петак, 11. октобар 2024.

Demokratija na izdisaju: militantna demokratija / državni terorizam

Slika sveta ove jeseni izgleda sumorno.

Izraelski napad na Gazu prvi je genocid u istoriji koji se uživo prenosi i nastavlja bez kontrole, uz materijalnu i diplomatsku podršku moćnih zemalja . Ohrabren ovom podrškom, Izrael je napao Liban, izgledan je napad na Iran.

Grupe ljudi u zemljama koje podržavaju genocid zgrožene su stavovima vlastitih vlada, neke zahtevaju od vlada da prestanu podržavati Izrael. Međutim, njihove vlade ostaju tvrdoglavo posvećene saradnji.

Kada vlade ignorišu zahteve iz naroda, prirodno je da ljudi protestuju. U demokratiji imaju pravo na to čak i ako ovi protesti krše zakone (na primer, blokiranjem pristupa vladinim zgradama), jer proteste ipak tretiraju kqo građansku neposlušnost kao oblik slobode govora. Međutim, nije svugde isto ni uvek. U nekim zapadnim demokratijama koje tvrde da predstavljaju „slobodni svet“, vidimo opasan pad prava na protest.

PALESTINA 

U poslednje vreme pravo na protest negira se po pitanju solidarnosti sa Palestinom. U Nemačkoj je to dovelo do potpune zabrane palestinskih demonstracija solidarnosti (koje su kasnije ukinute nakon političkog pritiska i pravnih problema).1 Nemačka nije izolovan slučaj. Amnesty International je primetio taj trend širom Evrope. U proleće 2024. u SAD- u su univerzitetski zvaničnici i policija pokrenuli razbijanje palestinskih kampova solidarnosti u kampusima . Studenti su se suočili sa suspenzijama , deložacijama iz studentskih domova , nasiljem policije i osvetnika, hapšenjima i teškim krivičnim prijavama za radnje kao što su zasedanja i zauzimanje zgrada – studentske akcije koje imaju dugu istoriju u SAD-u. Mnogi koledži u SAD-u usvojili su vrlo restriktivnu politiku pre nego što su ponovo otvoreni za jesenji semestar kako bi sprečili proteste. Ovo postavlja ozbiljna pitanja o njihovom poštovanju slobode izražavanja svojih učenika.

Označavanje otpora kao zavere

Pored solidarnosti s Palestinom i druge vrste protesta suočavaju se raznim metodama kojima vlade nastoje da osujete izražavanje narodne volje. Protesti se kriminalizuju, zabranjuju, neretko se skupovi okončaju represijom. Aktuelan primer u Srbiji je pitanje kopanje litijuma i projekta " Jadra". Da navedemo primer troje aktivista koji su uhapšeni i osuđeni za remećenje javnog reda i mira posle protesta, ili ostavku cele uprava ETF-a, na čelu sa dekanom, nakon zahteva Ministarstva nauke da se odrede po pitanju kopanja litijuma i programu "Jadar".

Puzajući autoritarizam 

 Autoritarne vlade su u porastu širom sveta. Ali autoritarnost nije samo karakteristika otvoreno autoritarnih vlada. Nedavni događaji u Francuskoj, gde predsednik Macron odbija da poštuje rezultate izbora potvrđuju kontinuirane pretnje demokratiji. Nominalno liberalne demokratije pribegavaju autoritarnim metodama kako bi ugušile otpor naroda prema politici elite koja danas npr. uključuje podršku ratobornom Izraelu, Ukrajini, one pokazuju nepokolebljivu lojalnost moćnoj, politički povezanoj industriji oružja, za vreme pandemije farmaceutskoj industriji itd.
Upravo zbog nezadovoljstva političkim statusom quo i uočene nesposobnosti liberalne demokratije da se pozabavi političkim pitanjima dana poslednjih godina beleži se izborni uspeh pretežno desnih snaga. Te stranke su uspele čak i da dobiju političke funkcije.
Jedan od "odgovora" teoretičara na ovu pojavu revitalizovao je rasprave o Loewensteinovoj ideji militantne demokratije u kojoj je Loewenstein predložio stvaranje "ograničene demokratije", u kojoj bi politički "ekstremizam" imao poteškoća da se pojavi,

Može li ustavna demokratija da deluje legalno na antidemokratski način u borbi protiv pretnji svom postojanju? Prenosim jedan deo opsežne studije na tu temu.

MILITAMTNA DEMOKRATIJA 

  _____________________
Tradicionalne manifestacije militantne demokratije uključuju zakone o govoru mržnje, zabranu političkih stranaka, ograničenja masovnih demonstracije i kriminalizaciju određenih političkih organizacija.
___________________

Koncept militantne demokratije prvobitno je skovao nemačko-jevrejski emigrant i ustavni učenjak Karl Loewenstein, koji je u dva članka u APSR -u 1937. pokušao razviti načine na koje bi predstavničke demokratije mogle odgovoriti na pojavu fašizma. Loewensteinov argument je bio da slobodni i ravnopravni politički izbori mogu otvoriti put za fašističko razbijanje predstavničke demokratije demokratskim sredstvima. Shodno tome, demokratija je morala postati militantna i štititi se kompromisom sa svojim temeljnim principima slobode i jednakosti zabranom ekstremnih političkih partija i ograničavanjem političkih prava ekstremista (Loewenstein, 1937a, 1937b ). Kao takvo, nije teško shvatiti zašto savremeni naučnici žele da ožive Loewensteinovu ideju militantne demokratije kao odgovor na populizam. Mnogi tvrde da glavna pretnja današnjim demokratijama ne potiče od revolucionarnih pokreta, koji nastoje srušiti demokraciju kroz pobunu (Runciman, 2018 , str. 2–3; Levitsky & Ziblatt, 2018 , str. 5–6), već radije od postepene erozije demokratskih normi i institucija od strane izabranih političkih lidera.

______________________
Najnovija manifestacija militarizacije demokratije je niz zakonodavnih inicijativa za borbu protiv terorizma koje su mnoge države uvele nakon događaja od 11. septembra 2001. Praksa u borbi "protiv terorizma" obično ometa ostvarivanje individualnih ljudskih prava, kao što su sloboda izražavanja, mišljenja, vere i udruživanja, ili prava na advokata ili pravično suđenje, u ime demokratskog samoodržanja
______________________

MILITANTNA DEMOKRATIJA: KLASIČNE I SAVREMENE FORMULACIJE


Militantna demokratija je širok pojam za različite pravne i političke mehanizme koji se koriste kako bi se sprečilo da se politički ekstremizam pojavi u ustavnoj državi s reprezentativnom vladom. Osnovna ideja militantne demokratije je da demokratije, kako bi se zaštitile, mogu pod određenim okolnostima da ograniče prava i pristup političkom sistemu za one koji žele da potkopaju demokratiju (Müller, 2012, 2016b ). Kao što je gore navedeno, neki koji populizam smatraju nedemokratskim, kvazi-autoritarnim političkim fenomenom okrenuli su se nekoj verziji militantne demokratije kako bi obuzdali pretnju populizma (Müller, 2016b ; Abt & Rummens, 2010).

Loewensteinov klasični prikaz militantne demokratije formulisan je u dva članka iz 1937. u kojima analizira kako se demokratski sistemi mogu suprotstaviti pretnji koju predstavljaju fašistički pokreti. Kao takva, militantna demokratija je pokušaj da se suprotstavi specifičnom političkom problemu koji se pojavljuje u 20. veku zajedno sa širenjem predstavničke vlasti, masovne politike i opšteg prava glasa: ako se demokratija u suštini sastoji od slobodnih izbora, opšteg prava glasa i većine, zajedno sa sloboda govora, okupljanja i štampe, onda antidemokratski pokreti mogu koristiti demokratski proces da pokore samu demokratiju. Kao što je nacistički ministar propagande Joseph Goebbels jednom primetio, “uvek će biti jedna od najboljih šala demokratije da svojim smrtonosnim neprijateljima daje sredstva da je unište” (Goebbels u Fox & Nolte [ 1995 , str. 1]). Podržavajući naivnu lojalnost demokratskim principima slobodnog i jednakog pristupa političkoj sferi, Loewenstein tvrdi, 

"fašistički eksponenti sistematski diskredituju demokratski poredak i čine ga nefunkcionalnim paralizirajući njegove funkcije dok ne zavlada haos" (Loewenstein, 1937a , str.44. ).

Kroz takav „demokratski fundamentalizam“, demokratski sistemi efektivno tolerišu „trojanskog konja“ autoritarnih pokreta koji koriste demokratski proces izbora kako bi pokorili demokratiju (Loewenstein, 1937a , str. 424). Da bi se borila protiv fašizma, sama demokratija mora umesto toga postati militantna, što znači da „ako demokratija veruje u superiornost svojih apsolutnih vrednosti nad oportunističkim floskulama fašizma, ona mora ispuniti zahteve vremena, a svaki mogući napor mora biti napravljen da je spasi, čak i uz rizik i cenu kršenja osnovnih principa” (Loewenstein, 1937a , str. 432). Takav “svaki mogući napor” uključuje opšte ograničavanje demokratije zabranom subverzivnih stranaka, podizanje izbornog cenzusa, ograničavanje slobode štampe u vidu kriminalizacije uređivačke subverzivne propagande, ograničavanje slobode govora zabranom izazivanja nasilja i mržnje prema određenim grupama stanovništva kao i zabranu pogrdnih izjava protiv demokratskih institucija, republikanskih simbola i visokih državnih zvaničnika (Loewenstein, 1937b , str. 651–652). Kao takve, primenom ovog militantnog demokratskog zakonodavstva, demokratske države su započele „namernu transformaciju zastarelih oblika i krutih koncepata u instrumente 'disciplinirane', ili čak — nemojmo bežati od reči — 'autoritarne' demokratije " ( Loewenstein, 1937b, str. 657, kurziv dodan). Ukratko, militantna demokratija kao strategija demokratske samoodbrane uključuje – u klasičnoj formulaciji Loewensteina – transformaciju samog demokratskog ideala u neku vrstu političke vladavine, koja se u velikoj meri oslanja na strategije isključivanja autoritarnih ideologija, a to je da se bori protiv ."

Granice militantne demokratije treba precizno da se odrede jer je praksa puna zloupotrebe državnih akcija koje kriminalizuju aktivnosti koje bi se obično smatrale legitimnim korištenjem građanskih i političkih sloboda.2

OD MILITANTNE DEMOKRATIJE DO DRŽAVNOG TERORIZMA 

 Svedoci smo rastućeg vala državnog terorizma u kom autoritarne vlade veruju da sada mogu potpuno nekažnjeno vrsiti represiju nad stanovništvom svoje i drugih zemaljq, i tako kršiti međunarodno pravo, norme i standarde, uz osiguranje razumevanja i podrške drugih autoritarnih vlada, elita, grupa.

Najpoznatija žrtva sovjetskog državnog terorizma bio je Leon Trocki kog je 1940. godine u Meksiko Sitiju ubio sovjetski agent. Primera od tada je mnogo. 3 

     Najaktuelniji primer, severni gasovod - tok 1 i 2 i dalje je pod velom tajne. Sve istrage o "sabotaži" gasovoda 2022. godine, izbegavale su pitanje ko je uništio tada novu energetsku vezu između Rusije i Evrope ubrzo nakon što je Moskva pokrenula punu invaziju na Ukrajinu. sve do nedavno akt unistenja nazivan je sabotaža, incident..tek je na javnom događaju 14. septembra u Prenzlauu u Nemačkoj, nemački kancelar Olaf Scholz eksploziju nazvao "terorističkim aktom". U martu je rusko ministarstvo vanjskih poslova poslalo verbalne note moskovskim ambasadama Danske, Nemačke, Švedske i Švajcarske, u kojima se navodi da ne poštuju svoje obaveze prema Međunarodnoj konvenciji o suzbijanju terorističkih bombaških napada iz 1997. i Međunarodnoj konvenciji o suzbijanju terorističkih bombi iz 1999. finansiranja terorizma. Rusija je od tada podnela pretpretresne tužbe protiv ove četiri zemlje. U augustu je Wall Street Journal , pozivajući se na neimenovane izvore, objavio članak u kojem se tvrdi da je eksplozije Severnog toka naredio Valerii Zaluzhnyi, tadašnji vrhovni komandant ukrajinskih oružanih snaga, a izveo tim ukrajinskih državljana, Kako god iza ovog akta stoji jedna ili (nejverovatnije ) nekoliko zemalja.

Ostaje pitanje postaje li demokratija isto što i diktatura, ili liberalna demokratija mutira u nove oblike neliberalnog autoritarizma.
__________________
1. Napravljen u pozadini kolapsa demokratske Vajmarske republike i Drugog svetskog rata, nemački ustav ovlašćuje državu da reguliše i, u nekim okolnostima, zabrani političke aktivnosti, udruženja i pokrete koji ugrožavaju nemački “slobodni osnovni demokratski poredak”. Druge evropske države su također prihvatile posleratnu neophodnost antidemokratskih mera za borbu protiv ekstremističkih pokreta koji pokušavaju zameniti demokratske norme putem radikalnih političkih programa. 1948. godine, na primer, Italija je izmenila svoj ustav kako bi zabranila oživljavanje Fašističke partije. Član 16. francuskog ustava iz 1958. ovlašćuje militantnu državnu akciju uopštenije, ovlašćujući predsednika republike da preduzme „mere koje zahtevaju okolnosti“, kada su „institucije Republike pod ozbiljnom i neposrednom pretnjom“.
2. Nejasne definicije o tome šta su terorističke i subverzivne organizacije podupiru mnoge militantne državne zakonodavne inicijative, kao što su proširenje ovlasti istrage, nadzora i krivičnog gonjenja; intenziviranje praćenja komunikacija; oduzimanje određenih oblika imovine; zabrana finansiranja navodno subverzivnih organizacija; posebne procedure za krivično gonjenje određenih krivičnih dela; međudržavna razmena telekomunikacijskih i putnih podataka pojedinaca;i promene imigracionih procedura koje olakšavaju deportaciju i proterivanje pojedinaca u strane države. Početkom 2004. godine, na primer, Francuska je uvela sveobuhvatno novo zakonodavstvo usmereno na organizovane kriminalne mreže, dajući veća ovlaštenja za policijski nadzor i dozvoljavajući pritvor bez krivičnog gonjenja. Ujedinjeno Kraljevstvo je izmenilo svoj zakon o imigraciji krajem 2001. godine, dozvoljavajući pritvaranje osobe na neodređeno vreme na osnovu osnovane sumnje da ona ili ona podržavaju ili pomažu međunarodnu terorističku orgnizaciju.
izmene Ustava
Ustav Ukrajine dozvoljava zabranu partija koje ugrožavaju nezavisnost država. Bugarski ustav zabranjuje formiranje političkih partija na osnovu etničke pripadnosti. Španski ustav garantuje slobodu udruživanja, ali ovlašćuje državu da proglasi udruženje nezakonitim ako su njegovi ciljevi ili sredstva kriminalni ili je tajne ili paravojne prirode. Izvor
3.agenti francuske vlade bombardovali su Greenpeaceov brod The Rainbow Warrior na Novom Zelandu 1985. godine, ubivši 1 osobu . Izrael je decenijama ciljao naučnike aktivne u iranskom nuklearnom programu,nedavno je ubio nekoliko istaknutih članova Hezbolaha, iranskog generala, i američke snage su 2030. godind ubile najmoćnijeg iranskog generala Kasima Sulejmanija.
CIA je navodno sponzorirala bombaški napad automobila u Bejrutu 1985. godine, eksplozija je promašila željeni cilj, ubivši umeesto ciljanog pojedinca 80 ljudi. A 1998. bivši agent MI5, David Shayler, tvrdio je da je MI6 sponzorirao pokušaj atentata na tadašnjeg libijskog vođu Muamera Gadafija 1996. godine , koji je takodjr promašio cilj, i umjesto toga ubio nekoliko drugih ljudi.  


2 коментара:

Kris Kelvin је рекао...

Pojam demokratije je nastao u robovlasničkom društvu i to je samo po sebi apsurd. Nude se gradjanske slobode, prava i pravo na izbor, ali samo za povlašćene. A, ostali su robovi. I kao da i danas ništa nije promenjeno. Svako može da bude predsednik države, ali ako ima pare, podršku moćnih ljudi, kompanija, itd. Svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu i školovanje, ali ako ima dovoljno para. Preporučujem film Let iznad kukavičijeg gnezda o tome šta je zapravo demokratija... zapravo, preporučujem skoro kompletan američki opus Miloša Formana o tome. A, onda, uporedite ga sa njegovim najboljim češkim filmom Gori, moja gospođice. Čisto, kao intelektualnu vežbu da vidite ko vam izgleda strašnije i opasnije: matori i nesposobni upravnici vatrogasnog doma koji ništa smisleno ne mogu da organizuju (komunisti), ili glavna sestra u ludnici Račedova, vojna lica i Šilini roditelji u filmu Kosa, ili svi oni "moralni" tipovi koji se obrušavaju na Larija Flinta (demokrate)?
P.S. Da dodam, komunisti su se, takođe, kleli u demokratiju. Čak je postojala država koja se zvala Demokratska Republika Nemačka (DDR).

Анониман је рекао...

@ Kris,
Film " Let..gledao, davno. Impresivno! Forman u najboljem izdanju ispoljava svoj talenat režisera. Iako pate od svih vrsta psihoza pacijenti nikada nisu psiholoske nakaze. U njima se prepoznaju varijacije zdravih na ivici onoga što se zove razum.Amerika je svedena na jedno mentalnog odelenje. Demokratski sistem je mentalno oboleo.
Okupite nasumično bilo kojih 12 muškaraca, a jedan od njih će na kraju isplivati ​​na površinu kao Randle Patrick McMurphy, organizator, glasnogovornik, vodeći dizač pakla slobodnog duha, osoba koja ništa ne prihvata po nominalnoj vrednosti i koja voli protresti sistem.
Gori, moja gospođice nisam gledao.
Pesnik u prolazu

Постави коментар