петак, 9. фебруар 2018.

Thomas Piketty, Poziv na javnu raspravu o Evropskoj centralnoj banci


Erik Sigerud, Post Mortem, 2009, oil and vinyl on canvas, 74.8” x 177.” Courtesy of the artist.


Piketijev Poziv na javnu raspravu, u kom razotkriva tajni proces izbora kandidata Evropske centralne banke i svu opasnost regulativa kojima su joj data sva ovlaštenja u vođenju ekonomske politike EU, samo je još jedan prilog tvrdnji da su evropske institucije najveći birokratski mastodont u istoriji Evrope i  rečita potvrda  čuvene teze Hane Arent da zlo ne zahteva nikakvu posebnu zloću ni pokvarenost, već samo dubok nedostatak mišljenja i suđenja  pojedinaca koji dobrovoljno učestvuje u aktivnostima režima, a sebe smatraju oslobođenim bilo kakve odgovornosti. Ne smatrajući sebe odgovornim pojedinac  funkcioniše bez suočavanja s pitanjem moralnosti sopstvenih postupaka. On se postavlja u ulogu izvršitelja funkcije na kojoj se nalazi.  To jasno ukazuje na izvrsno zapanžanje   Arentove da zločinačkie režime ne održavaju zli ljudi, njihovi demonski karakteri - održavaju ga  poslušnost i pokoravanje. Tako dolazimo do paradoksa  čoveka- banalnog izvršioca čija dela dovode do ekstremnog zla. Hana Arent tvrdi da se političko zlo 20. veka nije moglo ostvariti bez regrutovanja miliona "normalnih" osoba i institucionalne saradnje koja je raširila saučesništvo na čitavo društvo.

Ako pogledate većinu društava 21 veka ne možete a da ne primetite da se ništa nije promenilo. Većina građana koja podržava vlade svojih država, u njihovim nehumanim, čak i zločinačkim politikama (ili je indolentna - što je u istoj ravni sa podržavanjem) bez sumnje je ona većina koja je u nekadašnjim vremenima na isti način podržavala robovlasništvo, fašizam, nacizam, svaki drugi čin protiv čovečnosti. To su ljudi sistema, po defaultu ljudi istrenirani da ne vide van sistema koji ih je rodio, odgojio i indoktrinirao. Čistai Kafka!
Neki se time i javno ponose.

Sistem Evropske Unije slikovito prikazuje elementarne manjkavosti  institucionalne arhitekture EU.Citiram ekonomiste Miroslava Samardžića  : " ...ona ima centralnu banku, ali nema demokratski izabranu centralnu vladu, ima nacionalne države bez centralnih banaka koje bi ih podržavale. U evrozoni postoji jedinstvena valuta, ali ne postoji jedinstven fiskalni i bankarski system. EU institucije nemaju kapacitet da vode makroekonomsku politiku, ne postoji mehanizam za upravljanje krizama, za apsorpciju šokova i korigovanje asimetrija koje nastaju kao posledica neuspeha tržišta da obezbedi harmonizovani razvoj. Evropsku monetarnu politiku vodi Evropska centralna banka, naravno u interesu krupnog biznisa, a ne evropskih naroda. Ova banka ne nalazi se ni pod kakvom demokratskom kontrolom." 

To je suština Piketijevog Poziva čiji tekst sledi. Demokratičnost.

Related image

Thomas Piketty,

POZIV 


Dok je evropska javnost zauzeta praćenjem teških pregovora o velikoj koaliciji u Nemačkoj, ništa manje značajni događaji spremaju se u Briselu, ali na njih zasad niko ne obraća pažnju. Sastanci ministara finansija evrogrupe iza zatvorenih vrata 22. januara i 19. februara označavaju početak rada na obnovi izvršnog odbora Evropske centralne banke. Prva velika promena je zamena sadašnjeg potpredsednika Vitora Constancia. U naredne dve godine biće zamenjena 4 od 6 članova izvršnog odbora ECB, a među njima i Mario Draghi.

Sve ukazuje na to da će od novih imenovanja zavisiti budućnost ekonomske, fiskalne i monetarne politike u zemljama evrozone. Uostalom, ECB u 2018. godini gotovo nimalo ne liči na ECB iz prošlih vremena. Nekada je ta institucija provodila mirne dane na periferiji evropske politike, zaštićena svojim nezavisnim statusom. Zamišljena kao organizacija koja će rešavati akutne ekonomske probleme, ECB je veliku moć stekla zahvaljujući ekonomskoj i finansijskoj krizi 2008. Bilo da komanduje državama članicama kako da finansiraju svoje tržišne dugove, predlaže usvajanje budžetskog sporazuma (fiskalni ugovor), obaveštava šefove država u Irskoj i Italiji da je krajnje vreme za ozbiljne reforme ili direktno utiče na pregovore sa Grčkom kontrolišući pristup novcu, ECB je praktično suvladar evrozone.

Posle decenijske krize, ECB više nije ona institucija koja je bila ustanovljena izvornim sporazumima sa prevashodnim zadatkom održavanja stabilnosti cena: proizvela je sebe u glavnog ekonomistu evrozone; stekla je i deo izvršne vlasti učešćem u Trojci (sa Evropskom komisijom i MMF-om), koja definiše i osigurava izvršavanje sporazuma u zemljama kojima se pruža „pomoć“; ima centralnu ulogu u evrozoni, kao i na samitima evrogrupe kojima se koordiniraju nacionalne ekonomije; postala je regulatorno telo bankarskog sektora i odlučuje o životu i smrti najvećih banaka; nametnula se kao reformator koji sarađuje sa koalicijama čiji su prioriteti „strukturne reforme“ (na tržištu rada), „konkurentnost“ (restriktivne politike isplata radnicima) itd; stekla je ravnopravan status sa preostale četiri „predsedavajuće“ institucije Unije (Komisija, Savet, evrogrupa i Evropski parlament) u raspravama o političkoj i institucionalnoj budućnosti upravljanja evrozonom itd.

Uprkos tome, najavljena imenovanja mnogi doživljavaju kao puku formalnost. Iako je to jedna od retkih prilika da vodeće partije i akteri iz sveta predstavničke politike utiču na donošenje ključnih odluka o upravljanju evrozonom, čini se da će se postupak imenovanja obaviti iza zatvorenih vrata. Ministri finansija strahuju da bi ih parlamenti mogli pozivati na odgovornost zbog razgovora vođenih u Briselu; za evrogrupu, instituciju koja se u evropskim sporazumima gotovo i ne pominje, a danas ima presudnu ulogu u ovoj oblasti, ne postoje ustanovljeni mehanizmi političke kontrole. Kao što je često slučaj, Evropski parlament, kome će se izabrani kandidat na kraju obratiti, pojaviće se na sceni tek kada se prašina slegne, pregovori budu završeni, a kompromisi prihvaćeni, da iznese svoje… neobavezujuće mišljenje.

U međuvremenu se gomilaju pitanja o budućim politikama ECB i ulozi koju ta organizacija treba da ima: Kakav stav zauzeti prema reformi upravljanja evrozonom? Kakve će biti njene obaveze prema Evropskom parlamentu? Šta će se dogoditi sa monetarnom politikom kada se inflacija smiri? Kako podržati politike Unije? Šta su prioriteti za narednih 8 godina u oblasti regulacije rada banaka? Kakvu ulogu će imati socijalni partneri? Kakve politike će se primenjivati da se spreče sukobi interesa u radu bankarskih regulatornih tela? Kakvi će biti redistributivni efekti politika ECB? Nema sumnje da će odgovori na ta pitanja odrediti kako će se ubuduće upravljati evrozonom. Zato kandidatima treba postaviti ta pitanja, a njihove odgovore izneti pred javnost i otvoriti raspravu.

Izgleda da su finansijska tržišta i vlade zadovoljni sadašnjim stanjem i da im ne smeta što je proces imenovanja obavijen velom tajnosti. Signali koji stižu iz Brisela nisu ohrabrujući i navode na pomisao da je Španija, zamišljajući da je najzad došlo njenih pet minuta, na sastanku 22. januara predložila svog ministra privrede Luisa de Guindosa za potpredsednika odbora. De Guindos je najpoznatiji po tome što je na vrhuncu finansijske krize bio izvršni predsednik ogranka banke Lehman Brothers za Španiju i Portugaliju…

Iako parlamentarna skupština evrozone – predložena sporazumom za demokratizaciju evrozone (T-dem), upravo sa idejom da vrši politički nadzor rada ECB – još ne postoji, ministre finansija ništa ne sprečava da objave kriterijume na osnovu kojih se opredeljuju za kandidate i uslove koje žele da im postave.

Proces imenovanja se ne mora obavljati iza zatvorenih vrata. To ne mora biti još jedna od evropskih igara muzičkih stolica. Ministre finansija ništa ne sprečava da javno saopšte svoje odluke i razloge iza njih. Ni kandidate, naročito one za predsedničku poziciju, ništa ne sprečava da u narednim mesecima javno istupe, obrate se predstavnicima država i iznesu svoje programe.

I konačno, Evropski parlament ništa ne sprečava da učešće u procesu imenovanja uslovi postavljanjem minimalnih zahteva koji se moraju zadovoljiti. Tako evropske partije, sindikati i nevladine organizacije mogu otvoriti vrata i uzeti učešća u donošenju odluka koje će oblikovati ekonomske, fiskalne i monetarne politike u evrozoni. To bi bio prvi stvarni korak ka demokratizaciji Evrope – makar i skroman.

Emmanuel Macron je prošlog septembra u Atini pozivao Evropu da prihvati više „demokratije, više kontroverzi, debate i kritičkog duha i dijalog“. Vreme je da delima stanemo iza takvih reči.

Prvi potpisnici:

Sébastien Adalid, pravnik, profesor na Univerzitetu u Avru
Michel Aglietta, ekonomista i profesor emeritus na Univerzitetu Pariz Nanter
Peter Bofinger, ekonomista, profesor na Univerzitet Sarland
Loïc Blondiaux, politikolog, profesor na Univerzitetu Pariz 1
Julia Cagé, ekonomista, profesor na Institutu političkih nauka u Parizu
Amandine Crespy, politikolog, profesor na Slobodnom univerzitetu u Briselu
Anne-Laure Delatte, ekonomista, direktor istraživanja u CNRS
Bastien François, politikolog, profesor na Univerzitetu Pariz 1
Ulrike Guérot, politikolog, profesor na Univerzitetu Dunav
Stéphanie Hennette, jurist, profesor na Univerzitetu Pariz Nanter
Justine Lacroix, politikolog, profesor na Slobodnom univerzitetu u Briselu
Rémi Lefebvre, politikolog, profesor na Univerzitetu Lil 2
Nicolas Leron, politikolog, institut EuroCité
Ulrike Liebert, politikolog, profesor na Univerzitetu u Bremenu
Paul Magnette, politički analitičar, gradonačelnik Šarleroja
Francesco Martucci, pravnik, profesor na Univerzitetu Pariz 2
Thomas Piketty, ekonomista, direktor programa u EHESS
Ruth Rubio Marín, pravnik, profesor na Univerzitetu u Sevilji
Guillaume Sacriste, politički analitičar, predavač na Univerzitetu Panteon-Sorbona
Frédéric Sawicki, politikolog, profesor na Univerzitetu Pariz 1
Laurence Scialom, ekonomista, profesor na Univerzitetu Pariz Nanter
Xavier Timbeau, ekonomista, direktor OFCE
Antoine Vauchez, politički analitičar, direktor istraživanja u CNRS

VoxEurope, 22.01.2018.

Social Europe, 30.01.2018.

Preveo Đorđe Tomić




13 коментара:

Анониман је рекао...

Nedostatak jasnosti može samo podstaknuti špekulacije.
XXX

Анониман је рекао...

Arhitektura psihologije spekulacij podrazumeva vise nivoa. Piketty se kao ekonomista koncentrise na bankarski vrh. Ne treba zanemariti cinjenicu da ekonomijom upravlja uski politicki krugovi nekoliko najjacih nacionalnih drzava. Ako se ne varam dogovori o kandidatima za ECB su na tom nivou. Vrh piramide se dalje spusta i na svakom od tih nivoa izvlaci se korist i obrnuto, u usponu se ugradjuje uticaj. Kao u svakoj piramidalnoj semi pobednici su oni iz prvih krugova.
A da, da dodam, svaki sistem funkcionise zahvaljujuci disciplini. To je sustina sistema. Bez toga ne bi bio sistem.
Piketty je tipican levicar ( francuska skola ) sa viskom liberalnih primesa pa ga ne gotivim previse. Konastatacija o EU je vidljiva i decijem oku, nista novo, ni iznenadjujuce.
Z.

Анониман је рекао...

Privilegije su problem. Elita je privilegovana u svemu. pokušaj da uložis
pare u vrhunske investicije! Ne dolazi u obzir. Ulaganja su ograničena na 'akreditovane investitore' što je rezultat pritiska bogatih ljudi na vladu da postave barijere ostalim ljudima. Akreditovani investitor je osoba koja je dovoljno bogata da se kvalifikuje za državnu privilegiju; dozvoljeno joj e da ulaže u takozvane rizične poduhvate dok je proseku ulaganje zabranjeno. To je finansijska privilegija koja se priznaje gornjem nivou bogatstva. Propisi se razlikuju od zemlje do zemlje, ali američki su tipični. Komisija za vrednosne papire i razmenj (SEC) nudi jedan od tri načina za kvalifikaciju. Pojedinac (ili entitet) mora imati godišnji prihod od 200.000 dolara ili zajednički jedan od 300.000 dolara; on mora imati neto vriednosz preko milion dolara; ili mora biti generalni partner, izvršni službenik ili nekako u poslu sa onim ko izdaje sigurnost. Čini se da su obični ljudi suviše glupi ili nesavršeni da uzimaju ovakve finansijske rizike. Oni su generalno ograničeni na ulaganja u zajedničke fondove i druga ulaganja sa niskim rizikom. Vlast i ekonomski vrh su u tesnoj vezi, pa nije novina da centralna banka izbor taji. Ne mislite da bi javnost promenila stanje. Ni pod razno. Pa imamo javnost u izborima , jelte. I, sazna se pre isteka izbora ko je pobednik. Ma dajte molim vas. Ovaj Piketi gubi svoje dragoceno vreme. Korisnije bi mu bilo da ide na pecanje, u lov, na kafu, da se relaksira u prirodi. Glupost, levicarska.
pedja

L2 је рекао...

It was the best of times, it was the worst of times, it was the age of wisdom, it was the age of foolishness, it was the epoch of belief, it was the epoch of incredulity, it was the season of Light, it was the season of Darkness, it was the spring of hope, it was the winter of despair, we had nothing before us, we were all going direct to Heaven, we were all going direct the other way…

– Charles Dickens, A Tale of Two Cities


Postoji u svim vremenima covek: svako zivi u svom krugu, I onaj koji je bogat i onaj koji je siromasan moze u njemu biti spekulant, privilegovan. Dragi Pedja, svedok si Satoschi “ revolucije “, pa eto, dala je mogucnost svima da ulazu, investiraju, i...i..imamo presliku elite, lazi, prevare, kradje, naganjanja. A ideja je bila oslobadjanje od tih kvarnih vrhova u korist nas jadnih siromasnih, potlacenih. Dikens je to opisao, procitaj i ostani bez reci i ti, i ja, i Piketi, svi mi. Isti smo, ima nas svakojakih, sto rece Z. na svim nivoima piramide. Meni su takva gledanja takodje levicarska, da prostis.

Анониман је рекао...

Privilegije onih 1% su nemerljive sa privilegijama ostatka, nas 99%. Tu pada tvoja filozofska teza o čoveku, u jednini. Trgovac nikada nije pripadao cenjenim tradicionalnim zanimanjima, smatrao se klasom ispod, ali je poštovan kroz sposobnost i poštenje , ako je pošten. Mali trgovac je bio gazda od ugleda. Ovih 1% u govoru ne nazivamo trgovcima nego bogatašima, ogrezlim špekulacijama. Jedno je investicija, drugo špekulacija. Izdvajam pojedince, Buffetta. Na prste da ih prebrojis. On je opominjao da se treba biti oprezan ako se investicije počinju pretvarati u špekulacije. Uzmi njega i njegovu skromnost i uporedi je sa vojskom sa Vol strita, a da ne spominjem Rotšilde i ostalu bagru iz te žabokrečine. Pa ko je finansirao i finansira ratove? Privilegija, i pazi, ubijanje zbog profita. Uporedi privilegije malih sa ovima.
pedja

Анониман је рекао...

Okolo naokolo! Piketi nudi sliku sprege politke i ekonomije, sistema u kome preovladava vrsta ljudi kojima je korist na prvom mestu i metoda kojima se ostvaruje taj cilj. Bogati ne poznaju apstraktne principe, niti umiru za njih. Odreći se tog principa značilo bi izgubiti vlast, i jednu i drugu. Demokratija im ide na ruku, njom su zamaskirali stvarnost. Poverenje masa u demokratiju zasnovano je na iluziji jednakosti svih i nepostojanju privilegovanih. Za to vreme, u anonimnosti ovi trijumfuju pokriveni institucijama svih vrsta, rade u miru i spokoju. Istina je da bi mnogi u istoj poziciji uradili isto.
Z.

Анониман је рекао...

Anarhija moze pokrenuti promene i to samo ona. I to tako sto ce neko podmetnuti varnicu ali nece oticu u zeljenom smeru i sve ce ekspolodirati. Treba prociti Crnoga labuda i bice vam sve jasno u vezi kvazi nauke zvana Ekonomija-Grafikon

L2 је рекао...

Teorija je poput leka (ili vlade): često beskorisna, ponekad nužna, uvek sebična i povremeno smrtonosna. Stoga je valja koristiti oprezno, umereno i pod nadzorom odrasle osobe.
Ponavljam, i ponavljaću dok ne ostanem bez glasa: sudbinu neke teorije u društvenim naukama određuje zaraza a ne njena valjanost.
Nasim Taleb

https://atorwithme.blogspot.nl/2012/04/nassim-nicholas-taleb-crni-labud-uticaj.html
Ako ste procitali knjigu onda je vas savet suprotan njenim zakljuccima: slucajnost je ta koja ne dozvoljava strog, racionalan pristup te je tvrdnja da bi anarhija pokrenula promene upitna. Kako naglasava Taleb ne treba ze stideti i priznati da ne znamo sta ce se desiti.
Pozdrav

Анониман је рекао...

Uf, sada mi tek nista nije jasno. Jesam procitao knjigu ali iskreno ne shvatam vas zakljucak. Nekazem da je pogresan ali ga neshvatam. Ili sam ja razumeo pogresno Taleba ili je Anarhija neshvatljiva za mene. Dobro hvala na odgovru
Vas verni citalac

L2 је рекао...

Lako se iz ekonomije prelazi u filozofiju i politiku. I ja cu. Dakle, treba se pre svega dogovoriti sta se podrazumeva pod anarhijom ako cemo koristiti taj termin a vi jeste. Mozda vam se ova primedba cini nelogicnom jer svi pojmovi ove vrste uglavnom imaju jedinstveno znacenje. Medjutim, sve i da se pojam definise jedinstveno ( bez vlasti ) on tek u praksi dobija “ meso”. U istoriji a i danas imamo brojne primere drustava koja su funkcionisala na principima jednim, ili drugim, pa i anarhistickim. U praksi nigde nije postojao cist sistem, uvek se ideja raskrili u vise pravaca sto uzrokuje pojavu politickih grupacija iste politicke ideje.
Dakle, ja ne znam na sta ste mislili pod anarhistickom varnicom ( kojom, kakvom itd ). Ali, sta god jeste, taj mi je deo ( prvi) odvojen od primedbe o ekonomiji u kojoj je spomenut Talebov Crni labud.

Taleb je jasan, on istice neocekivane dogadjaje i njihov uticaj u ekonomskoj misli, u kojoj se toj pojavi ne pridaje znacaj koji bi trebao, a zbog cega ekonomija,kao nauka, pokazuje svoju sterilnost a ekonomisti godinama “ zive u laznom uverenju da klasicnim ekonomskim pristupom mogu ostvariti uspesna predvidjanja. Ne. Neizvesnost je utkana u zivot, pa i ekonomiju. Talebova knjiga je knjiga o neizvesnosti, slucajnosti. Jednom reci tesko je predvideti crnog labuda. Ili recima Taleba u ekonomiji je “ ono sto ne znate relevantnije od onog sto znate.”
I na kraju, moj, kako vi kazete zakljucak ( o anarhicnoj varnici ) je baziran upravo na Talebovom - parafraziram: da ce uprkos nasem znanju ( pa i vasem o anarhiji ) buducnost biti sve manje predvidljiva.
Otuda moja misao : otkuda znate da bi neka anarhicna varnica nesto promenila. Vi prosudujete na osnovu svog znanja ( uverenja da je ono ispravno) a ne racunate na Crnog labuda, na neizvesnosti.
Nadam se da sam objasnila svoj stav.
Dodacu citat velikog Bizmarka, a u vezi njegovih genijalnih predvidjanja na osnovu fenomenalnog proniknuca u psihologiju jedne branse. Ovo uspesno predvidjanje nije u suprotnosti sa Talebom idejom, sto je posebna tema.
Bizmark:
“ Lincolnova smrt predstavlja katastrofu za Hriščanstvo. U Americi nije bilo čoveka dostojnijeg da nosi njegove čizme. Plašim se da će internacionalni bankari sa svojom lukavošću i delikatnim trikovima preuzeti totalnu kontrolu nad obilnim bogatstvom Amerike i to iskoristiti da sistematski korumpiraju modernu civilizaciju. Oni neće oklevati da uvuku celo Hriščanstvo u ratove i haos u nameri da svet pretvore u svoju ličnu baštinu.”
Pozdrav

Анониман је рекао...

Hvala na odgovoru. Sajt vam je odlican,samo nastavite sa radom.

L2 је рекао...

Hvala.
Pozdrav uz dobre zelje.

Анониман је рекао...

"Barska žaba ne može ras­pravljati o okeanu jer je ograniče­na svojom barom.
Letni kukac ne može shvatiti pojam leda jer poznaje samo svoje godišnje doba.

Uskogrudni učenik koji je ograničen svojim poimanjem znanja, ne može govoriti o Taou. Tebi koji si izašao iz svojih uskih okvira, video veliki okean i postao svestan svoje beznačajnosti, tebi mogu govoriti o velikim principima."
Chuang Tzu
pesnik u prolazu ( uči ekonomiju )

Постави коментар