понедељак, 18. октобар 2010.

Sören Kierkegaard - Sjeren Kjerkegor



Brevijar
„Trenutak je sve, i u trenutku žena je sve."

Šta ja hoću, Serene Kirkegarde? — Sasvim pro­sto: ja hoću poštenje.
Svetina je to, na kraju krajeva, o kojoj u svo­joj polemici nisam vodio računa. A to sam naučio od Sokrata.
Ja hoću da upozorim ljude da ne ćerdaju i da ne rasipaju život...Ja hoću da skrenem pažnju  ljudima na njihovu vlastitu ruševinu. Ako oni to neće milom, nateraću ih silom.Zadatak je moj da izvršim reviziju odredbe pojma „hrišćanin". Postoji samo jedan jedini čovek koji ima uslova za stvarnu kritiku moga rada: to sam ja.
Koji je to put kojim moramo svi ići... Preko mosta uzdisaja u večnost.

Sve što stičeš, stičeš samo u tišini i božansko je samo ono što je nastalo u ćutanju."
 
Nemoj zadržavati polet svoje duše, ne kvari ono što je bolje u tebi, ne umaraj svoj duh poluželjama i polumislima. Pitaj sebe, i nemoj odustajati od pitanja dok ne dođeš do odgovora; jer neka stvar može se mnogo puta shvatati, priznati, neka stvar se može mnogo puta željeti, pokušavati, a ipak, tek duboka unutrašnja uzbuđenost, tek neopisiva dirnutost srca, tek te ona čini sigurnim da je ono što si shvatio tvoje, da ti to nikakva sila ne može oduzeti; jer samo istina koja te izgrađuje jeste za tebe istina
 
Još u ranom detinjstvu žaoka boli me je ubola u srce. Sve dok se tamo nalazi, biću ironičan, a kada bude izvučena, umreću."
Prošlost i budućnost ,
Sasvim je istinito ono što tvrde filozofi: da na život treba gledati unatrag da bi se razumeo. Ali onda se zaboravlja na drugi princip; da se mora živeti unapred, za budućnost. Što više čovek razmišlja o toj tvrdnji, postaje sve očiglednije da se život u vremenskom toku nikad ne može ispravno shvatiti jer ni u jednom momentu ne mogu stati i sa mirom baciti pogled unazad.

„Kako su ljudi apsurdni! Nikada ne koriste slobodu koju imaju, tražeći onu koju nemaju. Imaju slobodu misli, ali oni traže slobodu govora!"

Paradoks vere,  Strah i drhtanje,

Svaki pojedinac ima svoju istoriju, i ona nije samo proizvod njegove vlastite slobodne delatnosti. Njegova unutrašnja delatnost, naprotiv, pripada njemu samom i pripadaće mu večno; njemu je ne mogu oduzeti ni istorija, ni istorija sveta, one će ga pratiti ili na njegovu radost ili na njegovu žalost. U tom unutrašnjem svetu vlada jedno bezuslovno "Ili-ili", ali s njim filozofija nema nikakvog posla. (...) ------------------ Ne! Niko ne treba da bude zaboravljen ko na svetu beše veliki; ali svako beše velik na svoj način, i svako u srazmeri sa veličinom onoga što je "voleo". Jer onaj koji je voleo samog sebe, taj je bio velik preko smog sebe, a onaj koji je voleo druge ljude, beše velik preko svoje prednosti, a onaj koji je voleo Boga, beše veći od svih. (...)

„Pošto dosada napreduje i pošto je ona koren svih zala, nije onda ni čudo što svet ide unazad, što se zlo širi. Ovo se može pratiti unazad do samog nastanka čovečanstva. Bogovima je bilo dosadno i zato su napravili ljude."

Hriscanstvo je ogromna čulna obmana
 
Svako ko ume sa zbiljom i izvesnim smislom da posmatra: ono što se hrišćanstvo zove, ili stanje u izvesnoj takozvanoj hrišćanskoj zemlji, mora, ne­ ma sumnje, odmah da se zabrine. Šta to znači da se sve ove hiljade i hiljade ljudi tako olako nazivaju hrišćanima!
— Ove mnoge i mnoge ljude, od kojih pretežni broj, sudeći po svemu, imaju svoj život u sasvim drugim oblastima, što se golim okom može videti!
— Ljudi koji nikad u crkvu ne idu, nikada na Boga ne misle, nikada njegovo ime ne spominju, sem kad psuju.
— Ljudi kojima nikad nije postalo jasno da bi njihov život mogao imati izvesnu oba­ vezu prema Bogu! — Pa ipak svi ovi ljudi, pa čak i oni koji tvrde da nema Boga, nazivaju se hrišćani­ ma, država ih smatra za hrišćane, crkva ih kao hrišćane sahranjuje, kao hrišćani se u večnost odašilju.

„Život se može razumeti samo gledanjem unazad, ali se mora živeti razmišljanjem unapred."
„Žena je, naime, supstanca, muškarac je refleksija."

                            Dnevnik zavodnika
Moja je nesreca u tome, sto sam se u doba, kada sam bio pun ideja, ogresio o ideal; zato radam nedonoscad i zato zbilja ne odgovara mojoj zarkoj ceznji. I dao Bog, da to nije tako u ljubavi. Jer i tu me podilazi skriven strah, da sam ideal zamenio zbiljom.Ne dopusti to, Boze! Jos nije doslo do tog.
No ovaj strah dovodi do toga, da bih tako rado hteo unapred znati buducnost,koje se ipak plasim!

O, vladarice srca mog, nepoznato bozanstvo, pohranjeno u najdubljoj skrivenosti mojih grudi, u mojim najsnaznijim zivotnim mislima, onde, odakle je jednako daleko do neba i do pakla.O, mogu li zaista poverovati onome, sto pricaju pesnici, da kada se prvi put ugleda ljubljeni predmet, pricini kako ga se videlo davno pre; da je ljubav, kao i svaka spoznaja, secanje; da i ljubav kod svake individue ima svoja prorocanstva, svoj tip, svoje mitove, svoj stari testament? Svuda, u svakom devojackom licu, vidim crte tvoje lepote, ali mi se cini, da bih morao posedovati sve devojke, kako bih iz zbira njihovih lepota dobio tvoju. Morao bih obici citavu zemlju, da bih nasao onaj deo sveta, koji mi nedostaje, a koji ipak polarno naslucuje najdublja tajna citavog moga Ja,  a iduceg trena toliko si mi blizu, tako sam svestan tvoje prisutnosti, tako snazno mi ispunjavas duh, da se sam sebi cinim blazenim i da osecam: dobro je biti ovde.
O, slepo bozanstvo ljubavi! Ti, koje vidis skriveno, hoces li se meni objaviti? Moram li na ovom svetu naci ono, sto trazim, moram li doziveti zakljucak ekscentricnih premisa mog zivota, moram li da tebe zagrlim, ili glasi li naredba: produzi? Da li si ti, ceznjo moja, posla preda mnom, dajes li mi, mozda, znak sa nekog drugog sveta? O, svega cu se otresti, kako bih bio dovoljno lak, da te mogu slediti.


                                                             ARHIVA- KNJIŽEVNOST
                                                        Sjeren KJERKEGOR - misli i odlomci

6 коментара:

Uma Vid је рекао...
Аутор је уклонио коментар.
Liv је рекао...

Pošto ga voliš a i poeziju citiraću jedan pasus o pesniku.
"Šta je pesnik? Nesrećnik koji krije duboke bolove u svome srcu, ali čije su usne tako oblikovane da, kada jecaji i krici prelaze preko njih, to odjekuje kao lepa muzika. Prolaze kao nesrećnici koji su u voli Falarisu lagano mučili blagom vatrom, i čiji krik nije mogao užasnuti tiranina kada je dopirao do njegovih ušiju kao slatka muzika. I ljudi se okupljaju oko pesnika i govore mu: zapevaj opet,a to znači: neka ipak nove patnje muče tvoju dušu, i neka tvoje usne budu iste kao i ranije, jer bi nas tvoj krik samo uplašio, a muzika je ljupka.

ILI-ILI

Uma Vid је рекао...
Аутор је уклонио коментар.
L2 је рекао...

Nemam listu onih koje prate blog, ako si mislila na to.Niti ću je uneti.
Hvala na poseti.

Uma Vid је рекао...
Аутор је уклонио коментар.
L2 је рекао...

Blog možeš postaviti na svoju listu to su uradili i mnogi drugi u Srbiji i inostranstvu. Moram napomenuti da ja recipročno ne postavljam linkove blogova.Ove koje sam izdvojila su po drugoj osnovi.
Možeš preuzeti i tekstove osim onih iz Mog kutka.

Hvala na poseti i uspešan rad na blogovima.
Li

Постави коментар