четвртак, 9. фебруар 2012.

Raspodela moći, uzrok svih zala

 
 
 
schaap1



Ili prema glasovima iz  Davosa
Da li je  kapitalizmu odzvonilo ?


“ Jednom me pokraj jezerca uhvatio pljusak. Opazio sam da vodenu površinu bombarduje hiljade sitnih kišnih kapi. Površina se jako namreškala, a valovi su gurali lopoče u svim smerovima. Bežeći od kiše i vetra pitao sam se kako to sve izgleda šaranima. Njima se činilo da se lopoči pokreću sami od sebe, kao da ih ništa ne gura. Kako vodu u kojoj žive ne vide, baš kao što mi ne vidimo zrak oko sebe, čudili bi se kako se to lopoči pomiču bez ikakva vidljiva uzroka.

“Jezerce je sve što postoji. Nevidljivi svet izvan jezerca nema ..smisla”.

(Kaku Michio)

 F izika i društvo nisu pogodni za upoređivanje, ali bi ovu misao popularnog fizičara Kaku Michi’a o pogledu šarana, kojom je opisao naučnu misao, u “metaforičnom “ smislu mogli da primenimo na ljudsko razmišljanje uopšte. Čovek je oduvek živeo u hiperprostoru pojedinačnih svetova i pogleda. I kako primećuje Michio, mi “smo poput šarana koji samozadovoljno plivaju u tom jezercu. Svoj život proživljavamo u vlastitoj “bari”. Ne znamo kakve misli kolaju “barom” ljudi oko nas, što ne znači da ih ne osećamo.
Kada vešti proroci iz redova moćnih šarana globalista nemuštim jezikom ubace masu u svet fantazija o boljem, fantazija traje sve do brzog sunovrata u stvarnost koju ti isti globalisti u međuvremenu obogalje. Tada osetimo rezultate njihovih politika i shvatimo da je za njih sopstveni interes “sve što postoji”,  a “ nevidljivi svet izvan nema smisla”.


 
retrovizor_1
 
GLOBALIZACIJA KAO PRIRODNA POJAVA

U kojoj meri ekonomski interesi globalista određuju sudbinu sveta?
Prateći tekstove o globalizaciji neminovno ćemo naići na teorije u čijoj osnovi stoji misao o globalizaciji kao prirodnom procesu. Ovakvi pristupi nisu ništa drugo do opravdanje za postupke globalista  i u suštini su negacija te iste istorije na koju se pozivaju. Naime po ovoj teoriji je celokupna istorija trgovine prirodna ekspanzija tržišta koja je  počela praktično sa prvom trgovinom, tj. razmenom tržišta i  svih tržišnih resursa (znanje, kapital, radna snaga) između dva udaljena mesta, šireći se preko prvih interkontinentalnih trgovačkih mreža do današnjeg procesa globalizacije. Globalizacija je po ovim autorima dakle prirodan proces koji uz pozitivne daje i negativne rezultate. Sa tom činjenicom bi se mase trebale pomiriti. Sa čim bi se pre svega trebalo pomiriti? Sa činjenicom da  ekonomska povezanost nužno prouzrokuje određenu vrstu ekonomske zavisnosti. Danas je zaista nemoguće zamisliti ekonomski izolovanu zemlju. Jedna država ne može da proizvede sve što joj je potrebno, pa je htela ili ne zavisna od proizvoda drugih zemalja.
      Bez potezanja istorije kao potvrde znamo da su, u većoj ili manjoj meri, nepodudarni interesi pojedinih grupa koje čine društvenu zajednicu,  ili su podudarni samo za pojedine pa i tada uglavnom samo na nako vreme, nikako dugotrajno i stabilno 
       Ako bi posegnuli za primerima iz istorije  trgovine naišli bi na brojne  činjenice koje govore o 
 permanentnim konfliktima interesa  koji su utrli put protekcionizmu  kao najmoćnijem sredstvu    trgovanja moćnih. Čak su i u takvim, daleko pogodnijim uslovima, ekonomski interesi znali eskalirati i završiti ratnim pohodima.
    Uzmimo na primer  trgovine evropskih kolonijalnih država. Za njih možemo slobodno reći da su pre svega bile velika pljačka Novog Sveta nego slobodan promet roba. Kada bi iz istorije izbrisali ova i slična krvoprolića koja su pratila trku za dobit novca i moći slika trgovanja ne bi bila ni slobodna, ni u tom smislu prirodna. Jer, razmene nikada nisu bile podjednako korisne niti su se odvijale pod podjednakim uslovima  za obe strane što odlikuje i današnji globalni ekonomski sistem. Da se današnji procesi odvijaju isključivo putem međudržavnih odnosa ,tj. između politički i teritorijalno zasebnih jedinica onda bi, uz sve manjkavosti, mogli da govorimo da se ekonomija odvija po njoj imanentnim ekonomskim principima. Pošto su u proces umešane politike kartela, bilo ekonomskih ili političkih, a najčešće i jednih i drugih, to više nije samo liberalna ekonomija, slobodna integracija, slobodno širenje granica, kretanje ljudi, roba, informacija,  već globalizacija u modernom značenju reči, novi protekcionistički, monopolistički razvoj tržišta.
 
free-trade

MONOPOL

Monopolski položaj je zakonom zabranjenu u mnogim državama. On, međutim,  cvate u drugom, globalnom  planu. Veština održavanja monopola u trgovini bila je i ostala najbitnija tržišna poluga trgovačkih udruženja, kartela. U medijima se spominju pojedine poznate porodice, grupe. Dominacija ove manjine ne počiva samo na superiornim ličnostima. Nju čini efikasnom  ORGANIZOVANOST.  U suštini se privilegovane manjine smenjuju. Uz stare dolaze novi pojedinci, bore se za vlast, vladaju, padaju te bivaju zamenjene novim.
      Jedno je izvesno. Upravo je u  protekcionističkom funkcionisanju svetske trgovine razlika između internacionalizacije, liberalizacije, univerzalizacije..i globalizma. Globalizam funkcioniše iznad država, nacija, iznad principa ekonomije, on ne bira sredstva, arogantan je, nasilan, po svemu ima obličja imperijalizma sa čim ga se i poredi. Zašto? Jer se ekonomske elite povezuju sa birokratskim i vojnim elitama te čine zapravo jednu jaku političko ekonomsku elitu. Globalizam  je na taj način POSTAO PRINCIP VLADANJA SVETOM.

       Obzirom da većina multinacionalnih korporacija ima sedište u Americi današnju globalizaciju neki vide kao “amerikanizaciju”. Ovu tezu je lako odbraniti jer uz globalni ekonomski uticaj Amerike ide i njena vojna moć, ništa manje kulturno - ideološki uticaj što u zbiru doprinosi viđenju Amerike kao prve članice globalističke imperijalističke politike.
 
 
fair-trade


SLOBODNO TRŽIŠTE JE SUROVO SAMO PO SEBI / ali..

..i zato mu se čovek mase odupire. Uprkos ukupnom napretku čovečanstva, visoko razvijenoj tehnologiji i nestvarnim dometima na gotovo svim naučnim područjima, čovek kao pojedinac ostaje prosečan, površan, utopljen u osrednjost koja je uvek bila najveća opasnost ne samo za njega već i društvo. Kvalitet misli i delanja se snižava što  čini preduslov za manipulisanje. Zato čovek mase, pogotovo u eri napadno agresivne globalizacije, neopravdano negira vrednosti zdrave liberalne ekonomije. Malo je ko svestan da je slobodna trgovina jedan od uslova prosperiteta svake privrede, te da se nijedna država ne može razviti dugoročno bez slobodne trgovine. Negiranjem liberalizma naprosto se favorizuje siromaštvo. Milioni ljudi se sigurno nikada neće obogatiti, ali u ambijentu  slobodne trgovine neće postati siromašni.
To što mase ne shvataju prednost ovakvog ekonomskog sistema bitno doprinosi ukupnoj situaciji. Ipak najveću odgovornost snose  glavni podrivači  temelja zdrave slobodne trgovine, a to su ekonomski moćnici, oni koji su nas doveli  u krizu nezapamćenih razmera. Najvatreniji zagovornici slobodne trgovine razlog vide u nizu  njihovih sasvim konkretnih ekonomskih poteza.  Novi vidovi protekcionizma su svakako jedan od razloga u tom nizu.

MOĆ JE  NAJSUROVIJA

         I, kao što već rekoh,  udružena ekonomska, politička i vojna  elita su jedinstvena poluga moći i uticaja. 
Odnos svetskih elita, ili kako smo već navikli da ih zovemo svetskih sila,  je factor koji određuje svetsku politiku.  Zadnje pomeranje ravnoteže moći na svetskoj ekonomskoj i političkoj sceni desilo se tokom devedesetih. Iako većina  ima pozitivan stav prema kapitalizmu upravo su  u borbi za moć njegovi principi katastrofalno prekršeni.  
   Da li je moguće prevazići  protekcionizme najmoćnijih je pitanje na koje niko ne može dati  odgovor. Lično mislim da nije. Razlog je opet ta istorija koja nam svedoči da se sve menja, a mi nikako. Ostajemo isti.

7 коментара:

Анониман је рекао...

Zakljucak je sve je vise crnih ovaca.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Problem je što narod vidi polovično.Procene o broju birokrata u Srbiji su zastrašujuće. Pogotovo u poređenju sa Evropom. O birokratiji narod najmanje priča. Apsolutni grešnici su jedino privatnici. A oni su ti koji se bore na tržistu, ovako ili onako, dok birokratija,sedi, pola od nje ne radi ništa,a uzimaju pare i iste raspoređuju.Prvo u svoje džepove.Hoćemo li za sopstvene promašaje okriviti globalizam?

Domino efekat postoji.I Švajcarska,koja je izvan evro-zone, direktno je pogođena jer je potražnja sa evropskog tržišta manja.Idi u šoping zonu, ulicu Banhof u Cirihu. Nije kao nekada.Pitam se koga ćemo optužiti ako ne kapitalizam? teoretski on je najprihvatljiviji, i ja sam pre za tu koncepciju nego neku drugu.Socijalizam je za narod privlačna teorija, mada smo u praksi videli šta nam je doneo. Nisu ovce svesne toga,ni jednog, ni drugog.
Peđa

L2 је рекао...

Ovih me dana muči taj prokleti, manipulativni ,čovek, laži I samo laži. Ljudi obično lažu druge da bi prikrili istinu. Avaj, pojedinac tako lako počne da veruje u laž koju je namenio drugima. Ta vrsta laži je čini mi se pogubnija od ostalih. Onaj koji je uspeo da ubedi I samoga sebe,potpuno je iskrivio svoju sopstvenu svest. Mase su baš tako , I to vrlo ubedljivo, stvorile paralelnu stvarnost i u njoj životare. Sve su današnje laži tako providne. Znamo da prepoznamo te “providno” laže, I uglavnom opraštamo. Smatramo da su bezopasne, šta li. Ili smo svi toliko ogrezli u toj praksi laganja da bi priznavanjem tuđih laži morali priznati I svoje sopstvene. A tada bi morali da se menjamo, u svakom slučaju ne bi mogli dalje da lažemo.
Ovih godina redovno slušam kuknjavu ljudi sa naših prostora kako nema posla, kako je teško. Tu laž svi ponavljaju a kada im ponudim posao uvek pronađu neki razlog koji nije ništa drugo nego nova laž . Ovi samoobmanjivači I obmanjivači su rutinirani trovači svesti , čiji se način razmišljanja I stil života zarazno širi društvom. U atmosferi takve duhovne iskrivljenosti nema perspektive. Ima infantilnog prebacivanja savesti na druge. Uvek je neko drugi kriv.I jako je lepo lenčariti.A naš socijalizam je bio raj za takve.

Анониман је рекао...

Masovni povratak na selo i oživljavanje individualnih seoskih domaćinstava mogao bi biti spas konkretno za Srbiju. Domaćinski odnos prema svemu, prema svakom drvetu, travki, objektu... I naravno sa što manje birokratije. Po ugledu na neke zapadnoevropske zemlje, koje svaki kamen, drvo i sve ono što su zatekli od svojih predaka čuvaju vekovima. Naravno tu se očekuje podrška države u beneficijama i drugim merama podsticanja, ali verujem da je gomila donacija sa strane namenjena upravo ovome o čemu pričam završila na pogrešnom mestu.

L2 је рекао...

Zahvaljujem na komentaru kojim ste se uključili u naš razgovor.
U Srbiji,zemlji takvih prirodnih bogatstava bi poljoprivreda trebala biti osnovna poluga razvoja. Ne moramo biti eksperti u ekonomiji i politici da bi došli do takvog zaključka.Zašto nije tako je drugo pitanje.
Holandija,u kojoj živim, dnevno me impresionira svojim odnosom prema zemlji,tradiciji i trgovini koja je predmet našeg razgovora.Čitava istorija ove zemlje je vezana za prirodu tla, bolje rečeno za borbu sa zemljom. Ta svest je ugrađena u mentalitet ljudi i zahvaljujući tome Holandija ostvaruje fantastične rezultate u poljoprivred i trgovini.
Pretpostavljam da znate da je ova zemlja već u 16. veku bila jedna od retkih zona sa slobodnom trgovinom.Bilo je to vreme velike krize. Uprkos tome je na ovom području ostvarena ekonomska ekspanzija. Podatci govore da je Holandija i danas raj za trgovinu. Od 100 najvećih firmi sveta njih 82 koriste usluge lučkih baza zbog poreskih ugodnosti.

No,da ne idem daleko u istoriju.Ne bi verovali šta sve nije poduzeto da bi se zaskočilo krizi. Počevši od drastičnog smanjenja vojske do kresanja u socijalnoj politici.Obuhvaćeni su najsitniji detalji u svim segmentima društva.Mi ovde imamo običaj da kažemo da zakone menjaju kao košulje. I što je najinteresantnije,za razliku od komšija, Nemaca, Holanđani nisu preterano radan narod. Rade lagano, ali sistematično.
Podatci od prošle godine govore da je uprkos krizi ostvaren rast ekonomije od 1,7. To nije velik procenat, ali je ipak rast.Predviđanja su da će ove godine stagnirati i upravo zbog takvih procena sve je podignuto na stepen pripravnosti.

Ali, ..ono ali koje se svugde upetlja.Uprkos svemu ne postoji rešenje koje bi Holandiju, kao ni ostale uspešne zemlje Eu, poštedilo krize.U pitanju su pogrešni potezi koji su ceo svet i doveli u krizu.
Primera radi : Holandske banke su u dubokim dugovima ( ING -Grčka ,467 miliona,Italija, Španija sve banke ukupno 129,5 miliona).Otpis dugova će debelo poljuljati i Holandiju i zato ministar finansija stoji iza stava Merkelove.Slična je situacija sa nekretninama. Prodaja kuća je najniža u poslednjih 20 godina i u stalnom je padu. Po nekima je Holandija momentalno u još goroj poziciji nego Amerika, odnosno bilo koja zemlja na svetu. Sve je to bomba koja može da eksplodira i uništi sve ono dobro što se na drugoj strani ostvarilo.

I zbog toga sam sve to i spomenula. Uzaludno je na jednoj strani voditi ispravnu politiku i postići dobre rezultate, kada se špekulacijama, na drugoj strain, uništava sve.To je taj osnovni problem. Naravno ovo je moje "ne-ekspertsko" mišljenje, zasnovano na zdravoj logici i informacijama koje su mi dostupne.

pozdrav

Анониман је рекао...

Interesantni su detalji koje si navela. Kakva je politička scena u Holandiji?
Peđa

Анониман је рекао...

Liiiiii,javljaj se.Da te nije zavejalo??
Peđa

Постави коментар