уторак, 18. септембар 2012.

Raša Kominac Radoslav - izbor pesama iz zbirke "Zamoliću te da se iseliš…

Tačno!
'OK', kaže momak. 'devojka vas je napustila
u proleće 1999. i otišla u ameriku...
imate 43 godine i 10 pesničkih knjiga iza sebe...
neke od njih čak i nisu toliko loše...
bez dece...
arogantan...
prek...
cinik...
svakodnevni konzument alkohola,
duvana i lakih droga...
dva puta osuđivan zbog remećenja javnog reda i
mira...
prvi put zbog tuče,
drugi put zbog vožnje u pijanom stanju...
osuđen uslovno...
tačno?'

____________________________________________ 

ČUDNO...

... pomislio sam...
sam...
prvi put nakon deset godina
ležem i budim se

sam...

deset godina..
decenija...

jebena dekada...
sam...

spuštene roletne,
bez TV-a,
sklopljene korice knjige,
isključen mob,
isečen net,
zaboravljen pass na mailu...

čudno, pomislio sam i
osmehnuo se

__________________________________________

ŠTA SE TO, DO ĐAVOLA, DOGODILO SA NAMA?

(fragmenti)
kaže: “pogledaj dokle smo stigli!
osvrni se oko sebe!
šta smo to postali?!
kuda idemo, ovakvi kakvi smo?!
pogani!
nikakvi!”
zastaje na tren,
ispija votku iz velike čaše,
zatim ugleda moju knjigu na stolu:
“čemu sve to?!
a?!
mislim na sve te tvoje knjige!
lepo te pitam, čemu sve to?!
te knjige!
pesme!
pogledaj nas, čoveče!
jebeš poeziju!
pogledaj nas!
ali, tebi je dobro!
lepo si ušuškan!
u zimskom si snu!
ali, šta se to, dođavola, dogodilo sa nama?!
nema nas!
isparili smo, dragi moj!
isparili na pragu novog milenijuma!”
sipa novo piće. osvrće se oko sebe:
“gde je limun?!
ima li jebenog limuna u ovoj kući?!
kako to da nema limuna?!
celog veka se drkamo sa izakanim afrikancima
grcima i kipranima, a u mojoj kući nema limuna!
gde je limun,braćo!
a?!

__________________________________________

NESTAJANJE

I
pogledala me je pravo u oči i rekla:
“nisi srećan!”
spremao sam tikvice sa šunkom, pio pivo.
“nisi srećan sa mnom, zar ne?” opet je rekla.
otvorio sam novo pivo,
dok je mick harvey krojio noć sa radija.

II

ona veli:
“ostavićeš me!”
slažem prljave čaše u mašinu za sudove.
“ostavićeš me, pičko!” opet veli.
pritisnem crveno dugme i voda iz cevi zaklokoće.

III

krenem ka njoj raširenih ruku.
ona se udari u grudi i kaže:
“gubi se odavde!”
zatim na terasi dugo jeca.

IV

“ne voliš me više”, veli. “vidim to.
tačnije, osećam to.
samo piješ. ali, razumem te.
ćutiš. znaš da ne podnosim kada ćutiš.
ranije si bio razgovorljiv.
umeo si da se smeješ,
da me gledaš u oči,
da mi se podsmehneš...
pogledaj se sada.
ločeš, ne staješ.”

V

U kuhinji sam. slušam vesti i
ona stoji kraj mene, vrti glavom.
tad zazvoni njen mobilni telefon i
sve ponovo biva na granici podnošljivog.

VI

“marš iz moje kuće!” kaže.
ustajem i krećem.
“gde si ti krenuo?!” pita.
“gde si krenuo baš sada dok razgovaramo?!”
sednem nazad i iznova se latim čaše.

VII

ona veli:
“izlazim. vratiću se za pola sata.
nemoj da se usvinjiš za to vreme.
” čitam staneskua. i
ne pomišljam na čašu.

VIII

ona veli:
“bračno savetovalište!”
klimnem glavom,
zatim proverim krompir u rerni.
otpijem. ona kaže:
“dogovoreno?”
klimnem. ona veli: “želim da nam pomognem!”
opet klimnem, zatim
navlačim rukavicu na levu ruku i
iz pećnice izvlačim pleh sa pečenim krompirom.

IX

Kaže:
“kraj .osećaš li kraj?
među nama nema više ničega.
ne gledaš me,
ne obraćaš mi se,
tvoja sestra me ne voli,
majka ti je uzdržana,
otac poludeo...
ili piješ ili kuvaš.
ili gledaš fudbal ili spavaš.
kaži, da ne misliš možda da sam ja negde pogrešila?”


___________________________________________

IZNENAĐENJE ...
blenuo sam u belilo kompa,
. otpio, uključio radio,
čekao prvi stih koji nije dolazio,.
a želeo sam da pišem
o svom lošem odnosu sa majkom,
o svom grotesknom odnosu sa ocem,
o uzdržanim odnosima sa sestrom,
biće da nisam dobar čovek,
ali, zabole me za to,
ne arčim sopstveni život
da bi se dopao kasirki iz mini-marketa,
ne bunarim umetnost u ostacima duše.
ne bih li se ikome dopao…

____________________________________________

JEBIGA, LIFE IS A BITCH

sedim za stolom u kuhinji,
slušam vesti na radiju, pijuckam crveno vino...
ona stoji kraj mene, vrti glavom,
ali, pre nego što uspe išta da izusti
pogledam je iz donjeg rakursa i prozborim.

evo šta:

„znam, ti ovo nisi zaslužila,
ali,
jebiga,
life is a bitch,
jasno je,
trebalo je znatno bolje da prođeš u životu i
nesalomiva je istina da sam bio tako šarmantan
kada smo se upoznali,
laskav,
lascivan,
duhovit i
uvek na raspolaganju...

a sada?

sedim, ločem i slušam vesti na radiju.
ali, dozvolićeš mi: šta fali vestima na radiju?
zar ti nemaš želju da čuješ vesti na radiju?
zar nemaš želju da otpiješ iz svoje čaše,
zažmuriš i glasno kažeš:
živa sam i to mi je dovoljno.“

eto, to joj rekoh.

_________________________________________________

MAJKA

ta žena baš ne odustaje...
uporno se vraća ne bi li primila ili servirala
još jednu porciju kažnjavanja...
a na radiju širlina here’s to life...
širli i ja u sobi sa mojom majkom...
ne želeći to...

nekoliko minuta ranije ušla je u stan, osvrćući se oko sebe...
neizbežni odlazak u klonju,
šolja kafe…
teatralnost...
kratak jecaj…
rekao sam: „majko, sada pitaj... pitaj sve što želiš.“
klimnula je glavom...
„želiš li uopšte“, nastavio sam, „da me išta pitaš?“
odmahnula je glavom…
majka smatra da je ona ta
koja bi trebalo da se pita, ta
koja bi trebalo da se moli, ta
koja će kontrolisati naš odnos
(a koji se nezaustavljivo raspada),
da je ona ta,
jedina
kojoj sva ljubav ovog sveta bezuslovno pripada...

ali, kako se to ne događa,
majka počinje da glumata,
poliva se vodom po licu,
tumara po stanu,
zatim istrčava napolje...
otpio sam iz velike vinske čaše,
utišao radio, uzeo telefon i trenutak kasnije
začuvši dobro poznati glas u slušalici zaboravio na sve...

__________________________________________

FOTOGRAFIJA BEZ TEKSTA

bio sam pesnik-početnik kada sam otišao
kod miloša komadine u francusku 7
ne bih li mu uvalio neke pesme.
za časopis, naravno.
nije znao ko sam (a i kako bi?),
nije bilo interneta, mobilnih telefona, kablovske...
primio me je, ponudio stolicu.
seo sam, spustio fasciklu na sto.
“čitaš li novine?” upitao je.
odmahnuo sam glavom.
“mudro”, reče. “a ja svakog jutra listam
stranice kulturnih rubrika ne bih li
ugledao nešto moje, ili
nešto o sebi,
makar fotografiju bez teksta.”

(nije mi ništa objavio, ali bar sam ga upoznao)

_____________________________________________

TRENUTAK

Navukla je zelenu iznošenu majicu,
podigla kosu,
pogledala u skota koji je džonjao u fotelji.
stresla se, upalila cigaretu,
odbacila mogućnost da nekome telefonira
(nikako sestri),
izašla je na terasu i
ništa nije videla
(samo poređani automobili, kontejneri,
svet u truljenju),
vratila se u sobu i
ponovo pogledala u skota
s kojim je delila krevet i
koji je (srećom) sve ređe ulazio u nju.
uključila je tv,
videla mrtve ljude,
isključila ga,
otvorila ladicu,
pokupila nakit, čekove, novac,
izašla u hodnik i
pozvala lift.

______________________________________ 

SREĐEN I UREDAN ŽIVOT

vidite, moje ime je džon i vodim sređen i uredan život.
48 mi je godina, kosa brižljivo začešljana unazad,
za 5 soma glanc novi zubi šljašte na junskom suncu.
sa svojom ženom, kejti joj je ime,
imam uredan i redovan seks, četiri puta mesečno,
oko božića i nove godine češće, možda i strasnije.

vidite, vodim uredan i sređen život,
imam siguran posao u brokerskoj kući,
kejti vodi računa o kući i
nije želela decu, kaže,
“život je sigurniji bez njih”,
i da znate, u pravu je,
naprosto klizimo kroz život,
midsomer je baš zgodno mesto za miran život,
a london neizdrživ i preskup.

vidite, plutam kroz srećan i uredan život
i eto nas, mene i kejti, na zasluženom odmoru,
grčka ostrva i tako to, srećni i bezbrižni.
ali, vidite, na terasi preko puta
svakog dana viđam tog čoveka,
skoro da mi ga je žao,
po ceo bogovetni dan šljema:
pivo, vino, flaše na sve strane i
ponekad stoji na terasi potpuno nag
sa slušalicama na ušima i
kejti kaže kako ću nešto morati da preduzmem
protiv tog nesnosnog čoveka,
ali nekako, u poslednjem trenutku,
pojavljuje se ta žena, njegova žena
zanosnih nogu i prelepog tela
(ali to nije važno),
vidim te oči, njene oči
kako s ljubavlju gledaju u svoga čoveka,
čujem ih kako kratko govore nekim čudnim jezikom
uvek na ivici histerije,
trenutak kasnije tama sobe ih odvaja od mene.

ali, vidite, vodim miran i potpuno sređen život sa kejti,
sedim na terasi zagledan u svoju šolju čaja i
zamišljam te ljude tamo kako vode ljubav
skriveni iza sintetičke zavese koja leluja
na vrelom mediteranskom vazduhu.

i vidite, ponekad, ali samo ponekad
poželim da prošetam do te terase i sa sobom
ponesem vino ili pivo, sednem u pletenu stolicu
smešeći se tim ljudima
punim ljubavi.
ali, ništa, ništa se ne događa
kejti telefonom obaveštava svoju majku
da je ibica neuporedivo lepša, a
da na ovom ostrvu nema dovoljno britanaca i
da je neki čovek, v
verovatno srbin, bugarin ili nešto tome slično
svakog dana iznova šokira s
stojeći nag na svojoj terasi večito nešto ločući.

vidite, bilo je pet popodne, otpio sam čaj i
zverao na terasu preko puta.
i taj čovek i ta žena, sedeli su za stolom i razgovarali.
video sam hranu na stolu, čaše i vinske boce,
zatim se usredsredih na njihove pokrete,
zatim lica,
na kraju ugledah oči, oči toga čoveka,
oči te žene,
oči koje su se nagledale...
i taj se čovek naže ka njoj, svojoj ženi i
ovlaš je poljubi u obraz, ona nešto reče i
uputi mu najlepši osmeh koji sam ikada video

PDF

 
 

                                                                ARHIVA ~KNJIŽEVNOST
 
 

23 коментара:

Анониман је рекао...

Po mom ukusu.Prvi put čujem za njega.
(Zabranio bih Vam telefon,niste drugari)
Peđa

L2 је рекао...


I mene oduševljava, izvrstan je!

Imaš i ti telefon i
sve u svemu stvar je
želja, motiva,
i vidiš
ni ja nisam ljubitelj žice
jesam glasa
frekvencija
još ako je duboka..
ah,


znaj da ovakve "Raše"
nisu u pravu i
ja bih mu okrenula glavu

kaže: ne arče se sati
da bi se dopao kasirki
iz mini marketa.
slažem s.
arče se na stanja alfa i teta.

ako se i ti slažeš,
ukucaj i šapni,
pričaćemo o alfi,
ćutati u teti.
I tu je Raš'o,
malo zaš'o
ćutanje...
šta smeta?

nije problem tišina,

šta je sa nama?
s
ve je OK,
na drugoj smo frekvenciji
drugar na njoj
dišemo
pričamo
zvučimo
drugačije

OK.





Анониман је рекао...

Pedja zlobnik ima nameru da nas posvadja.
Svaka cast na poeziji.
pozdrav Pedji,heheeee
Z.

Анониман је рекао...

Li,hvala ali ja volim bez žice.
Z. uzvraćam, može i sa drugim prefiksom, hehe...
Peđa

L2 је рекао...

Z.ne brini, mi smo bili i ostaćemo trojac.Ogija ne dodajem jer ga nema ovde, sram da ga bude.

Pedjoooo...
Ok. idemo na 4 herca,
na delta valove,
uhvatićemo se za ruke,
da se ne pogubimo
preseći svest,
a onda zaploviti
u san bez snova

Al'za magiju moraš biti
karakter
tako reče Heraklit
a ja kažem
uzdići se bez ostatka
bez ičega
ogolele duše i tela

mislim ovo tela je zbog rimovanja
ono duše je zbog suštine,

haha...

Kako me bre uhvati ovaj Raša u stihoklepačku zamku


Анониман је рекао...

E blesavo je ali nedostaješ, javljaj se.
Ne marim kako.
Isploviću lađom, imaćemo duple valove,hehe...
Peđa

L2 је рекао...

Uf, šteta.
A ja sam u fazonu
raznoraznih džidža-budža
za jepp i za prašinu,
malo bih se
gubila u beskraju Sahare
malo u zenici oka
malčice bih se topila na suncu
puno noćima
i tako to...
nikako delta već gama
i samo.. samo.. samo..
dok jedan Jablan šumi,
njiše,
miriše,
e to je već iz bajke
i sna karaktera
koji sniva
sudbinu

Drug nemoj da kupiš jeep..haha..Sve je ovo zbog rime i nekog tamo,npr. Sime..

Анониман је рекао...

Moze li Z. umesto S.,heheee
Vreme je da se druzimo.Novembar.Planirajte.
Z.

Анониман је рекао...

Objasni mi Jablan u Sahari???? Kako da te pohvatam.
Peđa

L2 је рекао...

Peđooooooooo,
haha...znaš da nema šanse da me pohvataš. Jablan je moja energija, prekidač za herce, ključ hemije.
Tvoja energija je možda u cvetu, listu, travki.Nisi je otkrio? Oooooooo, šteta.Promašen život. Pusto životarenje, okrutno jednolično, bez daška vetra, treperenja, da se ubiješ. Nemoj, haha...I nećeš jer ne znaš.Lakše je kada se ne zna.Lepše je kada se sazna. Najlepše je kada se ostvari. Božanstveno ako traje.
E sada odoh..slatki ste ali imam nekog posla. Bilo mi je ugodno, kao i obično.

Анониман је рекао...

Šaraš, šaraš, mutiš, mutljago,otkriću videćeš hehe..
Novembar odgovara.
Peđa

Анониман је рекао...

Pedja,
da ti protumacim, ne vibriras na njenoj frekvenciji, heheee..Dogovori se sa Ogijem.
Z.

Анониман је рекао...

mislio sam za novembar.
Z.

Анониман је рекао...

Ti ne razumeš naše dijaloge. Naravno da se razumemo.
Čujemo se telefonom.
Peđa

Анониман је рекао...

Evolucija svesnog čoveka:

Hteo sam mleko, dobio sam svoju bočicu. Hteo sam roditelje, dobio sam igračke. Hteo sam učiti, dobio sam svedodžbe. Hteo sam posao, i dobio sam posao. Hteo sam živeti smisleno, dobio sam karijeru. Hteo sam sreću, dobio sam novac. Hteo sam istinu, dobio sam laž. Hteo sam nadu, a živeo sam u strahu. Hteo sam živeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

XXX

L2 је рекао...

Oprosti XXX
Nisam videla tvoj komentar pa ne odgovorih.

Nešto mi ne štima u tom tipu koji je hteo i što sledi bez htenja. Zapanjujuće je koliko nam je malo preostalo "htenja", koliko smo isprogramirani. Baš zato cenim tu reč htenje vezane za volju i ne odobravam upotrebu tamo gde je nema.
A gde postoji, uz to je jaka i vredna, ja joj se s poštovanjem klanjam.

Kada bi bio dobre volje pa promenio ta tri iskića, haha..Aman, anonimni već jeste, čemu još tri nepoznanice. Dobro, hajde, jedna tri puta ponovljena.

Анониман је рекао...

Tri "iskića".Nasmejao sam se.
Vi me prepoznajete i pored tri "iskića"

XXX

L2 је рекао...

Svratih kratko! Lucidno, nema šta. Šta mislim o tebi tako prepoznatom nije važno. To mi se dopada. XXX, 123... dakle što imam društvo,ne procenjivo. Retko ko ima ko tu čast da ima ljude kojima je bitna komunikacija a ne oni koji stoje iza nje ( u fizičkom smislu).


Ja bih umesto reći pored napisala uprkos. Mala sitnica.Tako sam shvatila, ne insistiram na perfekcionizmu reči, jedino na perfekcionizmu razumevanja.

Анониман је рекао...

Razumevanje je "početak poeme duhovnog života i prvo poglavlje romana o pravome čoveku".
XXX

Анониман је рекао...

123, 321, 213... mala podrška XXX

beremo novo grožđe
pijemo staro vino
nove misli osluškujemo
starih prijatelja što ostaše
miriše jesen
dok mi prizivamo proleće....

L2 је рекао...

Ooooooooooooooo,kako si me raznežio.
A slučajno pogledah u pola dva noću,
i zaskočiše me cifre, brojevi, znani,
kombinacije mi se sajtiše u glavi
123,132,231,213,312,321,
varijacije na temu trava
baš kad je vreme da se spava.

Ah, šta nam um radi,
u pozne sate beremo grožđe,
a vino će da pocuri u neku jesen,
ili kad zamiriše proleće
uz stare prijatelje što ostaše

Šta nam uradi Raša, haha..


Анониман је рекао...



123
Zahvaljujem. Nastavićemo da osluškujemo!
s poštovanjem


XXX

Unknown је рекао...

Rale svaks cas ivana

Постави коментар