понедељак, 7. фебруар 2011.

ZORAN ŽIVKOVIĆ













 Zoran Živković (Beograd, 1948), romansijer, pripovedač, književni teoretičar, prevodilac i urednik. Diplomirao svetsku književnost, magistrirao i doktorirao na Fililoškom fakultetu u Beogradu.

P oslednja knjiga" Zorana Živkovića, jednog od najprevođenijih srpskih pisaca,ovih dana će doživeti svoje peto izdanje na italijanskom jeziku.
Prvi triler roman  u Italiji je inicijalno objavljen početkom 2010. godine, pod etiketom milanske izdavačke kuće TEA. Ali tiraž prvog izdanja, koji je iznosio 10.000 primeraka, rasprodat je već za nešto više od mesec dana. Usledila su doštampavanja u martu, maju i septembru 2010. godine - sva u tiražima od po novih 10.000 primeraka. Sa petim izdanjem koje će se u italijanskim knjižarama pojaviti do kraja aprila ove godine, popularna "L’Ultima Libro" postaće jedna od najprodavanijih knjiga izdavačke kuće TEA.
"Poslednja knjiga" donosi priču o seriji tajanstvenih smrti posetilaca knjižare "Papirus", nakon što su neposredno pred smrt čitali istu knjigu. Ubrzo će se pored redovne policije u istragu tajanstvenih smrti uključiti Agencija za nacionalnu bezbednost, a situacija će se dodatno zakomplikovati kada se u potragu uključi i tajanstveni red poklonika "Poslednje knjige" koji očekuju skori kraj sveta.
Ovaj Živkovićev roman prvi put je na srpskom jeziku 2007. godine objavila kompanija "Novosti" u tiražu od 20.000 primeraka.( izvor)

"Zoran Živković spisateljsku karijeru počinje žanrovski čvrstim SF romanom Četvrti krug, ali međunarodnu popularnost i nagrade stiče serijom knjiga koje tvore pripovetke labavo povezane u funkcionalne celine: Biblioteka, Sedam dodira muzike, Nemogući susreti, itd. Njegova prozna dela redom su: Četvrti krug (1993), Vremenski darovi (1997), Pisac (1998), Knjiga (1999), Nemogući susreti (2000), Sedam dodira muzike (2001), Biblioteka (2002), Koraci kroz maglu (2003), Skrivena kamera (2003), Vagon (2004), Četiri priče do kraja (2004), Dvanaest zbirki i čajdžinica (2005), Most (2006), Čitateljka (2006), Amarkord (2007), Poslednja knjiga (2007), Esherove petlje (2008). Teorijska dela su mu: Savremenici budućnosti (1983), Zvezdani ekran (1984), Prvi kontakt (1985), Enciklopedija naučne fantastike (1990) i Ogledi o naučnoj fantastici (1995). Zoran Živković dobitnik je više prestižnih nagrada: World Fantasy Award, “Miloš Crnjanski” i “Isidora Sekulić”, a dobitnik je i Nagrade SFERA za 1990. za Enciklopediju naučne fantastike 1990, kapitalno  ostvarenje kako na domaćem, tako i na svetskom nivou.Njegova proza specifična je vrsta srednjoevropske fantastike, preciznog i svedenog izraza i odmerenih emocija. Zoran Živković predstavlja jednog od najprevođenijih savremenih domaćih književnika: većina njegovih kratkih romana i zbirki priča objavljena je u inostranstvu, gde su izazvali veliku pažnju u književnim krugovima."
 Zoran Živković je zajedno sa Žikom Bogdanovićem 1982. godine pokrenuo ediciju Polaris koja se specijalizovala za svetske SF hitove.  Od izuzetnog značaja je i serija Radio-televizije Beograd Zvezdani ekran u kojoj je predstavio najvažnije SF filmove. ( izvor )

                                                POPIS DELA, NAGRADA I RECENZIJE

Zoran Živković (1948) autor je osamnaest proznih dela:
Četvrti krug (1993), Vremenski darovi (1997), Pisac (1998), Knjiga (1999), Nemogući susreti (2000), Sedam dodira muzike (2001), Biblioteka (2002), Koraci kroz maglu (2003), Skrivena kamera (2003), Vagon (2004), Četiri priče do kraja (2004), Dvanaest zbirki i čajdžinica (2005), Most (2006), Čitateljka (2006), Amarkord (2007), Poslednja knjiga (2007), Esherove petlje (2008) i Pisac u najam (2009).


Živković je jedan od najprevođenijih savremenih srpskih književnika. Knjige su mu izišle u SAD (Vremenski darovi, dva izdanja, Knjiga / Pisac, Četvrti krug, Skrivena kamera, Sedam dodira muzike, Koraci kroz maglu, Nemogući susreti), Engleskoj (Nemoguće priče, Dvanaest zbirki i čajdžinica, Poslednja knjiga, Most, Pisac / Knjiga / Čitateljka, Nemoguće priče 2, Esherove petlje), Nemačkoj (Skrivena kamera, Poslednja knjiga), Španiji (Nemoguće priče, Knjiga/Pisac, Skrivena kamera), Portugaliji (Biblioteka, dva izdanja), Danskoj (Biblioteka), Grčkoj (Knjiga), Švajcarskoj (Čitateljka), Italiji (Poslednja knjiga), Holandiji (Poslednja knjiga), Japanu (na japanskom – Čajdžinica; na engleskom – Biblioteka, Vagon, Četiri priče do kraja, Čitateljka i Amarkord), Južnoj Koreji (Knjiga, Poslednja knjiga), Turskoj (Vremenski darovi, Biblioteka, Nemogući susreti), Rusiji (Četvrti krug), Češkoj (Vremenski darovi), Poljskoj (Biblioteka), Bugarskoj (Sedam dodira muzike, Četvrti krug), Sloveniji (Četvrti krug, Most, Biblioteka, Čitateljka, Amarkord, Poslednja knjiga, Pisac u najam) i Hrvatskoj (Vremenski darovi, Nemogući susreti, Sedam dodira muzike, Biblioteka, Poslednja knjiga).

Priče su mu objavljene u antologijama i časopisima u SAD, Engleskoj, Japanu, Poljskoj, Finskoj, Danskoj, Francuskoj i Mađarskoj.
U 2011. u Italiji će izići Biblioteka, u Brazilu Poslednja knjiga, u Portugaliji Poslednja knjiga, u Ukrajini Dvanaest zbirki i čajdžinica, u Južnoj Koreji Biblioteka, dok će u Nemačkoj u jednom tomu pod naslovom Nemogući roman biti objavljeni: Vremenski darovi, Nemogući susreti, Sedam dodira muzike, Biblioteka i Koraci kroz maglu.
Sabrana prozna dela Zorana Živkovića u po dva toma na srpskog i engleskom (Romani / Novels i Nemoguće priče / Impossible Stories) objavio je 2009-2010. "Zavod za udžbenike".

Živković je dobitnik "Svetske nagrade za fantastiku" za roman-mozaik Biblioteka (2003), nagrade "Miloš Crnjanski" za Četvrti krug (1994), nagrade "Isidora Sekulić" za Most (2007), koji je takođe uvršćen je u uži izbor za NIN-ovu nagradu kritike za roman godine 2006 (prethodno je, 1997, u užem izboru bio i roman-mozaik Vremenski darovi), kao i i nagrade "Stefan Mitrov Ljubiša" (2007) za ukupno prozno stvaralaštvo. Romani Knjiga (2004), Biblioteka (2005), Skrivena kamera (2007) i Esherove petlje (2010) nominovani su za jedno od najprestižnijih evropskih literarnih priznanja – "Međunarodnu dablinsku književnu nagradu IMPAK". Roman-mozaik Dvanaest zbirki nominovan je za nagradu "Širli Džekson" (2008) i za nagradu "Britanskog društva za fantastiku" (2008).
Prema Živkovićevim pričama "Voz" (Nemogući susreti) i "Hotelska soba" (Četiri priče do kraja) reditelj Puriša Đorđević snimio je igrani film Dva koji je imao premijeru na Festu 2007. Isti reditelj ekranizovao je i Živkovićevu priču "Ispovedaonica" (Nemogući susreti) koja je prikazana na beogradskom Festivalu kratkometražnih filmova 2007.
Dve Živkovićeve priče emitovane su na programu britanskog radija BiBiSi: "Voz" (2005) i "Budilnik na stočiću" (2007).
Televizija Studio B emitovala je TV seriju "Sakupljač" snimljenu prema Živkovićevom ciklusu "Dvanaest zbirki" (Dvanaest zbirki i čajdžinica).
Reditelj Slobodan Šijan otkupio je prava za ekranizaciju Živkovićevog romana Skrivena kamera.
RTS je otkupio prava da po noveli "Budilnik na stočiću" (Koraci kroz maglu) snimi TV film, a po romanu Poslednja knjiga TV seriju.
Živkovićeva dela izučavaju se na severnoameričkim univerzitetima. Profesor Ralf Bogert, s Univerzitetu u Torontu (Kanada), uključio je Četvrti krug u kurs o savremenom evropskom romanu, dok profesor Džefri Stejdelmen, s univerziteta u Bafalu (SAD), tumači Sedam dodira muzike u okviru seminara "Muzičke teme u kratkoj prozi" (tu su još dela Tolstoja, Čehova, Kafke, Kundere, Mana, Nabokova...)

"Njujork Tajms" doneo je u broju od 15. aprila 2007. sledeću kritiku američkog izdanja Živkovićevog romana-mozaika Sedam dodira muzike:
Nipošto se ne događa često da naiđete na prozno delo čija raskošna lepršavost i životnost kao da nadmašuju sâm jezik. Srpski pisac Zoran Živković (ne treba ga brkati s bivšim premijerom Srbije) već ima mnoštvo vatrenih poklonika u Americi. Iako je možda još rano da ga proglasimo novim Borhesom, njegov mozaički roman Sedam dodira muzike svakako ga čini vodećim kandidatom za tu titulu.
Izvrsno načinjena elegantna knjiga Sedam dodira muzike skup je priča u kojima muzika igra preobražajnu, neretko mističnu ulogu u životima likova: neskladne melodije svirača na verglu dočaraće jednoj starici prizore umiranja drugih ljudi; starinska muzička kutija prizvaće utvare u domu starog udovca. Iako su neki scenariji već viđeni, Živkovićeva obrada nadasve je originalna – on nepogrešivo nalazi srž transcendentnog u svakodnevnim i neistraženim obredima.
Podjednaku pohvalu zavređuje i prevodilac Elis Kopl-Tošić koja Živkovića čini čitljivim bez žrtvovanja egzotične različitosti njegovog načina izražavanja. Takav je, na primer, opis ponovnog uranjanja u san kao u "jezero mastila" ili zagonetno upozorenje da "oni koji očekuju konjanika ne smeju da pomešaju otkucaje vlastitog srca s batom kopita".
Ima se utisak da je odveć sputavajuće ugurati Živkovićevo delo u kategoriju spekulativne proze, ali dok se u našem ograničenom jeziku ne javi neki prikladniji naziv, moraćemo time da se zadovoljimo.


Evo još skorašnjih prikaza Živkovićeve proze:
Kao i uvek, Živković je izbrušen i zastrašujuće inteligentan. Ljubitelji dobre književnosti biće očarani raskošnim domišljatostima i sugestivnošću njegovog proznog pera.
Lokus, SAD

Živković uverljivo sugeriše romanom Pisac da i inače složen odnos između pisca i čitaoca može postati toliko zamršen da se na kraju čak može zaključiti da književno delo uopšte, zapravo, i nema autora.
Kontekst, SAD

Majstorski vladajući tonom i jezikom, Živković pretpostavlja razigranost poenti, sejanje žetvi.
Njujork Tajms, SAD
Neočekivano finale Skrivene kamere uvodi nas u čudesan, mističan preplet života i smrti.
Njujorker, SAD

Zoran Živković čudesno je ironičan autor čije se nadasve osobene vizije savršeno slažu s njegovom sumornom duhovitošću punom apsurda.
Gardijan, Velika Britanija
Poput Horhea Luisa Borhesa, Živković je majstor u sazdavanju čudesnih, alternativnih svetova. Poput Dejvida Linča on uspeva da spoji napetost i setu – da bude okrutan i duhovit u isto vreme.
Sijetl Tajms, SAD

Kao u Kafkinim delima, velike zamisli kod Živkovića ne nameću se odozgo, već moćno niču iz samog pripovednog tla.


Tajm Aut, SAD
Pošto je stekao uvažavanje kao pisac fantastike, Živković novim delima stupa na izazovno područje eksperimentalne proze.
Pablišers Vikli, SAD

Živkovićeva proza oslanja se na tradiciju magijskog realizma, u čije se neimare ubrajaju velika imena kao što su Mihail Bulgakov, Salman Rušdi, Horhe Luis Borhes i Izabela Aljende, [...] ali on je oplemenjuje ljudskom, humanističkom, evropskom perspektivom, gradeći slike i iskustva koja dugo ostaju u svesti čitalaca.
Strejndž Horajzons, SAD
Kao i uvek, Živković vas majstorski uvlači u čudesne svetove svojih priča. Sasvim neosetno otiskujete se na fantastična putovanja koja vas mogu odneti na najneočekivanija odredišta.
Elisi, SAD

Živković majstorski dočarava pometenost, zbunjenost i strahopoštovanje likova koji se nemušto nose s tajnama što uveliko nadilaze njihovo vreme, mesto u svetu i intelektualne moći.
Pablišers Vikli, SAD

Živkovićevo pisanje prividno je jednostavno i predivno elegantno u isti mah. Svakom novom knjigom srpski pisac nadmoćno pokazuje zašto je jedan od najvećih majstora savremene svetske fantastike.
Revolušn SF, SAD
Čitati Zorana Živkovića isto je što i stupiti u živ, promenljiv san koji vas može odvesti na mesta koja možda uopšte ne biste želeli da posetite. Ali na kraju će vas to putovanje svakako oplemeniti.
Spekulativ Fikšn, SAD

Živkovićeve priče postižu istinsku bezvremenost. Jednako se razumljivo obraćaju čitaocima u Helsinkiju ili Meksiko Sitiju, kao i onima u Tokiju ili Njujorku. I što je još bolje, jednako su uverljive. One će dirnuti ljude od Kejptauna do Osla. Ne znam ni za jedno drugo delo savremene književnosti za koje se to može reći (...) Je li ovo budućnost fantastike kao globalnog pokreta? Uopšte me ne bi iznenadilo ako bi se ispostavilo da jeste.




Nova Ekspres, SAD
Živkovićeve vedre eruditske nastranosti, razigrana tekstualna krivudanja i parodijska preterivanja u isti mah veličaju Knjigu, ali i tuguju za njom (... ) Sve dok budu postojali sjajni romani poput ovoga ne treba brinuti o sudbini Knjige.
Lokus Onlajn, USA

Živkovićeve priče pre su impresionističke nego realističke. One dočaravaju pre raspoloženje nego značenje. Više uznemiravaju nego što ugađaju, više su neobične nego što plaše. Ako, kao ja, volite tu vrstu proze, tragaćete za Živkovićevim delima gde god ih možete pronaći.
Emerald Siti, SAD

Po svom bogatom tkanju stilskih i kompozicionih umeštava, kao i po imaginativnim dosezima i intelektualnoj istančanosti, Četvrti krug mora se smatrati Živkovićevim istinskim remek-delom koje nadilazi njegova ostala i inače osobena i jedinstvena prozna ostvarenja.
Spekulativ Fikšn, SAD
Kada se delovi slagalice Četvrtog kruga slože u celinu u čitaočevom umu, nastaje nešto veoma blisko bogojavljanju. Posredi je jedan od najizuzetnijih trenutaka moderne fantastike, a svakako i jedan od najlepših
(...) Bogatstvo ovog romana toliko je veliko da može da obuhvati neograničen broj tumačenja, te stoga nema nikakve sumnje da će godinama nadahnjivati književne analize. Četvrti krug najistančanija je alegorija razumevanja koja se pojavila u novijem vremenu.
Lokus, SAD

Svaka priča [iz Koraka kroz maglu] remek-delo je za sebe, ali celina – ah, celina!




      Prikaz SEDAM DODIRA MUZIKE,
            (Polaris, Beograd, 2001)

INCIDENTI SA DRUGOŠĆU
Ova knjiga Zorana Živkovića (1948) zadire u zbunjujuće, intrigantne i fascinantne trenutke kada se ustaljeni redosled svakodnevice raskida i kada se jedan sistem mišljenja, vrednovanja i ponašanja briše potpuno novim. Biva, u tom času, razderana košuljica kolotečine i kroz procep se ukazuje, obznanjuje neznana, paralelna struktura sposobna da jedinku koja ima tu (ne)sreću da se nađe na pravom mestu u pravo vreme potpuno prekrije, prožme i obuzme, otkrivajući joj kako drugačije perspektive sagledavanja okruženja tako i sameravanja samoga sebe. Ovakvo prosvetljavajuće iskustvo, međutim, nije dugog veka, rana na obrazini stvarnosti brzo se zatvara i vraća stvari u uobičajeni tok, upravo kao da se bori za sopstvenu neprikosnovenost. Sledstveno, i život svih ljudi umešanih u događanja vraća se, makar prividno, u ustaljene koordinate. Ipak, čak i ako namerno pokušavaju da poreknu promenu odbijajući da se priklone čak i mističkim odgovorima, doktor Martin (koji je video da je muzika jednom i samo jednom izazvala reakciju kod autističnog dečaka), gospođa Marta (koja je sanjala zapaljenu prastaru biblioteku), gospodin Oliver (spreman da se odrekne slika moguće prošlosti "izazvane" muzičkom kutijicom), gospođica Adela (koja vidi smrt svojih saputnika), gospodin Adam (koga muziciranje u parku goni u neobuzdani slikarski trans), profesor (koji na samrti saopštava tajne svemira dok se priseća muzike koju je čuo kao mladić), i, konačno, gospodin Umbertini, pomoćnik graditelja violina (koji je čuo zvuk savršenog instrumenta), kao zadesni svedoci-provodnici bezimene sile, ostaju trajno obeleženi i promenjeni onim što im se desilo. Jer, čak i majušni, kratkotrajni (a kamoli dugotrajni) iskorak u drugost, izazvan muzikom kao medijumom, ne može se izbrisati jer ti incidenti dokaz su postojanja jedne ili nekolikih nad-stvarnosti u kojim vladaju posebni materijalno-duhovni zakoni i principi egzistiranja odnosno vrednosti po kojima se sve zbiva i meri. Zašto se, pak, stvarnost vraća na staro a ne pomera se ka novom ostaje pitanje na koje u ovoj knjizi nema odgovora, baš kao što ga nema ni u naukama. Stoga su ekskluzivni susreti različitih dimenzija, njihova preplitanja i razlaz, odnosno tokovi jedino je što je čitaocima darovano. Druge odgovore svaki čitalac će tražiti i davati samostalno već prema svojim afinitetima i spremnosti da se prepusti slobodnim konstrukcijama i spekulacijama.
Sedam priča ove knjige nastavak su Živkovićevih literarnih traganja započetih 1993.g. u "Četvrtom krugu" i nastavljena u "Vremenskim darovima" i "Nemogućim susretima". U svim knjigama autor prati nekolike varijacije spoja različitih prostorno-vremenskih dimenzija. Svi slučajevi/susreti najpre se čine potpuno nepovezanim da bi u finalnoj priči svake knjige bili spojeni u celinu (istina, to sjedinjavanje je u "Sedam dodira u muzici" sasvim simbolično). Otuda se pomenuta dela mogu čitati kao specifičan roman u pričama a svako od njih ima po jedan segment više od prethodnog, počev od četiri u "Četvrtom krugu", pet u "Vremenskim darovima", šest u "Nemogućim susretiima" i sedam u ovoj knjizi. Živkovićeva rečenica je precizna i svedena, usredsređena i jasno vođena, bez posezanja za literarno-stilskim efektima ili egzibicijama. Time su dešavanja u pričama maksimalno potencirana a njihova bizarnost potcrtana upravo kontrastiranjem racionalnog s jedne i začudnost s druge strane. Napomenimo da je ova knjiga doživela i svoju svetsku premijeru u uglednom britanskom SF časopisu "Interzone" koji je tokom prošle pa do februara ove godine sukcesicno objavio sve njene priče.
Ilija Bakić


3 коментара:

SFINGA је рекао...

Pravi pogodak. I veoma zanimljivo pitanje kako je moguće da mi uvek zadnji saznamo kako u sopstvenom komšiluku, pa čak i u sopstvenoj kući imamo kvalitet. Tako je to u mnogim sferama. I kad ih svet otkrije, ona ih volimo svojatati. Kao da su samo naši, a ne svoji. Jer pravi ljudi su pre svega svoji.

Zorana Živkovića i njegovu suprugu sam sasvim slučajno lično upoznala. I moj lični utisak njihove jednostavnosti, prirodnosti i spontanosti mi je potvrdio tezu da kvalitet stvaralaštva izvire iz unutrašnjeg kvaliteta samog čoveka. Dobila sam na poklon jednu njegovu zbirku kratkih priča. I meni je jako prijala ta nadrealna, simbolična igra reči, predstava, i fantastika kojom se poigrava sa lakoćom. Ima se utisak kao da izlaze iz nekog bezvremenog, nadrealnog, imaginativnog i fantastičnog slikarstva.

Uostalom, i romani toka svesti, Virdžinija Vulf, imali su svoj odraz u vremenu u kom su nastajali, i ostali su primer književnog poigravanja sa nekim skrivenim ljudskim tokovima, koje ni sami sa sobom , često nismo u stanju uhvatiti.....

Vredi pročitati.....

pozdrav

L2 је рекао...

Izvesno vreme sam bila odsutna ne samo iz srpske kulture vec i zivota.Tako da ne mogu niti smem davati bilo kakvu ocenu.
Obzirom da su mi poznati umetnicki krugovi,vecina objektivnih i laznih dilema oko "velikih"i "malo manje velikih",neke apsurdne odrednice strucne kritike ( pogotovo savremene knjizevnosti)i jos apsurdnije misaone egzibicije polustrucnih i nestrucnih krugova,nekako mi je sasvim logicno da se jedan ovakav format pisca na odreden nacin ignorise. Moje uho prosto vredaju reci poput : isprazan,dosadan, zevajuci..
Ja sam na osnovu ovog jednog priloga stekla jedan utisak :

Ako te prevode diljem sveta, dobri izdavaci, uvrsten si u vrsne edicije, prevode te brzo, tirazi su dobri, kritike u tim pismenim kulturnim sredinama jos bolje to pokazuje jednostavno da je Zivkovic dobro pozicioniran na svetskoj sceni. Uz sve to idu vrhunska priznanja, ma koliko se neki u toj sredini trudili da im umanje vrednost.Idem da trazim, kupujem i citam. Nista od prazne price.

Анониман је рекао...

Nesimpaticni cinik,dela dosadna.

Постави коментар