понедељак, 18. октобар 2010.

IDEJA GLOBALIZACIJE I NACIONALIZAM












P olitika je ljudska sudbina. Hteli misliti o njoj ili ne, ona je deo našeg svakodnevnog života.Na ovaj ili onaj način njeni smo kreatori. Uglavnom smo nezadovoljni svojim udelom. I zaista : istorija  ispostavlja žalostan račun o uticaju naroda na politička dešavanja. Možda i sa pravom. Kada god čujem reč narod setim se brilijantne studije Srednjeg veka  holandskog istoričara Jab Kunsta. Pred oči mi iskrsnu scene lomača, gubilišta, i oko njih prljave, krezube narodne spodobe.  Ta vrsta sadizma, mazohizma masa, uz sve ostale karakteristike socio ponašanja, naprosto mi ne dozvoljavaju da o NARODU mislim romantično u idealnim kategorijama .
Izvini narode i ja sam tvoj deo pa mogu da pljujem jer pljujem i na sebe.
U svojoj neodgovornosti, pre svega prema samima sebi, pa onda i društvu, skloni smo lako zauzimati stavove o pojedinim zaista bitnim životnim pitanjima. Površnost nas navodi da misleći pojednostavljeno,  pojednostavljeno i postupamo. Zašto smo onda začudeni rezultatima ? 
Današnja očekivanja većine ljudi su usmerena na državu od koja bi trebala da stvori SVE regulative za pristojan i siguran život u zajednici. A ona to ne čini. NIGDE NA SVETU. Došli smo do čistog političkog pitanja. Ako bi država  uspela ostvariti takav cilj,  da li bi bili rešeni svi problemi ponašanja naroda / pojedinca. Drugim rečima da li je sve do države?
 Ovakva razmišljanja su nova utopistička misao sa kojom se dnevno susrećemo, a da oni koji je izriču nemaju pojma da iza nje leže opasne  političke ideje. Evo jednog primera .
 


  IDEJA GLOBALNE DEMOKRATIJE ..????????






Joel Marsden / Spanija /
Da li je moguće organizovati referendum širom sveta po principu "јedan čovek - jedan glas", kako bi se stvorila demokratija na globalnom nivou? Reditelj Joel Marsden krenuo je u potragu za odgovorom na ovo pitanje PUTUJUĆI kroz zemlje. Ukupno njih 26. Osmogodišnje istraživanje Marsden je započeo u Republici Kongo, nastavio ga u indijskoj pokrajini Kasmir, yatim Kini, Japanu, Juznoj Koreji, Iranu, Egiptu, Brazilu i Venecueli ...Stigao je u Ujedinjene nacije gde je njegova ideja o svetskom glasanju naišla na oduševljenje kod svih sagovornika. Odlučuje da organizuje svetsko glasanje uz pomoć satelita kučne izrade kako bi dokazao da je to moguće.
Trailer filma možete pogledati na: http://worldvotenow.com/the-film.html


POVUCITE SAMI PARALELU ...


   I ako je nacionalizam ostavio za sobom krvave tragove, danas se on podjednako nameće kao jedina snaga koja bi se realno mogla suprostaviti novoj svetskoj počasti –globalizaciji. Pojedini mislioci konstatuju da je on već   “kočnica ovoj neobuzdanoj ambiciji levičarskih planera i birokrata da instaliraju neku varijantu svetske vlade, i ostvare svoju utopiju sveobuhvatno kontrolisanog i regulisanog sveta. Nacionalizam širi otpor prema neizabranoj i bezličnoj birokratiji u Briselu ili Njujorku, koja je korumpirana, sebična i postavljena samo da kinji narod i ruši suverenitet država."
 Ogromna korupcija i milionske pronevere u OUN i Evropskoj komisiji samo potpomažu i potpiruju ovo nepoverenje prema ideji političke globalizacije.

V lade istočnoevropskih zemalja sve više doživljavaju Brisel kao novu Moskvu; pola veka im je iz Moskve javljano šta je njihovo mišljenje i šta treba da rade, kakve kuće i fabrike da grade, koje privredne grane da razvijaju i kakvu spoljnu politiku da vode. Sa ulaskom u EU malo toga se menja: daju im 70 000 strana zakona i regulativa da prevedu i uvrste u svoja zakonodavstva, prete ako nisu poslušni u spoljnoj politici (primer Sirakovih packi neposlušnima za vreme rata u Iraku), teraju da na isti način, na koji su 50 godina kopirali ruski komunizam, sada kopiraju francusko-nemačku državu blagostanja.”
izvor

Ljudi prepoznaju ovu aroganciju i pružaju otpor NACIONALIZMOM ( muslimanski svet ekstremnim religijskim fanatizmom).


Ne želim reći da je ovo jedini razlog  i način da se  objasni popularnost nacionalizma. Naprotiv. Postavlja se pitanje zašto je  etnički (kod mnogih i religijski) momenat postao ključni faktor otpora, elemenat kojim se rastaču jedne i stvaraju nove zajednice. Ukoliko država  ima demokratski i liberalni ustav, koji je to poseban razlog  zbog kog bi se jedan deo teritorije odvojio( deo u kom je većinski sastav jedne narodnosti, nacije, religije).  Svaki ustav bi trebao da podjednako garantuje slobodu veroispovesti, nacionalne oblike ispoljavanja u kulturi itd.  U pitanju su složenije situacije, ne samo ne funkcionisanje pravnih država, već i novi zahtevi društvenih zajednica. 

K oje su međunarodne posledice nacionalizma? Usitnjavanje ne ide u prilog globalističkoj politici. Dolazimo do neverovatnog paradoksa. Taj isti Zapad podržava odvajanja premda vodi globalističku politiku? Naizgled, zapadu ne odgovara. U suštini ne postoji više zapad kao geografski pojam, već transnacionalne ekonomske snage koje ovakvim potezima stvaraju svoja nova tržista.
Postojeća slika  podseća na srednjovekovnu religijsku borbu Evrope, ili nacionalna previranja  19 veka. Na isti način se čini  da se ne ide pravcem  liberalne demokratije već autokratske i imperijalističke ideologije. Mada neki teoretičari nacionalističke platforme tumače kao socijalističke teznje ka ekonomskom i trgovinskom zatvaranju. Ili kako je to  rekao Ivan Janković : "Moglo bi se reći da su u proseku nacionalisti ostvarivali svoje političke i ideološke ciljeve korisćenjem socijalističkih metoda u ekonomiji. 'D anas sam čula da je u Nemačkoj pala jedna izjava ( nisam gledala dnevnik pa ne smem izlaziti sa poluinformacijama ) o neuspehu uključenja imigracije u tokove nemačkog društva. ????? NEVEROVATNO. To će reći da su imigranti, a zna se koji, nastavili da neguju svoje tradicije, svoju veru. Ovaj isti problem imala je Amerika sa određenim etničkim grupacijama.
Kako je mislila o tom pitanju  Nemačka kada se opredelila za Evropsku Uniju. Tada je mislila samo ekonomski. Tako je mislila i kada je primala. Sada je u fazi puj pike ne važi. Sledeca faza je VRATI MI MOJE KRPICE.
Nešto razmišljam treba li da počnem da pakujem kofere. Bar jedan, sa onim najneophodnijim stvarčicama.Nisam paranoična. "Humana iseljenja " su postala normalna praksa, pa se tešim da će to da urade humano.

              BRIC   BRIC   BRIC
I tako razmišljajući, ovako amaterski, setih se Azije i Južne Amerike. Već i ptice na grani pričaju o čudima sa one strane - o zemljama BRIC-a. Da li se jake nacionalističke države na tim prostorima  još uvek bave prevashodno  svojim EKONOMIJAMA. Da citiram stručnjake.

"Kineski komunisti dramatično liberalizuju svoja tržišta, smanjujuci barijere za ulazak stranog kapitala i poreze, i sve više se oslanjajući na tržište kao instrument nacionalnog prestiža. Rezultat se granici sa naučnom fantastikom, posebno kad azijske tigrove uporedimo sa zemljama koje su ostale verne socijalizmu, poput afričkih. Zambija je recimo 1964. imala dva puta viši per capita dohodak od Južne Koreje, da bi krajem 90-ih godina Koreja stigla do dohotka koji je 27 (!!!) puta viši od zambijskog! Iako dalekoistočni vladari nisu pribegli tržištu iz doktrinarnih, nego praktičnih razloga, rezultat je bio isti: fenomenalan i skoro nezabeležen privredni napredak."

Š ta je sa ostalim zemljama BRIC'a.Najčešće pominjan primer nekonsekventno klasično ekonomsko-političkog razvoja sistema je ČILE .


 “Kada je general Pinoče došao na vlast svrgavanjem komunista 1973, on je kao i svaki prosečan vojnik, sa jakim patriotskim i nacionalnim osećanjima, hteo najbolje za svoju zemlju: verovao je u dirigovanu ekonomiju i planiranje, ne zato što je bio socijalista, već zato što nije znao ni za šta bolje. Sticajem okolnosti, grupa kompetentnih ekonomista školovanih u Americi uspela je da ga ubedi da je mnogo bolje sprovesti protržišne reforme nego zadržati socijalizam, i da će na taj način Čile mnogo više ekonomski napredovati. U kampanju se uključuju i američki nobelovci Fridman i Bjukenen,  General imenuje Serhija de Kastra za premijera i narednih godina sprovodi jednu od najradikalnijih liberalnih ekonomskih reformi koje rezultiraju fantastičnim privrednim rastom, a neka od njihovih najuspešnijih rešenja, poput privatnog penzionog sistema, služe čak i liberalima na Zapadu kao argument u političkoj borbi.…. "


ŠTA MISLITE DA OVO NAZOVEMO  LIBERALNIM NACIONALIZMOM !!!!!


Ja idem na spavanje...Nadam se da ću sanjati nešto lepše. Ipak je lepše živeti od ljubavi.Tu nema ni politike, ni zdrave pameti.

Нема коментара:

Постави коментар