недеља, 8. септембар 2013.

Otvoreno pismo nobelovca Adolfo Pérez Esquivel-a novelovcu Baracku Obami





"Poslušajte krike naroda!

Situacija u Siriji je predmet ozbiljne preokupacije i još jednom SAD, preuzimajući ulogu svetskog policajca, predlaže napad na Siriju u ime "Slobode" i "Ljudskih Prava".

Vaš prethodnik George W. Bush, u svom mesijanskom ludilu, prizvao je religijski fundamentalizam za pokretanje mesijanskih ratova u Afganistanu i Iraku. Rekao je kako je razgovarao s Bogom te kako mu je Bog rekao da napadne Irak, rekao je kako mu je Bog poslao poruku da "izvozi slobodu" širom sveta.

Vi ste govorili, povodom 50. godišnjice smrti velečasnog Martina Luthera Kinga, također dobitnika Nobelove nagrade za mir, o tome kako treba kompletirati "San" kojeg je on ostavio na stolu, on koji je bio najznačajnija manifestacija borbe za ljudska prava protiv rasizma u prvoj demokraciji na svetu koja je imala robove.

Martin Luther King bio je čovek koji je dao svoj život za život, on je mučenik našeg doba. Ubili su ga nakon Marša na Washington jer je pozivao na građanski neposluh zbog imperijalističkog rata protiv naroda Vijetnama. Zar Vi zaista verujete u to kako vojna invazija drugog naroda može dovesti do realizacije Kingovog sna?

Naoružavanje pobunjenika kako bi se dovelo do autorizacije NATO intervencije nije ništa novo za Vašu zemlju i Vaše saveznike. Niti je novo da SAD predlaže invaziju na druge zemlje optužujući ih da poseduju oružje za masovno uništenje, što se u slučaju Iraka pokazalo kao neistina.

Vaša zemlja podupirala je režim Saddama Husseina kada je upotrebio hemijsko oružje protiv Kurda i protiv Iranske Revolucije, i tada nije bilo govora o sankcijama jer u to vreme su Saddam i Irak bili Vaši saveznici.

Ali sada predlažete napad na Siriju bez da uopšte znate rezultate istrage koju provode Ujedinjeni Narodi uz autorizaciju sirijskih vlasti. Nema sumnje da je upotreba hemijskog oružja nemoralna i za svaku osudu, no Vaša vlada nema moralni autoritet opravdavati intervenciju.

Generalni sekretar Ujedinjenih Naroda, Ban Ki-moon, istaknuo je kako bi vojni napad na Siriju situaciju u toj zemlji još pogoršao.

Moja zemlja, Argentina, koja trenutačno predsedava Većem Sigurnosti Ujedinjenih Naroda, javno je istaknula kako se protivi intervenciji na Siriju, odbijajući "učestvovati u novim smrtima".

Papa Franjo također je pozvao svet da se ujedini u pokretu za mir te je 7. septembra organizovao dan molitve i posta protiv rata.

Čak i Vaš istoprijski saveznik, Ujedinjeno Kraljevstvo, odbilo je (barem za sada) učestvovatii u invaziji.

Vaša zemlja transformiše "Arapsko Proleće" u NATO pakao, pokrećete ratove na Bliskom Istoku i palež u orkestraciji međunarodnih korporacija. Invaziju koju predlažete dovešće samo do još nasilja i još smrti, kao i do destabilizacije Sirije i cele regije. S kojim ciljem? Lucidni analitičar, Robert Fisk, istaknuo je kako je pravi cilj Iran i odgađanje uspostave Palestinske države - nisu stotine mrtve dece razlog koji Vas vojno pokreće. U ovom trenutku kada je u Iranu demokratski izabrana umerena vlada s kojom bi mogli krenuti u pregovore i rešenje aktualnih sukoba, politika koju Vi predlažete bi mogla biti suicidalna.

Siriji je potrebno političko, a ne vojno rešenje. Međunarodna zajednica trebala bi podržati one društvene organizacije koje podstiču mir. Sirijski narod, kao i svaki drugi, ima pravo na samoodređenje i vlastito definisanje demokratskog procesa, a mi bismo im u tome trebali pomagati kada zatraže našu pomoć.

Obama, Vaša zemlja nema ni moralni autoritet, ni legitimitet, niti pravnu osnovu za napad na Siriju ili bilo koju drugu državu. Naročito ako uzmemo u obzir da ste ubili 220,000 ljudi u Japanu bacivši bombe masovnog uništenja.

Niti jedan zastupnik u američkom Kongresu ne može legitimizirati, ono što ne može imati legitimitet, niti ozakoniti ono što je protuzakonito. To je naročito tačno ako uzmemo u obzir izjavu koju je pre nekoliko dana dao bivši američki predsednik Jimmy Carter: "SAD nema funkcionalnu demokraciju".

Vaše ilegalno prisluškivanje američkog naroda očito nije imalo uticaja, jer anketa Reutersa pokazuje kako se 60% stanovnika protivi Vašem planu invazije (op.a. samo 9% podržava plan napada).


Zato ću Vas pitati ovo gospodine Obama, čije naredbe Vi slušate?

Vaša Vlada postala je opasnost za međunarodnu ravnotežu kao i za stanovnike SAD-a. Postali ste zemlja koja se ne može suzdržati od izvoza smrti kako biste sačuvali svoju moć i ekonomiju. No mi Vam se nećemo prestati opirati.

Bio sam u Iraku nakon američkog bombardovnja 90-ih, pre invazije koja je srušila Saddama. Video sam kako navodeća raketa pogađa konvoj izbeglica, žena i dece. Vi ste ih nazvali "kolateralnim žrtvama".

Narodi poručuju DOSTA! Dosta je ratova. Ljudskost poziva na Mir i pravo na život u slobodi. Narodi žele zasukati svoje mačeve i jedini način da se to postigne je razoružanje svesti.

Gospodine Obama, nemojte zaboraviti kako ćemo žeti plodove koje sejemo. Svako ljudsko biće trebalo bi sejati humanost i mir, naročito oni koji imaju Nobelovu nagradu za mir. Nadam se da nećete "san o bratstvu" kojeg je imao Martin Luther King pretvoriti u noćnu moru za narode i ljudski rod.

Uz poštovanje, Mir i Dobro
Adolfo Pérez Esquivel

otvoreno Pismo

4 коментара:

Анониман је рекао...

Niče:Patos istine

U nekom zabačenom kutku kozmosa svetlucavo salivenog u bezbrojnim sunčevim sistemima beše jednom jedna zvezda na kojoj pametne životinje izmisliše saznavanje. Beše to najarogantnija i najlažljivija minuta svetske istorije, no ipak samo jedna minuta. Nakon nekoliko udisaja prirode zvezda se ukočila i mudre su životinje morale umreti. Bilo je i vreme: jer iako su se prsili da su već mnogo spoznali, ipak su naposletku, na svoje veliko nezadovoljstvo, odgonetnuli da su sve pogrešno saznali. Umirali su i u umiranju proklinjali istinu. Takve su bile ove očajne životinje što su izumile spoznaju.“
pesnik u prolazu

L2 је рекао...

Istina nije ničije vlasništvo.Ukoliko je objektivna ( relativno) ona je istina većine i za svakoga bi "morala" da bude obavezna.
o istini su mislili i pisali gotovi svi.
"Ne slušajte mene, nego logos." ( Heraklit)
Istu misao formulisao je kao Sokratovu poruku: "A vi ako hoćete da me slušate, mislićete vrlo malo na Sokrata, a mnogo više na istinu."

Sklonost da se dokazi stave u drugi plan, a " istina" procenjuje kroz one koji je iznose, poremetila je osnovu logičkog razmišljanja. Dokazi su zamenjeni sa UVERLJIVOŠĆU. U taj prostor ubacila se propaganda.Da se izrazim kao stari Grci,na mesto dijalektike (dokazivanja i pobijanja), došla je retorika ( veština uveravanja i razuveravanja) I to ponajviše demagogija demagogije u kojoj grupni i pojedinačni interesi pobeđuju nad saznanjem.
To je samo jedna ( od bezbroj) mala priča o istini.
pozdrav i hvala na posetama

Анониман је рекао...

V izjavi za javnost, ki jo je podala komisija za podelitev Nobelove nagrade za mir, lahko najdemo odlično izhodišče kako razumeti »učinek Obama«, vse je že rečeno, samo brati je treba znati med vrsticami, predvsem pa pod njimi: »Letošnjo nagrado podeljujemo g. Obami, ker je eden izmed redkih politikov, katerih diplomacija temelji na ideji skupnih vrednot večine ljudi na svetu.« Tu ni bilo rečeno, da gre nagrada za mir nekomu, katerega politika »temelji na ideji skupnih vrednot večine ljudi na svetu«, temveč, precej zgovorno, katerega diplomacija temelji na ideji o tem, kar naj bi bile »skupne vrednote večine ljudi na svetu«. Tudi v sami obrazložitvi komiteja je vseskozi poudarjena beseda »diplomacija«, pospremljena s pestro paleto ideologemov, od religioznih (»Obamova vizija o svetu brez nuklearnega orožja«, »upanje za boljšo prihodnost«) pa do naravoslovnih (»nova klima v mednarodni politiki«, itd.), nadvse ključen pa je del, ko je rečeno, da »že 108 let … se je gledalo, da je treba stimulirati natanko tisto mednarodno politiko in tiste drže, za katere je Obama sedaj vodilni svetovni govornik.« Precej eksplicitno je nakazano, za kaj gre: Obama ni zgled za zgledno politiko quo politiko, se pravi za zgledno politično delovanje, temveč »vodilni svetovni govornik« (»world's leading spokesman«) tistih »načelnih političnih praks in drž« (»policy and attitudes«), ki predstavljajo samo osrčje ideologije Nobelove nagrade za mir.
D.D.

L2 је рекао...

Haha, diplomatija...A povod sa Al Gorom??A propušteni velikani?
Sve je to politika/"osrčje ideologije Nobelove nagrade za mir."

Постави коментар