субота, 21. децембар 2013.

Na raskrsnici: za ili protiv totalitarizma ( 2 deo-demokratija)







Nemačka se lepo obukla, ali ne zna gde će”, napisao je u analizi aktuelne situacije Džozef Hof, urednik „Špigla”. Zapravo ceo se svet obukao/ oblači u lepo odelo demokratije, ali ne zna gde će.


Pitanje koje stoji u naslovu, za ili protiv totalitarizma, nekom se može učiniti apsurdnim. Ko bi mogao imati ovu dilemu? Ko bi želeo živeti u društvu lišenom elementarnih ( ličnih) sloboda. Odgovor je, verovatno niko, ali... U vizijama društva, a u odsustvu valjanog promišljanja, simplifikovano i nevešto mnogi se i dan danas pozivaju na pozitivne maksime koje su istorijski  dokazano vodile totalitarizmu. Otuda je ova dilema itekako prisutna, mada je mnogi koji je zagovaraju nisu ni svesni.

Demokratija je idealan primer prakse začete na lepoj ideji - načelu jednakosti. Naime načelo po sebi nije diskutabilno.No, ono prikriva suštinu odnosa koji se odlikuju I nehumanošću.
Već je Tokvil je upozoravao da je težnja ka jednakosti u demokratiji spojiva sa neslobodom kao i sa slobodom. Razvoj jednakosti, po njegovom mišljenju, ne znači i neopozivo ukidanje mogućnosti tiranije. Naprotiv, razvoj jednakosti utire puteve novim, još nepoznatim vidovima tiranije.

Današnja demokratija (  I u demokratski uređenim društvima) se izvrgla u jednakost u ropstvu, umesto jednakosti u slobodi. Umesto da je sredstvo koje treba da predupredi i otkloni opasnosti po slobodu, neslobode izviru iz nje same, iz sistema demokratskog društva.
 Demokratija je više mit nego stvarnost.



Kad dublje uđete u suštinu današnjih društvenih sistema , tek onda ne znate odakle da počnete da gradite sliku demokratije. Potrebna je nesvakidašnja sposobnost zamišljanja složenog konteksta da bi ovaj pojam, kao i svaki drugi, oživeo u približnoj punoći zamišljenog ideala. Koje god današnje društvo uzmete za primer, uz svo brdo informacija i dar logike, ideja lepog načela jednakosti beži - neuhvatljiva je. Uprkos demokratskim institucijama i naporima oko nas su stalni ratovi, pobune, najezda agresije, bede i siromaštva. Zato ne čudi da se sve češće pitamo kakav je plan onih koji demokratiju šire, koji je njen smisao i cilj?
Ideja demokratije se potrošila, postala je blazirana, prazna, poprimila je negativne aspekte političkog života. Treba se konačno suočiti sa praksom, a ne idejom, i iz perspektive tog suočavanja pokazati kako se u samim korenima ideje kriju promašaj i odgovornost za breme totalitarizma koji nam je donela.

A to je moguće bez mnogo duhovnog napora. Svako od nas je, praktično, pojedinačni učesnik demokratske predstave u kojoj se na svakom koraku pokazuje koliko su političke konstrukcije fragilne. Ono što nam se daje pod firmom jednakosti, razotkrilo se kao nepostojano.

Problem  u svakom društvenom sistemu je jedinka. U složenim društvenim odnosima dolazi do izražaja prava priroda ljudi, konstantno na krhkoj granici između dobra i zla. U ljudskim odnosima naprosto nema mesta utopijskim idealima. Ta činjenica nas uvek vraća kompleksu etičkih (pra)pitanja: treba li tražiti načine ostvarenja očovečenja čoveka, ili načine da se čovek sopstvenim snagama usavršava i ostvaruje kao humano i stvaralačko biće bez klasičnih državnih okvira( što podrazumeva i etičke).

 “Čovek je biće koje može i mora da pomaže samo sebi,” misao je Paracelsusa.



Etička pitanja su najkomleksnija pitanja ljudskih odnosa. O pomoći, milosti, milosrđu itd, postoji brojna literature. Poznato je da pomoć drugima može sobom da nosi iskušenje nehumanih, lažno-moralnih pobuda, maskiranih u ličnu promociju i farisejsko-utilitaristički obrazac socijalne mimikrije.
U društvenim odnosima pomoć se prelama kroz socijalnu politiku. O ključnim faktorima nehumanog bitka društvene pomoći danas se malo piše i govori. To je jedan od razloga koji pogoduje nejasnoćama u okviru socijalne politike i politike uopšte. Potpuno se prenepregava činjenica da se svakom vrstom društvene pomoći uspostavlja klasična relacija dve suprotstavljene i nejednake strane u odnosu moćnih koji su u prilici da daju, i nemoćnih koji su u ne-prilici zarad egzistencijalnog opstanka. Tom vrstom pomoći profilisan je istorijsko-civilizacijski obrazac današnjih globalnih odnosa, odnosa nejednakosti, dominacije jednih nad drugima.

Tim povodom Bernar Lazard je zaključio: ‚‚Milosrđe, to je hrišćanska trulež, koja podržava nepravdu.‘ Milostinja, koju Lazar poistovećuje sa truležom hrišćanskog dobročinstva, ima za cilj da prikrije i opravda realne, duboke i složene uzroke društvene nepravde, koju svedoči nepremostivi jaz između moćnih i nemoćnih; onih koji imaju da daju i onih koji nemaju ništa, pa su primorani da iščekuju bilo šta da prime.
Politika  pomoći novog  “demokratskog “ sveta  stvorila je nove društvene / ljudske osećaje i reflekse. Tu spadaju pre svega  osećaj  inferiornosti, samo-nepoštovanja, beznačajnosti i mrtvila, pasivne zavisnosti i podčinjenosti, ljudi, naroda i čitavih država. Pasivizacija, "prepuštanje sudbini"   je najpogodnije tlo  vladanja ljudima. Pojedincima je teško da se nose sa lakšim životnim problemima, a kamoli tek sa većim. Prometeja je malo.
 
I tako, društva su se  lepo obukla u odela  „demokratije", koja ih, stavljaju nasuprot  diktaturama, a ustvari  demokratija nam je donela  nepristupačnu i nedodirljivu vlast  centara moći, poricanje suvereniteta, poricanje slobode, poricanje državljanstva, poricanje naroda,  To je ustvari novi oblik despotizma, totalitarizma a sve pod kišobranom borbe za slobodu i jednakost.

 

16 коментара:

ФРАГМЕНТИ је рекао...

"ДЕМОКРАТИЈА КАО ДА НЕ ПРЕДВИЂА, ДА СЕ ВОЉА НАРОДА МОЖЕ УПРАВИТИ НА ЗЛО, ДА ВЕЋИНА МОЖЕ СТАЈАТИ ЗА НЕПРАВДУ И ЛАЖ, А ИСТИНА И ПРАВДА МОЖЕ ОСТАТИ БЛАГО НЕЗНАТНЕ МАЊИНЕ. У ДЕМОКРАТИЈИ НЕМА НИКАКВИХ ГАРАНЦИЈА, ДА ЋЕ ВОЉА НАРОДА БИТИ УПРАВЉЕНА НА ДОБРО, ДА ЋЕ ВОЉА НАРОДА ПОЖЕЛЕТИ СЛОБОДУ, А НЕЋЕ ПОЖЕЛЕТИ ДА УНИШТИ СВАКУ СЛОБОДУ БЕЗ ОСТАТКА"

Николај Берђајев

Срдачан Поздрав.

Анониман је рекао...

Да и ја додам цитат

"Данас ствари стоје сасвим другачије него што би се очекивало с обзиром на ову дуготрајну праксу . Нема никакве сумње да је у току последњих неколико година утопија доживела праву , потпуну рехабилитацију , да је позитивна оцена утопије тако рећи пред нашим очима нагло и неочекивано потиснула и заменила негативну . Толико је данас из основа промењен став према утопији , толико је утопија данас свугде у моди , толико се сви опијају и одушевљавају њоме , да је готово потпуно избледео сваки траг некадашњег неповерења према њој , некадашњег сумњичења њених настојања и омаловажавања њених резултата . Данас се свугде и на сваком кораку сусрећемо са мотивима утопијског садржаја , данас је оживело не само теоријско , већ и практичко интересовање за утопију , данас се чак и живи и делује у име утопије , а не само да се говори о њој или мисли на њеном трагу . Штавише , изгледа да је победоносни поход утопије тек започео , да утопији тек предстоји сјајна будућност . Неће бити да је то случајно што чак и многи истакнути представници марксистичке ортодоксије одскора показују толику помирљивост према феномену утопијског . Све је очигледније да је мит о научном социјализму данас из ос нова уздрман . Готово да у ваздуху лебди захтев за обновом социјализма у духу утопије , ако не већ и захтев за враћањем утопијском социјализму ."( Михаило Ђурић)
Ј.Б.

Анониман је рекао...

Nadajmo se da ovo neće biti utopija:

http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P7-TA-2013-0603+0+DOC+XML+V0//HR

https://www.youtube.com/watch?v=iVr8V06lJto

https://www.youtube.com/watch?v=9uk8ndH1Nm0

L2 је рекао...

Postaje neugodna moja odsutnost sa bloga. Izvinjavam se novim posetiocima i starim znancima. Bila sam dugo na putu, zbog važnih poslova. Pretpraznično vreme nosi druge razloge odsutnosti.Nadam se razumevanju.

L2 је рекао...

Jedno vreme sam bila sklona sklona da poverujem da je objašnjenje za suicidne postupke društva neznanje, jer šta može biti izvor tolikih gluposti. Stvari su kompleksnije te se ne mogu svesti samo na jedan uzrok. Berđajeva misao je jedna od onih koja dodaje bitnu kockicu mozaika te kompleksnosti I ja sam Vam istinski zahvalna na ovom dragulju ( kao I na prethodnim izvrsnim komentarima ).

pozdrav

L2 је рекао...

U džungli ljudskih ideja svakog trenutka može da zaskoči neki monstrum od ideje- utopije.Ovakva utrčavanja u utopije I promena dostignutih pozitivnih -fundamentalnih pravila igre srozavaju čovečanstvo u blato iz kog se društva teško oporavljaju. Izglkeda da je to sudbina ljudskog uma I društava.
pozdrav

L2 је рекао...

Pojam životinje je "proširiv" i na ljudsku vrstu.

Анониман је рекао...

Dobra ideja ( utopija) ne abolira od odgovornosti za nenormalnu i zločinačku političku praksu .
pesnik u prolazu

Анониман је рекао...


Živimo u vreme velikih tehnoloških promena I ne treba očekivati da ostanemo nedirnuti tim promenama. Tek smo na početku ovog procesa. Ne tvrdim da se društvena pomeranja mogu neposredno ili čak kauzalno povezati s 'duhom tehnike', već da ne možemo a da ne priznamo da je njen upliv moćan. Istorijskim prevratima u društvima oduvek su tehnička napredovanja davala oslonac.
Za razliku od nekadašnje moderna nauka postaje sve apstraktnija I neuhvatljivija, pa ona izaziva zabunu čak i u sopstvenim krugovima stručnjaka. Izvana, pojmovi su neposredno razumljivi. Ima ,međutim onih, koja su toliko visokoapstraktna da ih je teško predstaviti u realnosti. Nju je sve teže izraziti rečima. Nalazimo se u jednom potpuno neklasičnom svetu nauke u kom nema više nikakvih predrasuda
ο osobinama predmeta ο kojima se govori.
Po ovom uviđamo koliko su duboke promene do kojih je došlo sa 21 vekom. Moderni trend je obrisao klasične vizije. Praktično nalazimo se u jednom potpuno drugom sistemu odnosa nego što to odgovara obrazovnom nivou većine. Pre sedamdeset godina situacija je bila radikalno drugačija. Sve novosti moderne fizike početkom našeg veka urađene su na klasičan način bez kompjutera. Danas jedva da još egzistiraju poslovi koj mogu da se odreknu tehnologija koje obrađuju podatke.
Odnos između napretka tehnologije I napretka opšte svesti karakteriše protivrečnost. Društva idu putem s one strane ovog napretka, upadljivom pojavom primitivizma, nečovečnosti.Imam utisak
da je čovek biće koje svakim novim korakom u tehnološkim znanjima čini jedan korak nazad u svemu ostalom.

Pedja

Анониман је рекао...

Tehnološko-tehnički napredak otuđuje od umirujućeg uticaja prirodnog okruženja. Izmestimo li životinju iz njenog prirodnog ambijenta trebaće joj prilično vremena da se adaptira. Posledice izvesnih tehnologija su uništeni prostori širom Zemlje, narušavanje zdravlja i vitalnosti ne samo ljudi, već svih bioloških sistema.
Do debalansa u ljudima dolazi kako zbog zagađene prirode tako i zbog unutrašnjih negativnih uticaja, negativnih misli i emocija. Negativnost širimo oko sebe I time još više destabilizujemo već i ovako narušenu harmoniju prostora.
Optimalni društveni sistem za čoveka je onaj koji bi ispoštovao ljudsko pravo na adekvatnu životnu sredinu! Danas imamo zagađeno I jedno I drugo, Zemlju I društveni sistem.

XXX

Анониман је рекао...

Sve dok ljudi ostaju u tom rastresenom i rastrojenom stanju ne možemo da gajimo nadu u oslobađanje.
pesnik u prolazu

Анониман је рекао...

Ono što doživljavamo danas rezultat je onoga što smo stvorili vekovima I tu povratka nema. Suđeni su nam Potopi I novi počeci.
XXX

Анониман је рекао...

Da, ali čovek traje. U Delfima, u antičkoj Grčkoj, bile su zapisane reči: "Spoznaj samoga sebe". Ko nauči pametno živeti, ne samo unutar sebe već i u spoljašnjem svetu, odživi svoj život bez problema. Život ne sme da bude zasnovan na površnim vrednostima , već na unutarnjim.
pesnik u prolazu

Анониман је рекао...

Život pojedinca nije isključivo zbir njegovih unutrašnjih stanja I posledica tih aktivnosti. Mi smo međusobno neumoljivo isprepleteni I uz sve nerazmrsivo povezani sa prirodnom okolinom. Ne gaji iluziju o svemogućoj snazi unutrašnje harmonije. Većina onoga što utiče na čoveka je spoljašnog porekla. A gde je tek podsvest!
Pozdravljam I srećni praznici

XXX

L2 је рекао...

Demokratija je kao fractal ( duhovni). Rasčlanjujući ovaj fraktal na činioce ( delove),na čijem kraju je čovek, dobijamo kopije celine. Teoretski, upoređujući nas uočavamo veliku sličnost . tj. ista ponašanja u svim tipovima ljudskih zajednica, iste principe odnosa sa drugima. Pojedinačne osobine izgledaju jednake, gotovo iste. Obrnuto, što se više udubljujemo u svakog ponaosob sve se više udaljavamo od tih sličnosti (kao što se dešava sa fraktalima na molekularnom i atomskom nivou -polju kvantne fizike).

Kao naše osobine, tako I naši pogledi na stvarnost nisu jedinstvene prirode. Oni su lični način posmatranja, pa kao takvi ne mogu biti deo temelja idealnog društva. Uprkos tome težimo idealnim, harmoničnim odnosima. Kad bolje razmislimo, u toj želji leži klica nesporazuma. Različitost je zapravo bit i temeljni faktor ljudskih odnosa. Čak i kada mislimo da se razumemo znak je to približno istog viđenja, koje ne pretpostavlja istost, pogotovo ne u sferi doživljaja.

Kako ( da li ? )da smanjimo razlike a da pojedinac ostane netaknut u svojoj osobenosti? Nemoguće, nepotrebno ! Čovek je nesposoban da se izbori sa sobom, da uoči mnoštvo sopstvenih ličnosti koje su često oprečne. Uprkos tomu on sebe prihvata - takvim kakav jeste. Još je teže shvatiti I prihvatiti druge I drugačije od sebe, pogotovo u vreme ( a koje nije takvo) kada se laže, manipuliše.
Šta nam preostaje?
Bitno je ne zavaravati se. Neće se dosegnuti idealno društvo, neće doći nikakav mesija. Život se mora odživeti, ponekada ugodno, ponekada surovo. Svako se mora izboriti za sebe . Zvuči oporo, ali je tako. Život nije igra. Ako I jeste, ta igra je pokatkad surova.

pozdrav svima

Анониман је рекао...

Li, divno, ali ja očekujem od tebe da raskrinkaš evropsku demokratiju! Lupi neki primer, razotkri praktično sprovedenu novu ideologiju,ako je nova.
Tražim puno. Ti si u pretprazničkom štimungu, trošiš, trošiš, trošiš..Znam te lijo.
pedja

Постави коментар