недеља, 22. септембар 2019.

Lunarni performans- najbolje astronomske fotografije u 2019

Franz Schumacher
                                                                  Harvest time
                                                                  ( moj izbor naj-foto)



Grinička ( kraljevska) opserevatorija 1) u Engleskoj je i u 2019. organizovala takmičenje za najboljeg astrofotografa. Na ovogodišnjem konkursu učestvovali su fotografi iz 90 zemalja sveta sa svojih 4.602 slika nebeskih tela. Za apsolutnog pobednika takmičenja izabran je Laslo Frančič iz Mađarske. On je na svojoj fotografiji   „U senci“ prikazao 35 faza pomračenja Meseca koje se dogodilo 21. januara ove godine.



Kao i prošle godine, fotografi su se takmičili u devet kategorija:

lice neba /vazduha
aurora
Ljudi i svemir
Naše Sunce
Naš Mesec
Planete, komete i asteroidi
Zvezde i maglice
galaksije
Mladi fotograf godine iz astronomije (astrofotografi mlađi od 16 godina)



Pobedu u nominaciji „Ljudi i svemir“ osvojio je Ben Buš za sliku „Ben, Flojd i jezgro“.



Među fotografijama koje je snimio robotizovani teleskop i obrađivao učesnik takmičenja Laslo Fransis kao najbolja izabran je rad pod nazivom „Infracrveni saturn“.



Snimak „Posmatrač“ nemačkog fotografa Nikolasa Brugera, 1. mesto u kategoriji AURORAE.



Najbolja u nominaciji „Naše sunce“ proglašena je fotografija „Mali vatromet“ Alana Fridmana.



Snimak Vang Šenga pod nazivom „Kroz istoriju neba“ pobedila je u kategoriji Nebeski pejzaži. Ovde su ocenjeni pejzaži noćnog neba.





Snimak Statue Slobode argentinskog fotografa Ignasija Diaza Bobilja (Ignacio Diaz Bobillo) — prvo mesto u kategoriji "Zvezde i magline".


Mesec Van Ajka" doneo je Kasperu Kentišu (Casper Kentish) bronzu u kategoriji "Mladi astrograf godine".



Treće mesto u kategoriji "Polarna svetlost" pripala je Ruslanu Merzljkovu (Ruslan Merzlyakov) za fotografiju pod nazivom "Povratak Zelene dame".


Snimak eliptične galaksije NGC 3923, rad Rolfa Vala Olsena (Rolf Wahl Olsen), koji je pobedio v kategoriji "Galaksije".



"Vladavina boja" Brendona Jošizave (Brandon Yoshizawa) osvojila je bronzu u kategoriji "Nebeski pejzaži".


Ros Klark (Ross Clark) za "Dragulji Oriona" dobio je nagradu Ser Patrika Mura koja se dodeljuje onima koji se ranije nisu bavili astrofotografijom.


Još jedan dobitnik nagrade Ser Patrika Mura — Šučan Dong (Shuchang Dong). Njegov rad se zove "Zemlja i nebo, zvezde i prašina".



Pobednik u kategoriji "Planete, komete i asteroid" — Endi Kejsli (Andy Casely) i serija slika Marsa pod nazivom "Smrt mogućnosti".



Nagradu "Mladi astrofotograf godine" osvojio je 11-godišnji Dejvi van der Huven (Davy van der Hoeven). Žiri je oduševio njegov "Zvezdani cvet".


još nekoliko izvan prvih 15


                                                     Yifan Bai (China), Albany Milkyway


                                                  Nicolai Brügger (Germany), View Point


                                              Marcin Zajac (Poland), The Remnants


Alessandro Cantarelli (Italy), First of All




                                          Miguel Claro (Portugal), A Titanium Moon
                                                                            

                                           Alan Friedman (USA), Silent Spring Sun

1) 

Analizom satelitskih snimaka izračunato je da granična linija ( nulti meiridijan) seče stazu Grioničnog parka i samim tim je pogrešna jer, kako smatraju naučnici, današnja dži-pi-es tehnologija, uvedena u astronomiju 1984. godine, u međuvremenu je toliko napredovala da može da da najtačnije moguće rezultate u odnosu na davnašnje proračune nastale korišćenjem teleskopa i matematičkih formula.

Inače, lokacija nultog meridijana određena je na međunarodnoj konferenciji održanoj oktobra 1884. godine u Vašingtonu, u Sjedinjenim Američkim Državama. Predstavnici 25 država su, i pored velikih napora pariske opservatorije da baš oni postanu domaćini prvog meridijana, glasanjem odlučili da to ipak budu London i Velika Britanija. Utvrđivanjem nultog stepena geografske dužine omogućeni su: podela planete na precizne časovne zone, standardizacija karata i tačnija globalna navigacija. Zemlja je podeljena na 24 satne zone, na svakih 15 stepeni. Istočne od Griniča se obeležavaju znakom plus, a one zapadne znakom minus.

Нема коментара:

Постави коментар