понедељак, 11. април 2022.

Brutalna istina o Japanu

 




Autor :Thorsten J. Pattberg
je nemački filolog i kulturni kritičar sa Univerziteta u Pekingu. Autor je dihotomije Istok-Zapad. Patbergovo istraživanje se fokusira na studije prevođenja, posebno na lingvistički imperijalizam.
 

 Ovo morate znati pre nego što dođete na studije u Japan ili istočnu Aziju. Kratko predavanje sa Univerziteta u Tokiju o stagnaciji i propadanju Japana pod totalnom vlašću SAD. Oštre paralele sa vazalnom državom SAD Nemačkom. 
2022/04/02 [Transkript] 

     Zdravo! 
     Dr Pattberg ovde, sa ' Todai ' – također međunarodno poznatog kao Univerzitet u Tokiju.

      Danas želim da govorim o Japanu kao američkoj satelitskoj državi i šta znači američka hegemonija za situaciju u Japanu, japansku ekonomiju, kulturu i jezik.
Studirao sam ovde na Tokijskom univerzitetu na doktorskim studijama – naime ovde, na Istoriografskom institutu... Radio sam i istraživao istoriju prevođenja budističkih termina.
        Institut se nalazi nedaleko od Akamon kapije, „Crvene kapije“, poznatog prizora koji se često viđa na razglednicama. 

      Istoriografski institut štiti istorijske spise; to je neka vrsta super-tajne biblioteke. Sve je to pod zemljom, naravno, i tamo možete ući samo sa ličnom kartom.
        Mislim da to mnogi ljudi ne znaju, ali većina elitnih univerziteta ima podzemne prolaze i katakombe miljama. Tu se čuvaju drevni spisi, koji često datiraju iz 16. veka.
        Nekoliko godina kasnije ponovo sam radio kao istraživač na Univerzitetu u Tokiju; ovaj put na Institutu za napredne istočnoazijske studije.
       I ovde je fokus bio na istoriji prevođenja.
       Sada će mnogi verovatno pomisliti: "Istorija prevođenja, to je dosadno!" Ne! Proučavanje istorije uopšte uvek nam daje uvid u sadašnjost.
        Kada su evropske sile sukcesivno otkrivale istočnu Aziju u 17., 18. i 19. veku i pale ovde kao varvari, sve su kopirale. Naučili su nove ideje, koncepte i termine, i umesto da se ravnopravno sretnu sa Azijatima, jednostavno su pokupili sva azijska imena, pojmove i koncepte i preveli ih u evropske terminologije. Uglavnom na latinski naravno, u početku... [onda] biblijski koncepti i helensko-grčki koncepti.
To je otprilike ovako: zamislimo da Japanci dođu u Evropu i pogledaju šta imamo u Nemačkoj. Pa imamo tu i Volkswagen i BAYER, i grad Keln i Getea – i šta ćemo onda s njima? Pa, svi termini, imena i brendovi su sada odmah "azijski". Zovemo ih Toyota i Suzuki, i Yokohama i Ikeda! Sve je preimenovano.
       A onda okrenemo leđa Nemcima i kažemo: „Vidite, oni nisu imali nikakvu originalnost! Uopšte nisu imali kreativnosti ili inventivnosti! Ništa nisu otkrili!”
Tada su, u praksi, Japanci mogli da tvrde da Nemci uopšte nemaju „ bunko “ [male brošure]. “Nisu znali za to, ali mi smo im dali!” E, onda će to biti zvanična istorija.
Sada se možete buniti: to uopšte ne bi bilo moguće. Tako nešto nam se nikada ne bi moglo dogoditi u Evropi. Bila bi to nezamisliva pljačka, dezinformacije i istorijsko iskrivljavanje! Ali upravo se to dogodilo ovde u istočnoj Aziji.             
         Evropljani, a kasnije i Amerikanci, ovde su sve izvrnuli.
          Takođe možemo reći da je Zapad u potpunosti preuzeo azijske koncepte i imena i rebrendirao ih.
         Konfucije je jedno vreme bio hrišćanski "svetac" koji je navodno znao za potop. Taoisti su svi bili [helenski] “filozofi”. Bude, ili Fojia, su takođe postali „sveci“, a njihova mudrost je proglašena „religijom“.
         Metodologija je skoro u potpunosti zapadnjačka. Kao što je poznato, hrišćanstvo je dobilo ime po Isusu Hristu. Tako su u Kini, stari Katai, očajnički tražili čudesnu figuru iz Ruxuea. Ruxue je kineska škola mudrosti; škola mišljenja slično Platonovoj školi mišljenja. Zapravo, pravo ime je 'Ru' – ali naravno da su misionari zaista želeli negde pronaći lik Hrista. A onda su smislili dobro poznati Kong Fu-Tze, on je postao imenjak. 'Ru' je izletelo; 'Kong' je ušao – i postao Kong-Fu-cijanizam.
         Sa takvom brutalnom strategijom prevođenja, Evropljani su sravnili i pozapadnjačili sve priče o Aziji. Zato je Džordž Hegel i tada postulirao 'kraj istorije'. Verovao je da ništa i niko ne može zaustaviti Evropljane.
Na primer, Gottfried Leibniz, mnogo pre Hegela, vrlo je dobro prozreo engleski imperijalizam. Zato je Lajbnic pozvao Nemce da ni u kom slučaju ne usvajaju strane reči, već da u inostranstvu sve preimenuju na nemački. To je jedini način na koji bi se nemački Rajh – Nemačko carstvo – mogao proširiti. Što se onda i dogodilo. Uostalom, Nemci su dobili koloniju u severoistočnoj Kini.
           Dakle, sada se vratimo u sadašnjost. Ovde sam 2022. na Univerzitetu u Tokiju i govorim o Japanu kao američkoj satelitskoj državi.
         SAD su spalile Tokio do temelja tokom Drugog svetskog rata i bacile atomske bombe na Nagasaki i Hirošimu. Od tada je Japan vazal svetske sile SAD-a i živeo je tako relativno dobro jer: važna je kolonija u Aziji.
           U Japanu se dogodilo pravo ekonomsko čudo; kao što nam je bilo dozvoljeno da doživimo u poraženoj Nemačkoj. Bombardovanu zemlju treba obnoviti? Mnogo se mora uložiti, puno rada i znoja, a naravno da je privreda u procvatu. Nažalost, glavni korisnik nije bio Japan, ili Nemačka, već pobednička i okupatorska sila SAD.
           Japan je postao prilično jak 80-ih i postao je malo samouveren. SAD su sankcionisale sve oblasti života, kulturni izvoz, robu i snabdevanje Japana energijom. Ovde se sve urušilo i Japan je, kažu, izgubio 40 godina razvoja. Manje-više stoje već 40 godina.
           Ali od raspada Sovjetskog Saveza 1991., Sjedinjene Države su odjednom postale neosporna jedina svetska sila. I od tada je Japan zaista mučen, maltretiran, a zemlja je mala na svim nivoima. Danas, 2022. godine, dostigli smo novi minimum.
         SAD su postale carstvo sankcija i kazni. Japancima nije dozvoljeno da rade sa Kinom; nije im dozvoljeno da rade sa Rusijom; nije im zaista dozvoljeno da rade sa Evropom, Indijom ili Južnom Amerikom. A ako i rade, u malom obimu, onda samo pod američkim nadzorom.
          Dakle, ono što se dešavalo ovde u Japanu poslednje 3 godine sa ovom obmanom o Koroni počinje izgledati smešno. I iako Japan zapravo ne doživljava smrtonosnu pandemiju, Tokio je već tri godine bio primoran da hoda okolo sa smešnim papirnatim maskama na licu i uznemiravao stanovništvo da se tri puta vakciniše jevrejskim genom – inekcijama iz američkog Pfizera – skandal!
Japanci su mogli da razviju sopstvenu vakcinu da im je to dozvoljeno. Nažalost, Tokio nema izbora. To mora da ide uz svako ludilo. Sada SAD planiraju totalni rat protiv Rusije i Kine, a po mogućnosti protiv Irana u isto vreme. No, podsetimo da su Rusija i Kina dva važna suseda Japana.
           Mogao bi uzvratiti uslugu. Mogli bismo raditi zajedno ovde. Japan je mogao da se obogati od Kine davno, ali ne – SAD su to zadržavale. Japan ne sme biti suveren i ne sme se sastajati i trgovati sa drugim suverenim azijskim partnerima.
           Sada je Japan – po nalogu SAD, koji komanduje UN, SZO i NATO – morao da zatvori svoje stanovništvo na 3 godine; Zato ostanite u svom stanu, radite od kuće – „udaljena kancelarija“ – uključujući sve kompanije i škole i naravno univerzitete: Sve zatvoreno!
           Pa šta ljudi rade kada moraju da sede kod kuće u izolaciji 3 godine, 127 miliona Japanaca? Tako je, Japanci sede kod kuće i prijavljuju se na internet. Koriste američki Google, američki Amazon, američki Youtube, američki Twitter, američki UberEats (za naručivanje hrane). Oni koriste US Zoom za održavanje konferencija. Sav promet e-pošte ovde u Japanu upravlja se preko američkih korporacija: američki Hotmail, američki Google, američki Yahoo … sve američko.
Možda se suočavamo s najvećom imperijalističkom šalom SAD-a u svetskoj istoriji. Nasuprot tome, otvaranje Japana od strane američkih topovnjača u prošlosti je bilo samo lutkarska predstava ili trivijalni prekršaj.
           Naravno, svetski vladari to ne nazivaju “imperijalizmom” ili “stranom vladavinom” – ne; oni ovo veliko silovanje zemaljske populacije zovu 'Veliki reset' ili 'Globalizam'.
           Ali to su sve gluposti, samo idu u jednom pravcu: od SAD do celog sveta i ništa se ne vraća nazad. Japan, ali i Nemačka, nemaju ni 1% sredstava koje Amerika ima na raspolaganju da razbije [razbije] druge zemlje.
           Oko Tokija ima bezbroj vojnih baza – sve američke. Konzulat je sam po sebi okrug. Ovde je također stacionirano 86.000 američkih vojnika, zajedno s nuklearnim podmornicama i avionima. “Samo” 53.000 vojnika stacionirano je u Nemačkoj, ali ipak.
        Ni Nemačka ni Japan ne bi se trebali usuditi da pošalju i stacioniraju svoje vojnike u SAD. A ni Nemačka i Japan ne bi se trebali usuditi da izreknu bilo kakve pretnje, zahteve ili čak sankcije protiv SAD. Možete li zamisliti šta bi nam se tada dogodilo!
          Dakle, to je totalna jednoserna ulica. SAD mogu da rade šta hoće; a mi smo samo primaoci, nikad pošiljaoci.
       Zaključak: Japanci su trenutno paralizovani. Trenutno se potpuno amerikaniziraju. A ove [lice] maske su znak pokornosti. Bezbrojni MacDonald's, Starbucks, UberEats, iPhone i [ Apple ] MacComputeri ... I univerziteti su također infiltrirani. Ako želite da postanete profesor ovde, u Todai-u, morate studirati u SAD-u.
        U osnovi, japanske reči – ili azijske reči uopšte – su nepoželjne u svetskoj nauci i potisnute su. Oni se ili odmah prevode (na evropske jezike) ili su označeni posebnim formatima, posebnim znakovima i oznakama upozorenja – nešto strano!
Japan je zavisniji nego ikad i pod američkom potpunom dominacijom – posebno pod globalnim finansijerima, dolarskim sistemom, sankcijama, ekstremnom propagandom –; veoma je teško uspostaviti bilateralne odnose sa drugim državama, a to se odnosi i na Nemačku.
           O, da, skoro sam zaboravio: kao i u Nemačkoj, svi vrhunski japanski političari i kompanije su provereni.
            Nema više reciprociteta. Amerikanci su zapravo goli. Više se ni ne trude da kriju svoj tajni rad. Radi se o potpunoj kontroli. Japanci se ne mogu ni prehraniti. To je zabranjeno. Moraju masovno da uvoze iz Amerike, ili od američkih partnera, i žive u strahu, kao što su to činili pre Drugog svetskog rata, da će, ako Tokio makar jednom izađe iz reda, zalihe hrane, energije, bankovni transferi i trgovina odmah zaustavljeni. Pogledajte samo šta Amerikanci sada rade Rusiji.
           Iskreno ću vam reći: svi japanski profesori koji su hteli da postanu morali su ići u SAD na skrining i krštenje stava. Svi nemački profesori koji su želeli da postanu morali su da odu u SAD da pokažu svoju lojalnost. To je tako.
To znači da svaki Amerikanac ovde može jednostavno ući na Univerzitet u Tokiju i tretirati ga kao Boga. Mi Nemci ili Evropljani stojimo daleko ispod u hijerarhiji. I Japanci koji su otišli u SAD i tamo su prošli obuku mogu se vratiti i onda se prema njima postupa bolje od domorodaca Japanaca. Da, prekomorski Japanci (koji su se potrudili da se vrate) dobijaju velike poslove. Ovo veoma podseća na vojnu hijerarhiju.
          Dakle, isplati li se Evropljanima studirati ili istraživati u Japanu? Spontani odgovor mora biti 'ne', jer prvo moraju naučiti japanski, što je zapravo gotovo nemoguće ako nisu počeli od detinjstva. Ali Amerikanci ne moraju da nauče ni reč japanskog. Čak se i američke diplomate ovde u Tokiju zajebavaju za Japance. Zaista je tako. Svi Japanci moraju naučiti američki – u svojoj zemlji! – [Amerikanac] da bi mogao komunicirati sa američkim okupatorima.
          Sve manje Japanaca uči nemački. Ne verujte brojkama iz DAAD-a ili vlade Savezne Republike Nemačke. Lažu tako da se tražena sredstva odobravaju svake godine. Istina, broj kurseva nemačkog jezika u Japanu, ali i u drugim zemljama poput Kine, prepolovio se u poslednjih 10 godina.
           Mi Nemci delimo sudbinu sa Japancima: povukli smo se i postali autistični. Postali smo više specijalizovani i nadali smo se da će naša dobra i ideje preuzeti svetski vladari u inostranstvu, otkriti i onda, na kraju, odobriti. Dakle, Amerikanci određuju naš uspeh. Naše vlastite zemlje više ne mogu ništa učiniti po tom pitanju.
Možemo li uzvratiti? Možemo li se ponovo pokupiti? Pa, prvo, ne izgleda tako. Ne sa onim [lice] maskama na licu. A ovo su samo vidljive kazne za nas: lanci u glavama ljudi i klešta na njihovim testisima su vrlo stvarni. Ponekad mislim da su japanski univerziteti samo zombi instituti. Gotovo kao i nemački univerziteti, ni oni više nisu dobri. Zaista se samo računa – Amerika.
            Tada sam dobrovoljno odlučio da studiram daleko od Nemačke u Aziji, Kini i Japanu. Vrlo brzo je postalo jasno da je ovde reč o svetskoj zaveri. Stalno su mi govorili da se moram pokazati u Americi da bih uopšte postojao (da bih bio na sigurnoj strani, znate). Otišao sam na Harvard na godinu dana, iako nisam imao novca. Čitao sam i skenirao hiljade knjiga i dokumenata na Univerzitetu Harvard u „Kamikaze akciji“ tokom 4 nedelje za svoj rad na istoriji prevođenja Šengrena – moje doktorske teze.
            Bez povezanosti s Amerikom, gotovo da nema karijere na svetu. Dakle, ako studirate u Aziji, budite spremni da ćete ionako morati postići rezultate u američkim časopisima ili univerzitetima.
           Ako postoji budućnost, onda samo budućnost geopolitičkih nemira na ovoj planeti, gde Azijati i Evropljani konačno mogu odgurnuti i slomiti američko carstvo i ovde zaista izgraditi multipolarni svetski poredak, u kom svaka država i kultura i jezik imaju svoje sopstvene šanse.
             Smrtno sam ozbiljan. Živimo u ropstvu i većina ljudi to ne razume. Možda to ne vide. Oni su kod kuće pod izolacijom i strogom kaznom već 3 godine i bave se samo svojim iPhone uređajima.
           Dobro razmislite da li zaista želite da živite bez Japana i bez Nemačke, bez suvereniteta i samopoštovanja.
         Kolonijalizam i strana vladavina neće završiti sami od sebe. I ljudska istorija se može svesti na jednu formulu:
Ako ne uzvratiš, bezvredan si. Hvala na slušanju. Vidimo se kasnije!

Нема коментара:

Постави коментар