среда, 9. фебруар 2011.

Još jedan savet







 Jutros sam se probudila u pola pet. Odmah sam ustala, otišla direktno pod mlaz vode, još neobučena uključila sam  Senseo i sa šoljicom mirišljave kafe sela za kompjuter. Kako Vam ovo zvuči? Strašno. Umesto u jutarnju šetnju, sedam za kompjuter. Dobro je da sam bar svesna.
               U poštanskom sandučetu dočekalo me  Brujino dobro jutro sa muzikom. Bruja je prijatelj iz detinjstva. Iz vremena koga se sećamo mada smo imali pet, šest godina. Bruja živi u Kanadi i,  kao mnogi u egzilu, nostalgično se seća i  kreativnim pisanjem oslobađa tu energiju. Ja nisam nostalgična. Ako se ponavljam ne zamerite. Mnogo mi je drago što nisam.
Ne znam zašto sam se uz Brujinu muziku setila jedne reakcije. Stigla je neki dan.  Komentar je napisan na jedan od mojih "razmišljanja uz kafu" . Savet ženama. To je naslov posta. No, kako se iz reakcije dalo videti, pročitane su i ostale pričice. Evo teksta te reakcije.


Milijana

... zalutala sam na tvoj blog i nije mi žao. Ne dobijemo uvek ono što tražimo, ali zasigurno dobijemo ono što nam treba. Ja sam danas upravo to dobila. Pročitala sam sve tvoje tekstove - u jednom dahu. Ganula si me, zamislila, razgalila i ..hvala ti.



Milijana. 
Kao prvo, onaj savet je  koristan i sreća da ga mogu svesrdno preporučiti svakoj ženi. Drage žene otavite prašinu na miru. Zašto Vam ona smeta, a ne smetaju  mnogo značajnije stvari : nedostatak prave ljubavi,  obesmišljenost života,  učmalost, neinventivnost, robijanje dnevnim poslovima, iscrpljivanje, abortusi, muško nipodoštavanje, burke...  Istina je, drage moje, da je i moja  kuća blistala od čistoće. Ali ja nisam. Ni sada baš nešto ne blistam ( stvar trenutka ). Moram Vam to priznati, ali mi blista duša. 
 Svi mi lutamo internetom i  lutajući zastanemo nećim privučeni.  I kao što si primetila, desi se da dobijemo baš ono što nam treba, što tog momenta nismo tražili. Možda nismo ni bili svesni da nam treba. Evo šta bi ti rekla moja prijateljica Suzy. 
Ništa, draga moja, nije slučajno u životu. Samo je pitanje kada smo spremni iznutra da se otvorimo, i odlepimo od nekih nevidljivih blokada i krenemo da širimo energiju okolo. Onda se privlačimo međusobno, i tako se stvara neverovatna energetska zajednica, koja jedne druge podstiče, energetski hrani, i stvara jedan nevidljivi "organizam" energije, kao pčelinja košnica. "

       Milijana, dobro došla u naš svet. Opusti se.  Iskoristi energiju koju ti je dala priroda za pozitivan let kroz život. Zapamti svaki dan je početak. I svaki dan mora imati svoj smisao. Svako jutro kreni prema ogledalu  i nasmej se. Nemoj dozvoliti da jednog dana zanemiš kada u ogledalu ne prepoznaš sebe. Ulaži u sebe, ne iscrpljuj se. Pogotovo ne iscrpljuj dušu. Nju redovno održavaj svežom. "Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, nego od čoveka. Sve bede među ljudima to su nesreće koje učini čovek samom sebi, ili urade ljudi jedan drugome." (Dučić) Ako ti drugi čine zlo, ne čini ti sama sebi.

Milijana, 
i ja sam lutala i   lutajući  pronašla . upravo ono što mi je nedostajalo, ono što nisam tražila, niti sam znala da tražim, da mi treba. Nisam dobila samo jedan, već stotine saveta. 
Bog nije obećao dan bez bola, smeh bez tuge,sunce bez kiše, ali je obećao snagu za dan ,utehu za suze i svetlo za put."

9 коментара:

Анониман је рекао...

KONACNO,konacno tvoja kafa i tvoje reci.Ne bih trebao da se radujem jer si se nesto naostrila protivu nas muskijeh.Ali,tebi se prasta.Reci izlaze dobronamerno iz velikog srca i jos vece duse.
Pa dobro kako si? Nesto si se dala u strucne vode.A nama redovnim posetiocima NISTA. Nije u redu.SALA.
Otkrila si mi dva nova sveta. Nisam poznavao ni slikara ni pisca.SRAMOTA za pisca.Ipak je nas.Bilo bi lepse da si dala bar jedan odlomak romana. Hajde uradi to u nekom sledecem prilogu. Dok ne nabavim neku od knjiga.
Cesce putujem, pa rede navratim.Veliki je uzitak uz novi izbor muzike nesto procitati. Obzirom da nemam dosta vremena pokupim nesto informacija i kod tebe.
Nadam se da si inace OK.

pozdrav
Z.

L2 је рекао...

Pa gde si tiiiiiiiiiiiii.Ja sam ovde stalno, kao sto se da videti.Ovde nista nije strucno.Sve je obicno ljudski, i sto rece jedan od filozofa, svi smo mi filozofi, ali neki ne znaju.Ma sve da im i kazemo ne bi shvatili.Istina,kaze taj isti filozof,a mene je odusevio, neki se profesionalni filozofi mnogo ljute sto se nestrucnjaci mesaju u sve i svja.Strucna deformacija. Sta da ti kazem . Zamisli sta pomisle takvi kada dodzu na moj blog.VIDI KAKO SE OVA PETLJA U SVE.Grozno.Nije u redu.Sta ti mislis? Trebala bih se uozbiljiti.A nesto mi se ne da.A mozda sam savrseno ozbiljna.Na neki svoj nacin.Kao na primer Botero.
Hvala na poseti.kao i uvek bilo je prijatno druziti se sa tobom.
Vidis kako znam biti ozbiljna.

Анониман је рекао...

Zaboravio sam primetiti da i karikatura pokazuje da je visestrukost Vase sveto stanje- oliceno u istocnjackoj figuri jedne od najjacih starih civilizacija.Nije sala,vec zbilja.To jeste Vas identitet,sve stignete.
Zurim na posao.Ovo je stvarno bilo uz kafu.Moj prilog zenama.

Jutro.
Z.

Анониман је рекао...

Hvala na jos jednom savetu.

:) Jos sam tu.
Pijem kafu s tobom u tisini.
(Tisina - odsustvo zvuka uzrokovano prijatnoscu)

Pozdrav
Milijana

L2 је рекао...

Milijana,dobro došla u naš klub.Ako nisi znala da znaš da nas ima više, samo što intimu delimo preko e'mailova.
Drugi put si me prijatno iznenadila. Zahvaljujem,kako i priliči.Ispraviću grešku u imenu,koja mi se omakla.
U principu ne volim da dajem savete,i mislim da shvataš da su ovo kratka razmišljanja koja nabacim uz kafu.Ako je misao vredna,po sebi,onda može biti i korisna.
Pisem jedan tekst i upravo sam napisala misao o tome kako smo uvek sami. Sa sobom u unutrašnjem svetu.Tu smo razgolićeni.Nema iluzija, nema prevare,sve nam je jasno.Pitanje je da li hoćemo da se suočimo sa tim, a posebno da li imamo želju i volju da se uhvatimo ukoštac sa sobom.To su najžešče bitke i najvrednije.Ako njih dobijemo brzo shvatimo kako je sve ostalo lako. Sa jednim potezom složiš pobacane kocke oko sebe. Zapravo se same slože.I tada tek krećeš u svet sa sobom onakvom kakva jesi.Ljudi se iznenade, ali se ipak naviknu. I brže nego što misliš. I mogu ti reči, koliko je za neke bolno, za tebe takvu je bezbolno. Osećaj slobode,koji sam na taj način stekla, ne bih mogla da sebi uskratim.Nema povratka.
Jos jednom hvala na javljanju.Lepo je znati da si sa nekim u društvu.
pozdrav.
Na blogu "Tragovi ka sopstvenosti" imaš e'mail moje "komšinice". To ti je veza ako ti nešto zatreba.Nikada se ne zna.

Анониман је рекао...

"Zapamti svaki dan je početak. I svaki dan mora imati svoj smisao."
Zivot zene je zacaran krug.Dan je nov,prica je stara.Sve ostalo je filozofiranje.

L2 је рекао...

Večerašnji dolazak na ovaj stari post je slučajan.Tako ugledah zadnji komentar.Bože kada je to bilo!!!!
Žao mi je što ga nisam videla kada je bio napisan. Izbacila sam moderaciju i sa njom sam izgubila pravovremen kontakt sa komentarima.
Možda je i to dobro,jer ne znam šta bih mogla da odgovorim nekome ko ima čvrst stav i ko zna kakvo iskustvo iza njega. Za autora komentara je napisano istina i ništa drugo. Reči su samo reči,iskustvo je merilo. Nakon njega reči nisu ni potrebne.
Iza mojih reči stoji moj život. njima prenosim svoj način razmišljanja/života.Život svakog čoveka,ne samo žene,može da bude začaran krug/ne mora. Dan je uvek nov, a može da bude uvek isti/ne mora.
Priča jeste stara, sve je ovo filozofiranje/o životu i filozofija življenja.Ona je izvorište svega.

Анониман је рекао...

Svi smo svet za sebe, pa svako ima i ličnu filozofiju življenja.

L2 је рекао...

@anonimus

Da,u pravu si. Svako od nas je jedinstven, ali...nađu se tu i tamo podudarnosti.Da nije toga ne bi se uopšte razumeli, mada razumevanje nije jedini način komunikacije.I tišina se može podeliti. Ne mora se ni deliti.Ništa se ne mora, ali je lepo kada se dogodi da delimo,da se razumemo.

Hvala na poseti i komentaru

Постави коментар