петак, 21. април 2023.

Posleratna Nemačka- Umesto demilitarizacije centar nove vojne mašinerije

 

  Predsednik Savezne Republike Nemačke, Nj.E. g. Theodor Heuss, potpisuje Instrument o pristupanju svoje zemlje NATO-u u Bonu 19. aprila 1955. godine. 


 CILJEVI ORGANIZACIJE SEVERNO ATLANTSKOG PAKTA – 
POSEBNO NJENI ČISTO ODBRAMBENI ZADACI– SU, S 
OBZIROM NA SVETSKU POLITIČKU NAPETOST,  U 
POTPUNOM SKLADU S PRIRODNIM INTERESOM
NEMAČKOG NARODA KOJI JE, NAKON STRAŠNOG 
ISKUSTVA STEČENOG U DVA SVETSKA RATA, ŽUDI ŽARKO
KAO I SVAKA DRUGA NACIJA NA SVETU ZA SIGURNOŠĆU 
I MIROM.

Konrad Adenauer, kancelar Savezne Republike Nemačke u govoru o pristupanju Zapadne Nemačke NATO-u Pariz, 9. maja 1955 
Poznata je još jedna njegova izjava: „Ne zaboravite da sam ja jedini kancelar kojg je Nemačka ikada imala i koji je više voleo jedinstvo Evrope nego jedinstvo njegove zemlje."(izvor


Nakon 1989. godine, svima je odmah bilo na umu: da li bi NATO, uprkos vrlo impresivnom dosijeu, treba da opstane. Zašto bi opstao, ako se njegov pandan, Varšavski pakt, raspao u zimu 1990. i proleće 1991. Ako nema Varšavskog pakta, čemu treba pandan na Zapadu? 
     Zapad nije verovao da je nestanak SSSR-a nestanak komunizma a time doba u kojem će saveznici moći živeti bez oružanih snaga, ili bez zaštite. Der Spiegel, nemački informativni magazin je naslovnici, napisao da možemo da se rešimo vojske, da nam više nisu potrebne. Ali NATO kao glavna vojna snaga nije bio samo vojni savez. Od samog početka to je bio i politički pakt


  1945 

      Napetost između Sjedinjenih Država i onoga što će postati Sovjetski Savez pojavila se tokom kraja Prvog svetskog rata koji se poklopio s Ruskom revolucijom. Revolucija je dovela do uspostavljanja nove socijalističke vlade u Rusiji. Strah da bi se socijalistička revolucionarna misao mogla proširiti daleko izvan granica Rusije zabrinuo je Sjedinjene Države. Tokom naredne dve decenije postojao je mir, ali sumnje nisu nestale. Tokom ovog vremenskog perioda, do dve trećine ukupnog američkog izvoza poljoprivrednih i metalnih mašina bilo je poslano u Rusiju. Međutim, ekonomski odnosi nisu se pretvorili u diplomatske veze.

     Drugo svetski rat je je nametnuo Nemačku kao neprijatelja obema stranama. Nakon rata staro nepoverenje se obnovilo i pojačalo. Na Potsdamskoj konferenciji, u leto 1945. godine, tri savezničke sile Sjedinjene Države, Velika Britanija i Sovjetski Savez sastale su se kako bi pregovarale o uslovima oko postratnih planova za demilitarizaciju. Izostao je plan za istočnu Evropu i pridodati deo Nemačke.

Nemačka kao poprište interesa 

     Odnos među saveznicima se dodatno pogoršao 1948. Sovjeti su se povukli iz Savezničkog kontrolnog veća nakon što su saznali za savezničke predloge za stvaranje nove zapadnonemačke države i te iste godine blokirali su Berlin. Započela je misija preostalih saveznika za snabdevanje grada vazdušnim putem. Dana maja 1949. Sovjeti su ukinuli blokadu Zapadnog Berlina. 
    Nerposredno iza tri zapadne okupacione zone spojene su u Saveznu Republiku Nemačku (Zapadna Nemačka). Sovjeti su sledili primer u oktobru 1949. sa uspostavljanjem Nemačke Demokratske Republike (Istočna Nemačka) i u svrhu odbrane formiran je NATO. Zapadna Nemačka se pridružila NATO-u 1955. Kao odgovor, države istočne Evrope formirale su Varšavski pakt. 

     Već te 1949. sve je bilo usmereno na rat- radilo se o pripremama ne samo za mogući rat, već za stvarni rat. Rat bi bio kratak i krvav. 

 
 Politički pakt na duže vreme 

   Osnivanje  NATO-a. nije bila zasnovana samo na nadmoćnoj sovjetskoj vojnoj moći, već i na percepciji da će evropske zemlje biti preslabe ekonomski, preslabe u sigurnosnom smislu, previše podeljene da bi mogle izdržati sovjetski politički uticaj na domaćem planu, koliko i vojni pritisak na njihove granice. Retko gde možete naći objektivan opis stvaranja i uloge NATO.a 

Evo jednog primera ( pre ukrajinske krize!!!!) 

     "Ugovor ( članica) je ostavljen namerno nejasan. Za razliku od mnogih drugih ugovora, sadrži samo desetak članova. Nigde u Ugovoru se ne spominje Sovjetski Savez. Zaista, Atlantski pakt je osmišljen da pokrije evropske zemlje od bilo koje vrste pretnji ili nestabilnosti, ili da bude spreman za konsultacije o sigurnosnim razvojima bilo gde u svetu...pokazalo proročkim jer labavost Ugovora, nespecifičnost Ugovora, omogućila je NATO-u, od kraja Hladnog rata, da preuzme pitanja u drugim delovima sveta, bilo na Balkanu ili Avganistanu, da se konsultuju o svim vrstama problema, kao što su terorizam ili oružje za masovno uništenje koje antisovjetski pakt, u klasičnom smislu te reči, nikada ne bi imao dao nam pravni osnov za to." izvor

    Nemačka- vojni centar NATO snaga 

     Pre rata Sovjetska armija je brojala 12,5 miliona vojnika. Iako su toko rata imali ogroman broj žrtava godine i dalje su nadmašili zapadne vojne jedinice u Evropi za deset prema jedan. 1949. godine Sovjetski savez je uspešno testirao vlastito nuklearno oružje i preko noći postao nuklearna sila, vojno ravnopravna Americi. Sa pojavom sovjetskog nuklearnog naoružanja Zapad je bio potpuno ubeđen da će Sovjetski savez izvršiti invaziju na Zapadnu Nemačku. Amerika je već imala ispostave u Evropi, sada je otvorila nove. Najvažnije Amerika je izdvajala ogromna sredstva za finansiranje. "Smatrali su da su finansije  neka vrsta trajnog Marshallovog plana za NATO. 
 
 

                                           Vojnici stižu u Bremerhaven, Nemačka, 1947. 

      Sedma armija je osnovala svoj štab u Štutgartu sa primarnom misijom obuke i borbene gotovosti. 1. januara 1951. god. vojna snaga Sedme armije je iznosila preko 44.000 vojnika, a do kraja godine broj je dostigao preko 160.000 vojnika. 
       Počevši od bukvalno nula vojnog osoblja, u roku od dve godine od svog pristupanja Zapadna Nemačka je bila u mogućnosti da doprinese desetinama hiljada dodatnih snaga u redove NATO-a
   U 1980-im, Bundeswehr je imao:  
- 12 armijskih divizija sa 36 brigada i daleko više od 7.000 borbenih tenkova, oklopnih borbenih vozila pešaštva i drugih tenkova; 
- 15 letećih borbenih jedinica u ratnom vazduhoplovstvu i mornarici sa oko 1.000 borbenih aviona; 
- 18 raketnih bataljona zemlja-vazduh i mornaričke jedinice sa oko 40 raketnih čamaca i 24 podmornice, kao i nekoliko razarača i fregata. ( izvor
  Kasnije je sedište Evropske komande SAD (EUCOM) takodje smesteno u Štutgartu, sa 51 zemljom u svojoj zoni odgovornosti. Ovde deluje i Američka afrička komanda (AFRICOM), pošto „nijedna država na Crnom kontinentu nije dala dozvolu za raspoređivanje“. Dakle Bundesver je dao veliki doprinos kopnenom sistemu vazdušne odbrane NATO-a, njegovim borbenim avionima, pomorskim snagama i, posebno, njegovim pomorskim snagama u Baltičkom moru.
 Nemacka je  zapravo postala  okosnica NATO-ovih odbrambenih snaga u Evropi. Njegov materijalni i kadrovski doprinos, čak i samo kopnenim snagama NATO-a i integrisanoj protivvazdušnoj odbrani u srednjoj Evropi iznosi  oko 50 odsto.  Već je tokom Hladnog rata, do 1970-ih, Bundeswehr postao   najveća zapadnoevropska oružana snaga nakon SAD-a snaga u EU,  daleko ispred britanskih, pa čak i francuskih oružanih snaga. 
 
Promena uvođenjem nuklearnog naoružanja 

     Tokom Hladnog rata nastojalo su održati borbenu gotovost neophodnu za odgovor na hitan slučaj u roku od nekoliko sati. Vojnici su održavali 24-časovno bdjenje na osmatračnicima duž granice, džipovi i oklopna vozila svakodnevno su pokrivali celu granicu najmanje dva puta dnevno, jednom danju i jednom noću. Rutinski su održavane vežbe, okupljanje osoblja i opreme, pakovanje i utovar zaliha i municije, te premeštanje svega u simulirane prostore za okupljanje. Zahtev je bio da cela Sedma armija krene u roku od dva sata od uzbune. 
    Strah od napada ( klasičnim naoružanjem)  ubrzo se proširio na strah od nuklearnog naoružanja. Kao rezultat toga, vojska se počela više usmeravati na atomsko oružje, fokusirajući veliku pažnju na razvoj i nabavku raketa, projektila.Tako je došlo do razvoja i manjeg, prenosivog sistema nuklearnog oružja (Davy Crockett) koji su odmah instalirani u Zapadnoj Nemačkoj. U radijusu od četvrt milje smrtonosno bi pogađalo svaku osobu, a one u krugu od 500 stopa izložila bi radijaciji koja bi ih ubila u roku od nekoliko minuta ili sati, čak i u zaštiti oklopnog tenka.
                                                                    

                                 
Tročlana posada sprema se da ispali Davy Crockett u decembru 1959.


      Raspoređivanje nuklearnog oružja dovelo je do masovnih mirovnih demonstracija u Nemačkoj ali i severnoj Evropi, i zapamćene su kao „Euro-raketna kriza“. Protivljenje NATO je sada dobilo potpuno novu dimenziju, često okupljajući desetine hiljada vatrenih demonstranata. Zelena stranka proizašla je iz mirovnog pokreta i snažno je izrazila svoje protivljenje nuklearnom oružju. Postala je moćna politička snaga ranih 1980-ih, prikupivši ogromnu podršku javnosti. Danas je ta stranka jedna od ratobornijih. Mirovni pokret je kreirao Krefelderov apel, koji je pozvao saveznu vladu da povuče svoju podršku raspoređivanja Pershing II i krstarećih projektila u srednjoj Evropi. U apelu se takođe pozivalo da vlada usvoji stav za koji se ne može sumnjati da vodi ponovnoj trci u naoružanju.


Proširenje 

U suštini, ono što je NATO nameravao da uradi nakon hladnog rata jeste da pokaže da može da projektuje na Istok "stabilnost i bezbednost" koju su do sada mogle da uživaju samo članice NATO-a na Zapadu.

    Samit NATO-a u Briselu 1994. doveo je do velikih pomeranja uticaja. Pokrenuto je Partnerstvo za mir.   Programom su uključena nezamisliva područja, Kavkaz i Centralna Azija, u drugom obliku na sedam zemalja Mediterana i Bliskog istoka.  I Švajcarska se pridružila NATO-ovom Partnerstvu za mir godinama pre nego što se pridružila Ujedinjenim nacijama. U okviru Partnerstva za mir Švajcarska je poslala naoružane trupe van svojih granica po prvi put od kraja 18. veka

U već navedenom izvoru piše doslovno : 

"Čak su i Srbija i Crna Gora, jedine zemlje protiv koje je NATO ikada vodio sukob u svojoj istoriji 1989. godine, pristale da budu deo njega. " 

Da, tako se Srbija zahvaljujući politici zagovornika Zapada, a ponajviše vođena sopstvenom, ličnom koristi, pridružila savezu koji je tokom NATO bombardovanja bacio 15 tona osiromašenog uranijumačije je vreme raspadanja četiri i po milijarde godina. Nuklearni fizičar Vladimir Ajdačić je upozorio da se u područjima gde je bačeno najviše osiromašenog uranijuma, uočene genske mutacije na životinjama. On je ukazao da će nešto tako zadesiti i srpsko stanovništvo. Najviše ove municije bačeno je na Irak.Istraživanja koja su kasnije rađena pokazala su da su potomci američkih vojnika, koji su boravili u Iraku, u 67 odsto slučajeva imali genske deformacije. Prema podacima Udruženja žrtava osiromašenog uranijuma, preko 300 vojnika, koji su bili pripadnici NATO trupa, umrlo je od raznih vrsta tumora, dominantno limfnih žlezda, dok je preko 3.600 obolelo. Podaci Instituta za javno zdravlje Srbije "Dr MIlan Jovanović- Batut" pokazali su da je nakon deset godina broj obolelih od leukemija i limfoma povećan za 110 odsto, dok je broj umrlih od ovih bolesti povećan za 180 odsto. 

UKRAJINA 

Ukrajina danas je potvrda plana Amerike o Nemačkoj kao centralnoj zoni NATO snaga, ustvari americkih.

2021. tamo je bilo 119 američkih vojnih baza. Najveći i najpoznatiji od njih je Ramštajn, sedište američkog vazduhoplovstva u Evropi. Međutim, trenutno je ključna baza Visbaden-Erbenhajm, odakle se „vodi rat u Ukrajini“. Ovde se nalazi štab, gde se koordinišu isporuke naoružanja, što je neophodno, jer četrdeset zemalja pruža različite vidove vojne podrške Ukrajini. Ovde se odvija i borbena obuka ukrajinskih vojnika, od kojih su se poslednje dve hiljade već vratile na front.

U ovoj bazi, Pentagon je otvorio svojevrsno diplomatsko predstavništvo, gde je stacionirano dvesta visokorangiranih vojnih lica. Ovde je stacionirana i Grupa za bezbednosnu pomoć Ukrajine (SAGU).

O svemu ovome je pisala istoričarka Irene Rab, u članku za mađarsko izdanje „Magiar Hirlap“.

„Postoji osećaj da je strateški cilj Sjedinjenih Država da uvuku Nemačku, a samim tim i Evropu, direktno u vojni sukob. Drugim rečima, to bi moglo značiti pokretanje rata u Evropi“, prenosi „Magiar Hirlap“.

"Malo ljudi je svesno opasnosti u kojoj se nalaze. Čini se, da se nad glavama nemačkih političara uspostavlja vrhovna komanda NATO-a i SAD u Nemačkoj, bez obzira na interese nemačkog naroda, kao da je i dalje na snazi takozvani okupacioni zakon posle Drugog svetskog rata. Kao da Nemačka nije samostalna država svojom voljom, ili su možda njihovi političari sklopili zakulisni dogovor, čiji sadržaj ne znamo?” piše mađarsko izdanje.

U svakom slučaju, u Vladi SR Nemačke, gde su se glasno čule parole o stvaranju sveta bez oružja, sada se, zahvaljujući SAD, zalažu za „nametanje mira silom oružja“.

                                                                                 


18 коментара:

Анониман је рекао...

Најновији подаци o Србији : укупна количина убојних средстава које користи НАТО процењује се између 22.000 и 79.000 тона, погођено је 78 индустријских локација и 42 енергетска постројења, али и најмање 13 националних паркова и резервата природе - између осталих, Тара, Копаоник, Фрушка гора, Шар - планина и Вршачке планине. Одлична серија текстова!

Ј. Б

Анониман је рекао...

Nadam se da je ovo sa Rusko- ukrajinskom intervencijom poslednji čin pred ispostavu računa.
Pedja

Анониман је рекао...

Moj prijatelju, ovo su tek pocetne promene, prepakivanje tek sledi.
Z.

Анониман је рекао...

Primer kako se uvozi zavisnost. Svi savezi pa i ovaj ukidaju suverenitet. Angela Merkel je davno izjavila je da nacionalne države moraju biti spremne da predaju svoj suverenitet. Ako je neko imao dilemu o zbivanjima u svetu i kuda ona vode sa najodgovornijeg mesta, precizno, potvrđeno je o čemu se radi i ka čemu se ide, već se i stiglo. A u narodu MUK. U ime koga je govorila? Prekoatlantski saveznik je snimao njene razgovore, bez pitanja, raspoređuje i danas vojne snage efektivno na njenoj teritoriji, oni su pod okupacijom i danas. AV i pored moratorijuma organizuje NATO vežbe? Niti je Srbija u NATO savezu, ni u EU, a sprovodi njihovu politiku. Maršalov plan je postao princip okupacije, Srbija bi se zaustavila da nema priliv finasija iz EU, a ova iz SAD.
XXX

Анониман је рекао...

Идентично jе и са Французима. И они даље мисле да су победници у Другом светском рату, нико не везује да је таква победа резултирала урушавањем суверенитета. Постоји слична изјава Макрона о национализму као издаји, или, у Француској нема француске културе, већ само културе ван Француске! Француски национализам није балкански концепт. Француски национализам подразумева идеју целовите структуре националне, суверене државе са коренима који сежу до Велике револуције, производ je развијене фазе монархизма. Један француски пријатељ ми је рекао сви француски краљеви се окрећу у гробовима... да не спомињем Робеспјера и Наполеона. За кога сви ти људи раде, ако не раде за оне који су их бирали, Французе, Немце, у Србији Србе, раде за наднационалне институције, организације, форумe итд.
Ј. Б.

Анониман је рекао...

Da od 2009. godine ponovo. Stari, pametni de Gol, poslednji veliki lider Evrope. On je shvatio da je uticaj Amerike poguban i svoju odluku je objasnio kao nuždu kojom štiti nezavisnost zemlje od Amerike. 1966. Francuska je ponovno uspostavila normalno stanje nacionalnog suvereniteta, nije postala američki protektorat kao danas cela Evropa. Tramp se hteo osloboditi velikog uticaja NATO.-a. Tramp nije verovao u NATO i u sposobnost Alijanse da osigura bezbednost Amerike. NATO je za njega bila zastarela organizacija i logika mu je bila daj da ojačamo sopstveni odbrambeni potencijal, smanjimo vojne snage van Amerike. On je više puta zahtevao od svojih saveznika iz Alijanse da povećaju troškove za odbranu do 2 odsto BDP-a s tim da ti izdaci vremenom dostignu 4% BDP-a da bi sopstvena sredstva usmerili na razvoj sopstvenih vojnih snaga. Bajden se vratio staroj politici.

XXX

L2 је рекао...

Šarl de Gol!! Veličina.
" Pukovnik je dakle bio čudovište! [...] Sa sličnim bićima, ova paklena imbecilnost mogla bi se nastaviti u nedogled."
Selin

Анониман је рекао...

" Kao pravoslavac ne mogu da učestvujem u napadu na bratski narod – Marinos Ritsoudis, kapetan broda grčke ratne mornarice 1999. godine, oglušio se o direktno naređenje i vratio brod u luku.
Da je ovakvih ne bi bilo ratova.
Pesnik u prolazu

Анониман је рекао...

Hvala na podsecanju. Neverovatan covek.

Анониман је рекао...

Novost.
U martu je objavljena vest da je Kinžal udario vojni centar u blizini Lavova, gde su sarađivali ukrajinska vojska i predstavnici NATO-a. Navodno je bunker bio centar za planiranje NATO operacija u regionu. Viktor Baranec je otkrio da je bunker pripadao rezervnom komandnom mestu bivšeg Karpatskog vojnog okruga. Nalazio se na dubini od oko 100 metara pod zemljom i da su u štabu bili predstavnici Ministarstva odbrane Ukrajine, Generalštaba Oružanih snaga i oficiri NATO-a. Rusi su odlučili da napadnu bunker supersoničnom raketom Kinžal nakon što su dobili informaciju o pripremi kontraofanzive. Ovo oružje ne može da obori sistem protivvazdušne odbrane, a takođe ne odstupa od cilja više od metar. U eksploziji rakete poginulo je više od 200 oficira, dok je do sada pronađeno samo 40 tela.
U kom bunkeru sada planiraju? Eno ih po celoj Evropi.
XXX

Анониман је рекао...

Ројтерс је 19. фебруара известио , позивајући се на званичника НАТО-а , да је алијанса преместила украјинско особље из Кијева у Лавов и Брисел из безбедносних разлога. Представник НАТО-а није прецизирао број превезених војника. Можда је Кинжал погодио објекат у Лавову.

https://www.reuters.com/world/europe/nato-relocates-ukraine-staff-lviv-brussels-safety-reasons-2022-02-19/#:~:text=MUNICH%2C%20Feb%2019%20%28Reuters%29%20-%20NATO%20has%20relocated,staff%20have%20been%20relocated%20to%20Lviv%20and%20Brussels.
Твоје вести објавио је грчки портал Проневс 12. марта.

https://www.pronews.gr/amyna-asfaleia/enoples-sygkroyseis/ektakto-tromaktiko-ktypima-se-120-metra-vathos-me-rosiko-yper-yperixitiko-vlima-kinzhal-sto-kentro-dioikisis-tou-nato-stin-oukrania/

ту радило више од 300 људи, имена погинулих нису познати, Напомиње се да су већина жртава Британци и Пољаци, као и Американци и запослени у приватним компанијама које су одржавале комуникацију и пренос података. У вези са смрћу војске одговорне за комуникације и обавештајне послове, напомиње издање, поставља се питање како ће НАТО и Оружане снаге Украјине координирати одбрану Бахмута (Артемовск). Као што видимо лоше.
Ј. Б

Анониман је рекао...

Да ли си чуо да је најстарији син Дмитрија Пескова Николај служио у зони специјалне операције као део војне чете као прости артиљерац код Вагнера?
Свака му част!


Ј. Б.

Анониман је рекао...

Što se mene tiče, sve vlade koje su učestvovale u NATO ratovima mogu ići u Haaški sud.
Srbin

L2 је рекао...

Hag nikada nije smeo postati mesto suda pravde s obzirom na užasnu kolonijalnu istoriju Holandije koja se temeljila na neviđenom nasilju. Ne bez razloga, u 17. veku su Holandiju nazivali najokrutnijom nacijom na svetu. Istoričar i publicista Ewald Vanvugt objavio je "Crnu knjigu" na više od 500 stranica u kojoj je razotkrio prekomorsku, kolonijalnu prošlost,
od pljačke i ulešća u krstaškim ratovima u srednjem veku do masovnih pogubljenja u bivšoj Istočnoj Indiji pre više od šezdeset godina i drugim zverstvima. Sramno je da se u zemlji takve prošlosti sudi i presuđuje drugima.

Анониман је рекао...

Pun pogodak.
Z.

Анониман је рекао...

Још је 1774. године Амшел Мајер Ротшилд (Amschel Mayer Rotschild) на скупу дванаест најбогатијих људи Прусије у Франкфурту рекао следеће: „Ратове треба усмеравати тако да се народи на обе стране што више задужују код нас“. На истом скупу затим је најавио: „Панике и финансијске кризе ће на крају довести до стварања Светске владе, Новог поретка са једном владом света.“
Муџахид Камран: Елите, „Велика игра“ и Трећи светски рат (2011)

Анониман је рекао...

Ovo je nova okupacija Evrope. Oslabila stara pa da obnove.
Od oka

Анониман је рекао...

78 godina nakon poraza nacističkog režima, u glavnom gradu Njemačke zabranjeno je isticati zastavu osloboditelja. Zastava kolaboracionista i ratnih zločinaca je dobrodošla. Jasnija posvećenost zločinačkoj politici nacističkog režima je teško zamisliva.Ovo nije izolovan slučaj ili pogrešan korak. Skandalozna zabrana ilustruje koliko je uznapredovala trivijalizacija nacističkih zločina u Njemačkoj. Nijedan značajniji medij i nijedna etablirana stranka nije se tome usprotivila.

Trivijalizacija nacionalsocijalizma neodvojiva je od povratka njemačkog militarizma. IYSSE je već 2014. upozorio: “Oživljavanje njemačkog militarizma zahtijeva novo tumačenje historije koje trivijalizira zločine nacističke ere.” U to vrijeme, omladinska organizacija Socijalističke partije jednakosti (SGP) protestirala je protiv istoričara Jörga Baberowskog, koji je branio nacističkog apologeta Ernsta Noltea u Der Spiegelu i izjavio da Hitler “nije zao”.Ovo upozorenje je potvrđeno u narednim godinama. Već tada su gotovo svi mediji, rukovodstvo Humboldt univerziteta i brojni političari podržali Baberowskog i osudili IYSSE da se usudio kritikovati profesora krajnje desnice. Bliska saradnja sa desnicom i fašistima je od tada postala uobičajena, ne samo u Njemačkoj, gdje krajnje desničarska Alternativa za Njemačku sjedi u svim važnim parlamentarnim odborima, već i u vanjskoj politici Berlina.

U zvaničnom Berlinu nikome ne smeta što režim Zelenskog koji podržava i naoružan Nemačkom podiže spomenike nacističkim kolaboracionistima i masovnim ubicama, imenuje brojne ulice po njima, čisti zemlju od ruske kulture (čak i Aleksandar Puškin i drugi predstavnici sveta). književnost nisu pošteđeni) i zabranjuje brojne ljevičarske stranke.

I u baltičkim državama, njemačka vlada i njemačka vojska blisko sarađuju sa snagama koje poštuju pripadnike nacističkog SS-a kao heroje. Od Peter Schwarz
Iz susjedne

Постави коментар