volim nego sebe, Bože, daj da
s njome zborim, ako ne, smrt mi zadaj.

BERNAL DE BONAVAL (13.vek )





Zal Koop
ŽUDNJA


Šutim i želim te kraj sebe,
svom snagom muškarca.
Slušam, kako u meni,
besprijekornom ljepotom žene,
bujaš.
Žudim za tobom,
zlatno nasmijanom,
jer si nježna
i moje tijelo iznutra ljubiš.
U meni,
u mom tijelu uzdiseš,
kao žena,
koju oduvijek sanjam.
Lijepo i zanosno.
Požudno.
Dva mi srca donosiš
i ostavljaš ih
iza mojih bijelih grudi.
Sva ponosna,
kao slavuj
sretna,
s jednim srcem pjevaš,
a s drugim,
na svoje me usne polažeš
i u svom zagrljaju čuvaš.
Ti si moj spokoj
i volim te dotaknuti snom,
ali ipak,
najviše te,
kao vatru
uživam.
Tvoj korak,
tvoj oblik,
tvoj miris,
i blagost tvoga bića,
to su moja vatra
i moja voda,
moj zrak i moja zemlja.
I takvu te iskrenu,
dok me, u svoje tijelo,
naga primaš,
volim svake noći
i u sebi,
svom snagom muškarca
želim.




ALEKSA ŠANTIĆ
ČEŽNJA


Gde ste?...Ja budan na prozoru stojim
Naslonjen celom na staklo...Sve spava...
Noć sjajna, k'o da po oknima mojim
Polako šušti vaša kosa plava...

U ove čase zvezda i snova
U vašu baštu ja sam dolazio,
Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijao se ti'o.

U ove čase vi ste ruža bili,
Ja leptir bio što na cvet pada,
Ah,vaše kose,oči, smeh mili,
I vaše telo i lepota mlada.


Opiše mene...Mi besmo u raju,
Jabuke slatke berući sa grana...
Dok slavuj peva i zvezde sjaju
I rasipa se miris jorgovana.

No sve je prošlo...K'o jablan bez rose
Sam ginem sada i u čežnji stojim...
Noć sjajna, k'o da svila vaše kose
Polako šušti po oknima mojim




Desanka Maksimović

ČEŽNJA


Sanjam da ćeš doći:jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cveće svakog jutra rodi;jer osmesi ljupki igraju po vodi,
i proletnjim nebom što od sreće blista;
jer pune topole, i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi;
jer u duši bilja ljubav već se budi,
i mirisnim snegom osulo se voće;
jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
svu prirodu Gospod za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.
Dođi! Sve kraj mene osmeh će ti dati
i u svemu čežnju opazićeš moju.
Dođi! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dođi, bez tebe se pati


                                                


Sara Kejn
ŽUDNJA

      Želim da se igramo žmurke i da ti poklonim svoju odeću i kažem da mi se sviđaju tvoje cipele i da sedim na stepenicama dok se kupaš i masiram tvoj vrat i ljubim tvoja stopala i držim te za ruku i da idemo negde da jedemo i da mi ne smeta kad pojedeš moju porciju i da se nađemo kod Rudija i pričamo o proteklom danu i da kucam tvoja pisma i nosim tvoje kutije i smejem se tvojoj paranoji i da ti poklanjam kasete koje ne slušaš i da gledamo sjajne filmove i da gledamo očajne filmove i da negodujem zbog radio programa i da te fotografišem dok spavaš i da ustajem da ti spremim kafu i pecivo i da idemo kod Florent da ispijamo kafu u ponoć i da mi ti kradeš cigarete i nikad ne možeš da nađeš šibicu i da ti pričam o TV programu od prošle noći i da te vodim kod očnog lekara i ne smejem se tvojim šalama i da te želim ujutru ali te puštam da spavaš još malo i da ljubim tvoja leđa i milujem ti kožu i kažem ti koliko volim tvoju kosu tvoje oči tvoje usne tvoj vrat tvoje grudi tvoju zadnjicu i da sedim na stepeništu pušeći dok tvoj komšija ne dođe kući i da sedim na stepeništu pušeći dok ti ne dođeš kući i da se brinem kad kasniš i obradujem kad stigneš ranije i da ti poklonim suncokrete i dođem na tvoju zabavu i igram dok sve ne zadivim i da mi je krivo kad zabrljam i da se radujem kad mi oprostiš i da gledam tvoje slike i želim da si oduvek bila tu i da čujem tvoj glas u svom uhu i osećam tvoju kožu na svojoj koži i da se uplašim kad pobesniš i jedno oko ti pocrveni a drugo poplavi i tvoja kosa očešljana nalevo i tvoje lice orijentalno i da ti kažem da izgledaš divno i da te smirujem kad se uznemiriš i grlim kada te boli i da te želim kad osetim tvoj miris i da te vređam svojim dodirom i da cmizdrim kad sam pored tebe i da cmizdrim kad nisam i da se odmaram na tvojim grudima i ušuškam te noću i da se smrznem kad ti uzmeš ćebe i skuvam kad ga ne uzmeš i topim kad se osmehuješ i rastapam kad se smeješ i da ne razumem zašto misliš da te odbacujem kad te ne odbacujem i da se čudim kako možeš i da pomisliš tako nešto i da se pitam ko si ali te prihvatam bez obzira na to i da ti pričam o anđelu drveta i začaranom šumskom dečaku koji je preleteo okean zato što te je voleo i da ti pišem pesme i pitam se zašto mi ne veruješ i da osećam to tako duboko da ne mogu da nađem reči i da ti kupim mače koje posle zamrzim jer mu posvećuješ više pažnje nego meni i da te zadržavam u krevetu kad moraš da kreneš i plačem kao beba kad konačno odeš i da ubijam bubašvabe i kupujem ti poklone koje ne želiš i posle ih nosim nazad i da ti predložim da se udaš za mene i ti ponovo kažeš ne i da nastavim da te pitam jer iako ne veruješ da mislim ozbiljno mislim od prvog puta i da lutam kroz grad osećajući kako je pust bez tebe i da želim ono što ti želiš i mislim kako gubim sebe ali znam da mogu da ti verujem i da ti ispričam najgore o sebi i pokušavam da ti dam najbolje od sebe jer ti ne zaslužuješ ništa manje i da odgovaram na tvoja pitanja i kad radije ne bih i kažem ti istinu i kad ne želim i pokušavam da ne prećutim ništa jer znam da ti tako više voliš i da mislim da je sve gotovo ali ostajem još samo deset minuta dok me ne izbaciš iz svog života i zaboraviš na mene i da pokušavam da ti priđem bliže jer je divno upoznavati te i u potpunosti vredno truda i da pričam s tobom na lošem nemačkom i još gorem hebrejskom i vodim ljubav s tobom u tri ujutru i nekako nekako nekako uspevam da izrazim delić sveprožimajuće bezuslovne nepokolebljive posvećene beskrajne ljubavi koju osećam za tebe.

Prevod: Tijana Spasić






Miroslav Krleža
Čežnja


Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drag, i kome bi mogli da pišemo pisme. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.



grčke boginjae kao ogledalo svih žena

devičanske boginje: Hestija, boginja Ognjišta i Hrama; Artemida, boginja Lova i Meseca; i Atina, boginja Mudrosti i Veštine
- vulnerabilne ili ranjive boginje: Hera – Zevsova žena, boginja Braka;
- Demetra, boginja plodnosti, useva, predstavnica svih majki i Persefona, Demetrina ćerka poznata kao ”Deva”
-boginja alhemije ili transformacije: Afrodita, boginja Ljubavi i Lepote  - Artemida, boginja lova,  Britomartis, boginja životinja, Flora, boginja cveća,
- Heba, boginja večne mladosti,  Temida, boginja pravde, Nika, boginja pobede,  

  • Atina, pomozi mi da mislim jasno u ovoj situaciji
  • Persefona, pomozi mi da ostanem otvorena i osetljiva na druge
  • Hera, pomozi mi da se obavežem i budem verna
  • Demetra, nauči me da budem strpljiva i darežljiva i pomozi mi da budem dobra majka
  • Artemida, učini da budem fokusirana na taj cilj u daljini
  • Afrodita, pomozi mi da volim i da uživam u svom telu
  • Hestija, počastvuj me svojim prisustvom, donesi mi mir i razboritost




2 коментара:

Анониман је рекао...

Fatalno, fatalno.Prve recenice su tvoj moto? Ubitacna jednostavnosti kako me pogodi. Neverovatna si ti.
pozdrav
Z.

L2 је рекао...

Danas je u Holandiji kraljičin dan.Svi su u nacionalnoj naranđastoj boji, na ulicama. Tradicionalno se prodaju stare stvari."Druga ruka" je dobar način da jeftino dođeš do retkih stvari, ili dobro očuvanih.Meni lično ništa ne treba pa sam bila u šetnji.Pirka severac, na sve strane je život, mravinjak,žudnje na svakom koraku ..haha..Pre svega one za hranom.Znaš već kako je svugde u svetu u takvim prilikama. Mirisi kolaju na sve strane,pijucka se i jede i kada nisi gladan.Ljudi ne mogu da odole.Eto to je žudnja.Ništa "neverovatno".Kao i moj moto, jednostavno,životno.
Usput ja sam na salatama.Mirisi me nisu navukli.

Постави коментар