недеља, 19. јануар 2020.

Dva milenijuma lunarne literature





Mesečevo svetlo, krater-lice, vidljivo golim okom, vekovima je izazivalo maštu pisaca i naučnika. Naš prirodni satelit je postao prazno platno: još jedna Zemlja, na kojoj bi pisci mogli da projektuju alternativna društva i satiru na ovozemaljske stvari, kao i plodno polje za testiranje naučnih i tehnoloških spekulacija.


          Ilustracija Vernovog romana “Od Zemlje do Meseca” (Heritage Image Partnership/Alamy)

Jedan od pionira lunarne književnosti bio je sirijski satiričar Lucijan iz Samosate koji je živeo u drugom veku nove ere, a čija se istinita priča često navodi kao prva pisana naučna fantastika. Započevši put morem, njegovi putnici se uznose do Meseca na kovitlacu vihora. U ovoj satiri na zemaljske teritorijalne sukobe, susreću se sa ratom između Sunita i „Munita“ (Moonites). Lucijanovi stanovnici Meseca su visoki humanoidi, obučeni u odela satkana od stakla, a žive na – žabama.


                                                                    Ancient Origins


Moralija“ grčkog biografa Plutarha (Lucius Mestrius Plutarchus, AD 100) je verovatno prva imala takav narativ za uvođenje naučnih ideja; Sadrži dijalog koji se može tumačiti kao rana astronomija, dodirujući blisko posmatranje lunarne površine i njen izgled u različitim fazama orbite.

Lunarna književnost počela se kristalizovati u previranjima tokom renesanse, i probila se u sedamnaestom veku. Podražaji su bili lunarna opažanja Galilea Galileja uz zagovaranje heliocentrizma, kao i susreti imperijalnih putnika sa zemljama i narodima Amerike. Nemački astronom Johan Kepler je, na primer, predvideo da savršenstvo leta nad planetom može dovesti do kolonizacije Meseca. Njegov „Somnium“, objavljen 1634. godine, pisan pod uticajem i Lucijana i Plutarha, postavlja svoju priču kao san koji Kepler ima o islandskom dečku zvanom Durakotus (Duracotus). Prenesen iz Zemljinog gravitacionog polja od strane demona, Durakotus putuje na ostrvo Levaniju (Mesec), naseljeno bićima “monstruozne veličine”. Ovde dečak istražuje dve mesečeve polovine (svetlu i tamnu) i stiče nove perspektive o Zemlji, otkrivajući Keplerovu nadmoć nad kopernikanskom astronomijom.



Keplerov okvir prati engleski istoričar Frensis Godvin u filmu Čovek u Mesecgradu (The Man in the Moone, 1638), navodni izveštaj španskog begunca Dominga Gonzalesa koji se kreće po Mesecu leteći na imaginarnoj vrsti divljeg labuda (“gansas”). Pogledi na Zemlju „odozgo s Meseca“ ispisani su u stilu naučnih spekulacija o svetlosti, planetarnim kretanjima i “privlačnoj moći” Meseca. Godvinovi utopijski vanzemaljci komuniciraju putem „melodija i čudnih zvukova“. Još važnije, njegova naracija asimiliše aspekte tada nove astronomije, kao što su orbite nebeskih tela. Mesec je, kao predmet ljudske fascinacije, postao svet sam po sebi.


                            Jedna od prvih Galilejevih skica Mesečeve površine (Octavo Corp./Warnock Library)


Nekoliko decenija potom na red je došao „Drugi svet“ francuskog pisca Sirana de Beržeraka: Komična istorija država i Carstva Meseca (koji se takođe naziva i „Putovanje na Mesec“, 1657). U njoj, jedan Sirano pretočen u maštu pokušava da dođe do Meseca noseći bočice pune rose u bizarnom pokušaju da iskoristi sunčevu energiju. Kada to ne uspe, vatromet vezan za njegovu “Mašinu” – primitivnu raketu – pravi trik. Tokom svog boravka među još uzvišenijim Lunarijancima, Sirano čuje o magnetizovanim letećim uređajima, pa čak i biva svedok upotrebe audio-knjiga. A onda, poput Sviftovog Gulivera koji se zadesio u Brobdingnagu, sledi tako intenzivno propitivanje domorodaca o njegovoj kulturi da vremenom počinje da sumnja u svoj ljudski identitet.


          Cyrano de Bergerac leti ka Mesecu u mašini pokretanoj vatrometnim raketama (Interfoto/Alamy)

Kroz takvu dislokaciju, pripovedanje o Mesecu, „lunarni narativ“, vremenom postaje drugi i drukčiji okvir Zemlje – antropološki obojeni objektivi upereni na čitavo čovečanstvo. U avanturi engleskog romanopisca Danijela Defoa koju je pretočio u „Ujedinitelja“ (The Consolidator, 1705), protagonista putuje na Mesec u kočiji prekrivenoj perjem. On pronalazi kulturu koja je usavršila niz optičkih instrumenata. Koristeći lunarne “naočari”, on opaža ne samo ovaj novi svet već i ograničenja i nedostatke zemaljskog društva.

Putovanje u Keklogaliniju (Voyage to Cacklogallinia, 1727), od strane pseudonimnog “Kapetana Semjuela Branta” (pravi identitet nepoznat), sadrži prelepe mesečare koji se zovu Seleniti, i koji Brantu nude mudrost a ne materijalno bogatstvo, parodirajući finansijsko-špekulativne prevare kao što je to 1720. godine bio Finansijski mehur Južnog mora (South Sea Bubble“).




Kompanija South Sea, koja stoji iza “finansijskog balona”, upletena je u okrutnosti atlantske trgovine robljem. Gorka stvarnost imperije neizbežno prodire i u ondašnju lunarnu literaturu iz osamnaestog i devetnaestog veka. Američki pisac Vašington Irving se oslonio na lunarno pisanje kako bi ubacio anti-imperijalističku parabolu u Knikerbokerovoj „Istoriji Njujorka“ (1809). Nakon što je ocrtao prve brutalne kontakte Evropljana sa Indijancima, on poziva čitaoce da porazmisle o invaziji lunarnih ljudi veštih u “umetnosti istrebljenja”, protiv koje Zemljani nemaju odbranu.

Kolonijalističku pretpostavku, naime – da će kontakt izazvati sukob – postavlja američki pisac Džordž Fauler u svom letu na Mesec (1813.). Ovde, svemirski putnik Randaltus biva zapanjen otkrićem da su Lunarijanci slični Zemljanima. On mirno deli svoje uvide u pomračenja i fizički Mesec, svojevrsno izlaganje astronomije koje svoj auditorijum ostavlja u strahopoštovanju prema ovom “tumačenju zakona prirode”.

Članak iz 1835. U njujorškom časopisu The Sun novinar je tvrdioda krilati humanoidi žive na Mesecu. 


Sve češće, lunarna literatura se isticala u naučnim dostignućima koje su objavili mediji. Godine 1835, dva prevaranta na Mesecu su iskoristila ovaj odnos. U jednom, novinar Ričard Adams Loke napisao je i objavio šest članaka u njujorškim novinama The Sun. Njih su najavili kao “velika astronomska otkrića” – navodno reprinti nalaza objavljenih u časopisu Edinburgh Journal of Science poznatog astronoma Johna Herschela. Upoznati s tehničkim detaljima o Heršelovom novom teleskopu, oni kombinuju opise lunarnog terena sa navodnim viđenjima „smeđih četvoronožaca“ i krilatih humanoida.



Druga prevara, koju je Edgar Alan Po objavio u časopisu „Južni književni glasnik“ (Southern Literary Messenger), bila je „Neuporediva avantura jednog Hansa Pfaalla“. U formi novinskog izveštaja, Po opisuje časopis izmišljenog Pfaalla, koji beleži putovanje do Meseca u balonu opremljenom mašinom koja svemirski vakuum komprimuje u vazduh. Prisutni su kratki osvrti na Zemlju i vulkanski Mesec, i “ružne male ljude” u lunarnom gradu. Ali Pfaallova obećana naučna otkrića se nikada ne otkrivaju usled „uznemirujućih“ razloga.


Tri decenije kasnije, francuski pisac Žil Vern „ukačio“ se na rastuću lunarnu literaturu u formi “Mesečeve romantike” u svom romanu “Od Zemlje do Meseca” (1865). Uz moderne detalje poput finansijske podrške za let, tehnološki i naučni detalji su bili ambiciozni. Priča zavisi od broda Kolumbijad (Columbiad), koji je lansiran na Mesec iz super-topa na Floridi (jedan pregled ove knjige iz 1880. u The Pall Mall Gazette je skovao termin „svemirski brod“ kako bi ga opisao). Vern je detaljno izračunao njegov ugao i brzinu, koje je docnije ismevao Artur Klark u svom predgovoru izdanju Velsove knjige „Prvi ljudi na Mesecu“ iz 1901. godine.

Potonji su izbegavali obimne matematičke kalkulacije i umesto toga su postavljali antigravitacionu supstancu, kavorit, sposobnu da pokrene sferičnu čeličnu letelicu „Moonwards“. Dva astronauta, Bedford i Kavor, susreću Selenite, inteligentna insektoidna bića koja žive pod zemljom i nose kacige i naočare. Poput pčela, oni su eusocijalni tj društveno veoma organizovani: poseduju zbunjujući niz različitih oblika i jednog monarha, Velikog Lunara.

                                                 film Žena na mesecu, 1929

Povratak raketarstvu opisan je u romanu nemačkog pisca Tea fon Harboua iz 1928. godine „Raketa za Mesec“ (The Rocket to the Moon), u kojem je opisana potraga za lunarnim zlatom, poduhvat finansijski podržan od strane beskrupuloznih biznismena. Knjigu je adaptirao Fric Lang za film iz 1929. godine, „Žena na Mesecu“. Film je inspirisao genijalnog aeronautičkog inženjera Vernera fon Brauna, koji je kasnije bio ko-autor „Osvajanja Meseca“ (The Conquest of the Moon, 1953). Ovde se opisuje kako bi postojeća infrastruktura mogla omogućiti sklapanje Mesečevih brodova pokraj svemirske stanice do 1978. godine.


Do 1950-ih, naš prirodni satelit je redovno služio kao surogat Zemlje na kojoj su se odvijala politička pitanja naše ere. U naučno-fantastičnom romanu luminantnog Roberta A. Hajnlajna „Raketa Galileo“ (1947), tri tinejdžera istražuju Mesec i pritom na njemu otkrivaju tajni logor nacističkih begunaca, zajedno sa tragovima nuklearnih eksplozija. Klarkova „Zemljina svetlost“ (1955) takođe je dramatizovala tenzije Hladnog rata, praveći kontrast između planetarnih mesečevih naselja i Zemlje kojom se kontroliše iz jednog centra.


Razlika je bila u tome što je Klark – fizičar i pisac – spakovao tekst s podacima o atmosferi i gravitaciji Meseca. Iza njegove naracije leži prikaz načina na koji naučna analiza i otkriće stalno menjaju ili preokreću predrasude o kolonizaciji Meseca. Zaista, on je implicitno imao za cilj da pokaže izvodljivost svemirskog putovanja u svom romanu „Preludijum za kosmos“ (Prelude to Space, 1951), koji predstavlja kvazi-naučni izveštaj o postavljanju misije na Mesec. Tokom naredne dve decenije od pisanja ovog romana, Klarkove su se nade proročki obistinile.

Iako je program Apolo decenijama izgledao kao jednokratan, po sistemu „sad i nikad više“, on je svetu poklonio ideju o kolonizaciji svemira. Od 1969. godine, ova tema je odigrala značajnu ulogu u naučnoj fantastici, bivajući predmet knjiga jedne Ursule Legvin, Neloua Hopkinsona, Pamele Sardžent, Kima Stenlija Robinsona i mnogih drugih – i ponovo je pokrenula američki nacionalni interes za „pravu stvar“. Naši lunarni snovi nisu nestali.

Nature 571, 172-173 (2019)

Нема коментара:

Постави коментар