недеља, 17. март 2019.

Ilja Jefimovič Rjepin



                      Burlaki na Volgi,1873.ulje na platnu, 132 × 281 cm,
                               Državni ruski muzej, Sankt Peterburg

        U moskovskoj Tretjakovskoj galeriji, a povodom 175.te  godišnjice ,  juče je otvorena spektakularna izložba dela ruskog realista Ilje Jefimoviča Rjepina. Na tri sprata galerije  postavljeno je 300 njegovih dela sabranih iz 26 ruskih i stranih muzeja i privatnih kolekcija.
       Pored planetarno čuvene slike „Burlaki na Volgi“ posetioci će moći da vide u celosti sliku „Svečana sednica Državnog saveta“ veličine 5 sa 9 metara, koja je urađena po državnoj narudžbi.



Jelena Fedotova

Burlaki na Volgi (1870.-73.)

       Burlaki na Volgi je prva slika koja je Ilji Rjepinu (1844.-1930.) donela veliki uspeh. Ideja za nju mu je sinula još za vreme studija na Akademiji likovnih umetnosti. Šetajući obalom Neve, Rjepina je zadivio pogled na radnike koji su poslednjim snagama vukli težak teret dok su kraj njih prolazili bezbrižni građani.
Rjepin je dolazio iz siromašne porodice.
         Kao sin vojnika, rodom iz grada Čugujeva, saosećao je s položajem siromašnih. Tema slike je bila u oštrom kontrastu s tradicijom akademskog slikarstva, gde su dominirale "uzvišene" teme iz mitologije i istorije. Rjepin je izabrao temu koja govori o "istini života", a u nju je svesno ugradio i društvenu kritiku. Njegovi "Burlaci" su postali metafora za teško stanje života mnogih Rusa.
       Na Svetskoj izložbi u Beču 1873. godine slika je osvojila bronzanu medalju. Veliki knez Vladimir Aleksandrovič ju je kupio za 3000 rubalja.

Sadko u podvodnom carstvu (1876.)


     Nakon što je diplomirao na Akademiji, Rjepin odlazi na veliko putovanje u inostranstvo. 1873. odlazi u Italiju, gde živi u Rimu, a zatim u Francusku, gde živi tri godine i proučava najnovije umetničke pokrete. Iako Rjepin ne prihvata impresionizam, pažljivo proučava taj novi stil.

      U inostranstvu razmišlja o obeležjima nacionalnog karaktera i slika "Sadko", koja jasno prikazuje odbijanje "stranih" lepota od strane bajkovitih ruskih junaka. I premda je sam Rjepin sliku smatrao neuspelom, ona prikazuje kako se razvijao njegov pogled na umetnost i život.


Procesija ( 1883)



    Rjepin u ovom delu ponovno kritikuje društvenu nejednakost. Slika zadivljuje raznolikošću likova - više od 70 likova daje "povezanu sliku života ljudi".

"Procesija" je izazvala podeljenu reakciju savremenika. Neki su smatrali da je slika "konačno uspostavila Rjepinovu reputaciju vodećeg umetnika Rusije", dok su drugi u njoj videli "pristrani prikaz ruske stvarnosti".

     Ivan Grozni i njegov sin Ivan, 1581. godine (1883.-85.)


      Smatra se da je Rjepin sliku zamislio kao paralelu s tragičnim događajima iz 1881. - ubistvom cara Aleksandra II. i smaknućem pripadnika revolucionarne organizacije Narodna volja. S obzirom na to da nije mogao prikazati stvarne događaje, umetnik je iskoristio paralelu kako bi u istoriji prikazao ono što se događalo u sadašnjosti.

   Delo je izazvalo nezadovoljstvo Aleksandra III., koji je lično  zabranio izlaganje ove slike. Platno se na meti vandala našlo dva puta. Prvi put ga je 1916. godine ikonograf Abram Balašov tri puta probio nožem, oštetivši lice cara.

 Sliku je 2018. godine drugi vandal udario metalnom šipkom, oštetivši lik carevića na tri mesta. Slika se nalazi na restauraciji.

                       Portret kompozitora  Modesta Musorgskog (1881.)


Ova slika se ističe kao jedan od vrhunaca Rjepinova majstorstva u slikanju portreta. Psihološki portret je naslikan u tragičnom trenutku kompozitorova života, dok se teško bolestan nalazio u vojnoj bolnici. Rjepin je portret naslikao na odelu u samo četiri dana, shvativši da se njegov stari prijatelj nalazi "na pragu večnosti".

Portret Pavla Tretjakova (1883.)


      Ovo je jedan od dva portreta čuvenog kolekcionara i osnivača Tretjakovske galerije naslikanih za njegova života. U trenutku kada je Tretjakov galeriju donirao Moskvi, njegova privatna zbirka sadržavala je 1276 slika, 471 crtež i 10 skulptura, kao i 84 dela stranih umetnika. Tretjakov nije voleo pozirati, a na ovaj je portet pristao samo iz poštovanja prema Rjepinu.

      Kolekcionar je prikazan ispred slika u svojoj galeriji, uključujući "Nad večnim mirom" Isaka Levitana i "Tri bogatira” Viktora Vasnjecova. U godini kada je portret naslikan Tretjakov je bio na vrhuncu svoje delatnosti, a njegova zbirka postaje poznata ne samo u Moskvi, nego i u Rusiji. On je bio jedan od glavnih kolekcionara Rjepina i drugih peredvižnjevaca ("lutalica"), umetnika koji su se bavili društvenom kritikom.

Zaporoški kozaci pišu pismo turskom sultanu (1880.-91.)


"Zaporošci", koje je Rjepin slikao više od deset godina, postali su izraz ljudske vitalnosti i slobodnog duha. Sam Rjepin je o svojim junacima pisao ovako: "Vraški narod! Niko na svetu nije tako duboko osećao slobodu, jednakost i bratstvo."
 Slika je inspirisana pričom o tome kako je sultan Mehmed IV. 1675. godine Zaporoškim kozacima dao ultimatum i zatražio da se podvrgnu njegovoj vladavini. Kao odgovor na to, Zaporošci su Mehmedu IV. uputili smiono pismo, odbijajući njegove zahteve: "O sultane, turski vraže, prokletoga vraga brate i tajniče samog Lucifera!"

Nisu mu se nadali (1883.-1888.)


"Nisu mu se nadali" je deo Rjepinovog ciklusa posvećenog sudbini prvih ruskih revolucionara populista. U razdoblju 1870.-1880. ovaj je revolucionarni pokret bio u procvatu, da bi zatim bio brutalno ugušen. Rjepin je, poput mnogih drugih, idealizovao mladu opoziciju te je povukao paralelu između sudbine populističkih revolucionara i Isusa Hrista.

Kompozicijski gledano, likovi na slici nalikuju na likove iz priče o uskrsnuću Lazara i Krista u Emausu. Povratak osuđenog revolucionara - verovatno s prisilnog rada u kaznenoj koloniji - bio je jednak uskrsnuću.


Svečano zasedanje Državnog veća 1901. u čast stogodišnjice njegova osnivanja (1901.-1904.)



Rjepin je sliku naslikao za stotu godišnjicu Državnog veća na zahtev vlade: ogromno platno dimenzija 400 x 877 cm naslikano je u najkraćem mogućem roku - za samo tri godine. Studije za sliku, izvedene s impresionističkom slobodom i u mestimično gotovo apstraktnom stilu, gotovo su značajnije od same slike. Članovi eća su umetniku pozirali posebno - ukupno je za sliku naslikano 48 skica za portret. Platno se do 1917. godine nalazilo u Marijinskoj palači, a neke je studije kupio Muzej Aleksandra III. za deset hiljada rubalja. Umetnik je taj novac darovao za potrebe flote.

Autoportret s N. B. Nordman (1903.)



Rjepin 1899. godine kupuje zemljište u mestašcu Kuokkala u Finskoj, a imanje je nazvao "Penati". Upravo je ovde Rjepin proveo poslednje godine života zajedno sa svojom drugom ženom Natalijom Borisovnom Nordman.

Rjepina su nakon revolucije 1917. nekoliko puta pokušavali uveriti da se vrati u sovjetsku Rusiju. On, međutim, nikada nije prihvatio novu vlast te je do kraja svoga života ostao u Kuokkali, gde je preminuo u dobi od 96 godina 1930. godine.

izvor 
Russia Beyond



Tretjakovska galerija


     Tretjakovska galerija (Državna galerija „Pavel Tretjakov“ -Государственная Третьяковская Галерея- )ima zbirku od 180.000 primeraka iz ruske umetnosti, počev od ruskih ikona pa sve do ostvarenja savremenih ruskih slikara i vajara.
      Osnovali su je 1856. trgovci braća Pavel i Sergej Tretjakov. Datum osnivanja je određen prema zapisu o otkupu slike "Iskušenje Šiljdera" i"Susret s finskim krijumčarima " Vasilija Khudyakova. To nisu prvi radovi koje su braža kupili, ali pouzdani podaci o prijašnjim akvizicijama nisu sačuvani.
    U početku je galerija bila smeštena u posebno uređenim prostorijama kuće Tretjakovih. Kako je kolekcija postajala sve veća pristupilo se gradnji dvoetažne zgrade koja je graničila s palačom. Ista je dovršena 1874. Proširenja su nastavljena 1882., 1885., 1892. godine.


 


Projekat pročelja iz 1900. godine



Zgrada galerije iz 1913. godine 

Dvadesetih godina prošlog veka Crkva sv. Nikole u Tolmachiju dobila je status kućne crkve u Tretjakovoj galeriji. To je ujedno prvi ruski kućni crkveni muzej, koji ima čast držati najsvetije ruska svetišta.

Crkva sv. Nikole u Tolmachiju 06.jpg 
Crkva s. Nikole, Tolmachi

Od 1927. - 1935. srednji deo letnjikovca Tretjakovski dopunjen je sa šesnaest novih zgrada. Tokom bitke za Moskvu 1941.-1942. zgrada Tretjakovske galerije je teško oštećena, a njezina rekonstrukcija dovršena je tek 1944. godine. Prva posleratna izložba otvorena je 1945. 1956. godine je odlučeno da se napravi nova zgrada jedan deo za izložbe Saveza umetnika SSSR a drugi za Tretjakovu galeriju. Zgrada je završena 1979. godine. Godine 1985. Državna umetnička galerija na Krymsky Valu pripojena je Tretjakovoj galeriji i formirana je jedinstvena muzejska celina koju čini tih nekoliko zasebnih objekata od kojih se centralni nalazi u Lavrušinskom prolazu, nedaleko od centra Moskve.

                           

New Tretyakov Gallery

             Ð ÐµÐ·ÑƒÐ»Ñ‚ат слика за Tretjakovska galerija Ð ÐµÐ·ÑƒÐ»Ñ‚ат слика за Tretjakovska galerija


Galerija je prvi put otvorena za javnost 1867. godine. Nosila je ime braće : Gradska galerija Moskve Pavela i Sergeja Tretjakova, a raspolagala je sa 1.276 slika, 471 crteža, 10 skulptura ruskih umetnika i 84 slika stranih majstora. 1890-ih Tretjakovska galerija je dobila status nacionalnog muzeja, u privatnom vlasništvu i javnom karakteru, a 1892. Posle smrti brata Pavel Tretjakov je galeriju donirao Moskvi. Nakon revolucije 1917. godine, galerija je nacionalizovana a njoj su pripojene zbirke umetničkih dela različitih muzeja i privatnih sakupljača.

Нема коментара:

Постави коментар