петак, 17. август 2012.

Amerika pred izborima !


                                               small-statue-and-moon-at-night-2009_01_01_IMG_0117

         Približavaju se američki izbori, a i pre odlaska na put da se malo podsetim šta će me sačekati u jesenjim danima. Ovo je, naravno pripremljeno za mene lično. Ko svrati i pročita, molim neka uzme u obzir moj nonšalantni pogled na američke prilike ( i neprilike). Situacija na Istoku se razbuktava i nadajmo se da američki “prijatelji” što navlače ovih dana dimne zavese, neće iskoristiti izbore da bi izvršili pritisak na kandidate. 

usa-flag-map


47.9 miliona Amerikanaca za sebe kaže da je nemačkog porekla: 
38.9 miliona su Afroamerikanci; 
34.7 Amerikanaca su irskog porekla; 
32.9 su Meksikanci;
25.9 miliona Amerikanaca je engleskog porekla;
20 miliona se izjasnilo da je američkog porekla; 
170.000 Amerikanaca je kazalo da je srpskog porekla


 

VANJSKA POLITIKA


                   Da bi se shvatila američka politička scena treba  imati na umu najmanje dve stvari, osnove vanjske i unutrašnje politike.   Američka želja za globalnim vođstvom temelj je vanjske politike oko kog su svi sudelujući faktori, od vodećih političkih stranaka do vrhova establišmenta, uspevali da postignu konsenzus. Od početka dvadesetog veka principe vanjske politike vlasti su tumačile u okvirima aktuelnih političkih odnosa u svetu sa narodu primerenim parolama poput “ suprotstavljanje fašizmu i nacizmu (Drugi svetski rat), "Monroe doktrina", "organičene intervencije","protiv komunizma i Sovjetskog saveza ( hladni rat)". Nakon 11. septembra politika se vodila pod plaštom borbe protiv terorizma u kombinaciji sa politikom promovisanja mira, demokratije ljudskih prava, humanitarne pomoći i na kraju borbe protiv naoružanja za masovno uništenje. Neodgovorno ponašanje medija, kao i svugde u svetu, stvara onu dozu straha od eskalacije navedenih svetskih probelma protiv kojih se Amerika bori, čime se trasira  put do  narodne podrške.  Tako vanjska politika prerasta u prvorazredan prioritet nacije. Ako izuzmemo sporadične, zaista smešne proteste kojekakvih ad hoc grupica, i nešto malo pisanja intelektualaca i stručnjaka, ni jedna vlast u Americi zapravo nije imala ozbiljnijih problema u vezi vođenja takve vanjske politike. Kada su u pitanju detalji stvar je dakako složenija. Globalno gledajući razlika ne postoji što je bitno istaći s obzirom da upravo taj aspekt politike utiče na njenu stabilnost bez obzira ko je na vlasti.

              Nikada ni jedna zemlja u istoriji nije uspela da nametne svetu svoju politiku na ovakav način. Aktivnosti Amerike na međunarodnoj sceni zbog toga imaju dalekosežni uticaj. Ona usmerava stvaranje međunarodnih političkih koalicija, vojnih saveza, opsežne obaveštajne, političke i mnoge druge zajedničke akcije i aktivnosti, i najbitnije ona kroji ne samo novu geopolitičku već i geoekonomsku sliku sveta. U svojoj službenoj retorici Američka javna imena izbegavaju da ukažu na svoje geopolitičke i ekonomske interese. Rečnik američkih političara pun je moralne čistoće i puritanizma, američka pravda,potpomognuta božanskom providnošću, je najsvetiji primer pravednosti itd. Ali, kada se prodre ispod sloja retorike i izanaliziraju konkretni američki potezi stvar postaje kristalno jasna.
Zbog toga su izbori u Americi bitni i za ostali deo sveta.
 
UNUTRAŠNJA POLITIKA

         I u pogledu unutrašnje politike postoji principijelna saglasnost u vezi Ustavom zacrtanog političkog sistema. U suštini se obe glavne stranke zalažu za nezavisnu, demokratsku Ameriku, zemlju prava i blagostanja. Razlika u viđenju između dve stranke je u ulozi vlasti. I upravo u tom domenu lome se koplja oko političko’ekonomske osnove društva. Uprošćeno rečeno Republikanci su za vladavinu svedenu na minimum u korist slobodnog delovanje pojedinaca. tj. za minimalnu državu, dakle za slobodno tržište, fiskalno rasterećenje pojedinaca koje je preduslov smanjenja državne birokratije . Demokrate takođe zagovaraju slobodu pojedinca, i veći državni aparat koji će da garantuje tu slobodu i da je reguliše. Plaćanje većih poreza se podrazumeva jer država bez njih ne može da funkcioniše.

STRANKE

       Američke stranke nisu organizovane po sistemu partija sa ideološkim programima, čvrstom hijerarhijskom strukturom. One deluju po principu autonomnih komiteta po državama i povezuju se čvršće tokom izbora i tek tada se aktuelizuju akutni problemi, predlažu načini njihovog rešavanja. Nakon izbora lokalni ogranci se opet povlače. 
       Izborni princip je većinsko izborno pravo. Šansu imaju kandidati koji dobiju najviše glasova, a to su kandidati velikih stranaka. Posledica takvog sistema je vladavina dve najveće političke stranke u kontinuitetu 200 godina.  

  cetvrti ikyborni okrug u Ilinoju (zeleno)

DJERIMANDERING



DŽERIMANDERING


       Da bi obezbedio svojoj partiji pobedu na izborima 1812, tadašnji guverner Masačusetsa Elbridž Geri iscrtao je izborni okrug vrlo bizarnog izgleda, veoma sličnog daždevnjaku (salamanderu). Novinari su od njegovog prezimena (čiji izgovor se u zajedničkoj imenici iskvario tokom ova dva veka iz „geri“ u „džeri“) i reči “salamander“ stvorili termin koji označava prekrajanje izbornih granica da bi se ostvario bolji rezultat na izborima. Reč je u Oksfordski rečnik ušla još pre polovine XIX veka i kao takva danas se koristi širom sveta. 
     U principu se džerimandering sprovodi na dva načina: pakovanjem i razbijanjem ( packing i cracking). Cilj je da u sredinama sa podeljenim glasovima na najbolji način iskoristite prednost većinskog sistema, smanjite broj glasova vaše stranke koji „propadaju“, a povećate taj procenat protivniku. 
      Kada pakujete, granice prekrajate tako da na nekoj teritoriji glasove za opoziciju što više koncentrišete u jednu izbornu jedinicu, u kojoj već računate na poraz. U toj izbornoj jedinici opozicija pobedi ubedljivo, ali zauzvrat vladajuća stranka može da računa da će uz manju razliku u glasovima osvojiti većinu u više izbornih jedinica. 
     Pri razbijanju cilj vam je da jezgra opozicionih glasova podelite na više izbornih jedinica, u kojima će ih preglasati birači vladajuće stranke iz neposrednog okruženja. 
 Američka država Ohajo idealan je primer za to, kao država u kojoj su demokrati i republikanci tradicionalno ravnopravno podeljeni. Po pravilu u Americi i Britaniji centri gradova glasaju za levicu (demokrate / laburiste), a predgrađa za desnicu (republikance / konzervativce). Spretnim krojenjem granica vladajući konzervativci su u Kolambusu razbili liberalsko jezgro na tri izborne jedinice (okruzi 7, 12, 15) u kojima desničarska većina iz predgrađa nastanjenih srednjom klasom apsorbuje te glasove. Nasuprot tome, na severozapadnom kraju iste države krajevi koji glasaju za demokrate su skupljeni u tri izborne jedinice (dve u centru Klivlenda, i jednu koja obuhvata Akron i Jangstaun), čime je republikancima ostavljen širok prostor u predgrađima, gde i nevelikom većinom stabilno vladaju. Naravno, demokrati rade to isto u drugim državama (granice kalifornijskih izbornih okruga su verovatno najbesmislenije, mada titulu šampiona svakako nosi četvrti okrug u Ilinoju - na slici Ustav SAD dozvoljava da se džerimandering sprovodi u praksi, pa se niko na relevantnim mestima ne buni  


 Predsednik sa manje od 50% glasova

John Q. Adams
30,92
James Polk
49,54
Zachary Taylor
47,27
James Buchanan
45,28
Abraham Lincoln
39,82
Rutherford Hayes
47,95
James Garfield
48,27
Grover Cleveland
48,50
Benjamin Harrison
47,82
Grover Cleveland
46,05
Woodrow Wilson
41,84
Woodrow Wilson
49,24
Harry Truman
49,51
John F. Kennedy
49,72
Richard Nixon
43,42
Bill Clinton
43,05
Bill Clinton
49,20
George W. Bush
49,70

Predsednik sa najvišim procentima
glasova u 20 veku

1904 Theodore Roosevelt
56,41
1920 Warren Harding
60,30
1928 Herbert Hoover
58,20
1932 Franklin Roosevelt
57,42
1936 Franklin Roosevelt
60,79
1952 Dwight Eisenhower
55,13
1956 Dwight Eisenhower
57,37
1964 Lyndon Johnson
61,05
1972 Richard Nixon
60,69
1984 Ronald Reagan
58,80




 USA-united-states-of-america-300318_1024_768


REPUBLIKANCI, DEMOKRATE, LIBERALI, KONZERVATIVCI

         Poštovanje ustavnog poretka, građansko-liberalne demokratije, koga smo već spomenuli kao okvir u kom se kreću obe stranke i kandidati, a ima za posledicu stabilnost političkog sistema, rečito govori o preovlađujućoj političkoj politici Amerike. 
     Mnogi se slažu da je KONZERVATIZAM bazična američka politička opcija. Po tome bi ispalo da se razlike između Republikanaca i Demokrata svode na stepen zastupanja konzervativne politike. Da li je baš tako? 
     Vlada mišljenje da su samo Republikanci “konzervativni”. Od perioda vladavine Buša starijeg pa preko Klintona, stvari su se malo izmenile. Buš stariji je sproveo najveće povećanje poreskih stopa u istoriji SAD, iako je dao izborno obećanje da to neće uraditi ("read my lips, no new taxes"), što je Klinton iskoristio 1992-ge u svojoj predizbornoj kampanji protiv njega. Buš mlađi je enormno povećao državni aparat od napada na kule septembra 2001-ve. Posle sloma Enrona i još nekoliko velikih kompanija, insistirao je na kažnjavanju predsednika kompanija krivih za krah, i oni su svi osuđeni i sede u zatvoru. Jedino što je na unutrašnjem planu uradio kao pravi Republikanac je smanjivanje poreskih stopa.  
    Klinton je započeo kao pravi Demokrata sa inicijativom za reformu zdravstva, što je brzo napustio kada je popularnost Demokrata strmoglavo pala i kada su 1994-te izgubili oba doma u Skupštini. Od tada Klinton vlada kao mali republikanac: potpisuje NAFTA sporazum kojim Amerika gubi desetine hiljada radnih mesta koje se sele u Meksiko. 1996-te ukida monopol u telekomunikacijama, koji dovodi do buma ekonomije, ali i dovodi i do sloma nekoliko velikih kompanija početkom 2001-ve. 1995-te puni budžet rekordnim prihodom od aukcije licenci mobilnih telekomunikacija. Za vreme Regana, te licence su se poklanjale, između ostalog, i malim kompanijama, sa ciljem jačanja male privrede; Klintonova administracija je na aukciji 1995-te tu mogućnost smanjila, a plod su ubirali oni koji su ponudili više para - velike korporacije. Izdavanja za školstvo kroz stipendije i bespovratne zajmove se smanjilo za vreme Klintona. Jedino što je Klinton radio kao tipičan demokrata je kresanje vojnog buđeta.” Sa Klintonom se dakle demokratska stranka delimično približila konzervativcima. izvor

         Ovo je samo jedno od razmišljanja koje ukazuje na složenost procene politika postojećih stranaka. Ovu dilemu oko toga ko je ko u politici izražavala su mnoga eminentna politička imena. 
        Predsednik Ajzenhauer izjavio je tokom svog prvog mandata da je „konzervativac što se tiče ekonomije, ali liberal, što se tiče ljudskih problema.“ 
       Neki republikanski lideri uporno su se nazivali „progresivnim“ konzervativcima, a liberali u pojedinim elementima “konzervativcima”. 
       Današnja misao je sve sklonija da ih sve zajedno proglasi levičarima!!!! Zašto? U poslednje vreme, sve češće se postavlja pitanje” Ko zapravo vlada Amerikom. 
       Postoji sumnja da Amerikom ne vladaju stranke već intreresi moćnih pojedinaca, kartela, centara moći, koji usmeravaju politiku i političare, pa čak i samog predsednika. Tokom samog izbora kandidati za predsednika se zbog finansijske potpore mora oslanjati na podršku interesnih saveza. Ta veza, mišljenje je mnogih, ne prestaje nakon izbora. To znači da je politička scena Amerike zavisna od momentalne konstelacije pozadinskih, interesnih snaga. Ako su te pozadinske snage na globalnu politiku, onda je i razumljivo da se ceo istorijski proces kreće ka toj opciji koja, u političkom smislu, naginje levici.

_________________________________________


POJAM LIBERAL!

“ Izraz „liberal“ u američkom političkom rečniku, naročito od razdo­blja New Deal–a, označava političko stremljenje suprotno idejama klasičnog liberalizma. U tom smislu pervertirano značenje liberalizma podrazumevaće, kao i dan danas, zahtev za velikom državnom intervencijom i regulacijom u ekonomiji i proširenje koncepta individualnih prava na područje pozitivnih „ljudskih“ prava koja otvaraju zahtev za pozitivnom diskriminacijom, „inflacijom“ prava i sveprisutnom ulogom države u odabiru poželjnog načina života.” izvor

________________________________________


IZLAZ IZ KRIZE

reagan

REGAN

        Ekonomska kriza koju je nasledio Regan je bila skoro jednaka ovoj današnjoj. Zbog toga je ovaj period bitan za sagledavanje američke unutrašnje politike. Za razliku od Regana koji se okrenuo smanjenju državnog aparata Obama ga pojačava. 

    Regan “…..jednostavno rečeno ja želim da skinem breme države sa vaših leđa.” 

       “Krajem 1970-tih godina spoljna i unutrašnja situacija u Americi je bila vrlo teška. Inflacija je bila preko 10%, nezaposlenost je rasla, kamatne stope su bile dvocifrene, duh preduzetništva se gubio, stopa rasta je bila neznatna. Karter je dozvolio Iranu da drži Američke građane kao taoce, Berlinski zid je bio činjenica, dok je Sovjetski Savez izgledao sve jači. Sve u svemu, američki prestiž na strani i poverenje naroda kod kuće, u budućnost zemlje,  bili su na verovatno najnižem nivou od kraja Drugog svetskog rata. 
        U novembru 1980-te na pozornicu stupa Ronald Regan. U kritičnoj debati sa Karterom, Regan je vrlo efektno poručio glasačima da ovog puta oni imaju šansu da promene put kojim zemlja ide u budućnost. Jedan put je da država nastavi sa dosadašnjom praksom da aktivno učestvuje u rešavanju unutrašnjih ekonomskih i društvenih problema (sa malim razlikama između demokrata i Niksonovih republikanaca). Drugi put je da država prenese što više aktivnosti na slobodno tržište a da za sebe zadrži samo pravnu zaštitu pojedinaca od većine i sigurnost imovine od političke redistribucije. izvor


obama-1-3-11


OBAMA

      Za razliku od Regana Obama traži reformu sistema, i preraspodelu bogatstva. Obe intencije zahtevaju ograničenje slobodnog tržišta i federalizma tj. promene u pravilima igre. Obama opravdava obe intencije sa dva usko vezana objašnjenja.
    Prvo, slobodno tržište je eto krahiralo i država mora da se umeša u ekonomsku igru; drugim rečima, poslednje dve-tri loše godine su važnije za ocenu posledica slobodnog tržišta nego prethodnih dvesta godina. 
   Drugo, socijalna pravda zahteva bolju raspodelu bogatstva. Socijalna pravda je svetiteljski zvučna fraza (ko sme da bude protiv socijalne pravde?!) koja krije činjenicu da ljudi koji raspodeljuju bogatstvo nisu vlasnici bogatstva koje se raspodeljuje, i koja pretvara slobodne izbore u licitaciju ukradenih dobara. Reforma zdravstva, novi finansijski zakoni, regulacija banaka, obrušavanje države na privatno vlasništvo, politički pritisak na radnike da se vrate u sindikate, i stimulisanje preduzeća koje sindikati kontrolišu nova su pravila igre koja zamenjuju američku tradiciju individualizma, lične odgovornosti, ličnog odlučivanja, i slobodnog izbora rizika, sa kulturom zavisnosti od države. 
     Dok ovo pišem (kraj avgusta), istraživanja pokazuju da je preko 60% naroda protiv novih pravila igre dok većina doktora nauka, njihovi pitomci i mediji favorizuju Obaminu politiku.izvor

                                ________________________________
               

Bajka o radu, vrednosti, porezu i državi 
( po uzoru na Hazlitta),



“ Nađoše se na pustom ostrvu Marica, Vlada, Goran i Nenad. U početku svi behu složni, radni i ravnopravni, pa obrađivaše i doprinosiše zajednici sa po 8 jedinica hrane i potrebština. Dakle, 32 ukupno. Ali prvi popusti Vlada 
 – Ljudi, neko mora da vlada.
Ovi aklamativno prihvatiše i pojačaše rad, ne bi li nadoknadili Vladinih 8 jedinica robe manjka. Međutim, ne prođe puno vremena kad zavapi Vlada 
 – Ljudi, neko mora da me čuva i most preko potoka da gradi, a bogami i neko da prikuplja i donosi nam hranu sa njive. 
 Marica i Goran skočiše aklamativno, dok ovaj poslednji samo razgorači oči 
 – Aman, pa kako ću sam?! Da pojačam duplo, imaćemo svi zajedno samo 16! 
– Ne Nenade – odgovoriše u glas – nama je dosta po 5, a tebi 1. I ovako od duplog rada nećeš imati kad ni da jedeš! Eto šta donosi država
                                                       Amerika pred izborima *2 - Paul Ryan

32 коментара:

Анониман је рекао...

http://www.washingtonpost.com/opinions/get-ready-to-fight-iran/2012/08/17/1abe88c6-e7f8-11e1-8487-64e4b2a79ba8_story.html

" Situacija na Istoku se razbuktava i nadajmo se da američki “prijatelji” što navlače ovih dana dimne zavese, neće iskoristiti izbore da bi izvršili pritisak na kandidate..."
Evo ti odgovor.
Peđa

L2 је рекао...

Evo i tebi jedan biser (FOX News)

30 sekundi dijaloga o položaju SAD na geopolitičkoj karti, Greg Gutfeld-a i njegovog kolege komentatora Tucker Carlson-a..

"Tuckeru, zar mi nismo jedina zemlja kojoj je dozvoljeno preduzimati preventivne napade. Šta taj Iran dovraga umišlja da je?", upitao je Gutfeld Tuckera.

"Ha ha, znam da se pomalo i šališ, ali ja sa slažem da smo jedina zemlja s moralnim(!!!!!!) autoritetom dovoljnim za tako nešto", odgovara Carlson, na šta Gutfeld replicira kako se "uopšte ne šali....SAD je jedina zemlja koja ne traži hegemoniju u svetu. Zaista mislim, a možda sam i jedini koji to govori, da Iran zaslužuje da ga se izbriše(!!!!!!). Mislim da su luđaci i mislim da su zli",

Ipak postoji jedan razlog zbog kog ne treba srljati u takvu avanturu, napominje dalje.

"Mislim da trebamo proceniti šta bi se dogodilo s cenama energenata ako se odlučimo na to", zaključio je Carlson.
vidi na youtube

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=83LDtji3iEY

Ostaješ bez teksta, zar ne?

Анониман је рекао...

I ja cu upotrebiti istu rec. Kakva je poslednja izjava onog Ahma.....nego ludacka.Na buducem Bliskom istoku nema mesta za kancerogeni tumor (Izrael).Treba ga odstraniti!!! Budala na sve strane.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Budala je više. Kao vrsta smo zbog njih gubitnici.
Peđa

L2 је рекао...

Nas troje smo protiv svih oblika nasilja,državnog i pojedinačnog. I protiv smo "budala", tj. gluposti.A ona je danas normalno stanje duha nametnuto globalizmom. Nama koji slavimo lep i pročišćen razum, moralne vrednosti teško se pomiriti sa tolikom količinom duhovnog siromaštva, agresivnosti, pomerenih vrednosti.Ostavljena nam je samoća kao prostor punijeg življenja u kom nema šta da protivureči našoj prirodi.
Što bi rekao Gombrovič "Sam sam. Zato više postojim."

Анониман је рекао...

Nema logike u tome što si napisala,jer nema apsolutne samoće.Ako si mislila na samoću u sebi ni u tom slučaju nisi u pravu. Podsvest ti je puna i prepuna.Teško da je možeš izbrisati.Samoća je iluzija.

Najuticajnija grupa glupaka su političari.To je problem. Za mene su to ljudi sa jakom potrebom za javnim isticanjem i moći i bez autentičnog života.U pomanjkanju istog žive život politike.
Političari su u poziciji da potčinjavaju, ali i da budu potčinjeni. Najgora i najopasnija vrsta su ti koji se ne vole potčiniti. Oni koji uspevaju su poltroni, ulizice, licemeri. Tako ja vidim vlast, sazdanu od jednih i drugih.Da ti se smuči.
Obama, Romni, Tadić, Nikolić, sve su to patološke ličnosti. Da nisu ne bi se petljali u politiku. Šta će politika, na primer, Romniju, uspešnom biznismenu. Smešan je sa svim tim lapsusima.
Peđa

L2 је рекао...

Peđa moj, u zao čas zamećeš polemiku. Uzavrelo je leto i na ovim prostorima. Voda je momentalno moj najbolji drug , dopodne u bašti, popodne unutra, uz knjigu se brčkam i dok voda hladi i širi opojni miris, ja uživam u..onome što ti ne priznaš, samoći i lepoti.
O čemu Peđo pričaš,kome, uzalud. Misao je carica.Sam možeš biti pored stotinu ljudi oko sebe,vreme zna da stane a kreće se,apsolutno ne postoji, ali svega ima i bez toga prokletog apsolutnog.. U mislima Peđa, sa mislima stvaraš od nemogućeg moguće.Nisi pored mene, ali te mogu osetiti kao da jesi, i čuti tvoj glas i zamisliti gestove.
Priznam da je "uživo" lepše.

Ali mi pričamo o zlu,o ljudima nesposobnim da shvate, razumeju, o bedi njihovog duha, pomerenim vrednostima.Kako sa njima komunicirati? Nikako!!! Ućutati, zaboraviti da takvi ljudi postoje. Pazi, takvi ljudi, ne svi. I, pazi, ne apsolutna samoća, već trenutci.
Ostavi se mudrovanja, rashladi glavu i do viđenja budi mi dobar.

Анониман је рекао...

Ljudi traže objektivne informacije a prihvataju one koje potvrđuju njihove stavove. To je univerzalan princip, primenjiv na svakog čoveka bio on političar,novinar. Takve smo konstitucije i tu nema leka.
Vlasnici medija određuju uređivačku opciju po svom nahođenju, a kako bi drugačije. Političari realizuju politiku stranke. Kada se stranačke percepcije ukrste ukinu se razlike ili ostanu minimalne. Današnja svetska politička situacija je takva jer kreće iz jednog centra, iz Amerike.
Ameriku ništa ne može opravdati, nikakvi ludaci u Iranu i sl. Njena politika prema svetu nije otpočela juče i ne može se svesti na pitanje kapitalizma i socijalizma.To je pusti izgovor za hegemonističku politiku.
XXX

L2 је рекао...

xxx

Ljudi.... "prihvataju informacije koje potvrđuju njihove stavove" ali pre toga neko i nešto utiče na formiranje tih stavova. Žaba se skuva a da to ne primeti.Kada se ispija voda iz istog izvora stvori se jednostrano " znanje" i gde je tu onda objektivna istina.
Inače se slažem sa principom usvajanja informacija.

Ne vredi nam priča o jajetu o kokoški. Mislim da su to naše romantičarske zaostavštine neprimerenu vremenu u kom se nalazimo. Gde je taj početak? Šta je bilo pre Amera? Nema početka sa Američkom "hegemonističkom" politikom. Postoji samo SADA. Iz njega treba izaći a stanje u koje smo se doveli kao ljudi, vrsta (što bi rekao Peđa) je prestzrašno i strašna je pomisao kako možemo završiti.

Анониман је рекао...

Konstitucija ili kultura sredine, ili oboje utiču na stvaranje stavova. Slažem se. Sa potenciranjem sadašnje situacije samo potvrđuješ američku krivicu.Amerika ne doprinosi politici mira i stabilnosti.Složićemo se da je najuticajnija zemlja sveta.
XXX

Анониман је рекао...

Ne mogu se razdvojiti politicki od ekonomskih uticaja u svetskoj politici, moze se utvrditi odgovornost pojedinih ucesnika. Svi snose odgovornost za svoje postupke shodno svom udelu i nema smisla za sva zla ovoga sveta okriviti iskljucivo Ameriku.
Koja zemlja doprinosi politici mira i stabilnosti? Zasto americku politiku podrzava toliko zemalja? Zato sto imaju isti interes.
pozdrav

Z.

L2 је рекао...

Z.

to se zove dobrovoljno ropstvo!!! Ja sam "rob",dobrovoljno sam zarobila samu sebe toliko puta u životu i sada robujem, nego šta.
"Čovek je biće rođeno da bude slobodno, izgubivši slobodu,kažu,čovek gubi svoju ljudskost..bez slobode nema čoveka...aman.Što je previše previše je. Zaluđujemo se bespotrebno.

Šta je brak?? Isto što i država.A porodica, škola, tramvaj( pun želja haha...) I ? Pričaj mi malo o tome.Jesmo li robovi zato što nismo apsolutno slobodni? Počinjem da mrzim tu našu licemernost.Govorimo jedno, ponašamo se drugačije. Toliko ispraznih priča o slobodi, uveravanja o istini i samo istini, puni smo idealnih kategorija a život... život nije bajka. Svi to znamo.I umesto da učimo generacije realnom životu mi ih zamlaćujemo pričama o slobodi,istini, demokratiji..TOGA u realnom životu NEMA. Eto zašto cvate socijalizam. Čista dogma -ideja raja za sve ljude,bez puno rada..I idealan kapitalizam je dogma.Nema idealnog. I zašto bi bilo?

Objašnjenje je jednostavno. Nastankom države stvorili smo tip društva kome "robujemo". Zašto nismo odabrali nešto bolje, ko zna i nije bitno. Hoćemo li to učiniti u budućnosti, i to se ne zna. Zanosimo se idejom države sa malim aparatom, ali sve je to samo ideja, pusta želja, a realno svako društvo na kugli zemaljskoj ima zajednicu do koje je stigao voljom većine, ili snagom manjine.

Ma odoh ja da robujem ..nije važno čemu.Meni je jedna vrsta robovanja slatka, pa se ti sada pitaj kako je moguće da pametan čovek( to sam još uvek) dobrovoljno robuje. Užas, zar ne!!!

Анониман је рекао...

Liv, u kom si fazonu?? Ponovo letiš? Ne uzimam za ozbiljno pisanja u letu.
Robovanje je jedno, obaveze su drugo.Robovanje je prisila. Ne znam šta bi bilo to tvoje dobrovoljno ropstvo.Pristaješ da te neko tlači.Lepo sam ja napisao, čista patologija pojedinaca, naroda, potpuno svejedno.
Peđa

L2 је рекао...

A ketmani !!!!!

Анониман је рекао...

A ketmani,heheee...E Pedja, Pedja.Kratak,efektan udarac.
Oduzela nam je dah.
Z.

Анониман је рекао...

Peđa, slažem se sa tobom. samo što bih izabrao adekvatniji izraz: neznanje i nizak nivo razvoja svesti pojedinca i društva. patologija je u svakom slučaju zahvatila ceo svet. ali ona proističe iz napred pomenutog neznanja. mi robujemo neznanju. čovek neće više moći živeti život kakav smo imali za vreme lažnog mira i socijalne sigurnosti, doduše kako ko. nikada više! u tome je caka. to nas jedino može prizvati pameti, samo što je to generacijski problem. ni amerika neće dugo. i njen idealizam lažnog okvira pada, kao što idealizam svake vrste pre ili kasnije se raspukne kao mehur od sapunice. lepo primećuješ da se zapadnoj alijansi sve vraća što čine. a tek će.

a što se tiče robovanja, sve su to niske strasti. mi robujemo i utopističkoj ideji slobode. ideja nije ništa drugo do iluzija razuma. pa i ona ponekad nešto dobro donese - znanje da je samo ideja koja ne može da živi večno. zamenjuje je druga. voda stalno otiče i ne može se zadržati. kao i vreme. svaka sila za vremena. prevelika koncentracija kapitala na jednom mestu mora da eksplodira, jer su ventili suviše mali i slabi.

Z, slažem se da ekonomija i politika idu ruku pod ruku i da je sve interes sitnih duša. da bi porasle moraće da ih zaboli. a to je neizbežno. živi bili pa videli. sve što nam se dešava na nekom nivou smo i dopustili. a zašto? prosto ko pasulj. hteli smo da bar nešto ućarimo. interes svih u lancu, od velikih do malih. ketman bi s toga trebalo biti cista u odnosu na tumor patološke slike sveta. a to je bar lakše lečiti dok se ne razvije u nešto ozbiljniji problem.

L2, dobrovoljno ropstvo bez navodnika ili sa, nikad ne postoji. ispod toga uvek ima nešto drugo. strah da smo sami na svetu i da moramo brinuti o drugima da bi opstali. za to moramo biti odgovorni. dok to ne dođe na opšti kolektivni nivo, mnogo vode će proteći. do tada ćemo samo eksperimentisati. i na ličnom i na društvenom nivou. Dušan Kovačević je napisao: život je velika generalna proba za predstavu koja se nikad neće odigrati. zvanične premijere nikad neće biti... do kad je sveta i veka...

123

Анониман је рекао...

123

Ono što me izazvalo da reagujem na ovaj post je van konkretne teme.Priznajem da sam reagovao malo nervoznije.

Patologija jeste preoštra reč.Meni je kategorija normalno postala preširoka. Možemo podvesti njeno proširenje pod neznanje.Čini mi se da tim odvraćamo pogled sa pravog problema, kulture niskih standarda u svemu.Zato mi je neznanje preuska reč.I tamo gde ga ima, nedostaju druge vrednosti.Reč je o vrednostima po mom ukusu.Jesam subjektivan, međutim, toliko prostote, licemerstva,valjanja u blatu bez srama,uživanja u zlobi,i čega sve ne, nikada pre nisam doživeo.Slobodno iz rečnika možemo izbaciti neke reči.Poverenje,ugled,čast,istinoljubivost,da ne nabrajam.
To je otprilike to.
Peđa



L2 је рекао...

123
"dobrovoljno ropstvo" sam uočila u nekom stručnom tekstu koga se, nažalost, ne mogu setiti.Termin mi je ostao u glavi,šta više mislim da sam ga usvojila kao primeren. Kao što znate, to je delomično stvar ukusa.Reč ropstvo protivureči reči dobrovoljno.No ako, kao što vi kažete sintagmu stavite u navodnike, onda se zna na šta se misli.

Vi tvrdite da tako nešto ne postoji( ni sa navodnicima).Ja mislim da postoji. Ne znam da li bi bilo korisno moje objašnjenje, jer je vaša tvrdnja izrečena decidno.Štaviše dodali ste da iza toga uvek stoji "nešto". Iza pokorne religiozne duše stoji ljubav prema Bogu, ili vera u Boga, nazovite to kako hoćete. Iza našeg robovanja osećanjima, navikama leži šta...

Sve to ne dovodi u sumnju postojanje veze"dobrovoljnog robovanja" između čoveka-čoveka, čoveka- ideologije, čoveka- ideje, itd.

"...život je velika generalna proba za predstavu koja se nikad neće odigrati. zvanične premijere nikad neće biti
..Da ste bili glumac, a možda i jeste, otkuda znam šta ste, znali bi da je za glumca premijera u suštini identična generalnoj probi. Znalo se desiti da generalka bude bolja od premijere. Publika je jedina razlika. Ali, zaboga, onaj ko igra život za publiku, izgubljen je slučaj. Poređenje je kao što vidite više stilski ukras.

Jedno moram dodati,reč robovanje je zaista ružna.Ali je koristimo čak u svakodnevnom govoru.Ništa slađe od majčinog robovanja. Mislim da će me svaka žena shvatiti i slagati ako kaže da majčinstvo, s jedne strane, nije robovanje.I tako sam ja prihvatila taj termin, jer sam prihvatila realnost u kojoj mnogo čemu robujemo.
Stvarno ružna reč.

Анониман је рекао...

123
Ajd da i ja odgovorim,
Ketman jeste cistija dusa u odnosu na patoloske aktere, ali bez karike ketmana sistem-network ne bi funkcionisao.

Li,
romantiku si izbacila iz upotrebe.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...


Da se podsetimo šta je o mreži uzroka pisao Dostojevski.

Ni jedno od toga nije uzrok. To je sve sticaj samo onih uslova pod kojima se odigrava svaki životni, organski, stihijski događaj.... imaće pravo i nepravo i onaj koji kaže da je Napoleon posao u Moskvu zato što je to hteo i da je propao zato što je Aleksandar hteo da on propadne; kao što će imati pravo i nepravo onaj koji kaže da je potkopano i oboreno brdo od milion pudova zato što je poslednji radnik udario pod njim poslednji put pijukom. Takozvani veliki ljudi su u istorijskim događajima etikete što daju naziv događaju, a taj naziv, kao i etikete, najmanje ima veze sa samim događajem.

Svako njihovo dejstvo, što njima samim izgleda svojevoljno, u istorijskom smislu nije svojevoljno, nego je u vezi sa celim tokom istorije i određeno od pamtiveka"

Oni koji misle da govore istinu potkrepljenu nekim činjenicama ili su neobrazovani ili su naivne duše.
XXX

Анониман је рекао...

xxx, sviđa mi se ovaj stav. dodao bih nešto. svaki događaj u istoriji čovečanstva je priprema sledećeg ciklusa. Pilat je oprao ruke i odigrao veoma značajnu ulogu, baš kao i Juda. Hrist je znao da će ga izdati i oprao mu je noge - blagoslovio ulogu koju je morao da odigra da bi se misterija na Golgoti dogodila i duhovni preporod čovečanstva počeo na jedan drugačiji način do tada.

pitanje je samo nivoa sa koga sagledavamo stvari.

123

L2 је рекао...


XXX i 123
pod utiskom Vaših pisanja...

Nisu istine sabijene u dve suprotne pozicije: kapitalizam-socijalizam,zlo-dobro,ljubav-mržnja, razlog-posledica. Nisu crno-bele. I kada se stvar tako artikuliše, a svetska politika čini upravo to,onda je rezultat ista ona dogma iz starih vremena, sada raskošno prelivena iz blokova na ceo svet.Tamo gde nema političke presije ima egzistencijalne. Nema reči fašizam, komunizam, imperijalizam, hegemonizam..a u guši smo u svemu tome. I to dobro promešanom.
pozdrav obojici

Анониман је рекао...

123 reče lepo,pitanje je samo nivoa sa koga sagledavamo stvari.Zašto ne spomenuti kolonijalizatorski, eksploatatorski, nekrofilni militarizam, koga predvodi ko drugi nego Amerika i njeni sateliti. Grešim li kada potenciram patološku potrebu za totalnom kontrolom,nekada tako karakterističnom za istočni blok. Nema razlike,i to je nit istorije i mreža koju spominjete, s tim da se širi. Ko bi skupio sve uzroke na jednom mestu i odakle ? Iz štampe, sa interneta, smehotresno!!

123
jedno pitanje,veruješ li u duhovni preporod čovečanstva?
Peđa

Анониман је рекао...

U jednom od svoji intervjua Selin je izjavio da su politički konflikti samo površinske manifestacije koje neki centri moći iskoriste i produže produže da bi profitirali od te situacije.Bio je duboko u pravu.
Površno analizirajući te situacije značipo njemu napraviti " grešku bika u ringu". Analitičar analizira crveno platno. Politika Vas usmerava da gledate platno, kao što borac sa bikovima navodi bika, uči ga da prati platno.

XXX

Анониман је рекао...

I WAS ANTI-OBAMA BEFORE IT WAS COOL

L2 је рекао...

Površno pristupam pisanju komentara, uostalom kao i celom blogu. Ovo je ipak moj hobi.

Ozbiljna analiza ukupnih momentalnih svetskih odnosa mora poći od najvažnije činjenice, a ta je da se nalazimo u sred istorijske prekretnice sa tipičnim simptomima dečijih bolesti. Ko je prošao tu fazu sa decom ( haha..) zna da i dečije bolesti mutiraju.Hoću reći nije lako prepoznati i dijagnosticirati vrstu boljke jer nije identična onoj iz prethodnih sličnih istorijskih perioda.

Svedoci jesmo, imamo ponešto najneophodnijih činjenica. Nikada nemam sve i sve da ih i imamo one su sirov materijal. Poredak činjenica je istoriografija, poredak fakata koji po sebi ne znači ama baš ništa. Beskorisnost tog materijala se prevazila pravilnom interpretacijom. To je abeceda svakog istoričara.

Problem interpretacije je u vezi sa ličnošću koja piše (subjektivnost) i društvom ( koje istoriju interpretira ili reinterpretira u skladu sa svojim političkim ciljevima).

Kako god, uvek dođemo do toga da je istorija nepouzdan izvor,a istina nedokučiva.

Postoji hiljade "dokaza" ovoj tezi. Čovek ne zna koji je bolji od kojeg. Pošto je fašizam fenomen kojim se intezivno bavim navešću jedan klasičan primer,rekla bih školski primer, Ničea.
Ničeovo delo se ubraja u intelektualnu pozadinu nemačkih prilika toga vremena. Drugim rečima Niče je jedan iz kruga intelektualaca koji je utro put fašizmu.
Da li to zaista bilo tako, veliko je pitanje.Dokazivo nije.
Evo šta o tome misli briljantni Tomas Man.
On ukupnu atmosferu Nemačke pred prvi rat ocrtava kao "sveopštu radost koja je doslovno eksplodirala kada je objavljen rat 1914. godine" Kakva je mogla biti uloga Ničea u sveopštoj atmosferi? Ni slučajno odlučujuća. Tomas Man ne negira elemente " hitlerizma" u delu i pogledima Ničea.Ali ih posmatra drugačije, obrnuto.

„Prilično sam sklon da ovde zamenim mesta uzroka i posledice", kaže on, „i da pomislim kako nije Niče napravio fašizam, nego je fašizam napravio Ničea; da objasnim: suštinski stran politici i duhovno čedan, Niče je predosetio, u svojoj filozofiji moći, poput nekog veoma osetljivog aparata za snimanje i odašiljanje, domet imperijalizma, i najavio je Zapadu, poput magnetne igle koja poskakuje, dolazak epohe fašizma, u kojoj živimo i živećemo, uprkos pobedi odnetoj nad fašizmom, još dugo vremena."

To je taj zbir mase uzroka koji prethode jednom događaju.
Analiza Tomasa Mana nije samo analiza Ničea, već onog bitnijeg,stanja kolektivnog duha koji će, po Manu, živeti još dugo. I, kao što smo svedoci, on još živi i živeće i dalje,"još dugo vremena".

Peđa, pitanje termina je takođe sadržano u ovom objašnjenju.Lederman Lion lepo piše: Demokritov atom još nismo pronašli!!!
Zato postoji istorija pojmova i njihovih značenja.
No, mi smo na blogu koji je namenjen odmoru i relaksaciji.

Анониман је рекао...

Da bi dali odgovore na ozbiljna pitanja moramo raspolagati izvesnim znanjem. Enciklopedijsko nije dovoljno, kao sto nije dovoljno samo imati znanje. Znanje se mora usvojiti, izbrusiti a osoba mora biti zavidnog umnog potencijala da bi znanjem mogla da vlada na valjan nacin. Podela na strucnjake i nestrucnjake stoga nije dovoljna.Ona unosi zabunu, prikriva sustinu pravog znanja, posebice zapadnog. Stvari su shvatljive u celini (kroz delove).Fizicar mora biti vrhunski matematicar, najmanje dobar hemicar, filozofski promisljati itd.
Li,tvoja struka je najeklatantniji primer.Koja disciplina ne spada u nju, hehe..
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Da skrenemo sa "ozbiljnog" na poluozbiljno.Znate li onu parabolu sa kočijom?

Kako bi se predstavilo stanje u kome se čovek danas nalazi, u Tradiciji se on poredi sa jednom kočijom, odnosno, konjskom zapregom, gde kočija simbolizuje čovekovo fizičko telo, konji predstavljaju njegove emocije,osećanja i strasti; kočijaš predstavlja jedan intelektualni sklop koji je sposoban da rezonuje (Ličnost) a u kočiji se nalazi i jedan putnik, koji je ujedno i njen gospodar (Duša).

U normalnom stanju, celi sistem je u besprekornom, skladnom odnosu i perfektno funkcioniše – kočijaš drži uzde čvrsto u svojim rukama i upravlja konjima i kočijom u pravcu u kom mu gospodar nalaže.

Tako bi trebalo da bude,ali u većini slučajeva nije. Prvo, u kočiji nedostaje gospodar. Kočijaš mora da ide da ga traži. Sama kočija se nalazi u stanju raspada, točkovi samo što nisu otpali, a osovine škripe jer odavno nisu podmazane, konji iako čistokrvne rase, prljavi su i neuhranjeni; uzde i amovi su se odavno izlizali i samo što ne popucaju. Kočijaš spava ljuljajući se u sedištu kočije, a uzde mu svakog momenta mogu ispasti iz ruku.

Kočija se i dalje kreće pravcem i na način koji mnogo ne obećava. Sada je već sletela sa puta, pa juri niz jednu padinu. Kočijašu, koji je još uvek u dubokom snu, preti opasnost da u svakom momentu ispadne iz kočije i kako se čini, sve su prilike da će ga zadesiti tužna sudbina.

Ovakva jedna slika je otprilike najbliža opisu stanja u kome se danas nalazi većina.
XXX

Анониман је рекао...

Kad bi ljudi govorili samo o onome što znaju i u šta se razumeju, onda gotovo ne bi ni govorili."
Arturo Graf

Анониман је рекао...

Republikanci ne kriju da će pokušati porobiti ostatak sveta, dok Obama dobiva nagradu za mir, a radi isto ko oni.

Анониман је рекао...

Cадашњу кризу већина доживљава, пре свега,као економску. Сви други аспекти кризе, па чак и људски животи, су другоразредни. Mатеријалнo благостање није само део људског живота.Oнo подређује све области друштвеног живота.Oд стране високоразвијених земаља као једини пут развоја,први пут у историји,намеће ce капитализам као систем идеја (као идеологија), а не као ekoнoмckи систем.Hепоштодоводи до друге врсте диктатуре - економске, која није ни блажа ни лепша од претходне идеолошке.

C пoштoвањеm,
Б.A.

Анониман је рекао...

Zanimljivo. Izdvojimo li iz ekonomije privredu,u toj ideologiji ostaje politika rata,javne i tajne politike rata.Zato se pitamo više o ljudima koji su perjanice kapitalizma, nego o kapitalizmu kao sistemu. Jesu li oni normalni? Koji normalan čovek pribegava ratu, ko izrabljuje ljude, postavlja ih u apsurdne uslove da bi ostvario profit(Kina,Afrika..)
XXX

Постави коментар