недеља, 11. децембар 2011.

Snaga osećanja





“...više volim da u meni gori pravi satanski bol nego ova povoljna sobna temperature”(Hesse,Stepski vuk)  
J utros mi je u tagu zasmetala reč kafa . Napisala sam je spontano pre nešto više od godinu dana.  Mogla sam napisati samo“ moja razmišljanja”, ili nešto sasvim treće. Zašto nisam ? Zašto mi  jutros smeta bilo šta? Pa tek je jutro. Kao da nije. Stopila sam noć sa danju preskočivši jutro. Preskočila bih još ponešto. Sobnu temperaturu kao Hesse,  svetost u krvi, čačkanje gubitka na pomolu. Ne vredi. Ne mogu preskočiti sebe, jedino sebe ujutro zajedno sa jutrom.

N išta mi ne razumemo dok ne osetimo. Kako razumeti tuđu bol. Bol se mora osetiti.  I tako sve. Možemo da saosećamo. Pa i tada jedino ako smo osetili bar približno slično.  U suprotnom reč je o  ispraznoj  formi. Ako je saosećanje u službi nečeg što je isključivo forma tešimo se da je korisno. Ali to nije ONO i zbog odsutnosti  celine osećanja mi zapravo malo toga razumemo u punoći značenja. Nemamo pojma šta je ljubav, gubitak,  sreća, nesreća. Ali to nam ne smeta da pričamo kao da znamo, da presuđujemo, sudimo.  Od kako sam osetila ONO ja više volim da u  meni gori satanska bol. I prepoznajem sve prošlo što se izdiglo do tih visina, a pre nisam. To su retki trenutci kada iz mraka svesti izađemo na svetlo. Tako sam i ja pisala razmišljanja uz kafu, a često pila topao kakao. Vama koji ste čitali je reč kafa bila sporedna. Možda je niste ni primetili. Da, tako je isto i sa sadržajem. Možda ste ga razumeli, a možda i niste. Možda ste samo saosećali. A možda ni to. Kako god znajte da iza kafe ponekada stoji neki drugi topao napitak.  Dok ga ne probate nećete spoznati njegov ukus. A ukus je čulo. Bez njega kafa nije kafa.Bez ukusa ni  ljubav nije ljubav, ni bol nije duboka, ni gubitak težak. A gde su tek sve nijanse...



" Gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo na preostalom meriti veličinu izgubljenog, teško nam je, ali kad jednom izgubimo sve, onda osetimo lakoću za koju nema imena, jer to je lakoća prevelikog bola."( Ivo Andrić,Ex Ponto)

14 коментара:

Анониман је рекао...

Prelazimo sa kafe na vino.Moze!!!Kuvano do Nove a posle cemo smisliti neke druge nijanse.
I zelje za preskakanjem su deo nas.Preskocio bih bolest, sopstvenu smrt,pa i mnoge tude,sve sto me cini nesigurnim.Prespavao bih krizu,a ne dodiruje me.Nemam plan zivota,neznam sta ce me snaci.Kada razmislim, ovog trenutka,preskocio bih sve borbe kojima se dnevno medusobno mucimo.Sitne su ljudske duse i sitne podvale, smicalice, lazi.Pre bih,da bas kao Hesse, nesto zestoko.Da, slazem se.Bas tako,dajem i ja prednost stvarnim emocijama. A njih je malo, premalo.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Ovaj anonimni je dobar,a ja kao "anonimni 2"se slazem sa par misli koje je stavio na sto.Treba procitati knjigu "Aleksandrijski kvartet".Bez želje da reklamiram knjigu kazaću samo da, emocija može biti jako varljiva, ovisno o tome kako je ko gleda i da li nečemu služi.Teško mi je obrazložiti,tek nakon čitanja knjige sve se otvori i dodje na svoje mjesto.Pisac je bio i diplomata, a zove se Lowrence Darell.Dakle impresije o emocijama ,ako su stvarne, su u najmanju ruku čudne i diskutabilne.Kada uspiješ uvjeriti sebe i osobu kojoj su namjenjene a pri tome nemas nikakve planove i zadnje misli,na pravom si putu.Ipak ides u godine i dodje do čudnih promjena.Da bismo se boje razumjeli pokušavam reći nešto što je vezano za ljubv prema ženi i obratno.Čitajmo tu knjigu ima dva toma,prvi je kao beletristika ,a drugi remek djelo .....mnogo čega.

L2 је рекао...

Desilo mi se nešto neobično. Ugledala sam reakciju i krenula da nabacim par redaka.Posle svega nekoliko reči tekst je nestao. Ha,...ništa,idemo ponovo- rekla sam samoj sebi.Misao sam izgubila,ali to nikada nije problem. Počela sam ispisivati novi tekst,ali sve se ponovilo.Situacija je postala komična.
Da vidimo, pomislih, koliko ću reči uspeti napisati treći put.Više nisam mislila na nepoznatog prolaznika, Aleksandrijski kvartet, moje emocije, čuda i ostale intrigirajuće začkoljicekoje su mi ostale u pameti posle čitanja reakcije. I stvarno, uspela sam ispisati poprilično teksta kada se sve ponovilo po..koji to beše put. Možda i nije bio treći, možda četvrti. Znam da je bilo ..mnogo, mnogo puta.

Zar je trebalo da se ponovi toliko puta pa da se upitam u čemu je stvar. Naravno da nije. Ali, ja sam počela da uživam u igri.Onda sam se" uozbiljila" i odlučila da kucam lagano, laganice.

Eto anonimni posetioče, da ANONIMNI 2 ( onaj prvi nije anonimac,tek toliko da znaš, već prijatelj..zbog je li..tako to ..ništa opasno).
I sada sam na muci šta da ti napišem.
Biću kratka jer sam ti već toliko toga napisala..haha da sam iscrpela sve.

Vidi,za mene emocije nisu posebno čudo,jer je za mene sve čudo.Možda se zbog takve konstitucije još uvek čudim i ne mislim da su emocije nešto posebno varljive jer je sve varljivo.I šta ! Šta bi morali poduzeti zbog tog saznanja.Ja bogami ništa.Tog bogatstva se ne mogu odreći ni kada bih htela, a uz to i ne želim. Ja sam satkana od emocija i bez njih bi bila kao izduvan balon.Vegetirala bi. A mislim da se to odnosi na sve nas.Manje,više.

Nisi baš potpuno jasan, premda naslućujem zbog pominjanja kvarteta.
Ja sam egoista, i za razliku od drugih ljudi to javno priznajem.Ljubav je moj osećaj i samo moj. Zavisi od onog koga volim, ali ni za šta na svetu ni tom istom ne bih dala da mi pomuti užitak voljenja.Pa dok traje traje. Uzela sam za primer ljubav zbog zadnje rečenice.I napominjem ,nadovezujući se na tekst koji sam napisala, imati pravu predstavu o nečemu može se tek nakon iskustva.Zažmuri. Ispričaču ti šta je ispred mene,opisati u detalje..Zamislićeš. Kada otvoriš oči ..to je to. Ti ćeš videti jedno, a ja drugo.Podudaranja nema.Možemo oboje biti oduševljeni, ali svako na svoj način. Tako je i u ljubavi.
Ništa nije savršeno, ali jeste čudovišno lepo i zato treba čutati i osećati.Svako na svoj način. Pa dok traje, traje...


"Ima osoba na ovom svetu kojima je suđeno da same sebe unište, i nikakvo razumno dokazivanje ne može da im pomogne. Što se mene tiče, Justina me je uvek podsećala na mesečara koga su spazili kako korača po opasnom ravnom olovnom krovu na visokoj kuli; svaki pokušaj da je čovek probudi vikanjem mogao bi dovesti do nesreće. Čovek je jedino mogao da je nečujno prati u nadi da će je postepeno odvući od dubokih mračnih bezdana koji su zjapili sa svih strana."

iz kvarteta..

Nepoznati nemoj da se zabrineš.Nisam mesečar. Čvrsto stojim na zemlji.Preko dana.Noću spavam. Ne mesečarim.Da ne bi pogrešno protumačio citirani tekst.

pozdrav i hvala na poseti.

Ps.ne gledaj u greške idem da kliknem sa Božijom pomoći

L2 је рекао...

Ehej Z,drugar moj, oznojih se ja pišući, pisajući, ponavljajući. Malo sam se igrala, malo bila pažljiva i eto konačno dođoh i do tebe. A moglo je i da ne bude..
Šta ti ono spoemnu.Vince..OOoo,kako da ne. Pijemo,pijemo.Moram ti ispričati, jer mislim da nisam, jedaan gaf divnog profesora, dirigenta, Pozajića.Voleo je dobru kapljicu.Pošto smo redovno išli na Opatijsku tribinu,željni njegovih vrsnih komentara,naš šačica studenata bi ga pozvali na čašicu.Prvi put smo ga kulturno upitali, i posle toga nikada više " Koje vino pijete profesore, crno ili belo? "
Na to je on odgovorio - "Pijem".
On je voleo da popije, a ja volim da se družim. Zato ću ti odgovoriti: "Prelazimo".Kafa, vino..sok,..nešto žestoko.E da, pravih emocija je malo i zato su neizmerno vredne.Ma to prava emocija nije dobar izraz.Nego fatalna.Da te zdrma pa da umreš.
Idem malo od kompjutera, fatalna mi je bila ova prethodna reakcija. Mnogo se zadržah..
Uz sve ne mogu da se inlogujem na sopstveni blog,pa moram okolo,naokolo.

Анониман је рекао...

Mozemo li konacno saznati ko je taj!!!

Анониман је рекао...

Da li ste otvorena ili ne, možda nije ni važno, ali ste u svakom slučaju fatalna dama, ili to želite biti. I da plutate, to je sigurno, maštom, iluzijama ili oblacima, opet nije važno. Uz ove silne političke teme naziv sajta će izgubiti svoju draž. OTVORENO.
Ovaj članak se razlikuje od većine štiva koje objavljujete (politika, ekonomija, nauka, strategije...). A to je važno, zbog čuvanja vaše ženske odlike. Strategija vam je dobra. Ta igra sa muškarcima mnogo vam znači. Izgleda kao da su se poređali oko ovog sajta i čekaju da ih primetite. Izređaće kompletnu svetsku literaturu samo da dokažu sebi da su vam blizu. Koliko vidim dama ovde nema, ne mogu vam ni prići. Ili sam se i sam zaneo, pa ne primećujem nikoga osim vas. Da i ja stanem u red, malo? Zbog opšteg utiska igre.
Ne zamerite na šali. Ali u svakoj šali ima i istine. Ili je ovo samo moj lični utisak?

Da ne bih bio Anonimni3, da se potpišem:
Luka

pozzzz

L2 је рекао...

Oooooooo Luka,
Pa ti mene zanosiš.Ili mi se čini,a i nije važno.Lutam ja,oblačim,sijam,otvoreno propinjem misli jer se daju Luka.Sa rečima možeš sve.Sa životom ne.Ima li nečeg lošeg u toj igri?? Mislim da nema čim to radim. Otvoreno i iskreno. To mi je najveća mana.

A ti misliš da to mami? Nemam pojma.Ne razmišljam o tome. Moram li? Zašto? Gomila je pesničkog i ostalog blaga razasuta po stranicama papira.Ne sjaje li te reči jače od bisera i dijamanata.Ja se kitim takvim rečima. Obgrlim se njima da zaštitim dušu. Volim je takvu kakva jeste. I zato moram da je negujem. Otuda provala mojih emocija razbacana u tekstovima " razmišljanja uz kafu".Sakriveno na dnu.Dugo sam mislila da to niko ne čita.A i stid je u pitanju.Perfekcionista sam a znam da se izlivi te vrste graniče sa otužnim sentimentalijama.I to smo mi.Zašto bežati od sebe. Da bi se prikazali lepšim, umnijim, savršenijim. Nisam savršena.Kao i Radovićeve krpice života i moj je život takav i ja sama.Ovakva i onakva.Običan čovek. Luka, Luka, kao što vidiš nisam ja fatalna žena. Bože, oprosti mi ako sam nekog fatalno potkačila.Muža jesam, priznajem haha.

Da,da imam mnogo interesa i to sam ja.Umetnička duša koja čvrsto stoji na zemlji.Dve ličnosti u meni kao u svakom.

Lepo je to što si se potpisao.Lepo ti je ime. Lepo se šališ,slobodno ti i ozbiljno bez šale.
pozdrav i tebi i hvala na iskrenoj reakciji.

Moje ime ne potpisujem.Oprosti.Premda bih ti volela uzvratiti iskrenost iskrenošću.

Анониман је рекао...

Li a da ja odgovorim anonimusima umesto tebe?
Moram.
Jednostavnost,otvorenost i iskrenost su fatalne za dobre poznavaoce zena.Ako uz to zamislite atraktivan izgled...heheee...Li je devojce u liku dame,mudrica,zanosno snezibilna,altruista koji bespostedno daje.
Iznad svega predivan prijatelj.Ne moze da se ne voli.
Sada me iskritikuj.I Pedja nije odavno.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Nije valjda da ste zbog stida uronili u političko-ekonomske i naučne teme?! Tu, priznajem, nemate stida uopšte. I šta je potrebno da vas motiviše da se otvorite. OTVORENO! I ovako ste Anonimus. Naziv bloga ne liči na vas. Dolazim do zaključka da uopšte nije tačna konstatacija da su žene otvorenije u emocionalnom izražavanju od muškaraca. Plaše se i one, kao i mi. A život proleti očas posla. Kakva šteta! Čuvati balgo u sebi, a ne podeliti, pa makar i virtuelno na ovoj crnoj podlozi. Uvek ima ko da čita. Ne brinite!

Pozzz
Luka

L2 је рекао...

Luka,

Lucidno opažate.Zbog otvorenosti u politici sam ovge gde jesam.Nemam dlaku na jeziku.Najgore je što u politici ne prepoznajem granice.Suludo ulećem, nagonski,ne pitam za cenu.Ne bavim se politikom,ali se politika bavila sa mnom. Dovoljno je ne biti UZ i eto problema.

Pišem jedan obimniji tekst.Volela bih ga izdati Prijatelji znaju i bodre me.Čak i profesionalci i to vrsni.Možda tim tekstom izbacujem sve ono što se u meni sakupilo.To je intima kojoj treba pogledati u oči,izaći na dvoboj, razgolititi se do srži,pokazati da nam je svima ista,da ispod naših koža teče ista ljudska krv,uzavrela, ponekada životinjska,i nama samima strana pa nas uplaši.
Hvala na lepim i odmerenim rečima.Imate stila. Već sam iz poštovanja prešla na VI. .haha. Eto to je ta automatika.

MOTIV...
I tu ste pokazali oštricu Vašeg zapažanja.Iz stanja mirovanja nas pokreće neka sila. U slučaju duha to je energija.Koja.. odgovoriću jednim delom mog teksta na koji ste me podsetili.

u meni " ..sve više širila vizija kosmičke odiseje u koju smo uhvaćeni svi mi.I živi i mrtvi.Moćna navala unutrašnje energije bubnjala mi je u venama,slepoočnicama, kucala po opnama. Telo je nešto govorilo.Trebalo ga je razumeti. A ja sam bila zbunjena.Pomislila sam:ako zemlja može biti naterana da odgovara treperenjem na najtiši šapat ljudskog glasa,postojala je mogućnost da će šapat moga tela dočekati odgovor dovoljno ovozemaljski da se može opipati,i sveprožimajući da se može osetiti."

Možda se u tome krije odgovor.

Evo Tesline rečenice na koju aludiram. Dugo me zaokupljala u struci.
" ... ono što me je impresioniralo kao lepše od bilo čega drugog je otkriće...koje je pokazalo da cela planeta na kojoj živimo,uprkos svojoj nepojmljivoj veličini,može biti naterana da
odgovara treperenjem na najtiši šapat ljudskog glasa „Tesla

Zvuk je jedna od fascinacija koju vezujem za postojanje i dešavanja.Energija vibracija,nije li to to.Ona vibracija između dve tačke na ovom svetu,jedne pored druge,ili kilometrima udaljene,čak i virtuelne na ovoj crnoj podlozi..

pozdrav

L2 је рекао...

Dragi moj prijatelju Z,

neću te kritikovati,kako bih posle ovoliko lepih reči mada si ti krajnje subjektivan, uz to gentlemen,uz to preteruješ,uz to...E ovo je već kritika.Kako sam bezobrazna.Pa budi dobar, gentlemen.Sada će poteći diskusija na temu ko bi razumeo žene, a ja bih trebala odgovoriti kao i svaka, A TEK vAS MUŠKE..pa bi trebali spomenuti Mars i Veneru. A ništa od svega toga. Isti smo,isti.Da se ja preobučem u muško,ili ti u žensko pa uz malo simulacije ne bi nam bilo mane u obrnutom polu..Ja bih se ponašala drčnije,ti umilnije.Ja bih bila kraća,sažetija ti opširniji.. i tako to.

Hvala,hvala..

Анониман је рекао...

Pa da.Po starom,dobrom običaju Pedja treba da zvekne koju da bi se Z osvestio.Znaš ti dobro Li da je zvuk podloga za mentalni film.Kad smo kod struke kriv je pre-frontalni korteks. Anesthesia = no sensation
Synesthesia = joined sensation
To što je sajt ozvučen bez teksta govori..he.. hehe..o tvojim pridodatim momentalnim razmišljanjima.Uz "razmišljanja"Z se ošamuti.
Pozdravljam Luku.Dobro došao.Šta da ti ja kažem.Kod Li je prijatno.

Pedja

L2 је рекао...

Svako biće vibrira a njegova frekvencija se može izmeriti.To je energija životne snage.Ona je baza života. Šta se desi kada smo na istoj frekvenciji. Isto što se desi žici klavira koja počne vibrirati kada se na nekom drugom instrumentu u istom prostoru proizvede frekvencija na kojoj je žica podešena.
Ošamuti se onaj ko je na istoj frekvenciji..haha

Анониман је рекао...

Spremam se da krenem na put.Pola cetiri je ujutro.Pijem kafu i mislim o tvojoj frekvenciji i Pedinom mentalnom filmu.Ima nesto vise od jednog i drugog,od fiziologije.Mislim Li da si o tome pisala.O lepoti tog osecanja-za onog ko dozivi i ko je svestan te lepote.Govorimo o osecanju ociscenom od svega.To je ono sto nam nedostaje.
pozdrav
Z

Постави коментар