четвртак, 4. октобар 2012.

Ovako je govorio Tesla- život u 21 veku



 Čini mi se da sam oduvek bio ispred svog vremena. Predviđanje je nezahvalno. Nijedan čovek ne može da vidi suviše daleko u budućnost. Napredak i pronalasci se razvijaju u drugačijim pravcima od onih koje smo predviđali. Takvo je bilo moje iskustvo, mada sebi laskam da su događaji potvrdili mnoge razvojne pravce koje sam predviđao u prvoj trećini 20.veka.

 

Izgleda da sam uvek bio ispred svog vremena. Trebalo je da čekam devetnaest godina da proradi elektrana na Nijagari zasnovana na mom sistemu, prošlo je petnaest godina pre nego što je moj patent za bežični prenos signala, objavljen još 1893, našao univerzalnu primenu. Najavio sam kosmičke zrake i moju teoriju radioaktivnosti 1896. Jedno od najznačajnijih otkrića – rezonantnost Zemlje – kao osnovu bežičnog prenosa energije, a koje sam objavio 1899, mnogi ne razumeju ni danas. Gotovo dve godine pošto sam obavio prenos električne energije oko čitave planete, Edison, Štajnmec, Markoni i drugi, tvrdili su da je nemoguće bežičnim putem preneti preko Atlantika čak ni običan signal. S obzirom da sam nagovestio toliko značajnih otkrića, mislim da neću mnogo pogrešiti ako pokušam da predvidim kako će izgledati život u 21.veku.
Život jeste i uvek će biti jednačina čije je rešenje neuhvativo, ali ona, ipak, sadrži određene poznate činjenice. Sa sigurnošću možemo da kažemo da je život kretanje, iako nedovoljno poznajemo njegovu prirodu. Za kretanje je neophodno telo koje se pomera i sila koja ga potiskuje i pomaže da savlada otpor. Čovek, uopšteno, je masa koju potiskuje sila. Otuda se i opšti zakoni u carstvu mehanike koji važe za kretanje, mogu primeniti i na čovečanstvo.
Postoje tri načina kako se može povećati energija koja određuje ljudski proces: prvo, možemo povećati masu, što bi u slučaju čovečanstva, značilo poboljšanje uslova života, zdravlja, razvoja vrste i slično. Drugo, možemo da smanjimo sile otpora koje usporavaju napredak, kao što su neznanje, glupost i religiozni fanatizam. Treće, možemo da umnožimo energiju ljudske mase ovladavanjem silama univerzuma, kao što je sila sunca, okeana, vetrova i plime i oseke.

Prvim metodom ostvarujemo više hrane i opšte blagostanje. Drugim, se stvaraju uslovi za mir. Trećim se povećava naša sposobnost da radimo i stvaramo. Napredak, bilo kakav, je nemoguć ukoliko naši napori nisu usmereni ka povećanju blagostanja, ka miru i ka stvaralaštvu. Po tome, je mehanicističko shvatanje života jedinstveno sa učenjima Bude i Isusa.

Mada  nisam vernik u ortodoksnom smislu, oslanjam se na religiju, prvo, jer svaki čovek mora da ima neki ideal – religiozni, umetnički, naučni ili humanitarni – da bi njegov život imao nekog smisla. Drugo, jer sve velike religije sadrže mudre preporuke za dobar život, a koje važe danas kao i u doba kada su nastale. 

Ne postoji sukob između ideala nauke i ideala religije, ali je nauka suprotstavljena teološkim dogmama jer se nauka zasniva na činjenicama. Za mene, univerzum je jednostavno velika mašina koja nikada nije postala i nikada neće nestati. Ljudsko biće nije izuzetak u prirodnom poretku stvari. Čovek je, kao i univerzum, mašina. Ništa ne dopire do našeg uma niti utiče na naše delovanje, posredno ili neposredno, a da nije odgovor na poruke koje čulima primamo iz spoljašnje sredine. Zbog sličnosti naše konstrukcije i naše okoline, svi slično odgovaramo na slične uticaje, a kao rezultat naših reakcija, dolazimo do razumevanja. Tokom svih ovih vekova, razvijali su se beskonačno složeni mehanizmi, međutim, ono što mi zovemo „duša“ ili „duh“, nije ništa više od zbira svih funkcija tela. Kada ove funkcije nestanu, takođe nestaju i „duša“ ili „duh“.

Ja sam ove ideje izneo daleko pre nego što su bihejvioristi, predvođeni Pavlovom u Rusiji i Votsonom u Sjedinjenim državama, objavili koncept svoje nove psihologije. Ovo, očigledno mehanicističko shvatanje nije u suprotnosti sa etičkim shvatanjima života. Opšte prihvatanje ovih postavki ne bi razorilo religiozne ideale. Danas su budizam i hrišćanstvo najveće religije, i po broju vernika i po značaju. Verujem da će njihova suštinska shvatanja izgraditi novu religiju ljudske duše u 21.veku.
Godine 2100. razvoj života će biti pod potpunom kontrolom nauke. U prošlosti, zakonom borbe za opstanak, uglavnom su nestale manje podobne osobine. Čovekovo novo osećanje sažaljenja suprotstavlja se neumoljivom delovanju prirode. Kao rezultat, nastaviće se očuvanje života i razvoj neprilagođenih pripadnika vrste. Jedini metod koji bi odgovarao našem osećanju civilizovanog ponašanja je sterilizacija i potiskivanje seksualnog instikta kod neprilagođenih jedinki. Nekoliko evropskih i neke članice unije Sjedinjenih država odlučuju se da sterilizuju kriminalce i mentalno poremećene osobe. To nije dovoljno. Naučnici stalno vrše pritisak da se osnivanje bračne zajednice učini što težim. Svakome ko nije pouzdan roditelj neće biti dopušteno da stvara potomstvo. Za jedan vek od danas, normalnoj osobi biće jednako neprihvatljivo da opšti sa neprilagođenim pripadnicima društva koliko i sa običnim kriminalcima.

Higijena i fizička kultura biće priznati delovi obrazovnog sistema i državnog aparata. Ministar za higijenu i fizičku kulturu, 2035.godine, u vladi tadašnjeg predsednika SAD biće značajniji od ministra odbrane. Zagađenost naših obala, kao što je danas oko Njujorka, za našu decu i unuke biće nezamisliv kao što je nama nezamisliv život bez vodovoda i kanalizacije. Snabdevanje vodom će se strogo nadzirati, a samo lud čovek koristiće vodu koja nije sterilizovana.
Više ljudi umire ili oboljeva od zagađene vode nego kafe, čaja, duvana i drugih stimulanata. Takođe, praktično ne jedem meso. Uveren sam da za sto godina kafa, čaj i duvan neće biti toliko primamljivi. Alkohol će se, ipak, i dalje koristiti, jer on nije stimulant već provereni eliksir života. Stimulanti neće nestajati pod prisilom. Jednostavno više neće biti u modi da se organizam truje štetnim sastojcima. Prirodna hrana, kao što su mleko, med, žitarice biće osnova epikurejskih večera i u vrhunskim restoranima 21.veka.

Biće dovoljno žita i proizvoda od žita da se ishrani čitav svet, uključujući i milione gladnih u Kini i Indiji. Naša planeta je prebogata, a tamo gde nešto nedostane, azot dobijen iz vazduha će obnoviti tkivo Zemlje. Ja sam 1900. razvio proces za ovu namenu. Kasnije, posle četrnaest godina, pred ratnim potrebama, usavršili su ga nemački hemičari.
Znatno pre kraja sledećeg veka, sistematsko pošumljavanje i naučno upravljanje prirodnim resursima, učiniće kraj šumama, šumskim požarima i poplavama. Univerzalna primena vodene energije i njen prenos na velike razdaljine, omogućiće da svako domaćinstvo dođe do jeftinije energije pa će prestati potreba za sagorevanjem tečnosti. Smanjenjem napora za goli opstanak, čovečanstvo će više biti usmereno ka razvoju ideala nego materijalnih vrednosti.

Danas i najcivilizovanije zemlje sveta maksimum svojih prihoda troše na ratove, a minimum na obrazovanje. U 21. veku taj odnos će se izmeniti. Postaće slavniji oni koji dobijaju bitke protiv neznanja nego oni koji umiru na bojnim poljima. Otkriće nove naučne istine privlačiće veću pažnju od diplomatskih događaja. Čak su i novine naših dana počele da prihvataju naučna otkrića ili novo filozofsko shvatanje kao i svaku drugu vest. Novine 21.veka će još pisati o kriminalnim i političkim kontraverzama, ali će glavni naslovi na naslovnim stranama biti objave novih naučnih hipoteza.

Napredak će biti nemoguć ukoliko ljudi nastave sa divljačkom praksom međusobnog ubijanja. Od svog oca, erudite i upornog borca za mir, nasledio sam duboku mržnju prema ratu. Kao i drugi pronalazači, neko vreme sam verovao da se ratovi mogu zaustaviti ako se učine još razornijim. Ali, shvatio sam da je to pogrešno. Potcenio sam čovekov borilački instikt, za koji će trebati više od jednog veka da bi sasvim izbledeo. Rat se ne može ukinuti tako što ćemo ga staviti van zakona. Nećemo ga sprečiti ako razoružamo najmoćnije. Ratovi će se sprečiti, ne tako što ćemo oslabiti jake, već tako što će svaki narod, slab ili jak, biti u stanju da sam sebe odbrani.

Otuda, svako sredstvo koje se koristi za odbranu može da služi i agresivnim namerama. Time se obezvređuju dobre namere za ostvarenje mira. Ja sam, međutim, uspeo da dođem do ideje kako da usavršim sredstva koja bi poslužila uglavnom za odbranu. Ako bi se prihvatila, to bi potpuno izmenilo odnose među narodima. Time bi se svaka zemlja, velika ili mala, učinila sposobnom da pruži otpor neprijateljskim vojskama, avionima ili drugim sredstvima napada. Moj pronalazak zahteva izgradnju velikog generatora, koji bi, kada se stavi u pogon, bio u stanju da uništi sve, od neprijateljske vojske do ratnih mašina, u krugu od oko 400 kilometara. On bi, da tako kažem, predstavljao snažan zid i nepremostivu prepreku pred bilo kakvim oblikom agresije.
Ako nijednu zemlju ne možete uspešno da napadnete, tada prestaje svaki smisao za ratnu opciju.
Moje otkriće razoružava zlokobnu snagu aviona ili podmornica, ali ostaje nadmoć bojnih brodova, jer se brodovi mogu opremiti nekim od neophodnih uređaja. Možda će i dalje biti ratova na moru, ali nijedan ratni brod neće moći da prodre kroz kopnenu liniju odbrane, jer će uređaji na obali biti nadmoćniji od bilo kog naoružanja bojnih brodova.
Želim da izričito podvučem da se ovaj moj pronalazak ne oslanja na tzv. „zrake smrti“. Zraci nisu primenljivi jer se ne mogu proizvesti u potrebnoj količini i jer na većim razdaljinama gube neophodnu snagu. Sva energija Njujorka (približno dva miliona konjskih snaga) pretvorena u zrake i projektovana na razdaljinu od četrdeset kilometara, ne bi mogla da ubije čoveka, jer bi se, prema poznatim zakonima fizike, toliko raspršila da ne bi imala nikakvog efekta.


Moj aparat projektuje čestice koje mogu biti relativno velike ili mikroskopskih dimenzija, i omogućava da se na mali prostor i na veliku razdaljinu prenese trilione puta više energije nego što je moguće sa zracima bilo koje vrste. Hiljade konjskih snaga mogu se preneti snopom tanjih od dlake u kosi, a da ih, pritom, ništa ne može zaustaviti. Ova osobina zraka omogućiće, između ostalih stvari, nezamislive rezultate u televiziji, jer gotovo da neće biti ograničenja za intenzitet osvetljavanja, veličinu slike, ili razdaljine na kojoj je moguća projekcija slike.
 
Ne kažem da neće biti još razarajućih ratova pre nego što svet prihvati moj izum. Ja verovatno neću doživeti njegovu primenu. Ali, uveren sam da će za jedan vek od danas sve zemlje obezbediti da ovim ili nekim sličnim sredstvom postanu imune od napada.
Bezbrojne poslove koji se danas još uvek obavljaju rukom zameniće „ruke“ automata. Baš u ovom trenutku, naučnici u labaratorijama američkih univerziteta nastoje da stvore nešto što se opisuje kao „mašina koja misli“. Takav razvoj sam ranije predviđao.

Ja sam, u stvari, konstruisao „robote“. Danas su roboti nesporna činjenica, ali same principe još treba otkrivati. U 21.veku roboti će zauzeti mesto koje su imali robovi u drevnim civilizacijama.
U opšte ne postoji razlog zbog koga se sve to ne bi dogodilo i za manje od jednog veka. A ako pažnja čovečanstva ne bude previše zaokupljena spoljašnjim ratovima i unutrašnjim revolucijama, nema razloga da milenijum elektronike ne započne već za nekoliko decenija. “

Članak iz knjige:
Aleksandar Milinković, TESLA – čarobnjak i genije, Samostalna izdavačka agencija „Zlaja“,
Beograd, 2005, 80, 130-141.

 
Liberty Magazine, februar 1937. god.


________________________________________________________________



Mi živimo u vremenu tehničkih otkrića bez presedana, koja vode sve potpunijem ovladavanju silama prirode i neutralisanju vremena i prostora. Ali ovaj razvoj, iako doprinosi našem komforu, udobnosti i sigurnosti života, ne ide u pravcu istinske kulture i prosvetljenja.
Kao što materijalni svet poznajemo samo kad tačno imenujemo njegove pojave njihovim osobenim merilima, tako ćemo velike ljude pronaći kad na njihova dela primenimo tačna merila. Svet je pogrešno vaspitan da se divi svakom uspehu i svaki privremeni i često opaki uspeh naziva veličinom. Koliko mladih ljudi sa zanosom sanjaju da budu veliki osvajači, nasilnici, koji su mnogi proglasili za velike, a ne mogu da vide da su to negativne vrednosti i da se veličina nalazi u sasvim suprotnom pravcu.
Veliki je čovek onaj koji svojim umnim darovima i sposobnostima natkriljuje ostale ljude, koji kao što pčela prikuplja med, prikuplja znanje i otkriva nove istine, ali sve to kruniše ljubavlju prema čovečanstvu da mu pomogne da što pre izađe iz beda koje ga pritiskuju: straha, gladi, neznanja, bolesti. “
 
 

 
A
 
AVION
POSLEDNJIH godina... projektujem avione bez površina za održavanje, krilaca, elisa i drugih spoljašnjih delova,koji će imati ogromnu brzinu... Ako sagradimo pogodne uređaje, bićemo u stanju da šaljemo projektile ove vrstevazdušnim putem i da ih spuštamo tamo gde želimo, hiljadama milja daleko. Ali se na tome nećemo zaustaviti. (1900)
 
                                                                       A R H I V A
                 1.     FIZIKA
                 2.   ASTRONOMIJA
                 3.   Intervju sa teslom iz1899. godine : Sa gromovimai munjama pričam na srpskom jeziku
                 4.   Muzika sfera 3-Nikola Tesla
                                                      

4 коментара:

Анониман је рекао...

Da nas ne snađe kao u priči o hrtu koji je bio brži od vetra. Nadmetao se sa drugima u lovu na električnog zeca. Kad je osetio da je nadomak sreći nema kraja. Još jedan korak, još jedan i, dobio je šta je hteo ali nije očekivao - 220V u svojoj čeljusti.
XXX

L2 је рекао...

Oprosti što se ne javljam.U velikom sam poslu. Ali, moram ti reći da si me naveo da na brzinu napišem novi post, upravo o tome.Budemo li trčali, neobuzdano kao taj hrt, dobićemo šta smo hteli, s tim što "volti" neće biti u ustima, već će nas spržiti.

Znao me u ranoj mladosti začuditi okret naučnika i filozofa ka religiji.Srećom pa sam brzo shvatila da su znanja kompatibilna, da bez filozofije nema nauke, i obratno,što bi rekao Viler,da ne treba početi rešavati jednačinu pre nego što znaš rešenje,da ne treba poći od činjenica ka teoriji, već obratno.Sve skupa,imala sam sreću da mi je struka multidisciplinarna pa sam u startu morala misliti na više planova a ne samo parcijalno.Tako je i u životu i da je više obrazovanja te vrste sve bi bilo lakše.Zaobišli bi nepotrebne stranputice.

Zato kod svih velikih imena,kao u ovom slučaju kod Tesle, uvek naiđemo na misli o životu.Sa više znanja shvatiš prostu suštinu života,počinješ da ceniš prave vrednosti.To što "mladi ljudi sa zanosom sanjaju da budu veliki osvajači-nasilnici koje smo proglasili za velike",malo sam ispravila Teslu, kriv je imput društva.Zbog nedostatka pravog obrazovanja mladi"ne vide šta su negativne vrednosti i da se veličina/e nalazi/e u sasvim suprotnom pravcu".

pozdravljam te i zahvaljujem na poseti

Анониман је рекао...

Neki naucnici su bili veci filozofi od mnogih filozofa.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Z.
Da nisam ja taj,hehe..
Peđa

Постави коментар