среда, 29. децембар 2010.

O mojim političkim komentarima

  Politički komentari, koje sam se usudila izneti na  blogu, niti su zamišljenji, niti su u konačnoj formi, ozbiljniji pokušaji  prodora u  izabranu političku temu ili događaj. Za bilo kakav ozbiljan pristup neophodno je imati  jasnu sopstvenu ideološku platformu, što ja nemam, mora se biti celovitije informisan o svetskim i lokalnim političkim kretanjima, što mi je nedostupno, i  biti dovoljno upućen u aktuelnu  teorijsku misao. Nabrojala sam tek par elemenata koje zahteva  kultura pisane reči, bilo da govorimo o politici ili nekom drugom području.
Zašto pre svega kultura ? Zato što mi, koji cenimo kulturu ponašanja, vidimo u nekulturi uzrok hrabrosti onih koji slobodu misli zloupotrebljavaju  bez elementarne stručne, etičke, i moralne odgovornosti. Mada stručno inferiorni pojedinci uzimaju sebi za pravo da zasecaju u sve društvene pore, u dela i život pojedinaca, obi;no na bazi zdravorazumskog, najčešće  nedovoljno stručnog i politički devijantnog  misaonog pogleda. Ovakvim umovanjima psihopatološka slika našeg ukupnog stanja se dalje bolesno nadograđuje i preti da zagluši i ono malo svetlih primera blistavih stručnih analiza.

Na kraju  takvih priča nalazi se  početak.  Vrtimo se u začaranom krugu obmane koju, uhvaćeni  u mrežu sopstvenog neznanja i osećanja nemoći, prebacujemo sa jednih na leđa drugih,  nesvesni da smo i sami sudionici te igre. To je slika stanja u, do apsurda proširenom, političkom miljeu. Nisu nam dovoljni političari nego se sami uprežemo  u mehanizam politike. 
Naše političke procene postaju karikaturalni  likovi nas samih. Zhvaljujući nama uzroci, posledice, te sama stvarnost, sve više liče na egzotične svetove u kojima se  krećemo kao zalutali turisti. Sami stvaramo nove haose. Ulazimo dobrovoljno i samouvereno u lavirinte iz kojih nema šanse da izađemo. 

Ovo  nije elitistički stav prema političkom angažmanu kojim se negiraju svi populistički stavovi  izvan struke. Za mene je politika, koja je prerasla u profesiju, najapsurdniji izum ljudske gluposti. Ne priznajem politiku kao struku, niti ima potrebe da se ona profesionalizuje.
U opštem šarenilu, uz  mnoge instant zahvate scribomana, koji za sobom ostavljaju strašila pisane reći, moguće je naići i na bisere visprenih ljudskih umova. Pred iskrenim, a lucidnim  prodorima uma, moja  kritićka oštrica otupljuje. Mada predvidivo površni, bez ozbiljnijih pretenzija i u principu  neprihvatljivi sa  bilo kog relevantnijeg aspekta, mene ovakvi performansi  privlače. Ukoliko  su originalni  i iskreni. Takve priloge čitam sa užitkom.

                     
                                Britkim mislima  Šo Bernarda završavam ovaj item.

Džordž Bernard Šo
(26. jul 1856 – 2. novembar 1950)



* Životinje su mi prijatelji... a ja ne jedem svoje prijatelje.

* Malo znanja je opasno, ali taj rizik moramo preuzeti, jer naše velike glave samo malo znanja i mogu da podnesu.

* Život nije pronalaženje
sebe. Život je stvaranje samoga sebe.

* Celoga života zapljuskivali su me talasi naglašenih osećanja i svaki korak napred koji sam učinio, učinio sam uprkos njima.


* Kapitalizam je uništio našu veru u efikasnu vlast iza koje se ne krije lični interes, potpomognut silom.

* Demokratija se stara da nama upravlja upravo onakva vlada kakvu zaslužujemo.

* ... Ako ljudi postignu manje od najboljeg, a to manje je istovremeno i rđavo i samodopadljivo, ja ih mrzim, gnušam ih se, gadim, čeznem da ih raščerečim i da ih u komadima razbacam po pozornici ili podijumu.

* Moja reputacija raste sa svakim novim neuspehom.

* Postao sam član redakcije novog dnevnog lista kao pisac uvodnika. Moji podvizi na ovom polju izazvali su užas i pometnju, pa je moj predlog da pažnju usmerim ka muzičkoj kritici bio pozdravljen s neizrecivim olakšanjem, pošto se za taj posao povremeno ludilo smatralo preimućstvom.

* Cenzura se završava sa logičkim savršenstvom po kojem ljudi smeju da čitaju samo one knjige koje niko ne želi da čita.

* Mašta je početak stvaranja. Prvo izmaštate ono što želite, potom postajete ono što ste zamislili, i na kraju stvarate ono što ste postali.


* Pametne i zgodne žene ne žele da glasaju; one dopuštaju muškarcima da vladaju sve dok one vladaju njima.

* Mnogi urednici ne veruju da se to može postići. Ali većina urednika i ne zna kako se uređuje.

* To je, pazite, čista istina, a ne ekstravagantnost koju sam prigodno izmislio. Dodajem ovo uveravanje zato što - premda uvek mogu postići da moje nastranosti izgledaju uverljivo - ne mogu to isto postići i sa istinom.

* Oh, tigar će vas voleti. Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani.

* Nedostatak novca je koren svakog zla.

* Nauka nikada ne reši neki problem a da ne stvori deset novih.

* Ona je izgubila veštinu konverzacije, ali nažalost, ne i moć govora.

* Niko ne veruje da Biblija kaže ono što misli: svi veruju da ona govori ono što oni misle.

* Razuman čovek pokušava da se prilagodi svetu; nerazumna osoba istrajava u pokušajima da svet prilagodi sebi. Stoga sav napredak leži u rukama nerazumnih ljudi.

* Manjina je ponekad u pravu, ali većina uvek greši

* Statistika dokazuje da oni koji se odviknu od jela, umiru.

* Mi nismo mudri zahvaljujući sećanju na prošlost, već zbog odgovornosti prema budućnosti.

* Ne mogu oprostiti Alfredu Nobelu što je izumeo dinamit, ali samo je đavo u ljudskom obličju mogao izumeti Nobelovu nagradu.

* Moć ispravnog posmatranja stvari uobičajeno nazivaju
cinizmom oni ljudi koji tu moć nemaju

Нема коментара:

Постави коментар