понедељак, 9. јануар 2012.

O razumevanju..


4

kao zrno gorušičino koje uzme čovek i poseje na njivi svojoj,koje je istina najmanje od sviju semena,ali kad uzraste veće je od sveg...
Evanđelje po Mateju 13:31 – 3213: 31-32( prevod vuka Karadžića)
 
-Objasni molim te šta ti nedostaje ?
- Pomak stvarnosti!
- Znači nezadovoljna si zbiljom ?
- Zadovoljna sam sa zbiljom, ne i sa pogledom na nju! Vidim manje lepote.
- Od lepote se ne živi.
- I od nje.Pa makar bila malena kao gorušičino zrno.


16
 
T ražite od mene šta god Vam treba. Podeliću sve što imam. Jedino što nikome neću dati je sloboda moje duše. Pravo na nju zadržavam, poštujući sve ostalo što se mora. Da li je  to moguće? Po uobičajenoj logici su sloboda i moranje dve nespojive stvari. Po mojoj logici nisu. Postoje “moranja” koja to u suštini i nisu. Mi smo ih učinili takvima. Sami smo prozvali moranjem nešto što je lepo. Učinili smo od  lepih porodičnih, prijateljskih, poslovnih obaveza, koje smo slobodno izabrali, MORANJA. Što se duže budemo vrteli u krugu opterećujuće misli da su neke radnje MORANJE, sve manje ćemo biti u stanju da uradimo nešto konstruktivno, što će nam vratiti  lepotu  u njihovo obavljanje.


21

No želim se dotaći nečeg drugog. Kada bi pitanje moranja i slobode postavili nekolicini ljudi verovatno bi dobili različite odgovore. Verujem da bi bilo i onih koji ne bi shvatili samo pitanje. Da li se razumemo? Znamo odgovor na ovo pitanje,ali se i dalje pitamo.

Mnoštvo mogućnosti koje nam nudi sporazumevanje jezikom nije smanjilo habitus ljudskog nerazumevanja. Razlozi nisu isključivo plod neznanja. Sa aspekta umetnika trebala bih se radovati raznovrsnosti. I radujem. Nerazumevanja ubrajam u umetnost življenja. Zašto ne !! Deo je naše prirode i onaj ko misli da je uvek bio jasan, da nikada nije postupio nejasno, da je nejasnoća rezervisana za ortodoksne neznalice, potvrđuje sopstveno neznanje. Prema takvima, zapravo njihovim isključivim stavovima, osećam estetsku averziju. Zašto spominjem estetiku ?!? Ako ne razumete znajte da je sve to zbog uživanja u lepoti i širokog shvatanja lepote.Traganja u životu smatram  lepim.I traganja koja ostvarujemo zajedno sa drugima u komunikaciji. Ako se pri tom malo svađate, ljuti ste, uvređeni.. pa šta. I to je deo života. Stvorili smo u glavi iluziju od života usled čega smo postali nesposobni sagledati realnost i njene lepe strane.

37

U ŽIVOTU NEMA APSOLUTNIH KATEGORIJA

Nedavno je jedan dobronameran prolaznik ovom stranicom primetio da se čovek ne može dati ceo. Ostala mi je u glavi ova simpatična primedba. Aluzija se odnosila na upotrebu pojmova u apsolutnom značenju. Da li sam trebala podsetiti nekoga ko već zna da ne koristimo samo apsolutne već i pojmove u relativnom značenju. Pošto ni relativistički pojmovi nemaju isto značenje dolazi do ovakvih nerazumevanja. Naravno da se čovek ne može “dati ceo”. Pa ni ta reč “dati” nije baš prikladna. A ja sam se eto usudila izraziti da se dajem cela!!! Interesuje me šta bi dotični rekao da sam mu uživo izjavila : želim ti se dati cela. Pretpostavimo da je normalan čovek. Nadam se da bi shvatio da bih mu se želela potpuno posvetiti u jednom trenutku. Hajde može i dva. A ko zna. Možda me neki čovek uistinu ne bi shvatio već bi razmišljao o pogrešno upotrebljenom pojmu ceo...o mom neznanju, smelosti izražavanja, mom moralu najverovatnije.A zašto ne samo o dvoje, lepoti trenutka.
Ovo je samo teoretisanje.Stvar sam namerno dovela do apsurda želeći da istaknem da razumevanje nije prosto, formalističko zbrajanje dva i dva. Ali ga je moguće približno dovesti na taj nivo. Sa preterivanjem nećemo stići daleko, sa predrasudama i kojekakvim ličnim opterećenjima nigde. Sa jednostavnim odnosom imamo više šansi. Ja ne zalazim mnogo “iza” reči, iza onog što je autor uvio u papir ili celofan, svejedno. Nikakve koristi od toga.  Potrudim se ukoliko zahteva situacija, ali rezultati su očekivano mršavi. Zašto? Zato što nema tih vražijih apsolutnih sudova i stoga što su izvori nerazumevanja mnogobrojni. Kako doći do uzroka neshvatanju kada su u pitanju mnogobrojne začkoljice uma i izražavanja. Čovek jeste izmislio pismo kao konvenciju kojom bi se sporazumeo. Sa znakovima nemamo problema, ali sa pojmovima da. Nisu u pitanju samo logičke, filozofske nesaglasnosti. Stvar komplikuje sve ono neopisivo što se komeša u nama između znanja, neznanja, pretpostavki, osećanja..trenutka.
Ako ni dogovori nisu garancija slaganju nisu li onda suvišne apsolutne kategorije? Njih treba iščupati iz korena da ne rastu i zbujunju pošten narod. One su zaslužne za gomilanje  iluzija. Ne mislim da razmišljanje treba biti ogoljeno, činjenično, suvo realno. Niti mislim da apsolutne pojmove trebamo prepustiti isključivo filozofima. Od DIJALOGA  možemo napraviti igru. Ne uvek, ali zašto ne ponekada. Tamo gde nikome ne šteti, a koristi razbijanju svakodnevnice, učmalosti, razmrdavanju uma. Sa igrama duha se podižemo u nadrealnost, svetove misterija, tajni. Komunikacija može biti pista sa koje uzlećemo u avanturu duha, egzotiku. Ako se ne vratimo onaj koji čeka zna da smo se zaigrali, ili zalutali. Nije ni njemu loše. Lepo je biti i posmatrač. Sve je u vezi pa i taj odnos. Ako se potrudite uspećete da uživate zajedno.

1834_Thomas_Sully_(1783-1872)__The_Love_Letter__Ashmolean_Museum_of_Art_and_Archaeology,_UK

Moglo bi se zaključiti iz gore napisanog da je i lepota problem. I jeste. Nemoguće je baš svakome u svemu videti i doživeti lepotu. Lepota nije samo u samoj stvari koliko u odnosu nas i stvari. Svaki put kada razmišljam o lepoti komunikacije dođem do istog. Beskorisno je misliti da se razlike mogu poništiti. Nemoguća je to misija. Kad zatvorite oči potpuno je svejedno da li je dan ili noć. Svako vidi ono što zamisli, na svoj jedinstven način.
Na kraju se uvek upitam zašto bi se morali apsolutno razumeti ??? Dovoljno je i to što nekako ipak uspevamo. Sreća je tim veća što postoje sličnosti, dobra volja, tolerancija, spremnost da razumete...toliko toga što pospešuje razumevanje. I ljubav. Ona poništava sve pa i razlike. Bar privremeno. Pogotovo ako se “ date celi”. smesna
Eto ne mogu da završim ozbiljno.I kako da me ozbiljno shvate ozbiljni ljudi, Teško. Ostaću im i dalje nerazumljiva.  


24 коментара:

Анониман је рекао...

Ako ćemo otvoreno morala bi dodati ružnu stranu obaveza.Slažem se da relativno slobodno biramo "obaveze".Šta kada nas te obaveze, umesto da daju osećaj sreće i ispunjenosti, počnu sputavati u slobodi.Nesloboda je u nama. Lično mislim da je biti slobodan nemoguće.A i nepotrebno. Usput,čovek je bio u pravu.Nemoguće je da se "daš cela", a da bi bilo lepo..hm.. hehehehe. Kako filozofiranje može biti prijatno.
pozdrav
Pedja

L2 је рекао...

U pravu si ti Pedja.Kada sam raspoložena sve mi je OK.U pravu sam i ja.Reci mi koliko vredi raspoloženje robu? On nema elementarne ljudske slobode koje društvo treba da garantuje svakom ljudskom biću.Imamo li mi u današnjim društvima baš sve slobode.Život u zajednici obavezuje i ako želiš živeti u njoj unapred se odričeš mnogih stvari. Ali, zauzvrat dobijaš. To je cena.
A šta je sloboda po sebi???Mnogo komplikovano pitanje.Srećom nije tema.Važno je da smo se nas dvoje razumeli.
Imam jednu obavezu pa sam kratka..haha.

Анониман је рекао...

A moze i ovako:
Ako cemo otvoreno morala bih dodati ruznu stranu slobode.
Slazem se da cesto "obavezno" biramo slobodu.
Sta kad nas ta sloboda , umesto osecaja srece I ispunjenosti,
pocne sputavati u obavljanju obaveza
( prema sebi na primer).
Sloboda je u nama.
Licno mislim da je biti neslobodan nemoguce.
Ali ponekad potrebno.
Sto se davanja tice, :) moguce je da se das cela,
ali bojim se da je nemoguce da, tu kolicinu
lepote jednog bica u svoj njegovoj punoci zivljenja,
iko moze da prihvati ...cak i na trenutka-dva.
Mada...eh ,kako davanje moze biti prijatno.
hehehehe
Pozdrav Milijana

Анониман је рекао...

čovek može biti čovek samo u zajednici. a to znači da samo tako može ostvariti slobodu. bez slobode čovek je sve dalje od sebe i svoje čovečnosti - humanosti. sam i izolovan čovek nema šansu da izrazi svoju humanost. sloboda nije bežanje od neprijatnosti, već suočavanje. život nije nimalo prijatan, već je težak. život zahteva da ga živimo. zato je čovek obavezan prema sebi i prema drugim ljudima. u toj dužnosti se ogleda njegova suština. sloboda nema ružnu stranu, već tešku. Ona ne sputava, ona otvara. s njom i u njoj se ne gubi, već uvek dobija. samo što se taj dobitak ne vidi i ne oseća uvek. i oprostite zbog otvorenosti, ali te priče o davanju celog sebe i "lepotama" obostranog razumevanja u komunikacijama su obične budalaštine ljudskih uobrazilja. Svaka komunikacija nešto govori i o nama i o sagovorniku. to je čin želje za zajedništvom, a može biti i bekstvo od usamljenosti. slažem se s komentarom da filozofiranje može biti baš prijatno.

ljubiša

Анониман је рекао...

Lepa tema zahteva odgovore.Li pripremi se na zustru diskusiju.
Prokomentarisacu tvoju misao o jednostavnosti " Sa jednostavnim odnosom imamo više šansi".
Nemamo jer ne znamo biti jednostavni.Volimo da komplikujemo.Moj zivotni moto je jednostavnost. Iskustvo mi govori da biti jednostavan nije lako.Uporedio bih ga sa aforizmom.Kratka i jasna misao cini cuda u konverzaciji.Isto je i sa pogledom na zivot.Jednostavnost zahteva svodenje kompleksnih odnosa na jednostavne. Ukoliko uspete presli ste pola puta.
Zamislite da vas sutra nece biti.U trenu ste slobodni od svih gluposti koje Vas sputavaju. Ali mi mislimo i ponasamo se kao da cemo ziveti vecno.
I, na kraju,drage moje dame,iskustvo mi govori da ste najpozeljnije kada se "dajete cele". Steta, toliko retko da smo zaboravili da je moguce.
pozdrav
Z.

L2 је рекао...

Auuuuuuuuu,kakvo iznenađenje.
Pozdrav Milijani i Ljubiši koji svraćaju retko.

Muški oprostite,ne mogu da se suzdržim.Milijana neka si im rekla!!! Baš me briga zarazumevanje, slobodu i ostalo.Kako ne možemo da se damo celi.To ne možete Vi muški.Sram da Vas bude. Mi možemo. A ti Z. ne izigravaj đentlmena.. Nema tu vrdanja, retko, i sl. Može ili ne može. Budi jednostavan kada već pričaš o jednostavnosti. Reci može i tačka…haha .
Stvarno ste me zabrinuli. Ako nije istina ja onda gajim jednu veliku iluziju. Šta je sa našim osećanjima??? Postoji osećaj slobode. Kako da objasnim taj osećaj. Ako ste nakon neke muke udahnuli vazduh punim plućima i osetili olakšanje,nije li to osećaj oslobođenosti.To je taj trenutak. Sloboda. Lebdenje.Nirvana. Istina je da ne traje dugo. Tren ili dva. A šta je naš život nego niz trenutaka.
I kako Vam objasniti osećaj pune posvećenosti !!! Šta tu ima da se priča, razume ili ne. Zar to nije prosto, jednostavno, da ne može biti jednostavnije. I to su trenutci u kojima ne postoji ništa,apsolutno ništa..osim..nazovite to kako hoćete. Možda je u tome problem.
Nije da se ne razumemo. Ili ne osećamo isto, ili ne govorimo o istom.
pozdrav

Анониман је рекао...

Poštovana Milijana,

lepo ste se Vi poigrali rečima.Moram se pridružiti.Kakva je to sloboda koja ima ružnu stranu? Šta je u slobodi ružno? I ako je ružno zašto je biramo? Ako je biramo " obavezno" onda je pod moranjem ,nije slobodno.Ako je sloboda u nama onda je ne biramo obavezno), nego je imamo. Sve što imamo može nam se uzeti,pa i sloboda. Zato je "biti neslobodan (ne)moguće.

Evo, spreman sam za eksperiment.Prihvatiću davanje pa makar trajalo i satima heheee.

Ljubiša,
čovek je čovek ili nije.Sloboda ne zavisi samo od zajednice,ni od ljudi.Nismo mi ništa posebniji, ni bitniji od bilo čega u Prirodi. Ako od čega zavisimo to je ona,Priroda.Da ne idemo u detalje.
Pedja

SFINGA је рекао...

Peđa,
Ti bi da pređeš u tantriste?!! A? hehehe
Doduše, i to iskustvo je rajsko... A tamo kažu da je vladala sloboda, edenska. Pa kako ćete ovo razumeti? Hehehe... mene spopade tantrički smeh...
pozdrav

Анониман је рекао...

Ne,draga Sfinga, ja sam za to da pređemo sa teorije na praksu hehe...Raj ću shvatiti kao "davanje celog".Po Vašem ženskom razmišljanju.
pozdrav
Pedja

Анониман је рекао...

Pedja smiri hormone i usmeri se na tantru.To je nesto vise od tvoje balkanske prakse.Objasnice ti Sfinga hehe. Lepo je zamoli.
Uz sve umne napore ne shvatam "davanje celog".Ne bih se zbog dama izrazio kao Ljubisa (" te priče o davanju celog sebe i "lepotama" obostranog razumevanja u komunikacijama su obične budalaštine ljudskih uobrazilja").Covek je u pravu.Vi zene pridajete svemu malo vise znacenja,ili lepote (Li upotrebljava taj izraz). Osecamo kao i vi,malo smo tisi. Ne palimo prskalice, vatromet,ne slavimo kao praznik.

pozdrav
Z.

SFINGA је рекао...

Kad smo kod razumevanja, lepo je to Z objasnio: samo me lepo pitajte...hehehehe...

Čitajući ove vaše ideje oko "davanja celog sebe" jedino što mi je upalilo moždanu lampicu je ovaj "zec u žbunju". Na šta su dame mislile? A ni to nije baš bezazlena situacija, jer većina muškaraca se plaši da ne bude progutana u "žbunju". To je iskonski strah, nevidljiv. Ta manite, to je ženski mamac da bi dobile više. Pa čak ni u tantri nema tog besomučnog davanja. I ta i sve ostale varijante tog imaginarnog svesrdnog "celog" davanja zbilja spadaju u domen naučne fantastike i bajki. Ako damo celog sebe, onda dajemo baš sve, pa čak i ono najgore. Pa šta dobijete? Mačku u džaku! A upitajmo se a šta će onda nama ostati ako celog sebe damo?! Klasična fantazija! U potpunosti se slažem sa Ljubišom, i sa tobom, dragi Z. I nikakve veze nema da li je u pitanju muška ili ženska pamet. U pitanju su fantazije. E sad, da li sa prskalicama ili vatrometom, to već zavisi od efekta koji želimo da napravimo....hehehe... Doduše, fantazije u nekim sferama pružaju ono što realnost nikada neće moći. E tu žene prednjače. A vi frajeri, zahvalite nam se na tome...

Peđa, i ja sam za praksu. hehehe. U teoriji uvek postoji mogućnost nerazumevanja.

Nema smajlića da vidite kako se smeškam. Pozdravljam vas sve i ostajte zdravi i veseli...

Анониман је рекао...

Prijatelju moj,nemoj mi kazti da Ti znaš šta je tantra.A možda ja znam. Trudim se, nije da nije.Vidiš da je to senzibilna Sfingina duša osetila.
Avaj ljudi,Balkan je Balkan, istok je istok.Ne može naša ovca da bude ista kao njihova.Drugo podneblje,druga ispaša,drugačije i ovce i čobani.Sve.
Šalu na stranu.Kada bi ozbiljno razgovarali svi bi konstatovali da slobode nema.Ni u apsolutnom ni u relativnom značenju.NEMA.Drugo je sa osećanjima.I u zatvoru je moguće biti duhom slobodan.
pozdrav
Pedja

Анониман је рекао...

Pisali smo u isto vreme.Tako je to sa osećanjima.Setim se Sfinge i pre nego što trepnem okom, ona skokom.A piše o žbunju i nekom zecu i fantazijama.Sfinga, Sfinga,može to i bez fantaziranja.Posle mene bi tek fantazirala.Ne bi ti na pamet palo žbunje i zečevi. Nešto se nisam uneo u tu priču.
Pedja

SFINGA је рекао...

Šta ti radi telepatija!!! hehehe

Malo se šalim Peđa. A to nikakve veze nema sa osećanjima. Pusti osećanja i fantaziranja. Ovde se od oblandi ne vidi fil karamelica. Sve u duhu teme nerazumevanja. Valjda sam i na šaljiv način objasnila svoj stav o tom davanju, čega god. A ti Peđa, nemoj mnogo da se hvališ. Ne valja zbog zdravlja. Može da se pokvari stomak. hehehe...

Pozdrav

Анониман је рекао...

Izgleda da nas nekoliko " pije kafu" u isto vreme.
Davanje je vidim kao med.Spomeni tu rec i eto iskrica na sve strane.
Sfinga,
Mislis da nerazumevanja nema u praksi??? I nema besomucnog davanja??? Zasto besomucnog. Dovoljno je jako,prirodno osecanje.Ako nisi iskusila ne znaci da ne postoji.
Nisam nesto zahvalan na prskalicama. Uglavnom na prirodnosti i opustenosti.

Pedja,
Znamo se,pa da se ne ofiramo.Malo si profesionalno zastranio.Nisam ocekivao od tebe takve izjave. Koja crna sloboda u zatvoru. Zamisljam srednji vek,spravu za mucenje i slobodu u glavi. Nesto tu ne stima. Sve su to, sto rece Ljubisa,budalastine naseg uma.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Draga sfinga,
Naravno da se šalimo.U šali ima i malo istine...heheee...
Stari smo znanci pa necemo zameriti jedno drugom.Razumem ja tebe.
pozdrav
Pedja
Imam dobar želudac.Ne brini.

SFINGA је рекао...

Prijatna vam kafica...
Z, opet iskoči taj zec iz žbunja. hehehe.
Kažam vam lepo, ta priroda je čudo. Sve vrvi od zečeva. Sve ostalo što ide iz mozga je stvar asocijacija.
Peđa, kakva zameranja, nedaj bože! Drago mi je za tvoj želudac. A i za mozak!
Pozdrav

Анониман је рекао...

Uh, na trenutak se zbunih …sve te misli, reči, stavovi…
morala sam se vratiti na početak da se prisetim "zadate" teme.
I dok sam skrolovala na dole da dodam svoj komentar, shvatila
sam da kroz vaše reci prolazim kao kroz slike…zamagljene
osecanjem o svakom od Vas.
Ne znam da li anonimnost daje vise slobode (tj. oslobadja od odgovornosti prema drugima), ali usudicu se da te slike podelim sa vama.
Draga Sfinga ,
volela bih sa tobom da vrištim ispod mosta. (Oslobadjanje)
Poštovani Ljubiša,
sa Vama bih rado rešavala madjarsku kocku u prijatnoj tisini. I volela bih upoznati Vaš osmeh. (Skoncentrisanost i Mir)
Postovani Pedja,
sa Vama bi bio izazov spremati hranu za dvadeset ljudi sa rokom od
dva sata. (hahaha)
Poštovani Z,
sa Vama bih nesto jednostavno, kao na primer, skakanje sa litice uz
pomoć energetskih snopova - Kastanedinih.
A sad da se vratim na razumevanje...čini mi se da sam se malo zaigrala.
Ali...koliko god nam nekad nije bitno da li nas razumeju oni koji želimo da nas razumeju, uvek ostaje strah da necemo biti shvaćeni. Posebno kad se radi o stvarima koje su na ivici ...(otud ne odoleh strahu i obavezi i vratih se na gornji text da dodam objašnjenja u zagradama. Za svaki slučaj. Nikad se ne zna)
Draga Liv,
divno i lako je biti gost, kada si ti domacin i kad priredjuješ ovako bogate trpeze.
Pozdrav Milijana

L2 је рекао...

I ja ću kao Milijana izbeći maglu teorije. Radije bih da otopimo razumevanje i sručimo u fantaziju “ noćašnjeg mirisa trešanja”. Ne znam da delim, zaboravila sam, neću da delim, hoću celinu pa makar bila celina iluzije,fantazije, komunikacije. Ja je imam i neću da je ispustim, a Vi kako hoćete. Ne propuštajte Milijanin poziv, vrištite, skačite, ukrstite okuse u loncu, zavrtite mađarsku kocku i odmaknite se od ivice ali ne gledajte u njene zagrade. Ako niste razumeli, ako nemate u sebi dar letenja, nije sve izgubljeno. Ništa Vas ne košta da probate.Zatvorite oči i poletite.
Evo milijana i ja ćemo Vas držati za ruke, a verujem i Sfinga haha..
E ludosti, ludosti...Moram ja malo da poletim, šta da Vam kažem.Preporučujem onima koji nisu probali tabletu protiv ..komešanja u stomaku. Za svaki slučaj..haha..

Анониман је рекао...

Milijana nije pošteno.Zašto meni lonac.Lepo se ponudim ceo,a ti mene u lonac.Pored,izvinjavam se. Snašao bih se ja, znaju to moji drugari. Specijalista sam za ishranu u divljini, heheeee..Samo uz nož.I smokvin list.Mislim od odeće. Računaj da ćeš i ti morati pod smokvin list.I onih dvadeset.
Zaista mi je prijala ova veče.

Li,
letim ja sa tobom odavno. Da ne letim ne bih dolazio ovamo. I sam se sebi čudim.Čudo si ti.
Pedja

Анониман је рекао...

A da skocimo do u Atlasa,uletimo u protonske snopove i prepustimo teraskalnoj energiji. Kastanedine litice ili Cern, svejedno.Vazni smo mi.
Sfinga objasni ljudima zbunje i zeceve.Mozda se spuste sa oblaka.Sala.
Bilo je sa vama lepo i bez zatvaranja ociju. Laku noc svima.
pozdrav
Z.

SFINGA је рекао...

Lepo spavajte i Anđele sanjajte. A oni će vam pozajmiti krila, pa letite gde god vam je volja. Prijatno!

Анониман је рекао...

Ko leti taj i sleti.

L2 је рекао...

"Ko leti taj i sleti".

Haha..ala me čovek nasmeja.

Постави коментар