уторак, 4. април 2023.

Denacifikacija 1 - okupacija teritorija

 





Pismo stalnog predstavnika od 24. februara 2022 Ruske Federacije Ujedinjenim narodima upućeno Generalniom sekretaru.

Čast mi je proslediti vam tekst obraćanja predsednika Ruske Federacije, Vladimira Putina, građanima Rusije, obaveštavajući ih o merama preduzete u skladu s člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda u ostvarivanju prava na samoodbranu (vidi prilog).Zamolio bih vas da podelite ovo pismo i njegov aneks kao dokument Veća sigurnosti.

(Potpisao) Vasilij Nebenzja

(  na engleskom UN Doc S/2022/154 ). 


 Denacifikacija - termin 

 Termin denacifikacija,  kao pravni termin, skovan je pre kapitulacije nemačke vojske u Pentagonu 1943. To je bila suština termina:  pročišćenje posleratnog nemačkog pravnog sistema.

   Formalno politika denacifikacije skovana je u toku Konferencija u Jalti 11. marta 1945. kada su saveznički lideri složili da je u obnovi Nemačke potrebno brisanje svih tragova nacizma. Privođenjem pred lice pravde ljudi direktno odgovornih za zločine nije podrazumevalo neophodno očišćenje društva od nemačke politike, tj. ideologije i uticaja koji je ona izvršila. 
    Ova politiku je potvrđena 2. avgusta 1945. godine u Potsdamu.  Nemačko društvo je trebalo "očistiti"od nacističkih elemenata i "preodgojiti". 


1. KONVENCIJA O POŠTOVANJU ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA 

Posleratna Nemačka

      Kada su saveznici okupirali Nemačku, morali su se suočiti s dilemom da li da održe nacistički pravni režim na snazi ili da ispoštuju član 43. Haške uredne iz 1907-godine. 

________________________________________________ 

Konvencija (IV) o poštovanju zakona i običaja ratovanja na kopnu i njen aneks: 
Propisi koji se odnose na zakone i običaje ratovanja na kopnu. Hag, 18. oktobar 1907.

čl. 43  
  Prema ovom članu okupaciona sila će „preduzeti sve mere koje su u njenoj moći da obnovi i osigura, koliko god je to moguće, javni red i [građanski život], poštujući, osim ako nije apsolutno sprečena, zakone koji su na snazi u zemlji.'( čl. 43
________________________________________________


    Saveznici su svesno prekršile član 43. sa objašnjenjem da su bili "apsolutno sprečeni" da ga ispoštuju, s obzirom na zakone koji su se odnosili na Nacističku partiju i druge nacističke organizacije i "nirnberške" rasne zakone" (770).  Slične argumente su izneli kako bi opravdali i defašizaciju Italije, proces koji je uključivao značajnu reformu lokalnog zakonodavstva. Denacifikacija i defašizacija su razlog koji je omogućio izmenu zakona na snazi na okupiranim teritorijama. 

    1949. godine  čl. 43.  Haške konvencije je dopunjen  ( čl. 154 ,  Konvencija o zaštiti civilnih lica  u vreme rata ) tako da je pravno omogućeno da okupaciona sila  može usvojiti nove zakone 'koji su ključni da bi omogućili  da se ispune sve obaveze prema ovoj Konvenciji.

      Posleratni ali i savremeni naučnici su saglasni da su gnusni nemački zakoni predstavljali pretnju javnom poretku okupirane teritorije i sigurnosti okupatorskih sila, tj. da je bila neophodna denacifikacija koja je podrazumevala ne samo izmenu pravnih akata već i mnogo više. Međutim,  proces denacifikacije Nemačke dugo vremena je bio nedovoljno istražen. Šta se stvarno dešavalo pod okriljem sveukupne politike otkriva se postepeno,  razotkrivaju se mitovi o besprekornoj politici i decenijama dobrih dela. Denaficikacija je bila daleko složenija nego što se o njoj  pričalo na engleskom govornom području i daleko od uspeha i mudre politike Amerikanaca, Britanaca, pa čak i Francuza. To je vrlo interesantna buduća tema. 
 

     ( U nekoliko evropskih zemalja sa snažnom nacističkom ili fašističkom strankom sprovedene su TAKOĐE neke mere denacifikacije. U Francuskoj je proces nazvan épuration légale ( pravno čišćenje ). Ratni zarobljenici koji su držani u pritvoru u savezničkim zemljama također su bili podvrgnuti kvalifikacijama denacifikacije pre nego što su vraćeni u svoje zemlje. Denacifikacija je praktikovana i u mnogim zemljama koje su bile pod nemačkom okupacijom, uključujući Belgiju, Norvešku, Grčku)  

 Posleratni Irak 

      U sklopu pomenute Konvencije i  prakse iza drugog svetskog rata  treba svakako podsetiti na okupaciju Iraka od strane Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva 2003. i 2004. godine, kada je u Iraku bilo značajnog odstupanja od  Konvencija  o okupiranoj teritoriji iz 1907  i  izmenama iste od  1949. godine.  Razlog za drastične izmene , ustvari kršenje Konvencije, podveden je pod termin debaatifikacija, odnosno potrebu da se zakonodavstvo i administracija Iraka očiste od veza sa Baas strankom Sadama Huseina (vidi Privremeni organ koalicije, Naredba
    Pojmovi „debaatifikacija“ i „denacifikacija“ zajedno u istoj rečenici prvi put su se pojavili u američkim medijima mesec dana pre invazije. Planirano, kao i sam rat.

Po mnogim izvorima u Iraku su preduzete reforme velikih razmera koje su prelazile dozvoljeno članom 43. Haške konvencije iz 1907. i članom 64 (II) IV Ženevske konvencije iz 1949., to jest izvan onoga što je dozvoljeno međunarodnim pravom. Ove izmene su preduzete pod okriljem SB UN-a, pod upitnim zakonskim ovlaštenjem SBUN-a. 

  kako god:

argument debaatifikacije modelovan je po uzoru na denacifikacijsku i defašizaciju.

Zašto je denacifikacija Ukrajine jedina pod znakom pitanja?

2. OKUPACIJA TERITORIJA

  Pre odgovora na gore postavljeno pitanje treba podsetiti da prisajedinjenje Krima nije priznato od međunarodne zajednice te se Krim podvodi pod okupiranu teritoriju, to znači da bi po postojećim Konvencijama Rusija trebala poštovati napred navedenu Konvenciju a ona je primenila svoj pravni poredak na to područje. 

    Isto vredi i za Ukrajinu, delove koji su pripojeni Rusiji, bez obzira na referendum za priključenje. Navodno u ovom slučaju, otcepljenja,   nije bilo osnova po principima samoopredeljenja naroda za otcepljenje. 

Denacifikacija Ukrajine ?

     Bez obzira na opravdanost ili ne specijalne operacije Rusije ( takođe pravno sporno kod bombardovanja Srbije) postavlja se ono prethodno postavljeno pitanje:  Zašto se samo u primeru Ukrajine treba ispoštovati Konvencija?  
    Nadovezujući se na presedane u Nemačkoj i Italiji nakon Drugog svetskog rata, Kambodži nakon invazije Vijetnama 1978. , i Iraka pod okupacijom SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, politička retorika denacifikacije sugeriše da se lokalno zakonodavstvo na okupiranoj teritoriji može menjati izvan onoga što je dozvoljeno  Haškom i Ženevskom konferencijom.

     Pravnici bi uspešnije mogli da objasne fenomen navedenih " presedana", tj. podvedu primer Ukrajine pod precedentno pravo ( pogotovo u slučaju jasnog učešća UN i njenih odgovarajućih pravnih odluka) . 
   I bez toga je jasno da je denacifikacija imala uticaj na međunarodni pravni diskurs i da je isti primenljiv na specijalnu operaciju Ukrajine od strane Rusije, posebno u pogledu zakona o okupaciji. 

     Denacifikacija nije politička floskula kako je prikazuju zapadni mediji , ili propagandni argument nalik na ' reductio ad Hitlerum'. 1) Neverovatno je kakve sve gluposti izbacuju zapadnjački istoričari, političari i sl. u pokušaju da primer Ukrajine izopšte iz zapadnjačke prakse denacifikacije posle drugog svetskog rata. Umesto termina denacifikacija Rusija je komotno mogla upotrebiti termin debanderizacija , ali je bilo daleko ispravnije upotrebiti već ustaljeni termin mada  neki preko termina osporavaju postojanje nacizma u Ukrajini.  2)

      Ukrajina je primer koji ukazuje na potrebu da se ponovo ispitaju "nacistički, fašistički i ini ekstremni nacionalni" diskursi koji opsedaju nacije čak i danas. Dokumenti istorijskih suđenja, kao što je Nirnberg, nude uvid, o tome šta je dovelo jedan narod do nečuvenih zločina i zašto se  istorija ponavlja. 
     Da li su današnji političari i mas mediji manipulišući umovima snažnom propagandom protiv svega ruskog pripremili put atmosferi koja u pozadini specijalne operacije sve više liči na onu nacističku, kolektivnu maniju? Biće da smo tu negde. Bez ikakve sumnje.         
 

 ___________________ 

 1) Time, - Putin zloupotrebljava izraz "denacificirati....
               - Istoričari ističu da se denacifikacija odnosi na određeni trenutak u posleratnoj eri (odvojen je od istorije oko nacističkog režima 1930-ih i 1940-ih)...
                - Timothy Snyder, stručnjak za Ukrajinu i autor knjige Put do neslobode: Rusija, Evropa, Amerika: „Nacista može biti samo Nemac“,.."Ne možete denacizirati kada nema nacista.”

2) "Kada su vesti izbile, kopredsedavajući Helsinške komisije, predstavnik Steve Cohen, odmah je osudio tu izjavu. „Kao i gospodin Zelenski, ja sam Jevrej; Nacisti ubijaju Jevreje”, rekao je. ( izvor


                                             

1 коментар:

Анониман је рекао...

Vredna informacija. Putinovo pozivanje na presedan Kosova izazvao je negodovanje. Gde su bili srpski pravnici da podsete na posleratnu praksu? Sramota!
Pesnik u prolazu

Постави коментар