петак, 5. октобар 2012.

Inteligencija kao egzistencijalni rizik budućnosti


          Nadovezujući se na prethodni post o Tesli i njegovim predviđanjima za 21 vek, prošvrljala sam nekolicinom tekstova o budućnosti čovečanstva u kojima se,između ostalog, postavlja krucijalno pitanje može li se i kako promeniti čovekova priroda kako bi se rešili egzistencijalni problemi naše vrste. Ono što najviše brine, kada je čovek u pitanju, a što jeste od egzistencijalnog značaja, je vrlo realna mogućnost samouništenja. To nije nova činjenica. Nova su najsvežija istraživanja koja bacaju potpunije svetlo na pitanje civilizacija u svemiru. Da krenemo redom.

INTELIGENCIJA U SVEMIRU 

         Sudeći po dosadašnjim saznanjima mi smo jedina inteligentna vrsta, ili vrsta ovog tipa inteligencije. Naime ljudska inteligencija nije jedinstvena. Poznato je da šimpanze poseduju raznovrsne društvene i kognitivne veštine koje su slične ljudskim. Majmuni znaju da prevare, lažu, imitiraju, čak i da razumeju ljudski govor, pokrete ; delfini se brinu za povređene jedinke jata; kit može da se prepozna u ogledalu. Veštinu govora, po kojoj se razlikujemo od njih, imamo da zahvalimo Brokovoj oblasti mozga, regiji koja se smatra najzaslužnijom za razvoj ljudske inteligencije. Naoko se ne bi mogle sagledati neke posebne, strukturne odlike mozga koje bi ukazivale na osobinu rasuđivanja. Detaljnijim uvidom saznajemo da u moždanoj kori čovek ima više neurona ( 11,5 milijardi ) što je pola milijarde više od kitova i slonova ( u suštini jako mala razlika), izolacija oko nerava je deblja, ove i ostale "sitnice" su razlike koje našu inteligenciju čine naprednijim oblikom kognitivnosti.

         I pored inteligencije uočene kod ovih životinja inteligencija našeg tipa ostaje jedinstvena na planeti zemlji. Kako je u svemiru?

         Do sada nisu pronađeni dokazi koji bi ukazali na postojanje inteligencije u svemiru. Da li smo jedini u galaksiji ili čitavom svemiru, zašto smo jedini, ako jesmo. To su neka od pitanja koja inicira Velika tišina svemira, silentium universi! temelj poznatog Fermijevog paradoksa,nelogičnosti između visoke verovatnoće postojanja vanzemaljskih civilizacija i nedostatka dokaza o kontaktu sa njima. Uprkos nedostatku dokaza,ne splašnjavaju očekivanja da će se isti pronaći.Najintezivnija istraživanja vrše se kroz relativno mladu naučnu disciplinu, astrobiologiju, koja poseban akcenat stavlja upravo na potragu za razumnim životom, označenim popularnom skraćenicom SETI(od engl. Search for ExtraTerrestrial Intelligence). Rezultati astrobiologije su fascinantni i danas raspolažemo znanjima koja na ovaj ili onaj način nadopunjuju Fermijev paradoks. Po jednoj od "ozbiljnijih verzija paradoksa" (fizičar Frenk Tipler) za posete svim planetskim sistema u Galaksiji nije potrebno izgraditi ogromne flote svemirskih brodova; dovoljna je jedna jedina mašina, samo dovoljno složene konstrukcije (fon Nojmanove sonde)." Putovanje kroz Galaksiju je sasvim moguće, sonde bi mogle posetiti svaku zvezdu u Galaksiji čak i ako bi se kretale skromnom brzinom.

        Još jedna novost je ulila nadu: novozelandski astrobiolog Čarlsa Lajnvivera pokazao je da su se zemljolike planete počele formirati pre oko 11 milijardi godina, te da je prosečna planeta nalik Zemlji čitavih 1,8 milijardi godina starija od Zemlje što može da sugeriše da je i tipična biosfera otišla skoro dve milijarde godina dalje u evoluciji od nas, te bi prosečna vanzemaljska civilizacija ( mogla biti) isto toliko starija od naše." (izvor  ). 

        A njih ipak nema !!!
        Jedan od mogućih odgovora je:Inteligencija se uništi čim otkrije nuklearno / biološko / nanotehnološko / itd. oružje i stoga nikad ne ostvari međuzvezdano putovanje. Tako dolazimo do odgovora / pitanja koji su to egzistencijalni rizici koji mogu dovesti u pitanje našu civilizaciju.

EGZISTENCIJALNI RIZICI




Jezero Toba, 100 km dugo i do 30 km široko, na otoku Sumatri u Indoneziji,površine od 1.103 km2 i dubine 505 m najveće je vulkansko jezero sveta." 1949. su pronađeni prvi dokazi da je jezero zapravo gigantski krater vulkana. Ne zna se precizno kada je ovaj supervulkan eksplodirao. Verovatno pre 71.500 godina, nešto više ili nešto manje. Na skali indeksa eksplozivnosti vulkana on je dostigao najviši stepen, osam, ali taj podatak sam po sebi ne može da nam dočara divlju snagu ove eksplozije.  Toba je izbacio 2800 kubnih kilometara vulkanskog materijala ( iznosio je po današnjim pretpostavkama između 100, i 120 kilometara u visinu, što znači da je dosezao izvan atmosfere),izazvao je promenu klime na čitavoj planeti i pomor te doveo čovečanstvo do same ivice izumiranja. Bila je to najsnažnija eksplozija nekog vulkana u poslednjih 25 miliona godina."


           Ne postoje neposredni podaci o ovoj katastrofi, ali o njenoj veličanstvenoj snazi govore podaci prikupljeni u novije doba. Erupcija je trajala verovatno dve nedelje i zasula je čitav Indijski podkontinent sa 15 santimetra debelim slojem pepela. U centralnoj Indiji je ovaj sloj dostigao više od šest metara, a u nekim delovima Malezije čak devet metara. Procene govore da je vulkan izbacio deset milijardi tona sumporne kiseline u atmosferu što je uzrokovalo dugotrajnu i obilnu padavinu kiselih kiša. Za više godina globalna temperatura planete je opala za 3 ili čak 5 stepeni po nekim procenama, što je uvelo planetu u ledeno doba.

Procene govore da se od posledica ove erupcije ukupna ljudska populacija smanjila na svega nekoliko desetina hiljada jedinki. Novija istraživanja, međutim, kažu da su posledice po ljudsku populaciju bile znatno teže i da se broj ljudi sveo na svega dve hiljade. Upravo time se i objašnjava jednolikost današnjih ljudi, jer svi smo mi potomci samo hiljadu onih parova koji su nekako preživeli katastrofu." (izvor)

Kraj Civilizacije..

Ovo je jedna od katastrofa koja je mogla da potpuno uništi našu vrstu. Da li je pre toga bilo većih katastrofa ne znamo, da je bilo posle, kako primećuje Ćirković, ne bi danas pisali i pričali o tome, a da su moguće ubuduće sasvim je izvesno.

Danas znamo da su planetska biosfera i ljudska civilizacija krhki sistemi. Upozoravajuća je činjenica da je izumrlo 99,9 odsto svih vrsta na Zemlji. Kakve su šanse čovečanstva da se održi i koji su rizici koji mu prete?
Osim prirodnih u grupu rizika spadaju oni koje uzrokuje sam čovek. Danas niko ne sumnja da je čovek sposoban da uništi (do potpunog uništenja) sopstvenu vrstu. Sve što je stvorio, praktično svaku tehnologiju koju je razvio čovek je i zloupotrebio.Što je tehnologija sofisticiranija, to je više mogućnosti za uništenje i to je ono što sadašnje i vreme budućnosti odvaja od prošlih vremena.

____________________________________________________________

rizici prirode: 1.Supervulkani
2. Komete i asteroidi ( vidiOdnos rizika i veličine objekta
3. Zvezdani ostaci
4. Pandemije

rizici koji nastaje u međuodnosu čoveka i prirode: 
 
5.Klimatske promene (veštački, ali nenamerno izazvani rizici, globalno zagrevanje;

rizici koje uzrokuje čovek- antropogeni rizici: 
 
6. nuklearni rat, akceleratori, biotehnologija- bioterorizam, nanotehnologija, veštačka inteligencija,društveni kolaps,totalitarizam,

_____________________________________________


GLOBALNI RIZICI

        Već pomenuti autor Milan M. Ćirković, jedan je od dvojice autora knjige " Global Catastrphic Risks", inače, astrofizičar sa Astronomske opservatorije u Beogradu, predavač astronomije na Univerzitetu u Novom Sadu, popularizator nauke i esejista. Doktorirao je fiziku na njujorškom univerzitetu Stoni Bruk.
Zajedno sa kourednikom Nikom Bostromom, direktorom Instituta za budućnost čovečanstva na Oksfordski univerzitet, Ćirković je okupio čitav niz svetskih autora, vodećih imena u raznim naučnim oblastima. U knjizi uz detaljno objašnjenje načina procenjivanja globalnih rizika, autori prezentuju analizu trinaest raznih mogućih katastrofa podeljenih na tri grupe: rizici od prirodnih katastrofa, slučajni, nenamerni incidenti i katastrofe koje izazivaju ratna dejstva i drugi oblici nasilja.Nema neke oštre granice. Jasno je da se ona ne može povući, jer čak i ako smo sigurni da uvek možemo razlikovati prirodno od veštačkog (a to je teško i složeno filozofsko pitanje), ostaje činjenica da u mnogim katastrofičkim scenarijima imamo svojevrsnu smrtonosnu sinergiju između ljudskog i prirodnog faktora", smatra Ćirković.

Inteligencija kao egzistencijalni rizik

         Velike katastrofe su preokretale zemaljsku biosferu i dramatično uticale na tok evolucije. Sasvim je izvesno da će ih biti i u budućnosti i takva mogućnost podrazumeva i mogućnost katastrofe koja bi dovela do potpunog uništenja.Naša Galaksija je tokom razvoja bila negostoljubivo mesto za život, vremenom ona je postala i postaje sve gostoljubivija pa stopa kataklizmičkih poremećaja opada. Šta je sa čovekom?
Teško se pomiriti sa činjenicom da jedina vrsta na planeti Zemlji, koja raspolaže takvim resursom kao što je inteligencija - tog nivoa, može tu istu inteligenciju upotrebiti za sopstveno uništenje. Evo šta tim povodom kaže pomenuti autor Ćirković, kome je najbliža neokatastrofička hipoteza scenariji u kojima je nastanak i uspon života širom Galaksije određen pre svega velikim kataklizmičkim događajima) u vremenskoj perspektivi – tih 200–300 hiljada godina koliko savremeni čovek postoji na planeti jednostavno nije dovoljno da bi se uopšte pokazalo da inteligencija vrsti donosi ikakve dugoročne koristi. Ukoliko bi se čovek uništio kao posledica, recimo, nuklearnog rata ili antropogenog globalnog zagrevanja, neki budući posmatrači bi imali jak empirijski razlog da poveruju upravo u suprotno: da inteligencija zapravo nije adaptivna, već maladaptivna, štetna karakteristika." ( ceo intervju vidi ovde )

         U knjizi " Inteligentni život u univerzumu " istaknuti nemački astrofizičar Peter Ulmšnajder "naglašava da je pitanje potrage za vanzemaljskim civilizacijama najdirektnije povezano sa pitanjem sudbine ljudske vrste i budućnosti ljudske civilizacije na Zemlji. Ono što se na prvi pogled čini kao pomalo frivolna zabava dokonih naučnika zagledanih u daleke svetove postaje, zapravo, najpraktičnije pitanje opstanka. U skladu sa dihotomijom početka i kraja inteligencije, valja imati na umu da i ljudska vrsta pripada istom skupu i deli – statistički – istu sudbinu."(izvor)


                                                                          ARHIVA
                                                                          FIZIKA
                                                                         ASTRONOMIJA
                                                                 

25 коментара:

Анониман је рекао...

ah ta nauka!!! majmuni i pokusni kunići!!! majmun radi što majmun vidi. a ni nauka nije bolja: sistematizuje i objašnjava na osnovu onoga što čovek putem svojih čula opaža. Samo je tehnologija malo ubrzala stvari. prosto, čovek se trenutno nalazi na ovom stepenu razvoja i mora napred zato se sve drma. čak i planeta.

nauka bi trebalo da pretrpi veliku reviziju, jer je udarila nosom u zid. za sada je inteligencija čoveka dostigla vrhunac, ali kao odvojen deo ljudskog bića neće dugo moći da se uzdiže ukoliko u sebe ne unese princip duhovnog. to i vidimo svakodnevno, koliko ljudi na ovoj planeti svakim danom postaje sve ograničenije. Inteligencija je napravila tehnološki okvir koji sve više sputava čoveka i ograničava mogućnost njegovog razvoja u celini, kao ljudskog bića. u tom smislu mogu shvatiti kao rizik egzistencijalnog skoka čovečanstva.

ali!!! to "ali" se stalno provlači. ljudi moraju da shvate da ljubav, kako god je uzeli u najopštijem i najširem okviru, je moguća jedino kroz srce, kroz emociju koja oplemenjuje. spojiti mentalni deo koji čini inteligencija i emotivni koji ide iz srca moguće je jedino duhovnim putem. a to ćemo moći postići nekom vrstom produhovljene nauke. svedoci smo da se i religije klimaju, jer ne mogu održati sistem u koji su se utegle. ne može ni nauka bez religije, ni religija bez nauke. a to će moći da ostvari samo inteligencija koja bude shvatila da će opstati i učiniti pomak napred jedino ukoliko bude dopustila duhu da je natopi.

123

Анониман је рекао...

123

Problem je destruktivna strana ljudske ličnosti. Ratovi su najeklatantniji primer. Čovečanstvo je osuđeno na patnje i stradanja.Kao što je u postu na jednom mestu spomenuto, od inteligencije nikakve koristi. Od srca, emocija isto. Istorija pokazuje da su u svim vremenima bili isti generatori gluposti i zla. Novac, na primer. Ti generatori održavaju kritičnu masu i jači su od svih pozitivnih učinaka. Neće se u bliskoj budućnosti ništa bitnije dogoditi što bi izmenilo ljudsku prirodu.
Tesla,koga je Li prenela u prošlom postu,bio je uveren da će razvoj nauke jednom onemogućiti ratove.Nisam siguran da će čovečanstvo uspešno proći sve faze tehnološkog razvoja. Razvojem tehnologije, pravcem kojim se krećemo, povećava se nivo destrukcije.Ukoliko bi inteligenciju preusmerili na bezopasnije energetske izvore,tada bi se obistinila Teslina predviđanja.Tom preokretu može doprineti, kako si ti naveo, inteligencija natopljena duhom.Veruješ li u to, ili su to naše puste želje.

Peđa

Анониман је рекао...

Zao mi je,ne gajite iluzije.Kolonizacija svemira je jedini nacin produzetka vrste.
pozdrav
Z.

L2 је рекао...

Tema je ustvari prilično frustrirajuća.Inteligencija i osećanja? Čovek je jedan i razdvojiti njegovu inteligenciju od osećanja ( duše) je nemoguće.Ukupno gledajući mi jesmo destruktivna bića, a u osnovi te destruktivnosti leži nemoć da se u datim okolnostima deluje pozitivno.

Reagujemo kao inteligentno i emotivno biće shodno određenoj situaciji.Reakcije su subjektivne, kao i doživljaj situacija u kojima se i na koje se reaguje.Mi možemo da se prepoznamo u ogledalu, ali je pitanje u kojoj meri smo sposobni da prepoznamo sopstvene postupke, a kamoli tuđe, i da li smo sposobni da vladamo sobom.
Inteligencija i emocije su naš teret. Da nemamo svest delovali bi instiktivno i sve bi se dešavalo u skladu sa prirodnim zakonima. Ovako smo svešću ( razumom i emocijama) prekoračili prag prirodnih zakona, promenili i menjamo prirodu,a te promene su skup tih naših pojedinačnih subjektivnih činjenja koje su ukupno na štetu prirode i nas samih. Ne pomaže nam inteligencija, ne pomažu emocije,ne pomaže kolonizacija svemira, jer ćemo i tamo biti i dalje ljudi sa postojećim vrlinama i manama, može pomoći stvaranje čoveka-mašine. A to već nije ovo što imamo, to ne bi bili mi. Naša vrsta je osuđena na propast. Možda će se nakon propasti ponovo začeti neka vrsta, ili od nekog eventualnog ostatka krenuti od početka,( kao od nesreće na Tobi), tek, moje je mišljenje da civilizacije dosežu do određene tačke razvoja, a zatim nestaju.

123
lepo i poznato zvuči tvoje razmišljanje i ja mislimisto o ljubavi i srcu, ali...kao što si rekao, uvek ima jedno ali. To ali je uzrok svih naših stradanja.



Анониман је рекао...

Nisam čuo za Ćirkovićevu i Bostromovu knjigu. Potražio sam recenzije i evo dela jedne koju bih potpisao.

ser Martin Dž. Riz,
Kraljevski astronom


"Ne možemo požnjeti koristi od nauke ako ne prihvatimo neke rizike – uvek je slučaj bio takav. Svaka nova tehnologija rizična je u svojim početnim fazama. Ali sada postoji važna razlika u odnosu na prošlost. Većina rizika s kojima smo se susretali razvijajući „stare“ tehnologije, bila je lokalizovana: kada bi, u vreme ranih parnih mašina eksplodirao kotao, bilo je to užasno, ali postojala je „gornja granica“ užasa. Međutim, u našem, sve povezanijem svetu, postoje novi rizici čije posledice mogu biti globalne. Čak i minorna verovatnoća globalne katastrofe duboko je uznemirujuća.
***

Odluke koje mi donesemo, pojedinačno i kolektivno, odrediće hoće li rezultati nauke 21. veka biti dobroćudni ili razorni. Moramo se suprotstaviti ne samo pretnjama našoj sredini, već i potpuno novoj kategoriji rizika – s naizgled niskom verovatnoćom, ali tako kolosalnim posledicama da zahtevaju mnogo više pažnje nego što su je do sada imali. Zato bi trebalo da s dobrodošlicom dočekamo ovu fascinantnu i provokativnu knjigu. Urednici su okupili izuzetnu grupu autora sa znanjem strahovito širokog spektra. Pitanja i argumenti koji su ovde predstavljeni, trebalo bi da privuku šire čitateljstvo – i zaslužuju naročitu pažnju naučnika, političara i etičara."

XXX

Анониман је рекао...

123 je pisao o istom,jednostavnim jezikom iz srca. Kraljevski astronom je pisao kao politicar,a ne naucnik - bice nam tako kako odlucimo, moramo se suprotstaviti,itd.

Z.

Анониман је рекао...

Peđa, čovek je osuđen na patnje da bi shvatio u kom pravcu treba razvijati sosptvenu ličnost. to je mnogo složeno pitanje, složenije od onog intelektualnog. ima mnogo inteligentnih ljudi koji su samo pogrešno usmerili svoju inteligenciju. ili ka dobru ili ka zlu, bez obzira da li su toga svesni ili ne. Tesla kao očit primer visoko svesnog čoveka nije slučajno uništio neka svoja dela jer je uvideo da čovečanstvo još nije spremno za to. nije ni danas.

slažem se, u bliskoj budućnosti neće biti korenitih promena, pa ni ove Z-ove kolonizacije svemira. doduše, ako poverujemo teozofiji i ezoteričnim učenjima, ljudska duša je podležna procesu reinkarnacija. i kažu da i danas boravi na nekim drugim svetovima povremeno. ali je ovde proces učenja mnogo zanimljiviji... haha. samo na ovoj planeti ima čula kojim je ograničena za neka druga viđenja, za drugačije dimenzije. možemo to uvrstiti i u fantastiku ako želimo, ali ima nešto više od onoga što mi čujemo, vidimo, osećamo. samo što nismo otvoreni dovoljno za prijem takvih sposobnosti. Ako to negiramo, onda je i Nikola Tesla bio opscenar, a ne naučnik. njegov naučni princip nije imao nikakve veze sa tadašnjim naučnim pristupom, kao ni sa današnjim. on je bio natopljen duhom, dobijao informacije intuitivno, a ne kognitivno. ja mislim da će nauka budućnosti u tesli imati rodonačelnika. a svima nam je poznato sa koliko etičnosti i morala, skromnosti i smernosti, ljubavi i milosti je ovaj čovek pokušao da objasni svetu da je energija svuda oko nas i da je svi možemo koristiti besplatno. nažalost jedna druga energetska struja mamonista je skrenula nauku u drugi kolosek i on je ostao usamljen. tako je moralo biti jer je čovečanstvo bilo slabo svesno onoga što su moguće posledice. nije ni danas bolje, možda čak i gore.

u tom smislu mislim da je Z u pravu: moramo se suprostaviti.

L2, nisam ja nikakav naučnik, ali pokušavam da shvatim neke principe funkcionisanja sveta. možda nisam razumljiv dovoljno. žensko razmišljanje je sklono iracionalnom (emotivnom), dok je muško racionalno (više mentalno). emocije i inteligencija za jedne i druge različito znače jer se različito doživljavaju. kad bi se malo više približili jedni drugima, lakše bi se razumeli i samim tim više poštovali, prihvatali međusobne razlike. i više voleli. muškarac i žena nikada nisu bili dalji jedni od drugih.

emotivnost i inteligencija nisu naš realan teret, već mi ne znamo kako da ih međusobno uklopimo u svakodnevno ponašanje. ne slažem se da bi bez svesti bili više u skladu sa prirodom. bez svesti caruju nagoni, a tu spadaju i agresije. ljubav je moguća jedino u svesnom stanju, jer ako je podstaknuta nagonima, onda je čovek sve dalje od svoje prirode. nije priroda čoveka samo animalna. taj animalni deo je samo delić njegove prirode. tek uključivanjem svesti čovek može da usavršava svoju prirodu. a za to mu je neophodna inteligencija, samo je pitanje kako je usmerava. kad su Adam i eva pojeli onu jabuku, sa njenim sokovima dobili su i slobodnu volju, ali i ogromnu odgovornost šta će sa njom činiti.

pozdrav, 123

L2 је рекао...

123
razumljivo pišeš i dekodiranje tvojih misli ide bez problema.Pre bih rekla da ja skrećem u nekom svom pravcu, ne poštujući princip nadovezivanja na misao sagovornika.To je ta ženska emotivnost koju spominješ, što ne znači da ne mogu biti drugačija. Smatram da moja emotivnost ne remeti osnovnu nit razmene misli, pa se nešto ne trudim da prilagodim svoja pisanija. Toliko o tome.

U tom smislu dajem jedno naknadno objašnjenje, čisto zbog pravilnog shvatanja onoga što htedoh reći.

Svi se slažu da je čovek najveća opasnost po planetu zemlju, ako izuzmemo prirodne katastrofe.I sve zato što poseduje svest kojom je dostigao visok stepen tehnološkog razvoja. Moj stav o inteligenciji i emocijama kao najtrizičnijem elementu po planetu zemlju je bila varijanta te teze, a u skladu je sa postom. Da nije čoveka( tehnologije) sudbina planete bi zavisila isključivo od prirode.

Po pitanju odnosa muškaraca i žena nemam utisak sličan tvom,niti bilo kakav generalan stav. Kojekakve statistike po medijima ne uzimam za ozbiljno. Mislim da su i ti odnosi subjektivni, od slučaja do slučaja.
Ja, na primer,lakše komuniciram sa muškarcima,imam priličan broj prijatelja,a prijateljica ... ne smem ni da kažem, haha.Da nemam par njih,zamislila bih se nad sobom i ko zna kakav bi donela zaključak.Ali one prijateljice koje imam i koje smatram prijateljicama su zabetonirano prijateljice.

Sa drugarima je osnova prijateljstva kvalitet odnosa. Pre svega poštovanje.Da li je u pitanju slučajnost tek moje društvo se međusobno poštuje.A ličnost poštuješ valjda zbog kvaliteta,što znači da je svako poštovanje zaslužio. Ljudi ne znaju da poštuju, tj.ne znaju da cene druge ljude. To je zbog samoživosti, egocentričnosti i slično.
Na drugom mestu je iskrenost.O njoj ne treba ništa reći, zar ne.
Iz ta dva kvaliteta rađa se sloboda opštenja.To ne znači da je osoba koja je iskrena i koja poštuje ljude savršena( niko nije) ali ako navedeni kvaliteti prednjače, sitne nedorečenosti su tako bezvredne. Njih u takvom slučaju tolerišemo.
Ne pišem ovo radi objašnjenja svoje ličnosti, niti mislim da je ovo princip. Prosto mi je lakše objasniti na sopstvenom primeru. Teško je generalizovati. Koliko ljudi sigurno ima drugačiji stav od mene.

Da zaključim, apsolutno se slažem sa tvojim stavovima i niti sam osoba koja na prvo mesto stavlja nagone, niti mislim da oni trebaju biti na prvom mestu.
Instinkti i nagoni jesu primarni motivi, to je činjenica, a ljubav,koju na primer spominješ, spada u socijalnu sferu i nagoni su samo jedan njen vid.Dakle mislim kao ti da se ljubav ne može svesti samo na njih. Da citiram KUNDER-u koji je tu razliku lepo objasnio:

"Voditi ljubav sa ženom i spavati sa ženom su dve ne samo različite, nego gotovo suprotne strasti. Ljubav se ne izražava kroz čežnju za fizičkim sjedinjenjem (ta se čežnja odnosi na bezbroj žena), nego kao čežnja za sjedinjenjem(ta se čežnja odnosi samo na jednu ženu)." Odnosno, dodala bih na ženu koja se voli( i obrnuto).
Važna napomen:u ljubavi, kao i životu uopšte,ne piju vodu teoretisanja ni idealizmi.U "ljubljenje" spada i lepota i beda. Jesam emotivna, ali sam i jako realna.Ne podnosim zavaravanja.
hvala na poseti i lepim komentarima


L2 је рекао...

Način na koji razmišlja kraljevski astronom je, hteo ti priznati ili ne, uvrežen u nauci.Mogli bi razgovarati kada se koristi ovakav pojmovni vokabular, zašto, kod koga i tako dalje.
Slažem se sa tobom delomično, jer i ja mislim da se naučnici "moraju suprostaviti", pre svega sopstvenim neetičkimprincipima pa onda i društvenim. Sa punim pravom je dignuta velika povika na naučnike u službi destrukcije.
Nikakvo opravdanje ne prihvatam.Kao što reče 123, navodeći kao primer Teslu,bolje ne otkriti određena saznanja,pa makar ih sa tim samo odložili.
I naravno, samo da dodam ni ja ne podnosim naučnike-političare.Ali...budimo realni.Ako smo za slobodu nikome ne treba odreći njegove aspiracije, jedino u slučaju ako idu na uštrb slobode drugih.

L2 је рекао...

Hvala na priloženoj recenziji. Rečenica kojom recenzija počinje je realnost. Nauka u sebi nosi rizik.I, kako napominje imenovani, danas je stepen rizika daleko veći nego u prošlosti. Otuda potreba da budemo daleko više oprezniji nego pre.
Da li je to moguće? Ja bih rekla, teško.Nemoguće je vratiti se unazad.A stigli smo do crne tačke, nuklearnog naoružanja.i to je samo jedna od tehnoloških opasnosti, gde su druge, da ih ponovo ne navodim.

Анониман је рекао...

L2,
opet lična?! joooj, kakve izjave: "Jesam emotivna, ali sam i jako realna. Ne podnosim zavaravanja."!? kako bi bilo lepo diskutovati kada se ne bi sve proturalo kroz lični filter!

generalizacija glavne teme ne može da se objasni na ličnim primerima. zašto se stalno pecaš na isti mamac?! (ah, teško mi je sa ovim prelaskom na "ti"). jasni su meni tvoji stavovi, generalno, i podržavam ih. a ja opet provociram diskusiju u nekom drugom pravcu i na drugom nivou. to nikako nije socijalni. on se samo projektujeizmeđu ostalih i na socijalni nivo.

ah ta ljubav!! samo tu reč pomenite ženi i ona odeeee... odlepša pravo u oblake. a ovamo ne podnosi zavaravanja i idealizam.. haha! :)

samo mi recite da li, na primer, religioznost čoveka pije vodu teoretisanja ili je celokupna duhovna literatura samo gomila praznih reči, teoretskih naklapanja i idealizma? pazite, ne religioznost vladajućih religija, nego ono što se u čoveku može nazvati duboka klica homoreligiozusa. a koliko ja znam, ljubav je u toj oblasti iznad svega postojećeg, primarna kategorija, gde intelektualni deo služi kao pomoćna kategorija za shvatanje svih pojmova. i svakako kao mogući pokušaj da se objedine u celinu svi aspekti čovekovog bića, što je neophodno za menifestaciju ljubavi. samo je treba prepoznati i u onim oblicima koje mi najčešće doživljavamo u toku života... dok ne steknemo malo veću mudrost. što je više nego prirodno.

duhovnici, danas čak i neki predstavnici nauke, tvrde da je materijalno nastalo iz duhovnog. evo, i nauka govori bozonima. to bi onda značilo da je materijalno samo posledica. nagoni i emocija (čula generalno) su vezani za telo, znači za našu materijalnu prirodu. ako prethodnu premisu uzmemo kao aksiom, onda i nagone i emocije pokreće nešto duhovno, što ne možemo obuhvatiti čulima ni razumom koga sada imamo. to, draga L2 nisu iluzije. ilizije, što smo svi svakako doživeli, su pre čulna opažanja koja mi obrađujemo pomoću naših mentalnih slika. ali one su samo slike, koje su podložne promenama naših saznanja. znači, ipak iluzije. inteligencija nam pomaže da te slike shvatimo i prevedemo u jezik veće realnosti. u svakom priodu razvoja sve oštrije i realnije.

Kunderu baš i ne smatram nekim dubokim misliocem, a i ova knjiga je više za mlade i one koje život nije naučio krucijalnim, dubljim stvarima. obična literatura, i ništa više... bez ikakvog omalovažavanja.

pozdrav 123



L2 је рекао...

Opet lična? Pa šta? Stvaram li Vam(iskreno oprostite na ti) problem možda sa zrnom autentičnih primera iza kojih jedino mogu da stojim.Znajući Vas,( ali ne hajući priznajem,a i Vi ste tvrdoglavi..užas)lepo napisah :"Ne pišem ovo radi objašnjenja svoje ličnosti, niti mislim da je ovo princip.Prosto mi je lakše objasniti na sopstvenom primeru."

I,zašto Vam to nije jasno? Da,oprostite,Vama je jasno, ali Vam smetaju lični podaci.Razumem,ali sada ja moram da se menjam, da pazim kako ću odgovoriti.Ok.Da probam..Ma znam da mi neće poći za rukom.Ja se na blogu OPUŠTAM!!!!Užasni ste.

Trebala sam reći ne, ne slažem se celim prvim pasusem Vašeg komentara. Mogla sam napisati niste u pravu.Jer to što ste napisali nije samo Vaše mišljenje,već nije istina.Kako to mogu da tvrdim i čime da dokažem? E pa lepo. Da bih vam dokazala da niste u pravu navela sam jedini mogući primer(sopstveni) koji može da ima funkciju argumenta, to jest činjenice. Jedino takav argumenat može da pobije Vašu tvrdnju. Po logici, ako se pridržavamo logičkog načina razmišljanja,jedan crn labud ne dozvoljava nam da zaključimo da su svi labudovi beli.Jedna Li, ne dozvoljava da konstatujete "kad bi se malo više približili jedni drugima, lakše bi se razumeli i samim tim više poštovali". Ne postoji kad bi,ne postoji više bi se poštovali, jer takvih slučajeva ima.Eto ja sam ta. To je dovoljno da pobije Vašu tvrdnju.

Da li razumete.Dakle,ja ne gledam kroz lične naočari,već je primer mog(ženskog)odnosa prema muškarcima, primer koji pobija Vašu tvrdnju. Ništa više.Neka Vas ne bune "moji podaci". Oni su toliko smešni.Pazite imam prijatelje i mi se poštujemo. Grozni podaci.Evo stid me što sam se odala.

Šta to znači kako bi bilo lepo kada ne bi sve proturali kroz lični filter.Kao što ste videli nije u pitanju filter,već primer.
A koji je to drugi filter? Vaši stavovi ( bez ličnih podataka) su subjektivni filter, čista iluzika o kojoj posle pišete.Bez upotrebe bilo kog ličnog podatka otkrivate svoj (lični) pogled na svet i sebe (svakom rečju), a on još nije ni istinit. To jekao što vidite pogubnije otkrivanje. Bezvredni lični podaci kroje samo malo drugačiji kroj ličnosti, nego ovi koji izviru iz misli?
I pre nego pređem na najzanimljiviju temu(ona me istinski intrigira, ovo su gluposti) da ne zaboravim ovo.

"Pomeni ženi ljubav..."
Auu kako strašno.Haha,odvalila sam se od smeha.Ode žena u oblake, a "kao" realna i ne voli idealizam.Znači li to,ili izvodim pogrešan zaključak (pa i Vas pogrešno tumačim)da je ljubav idealizam i da nosi čoveka( i muškarca ne zavaravajte se )u oblake? Ne znam šta su oblaci,pretpostavljam odustvo dovoljno razuma, šta li, ne smatram ljubav idealizmom, već emocijom kao i svakom drugom.Koliko su emocije inače idealizam, toliko bi trebale da budu emocije( množina)koje prate ljubav.

Kunderu preskačem, ni on u ovom slučaju nije bitan. Bitna je misao.Skoncentrišite se na misao ( a ne podatak ko je misao izrekao, kao ni na "moje podatke" već suštinu koja stoji iza njih).

sledi drugi deo

L2 је рекао...

I sada o najinteresantnijem delu Vašeg komentara.Bojim se da sam tu tanka.
Kao prvo,
vera je u srcu, tu je crkva. Dakle, ne govorimo o zvaničnim religijama,niti formalnim obeležjima religioznosti.

Drugo,
duhovna ljubav je specifična ljubav. Usput i ostale vrste ljubavi su " specifične". Drugačije se voli roditelj, drugačije, dete, drugačija je ljubav između muškarca i žene.
Po čemu je duhovna ljubav drugačija od svih navedenih? Jer nije opterećena nagonima, već instinktom.Sada bih trebala objasniti razliku između nagona i instinkta.Pokušaću Vašim rečima,klica homoreligiozusa.(instinkti se takođe nasleđuju).

Vi,za razliku od mene,i za ovu ljubav vezujete nagone (i emocije). Ja instinkte (i emocije).

Duhovno i materijalno?
Skoro da sam pomislila da odvajate duhovno od materijalnog, u smislu egzistencije, ali na jednom mestu ste napisali "što ne možemo obuhvatiti čulima ni razumom koga sada imamo".
OK. Slažem se, ali radi funkcionisanja komunikacije ja moram upotrebiti pojam materijalno.
Po meni emocije su donekle pojašnjen proces u smislu biohemijskog procesa.Sudeći po određenom broju istraživanja, a i bez njih,verujem( oprostite na ovom ja)da materija nosi duhovno( u nedostatku reči koja bi objasnila ono što ne možemo da dokučimo). Duhovno se ispoljava kroz "materiju"( ne samo nju), bilo da je ona živa ili mrtva.Dakle duhovno postoji u čoveku,i izvan njega u SVEMU.
Vi kažete da duhovno nije iluzija, objašnjavajući tu iluziju kroz ljudske iluzije koje proističu iz prirodnog ograničenja naših čula i svesti.Nije reč o istoj vrsti iluzija, slažem se.Duhovnost nije iluzija u meri u kojoj sve objektivno oko nas nisu iluzije. Iluzije su naš način viđenja ( vašim rečima mentalne slike), a svet objektivno postoji bez obzira kako ga vidi ptica, miš, čovek. Objektivni svet nije iluzija.Iluzije su, ponavljam naše mentalne slike,odnosno viđenja miševa, ptica, ljudi.

Vodu koju pijem ne bi trebali svrstati u iluzije,osećaj žeđi nije iluzija, pa tako ni ljubav koju čovek oseća nije iluzija. Dakle iluzijeone druge vrste, u ljubavi stvaraju ljudi kada su zaljubljeni pa "ne vide" ono što bi videli da nisu zaljubljeni. Ili vide ali...da ne teramo dalje.Ili da završim moguće je biti realan i voleti.Otkud Vam to da to nije moguće.

Jao bre ala me namučiste. I opet će te naći neku "ličnu" zavrzlavu. Teško meni sa Vama, haha

pozdravljam VAS,

Анониман је рекао...

Šta je bre ovo? Htedoh da napišem komentar kad ono, komentar za komentarom. E pa mislim da Vas dvoje to lepo raspravite, neka vam je Bog u pomoći, heheee.
123 drž se! Ako se uozbilji nadrljao si.

Peđa.

Анониман је рекао...

Peđa, 'ajmo na neko pivo dok ne prođe oluja... haha ;):)
321

Анониман је рекао...

Draga damo, počastio bih vas jednim osmehom, opuštenim. verujte mi na reč, ako možete.
:)
samo... ovo morate zamisliti... ne znam kako bih vam drugačije pomogao. uzdam se u vašu bogatu imaginaciju.

pozdravljam i ja VAS,:)
321

L2 је рекао...

Ne lupkaj Peđo moj.
Juče je bila dvogodišnjica blogaaaaaaaaaa. A sećaš li se,krenula sam zbog uništenog starog bloga (4 godine) i,otkriću ti, jednog malog razočarenja za koje ne znaš, aha.
Mnogo mi je drago što su ga uništili.

Анониман је рекао...

Hehe....evo svi smo na vezi.!123, ja mislim da bi se dobro odvalili. Pazi i ja volim pivske šeme. nego daleko si. Ne letim često preko bare, inače bi već bili zajedno.
pozdrav
Peđa

L2 је рекао...

E sada ću da odletim u te Vaše oblake i šta onda ?Onda ćete da me ružite.
Zamislila sam, mašte mi ne fali.I verujem Vam.
pozdrav

Анониман је рекао...

Čestitam.
Razočarenje? Koliko smo ih proživeli zajedno. Mnogo više sami.Šta ćeš.Neka si mi zdravo i veselo.
Evo šaljem jedan poljubac, hehe...iz daleka. Valjda će biti uskoro izbliza.Pokreni se.
Peđa

Анониман је рекао...

L2, ko je vas danas naljutio?
i ko vas uopšte ruži ovde?
manite razočarenja, bar ovde. dosta toga je u stvarnom životu, da bi ga unosili i u virtuelni. zar ne?
i čestitam vam dvogodišnjicu bloga!

Peđa, pa da se kucnemo i nazdravimo! kako god zamišljali, sa iluzijama ili bez njih, odvalili bi se sihurno, ako ništa drugo, ono od smeha... :)

pozdrav svima
123 456789 (ovo je ime i prezime!) hahahaha

L2 је рекао...

Ama ne brinite. Vidite kako sam pogodila da će te opet negde zakačiti nešto lično.Naravno da me niste ružili,ni Vi, ni bilo ko. Ja se šalimmmmmmmm.Ne, to priča moje drugo ja iz oblaka. Odletelo, šta da Vam kažem.

Lepo vam je prezime, haha...Odoste Vi u beskonačnost,dalje od oblaka. Nemojte tako daleko,mogu Vas odvuči nepoznate struje, pa ćete nam nedostajati. Sa kim će Peđa piti pivce za živce, virtuelno, a možda jednog dana i uživo.Nije bitno, kao što kažete.

Анониман је рекао...

Eto gde završi tema sa inteligencijom, na pravom mestu,inteligentno sa pivom.To drugar, bez šala, i malo švrljanja,nema kreacije ni života.
Dobro prezime.Koja ideja, hehe...

pozdravljam
Peđa

Анониман је рекао...

"Iza svakog čoveka koji sada živi stoji trideset duhova, odnosno za toliko puta ukupan broj umrlih nadmašuje broj živih. Od osvita vremena približno sto milijardi ljudskih bića hodilo je planetom Zemljom.
Posredi je zanimljiv broj, jer, jednom neobičnom podudarnošcu, postoji takode oko sto milijardi zvezda u našoj lokalnoj vaseljeni, Mlečnom Putu. Za svakog čoveka, dakle, koji je ikad živeo, u ovoj Vaseljeni sija po jedna zvezda.
Ali svaka od tih zvezda jeste sunce, često daleko blistavije i veličanstvenije od male, obližnje zvezde koju mi nazivamo Sunce. A mnoga – možda pretežna većina – medu tim stranim suncima imaju planete što kruže oko njih. Gotovo je, znači, izvesno da na nebu postoji dovoljno prostora da svaki pripadnik ljuske vrste, počev od prvog čovekolikog majmuna, dobije svoj vlastiti raj – ili pakao – veliki poput celog sveta.
Koliko je od tih mogućih rajeva i pakala sada nastanjeno i kakvim sojem stvorenja – to ni na koji način ne možemo pretpostaviti; najbliži medju njima milion puta je udaljeniji od Marsa ili Venere, odredišta koja će ostati nedostižna i narednom pokolenju ljudi. Ali prepreke razdaljine se ruše; jednog dana srešćemo sebi ravne ili svoje gospodare medju zvezdama.
Ljudi su se nevoljno suočavali sa ovom izglednom mogućnošću; neki se još nadaju da ona možda nikada neće postati stvarnost. No, sve veći broj se pita: ‘Zašto do takvih susreta već nije došlo, budući da se i mi već nalazimo na pragu otiskivanja u svemir?’
Uistinu, zašto nije? Evo jednog mogućeg odgovora na to veoma razložno pitanje. Ali molim vas da imate na umu: ovo je samo književno delo.
Stvarnost će, kao i uvek, biti znatno neobičnija."

Artur Klark

XXX

Анониман је рекао...

Zašto idete u fantastiku kada na zemlji imate dovoljno čuda koja nisu produkt inteligencije a kao da jesu.Čovečanstvo je moralo sačekati Thomasa Edisona da bi dobilo žarulju. Krijesnice proizvode svetlo s tim da ono ima drugu funkciju, svetlom komuniciraju.
Pauk pravi mrežu a naučnici se ubiše da proizvedu materijal te čvrstine, elastičnosti.
Nije inteligencija jedini oblik a mi u svemiru tražimo isključivo inteligenciju,pogrešno misleći da je ona nosilac svesti.Dobro je primetila L2, svest je u svemu, uz napomenu-nije samo u obliku u kom je vidi čovek.
s poštovanjem
P.D.

Постави коментар