среда, 28. новембар 2012.

Deklaracija ~ Bosna~ Bošnjaci




Slučajno pročitah danas vest o predstojećem popisu stanovništva u Bosni i odlučih da u blog uvrstim jedan od tekstova koji je rasplamsao debatu o muslimanima još u vreme Jugoslavije. U pitanju je Uvod poznatog teksta Alije Izetbegovića Islamska deklaracija  koja je još uvek predmet različitih tumačenja. Originalni istorijski dokumenti su najpouzdaniji izvori za razliku od tumačenja koja su,obično pod snažnim uplivom subjektivnog i  kojekakvih ideoloških indokrinacija, izvitoperene aveti koje se šunjaju ovim svetom. Kada je istorija u pitanju na reči istina i objektivnost treba zaboraviti. Ova disciplina, tj. njeni eksponenti,  odavno su sebi samima podmetnuli klipove, doprinoseći sveopštem urnebesnom globalističkom cirkusu, te danas,  njihove"institucionalne" i pojedinačne poluintelektualne pisanije nastale treba naprosto zanemariti.  
I ovaj dokumenat zaslužuje onoliko pažnje koliko i svaki drugi, čisto kao dodatak elementarnom znanju da se ne bi pogubili. Nedostatak originalnih izvora i informacija je izvor većine današnjih problema, mada lično mislim da je narod, koji nekritički čita sve što mu dođe pod nos,taj koji sam sebi reprogramira mozak.
U aktuelnim otporima prema globalizmu rastu nacionalni kompleksi, sa njima retardirane hard-core ekipe rasnih psihopata čijim bi članovima pristajala kao salivena ludačka košulja, umesto klerofašističkih simbola. Pošto smo tu gde smo, valja nam zdravo prosuđivati  i uz blagorodnu muziku, poeziju, književnost i umetnost uopšte, na kašičicu, smireno,  ispijati aktuelne političke teme.
Dakle uključite neku laganu muziku i pročitajte tekst koji sledi.
Prijatno!

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Husein ef. Kavazović izjavio je u intervjuu za islamske informativne novine "Preporod", službeno glasilo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, da je predstojeći popis stanovništva "važno pitanje za državu Bosnu i Hercegovinu, kao i za naše društvo u cjelini", izvještava novinar agencije Anadolija (AA).

"Za Bošnjake je popis posebno važan. To je zbog toga što će se prvi puta moći slobodno izjasniti o svom identitetu, nakon što su uspjeli, poslije više od jednog stoljeća borbe, povratiti svoje historijsko ime. Ni ovaj posao neće proteći bez političke manipulacije. Nudeći nam nacionalno bosanstvo i nacionalno muslimanstvo, hoće nas se svesti na mjeru, u kojoj bi se naša većina u Bosni razdrobila, a s njome i Bosna i Hercegovina", rekao je reis Kavazović. " Mi smo Bošnjaci, jezik nam je bosanski, a din nam je islam. Te tri riječi su naša domovina, kuća u kojoj stanuje naš bošnjački duh. Politike koje budu zagovarale drugačije, bit će prepoznate." izvor


DEKLARACIJA
ceo tekst (32 strane) pdf

Islamska deklaracija je naziv knjige koju je napisao i objavio Alija Izetbegović (1925-2003) godine 1969-70. a ponovno je objavljena 1990. godine u Sarajevu. Knjiga predstavlja viđenje i razmišljanje Alije Izetbegoviće o islamu i problemu modernizacije islamskog sveta. Podnaslov knjige Islamska deklaracija je "Jedan program islamizacije muslimana i muslimanskih naroda".
Izetbegović je svojevrsni ideolog panislamizmu - islam bez nacionalnih granica, koji je pristupio organizaciji „Mladi Muslimani“ između 1941 i 1947 godine, pre nego što Titov režim nije ilegalizovao tu političko versku organizaciju. Ova knjiga je kasnije korišćena protiv njega i drugih panislamista na suđenju 1983. godine, kada je osuđen na 13 godina zatvorske kazne za "napad na socijalizam", i "želju da se gradi Islamska država u Bosni". Kazna je kasnije redukovana, a Izetbegović je 1988. godine pušten na slobodu.

Deklaracija koju danas predajemo javnosti nije nikakva lektira, koja strancima ili onima koji sumnjaju treba dokazivati superiornost Islama nad ovim ili onim sistemom, ovom ili onom grupom ideja.
 







Ona je upućena Muslimanima koji znaju gdje pripadaju i koji u svom srcu jasno osjećaju na kojoj strani stoje. Za takve ova deklaracija predstavlja poziv da izvuku neophodne konsekvence o tome na što ih ta ljubav i pripadnost obvezuje.
Čitav muslimanski svijet nalazi se u stanju vrijenja i promjena. Ma kakav bude izgledao ovaj svijet pošto ove promjene naprave prvi ulazni krug, jedno je sigurno: on neće više biti svijet iz prve polovice ovoga stoljeća. Epoha pasivnosti i mirovanja prošla je zauvijek.
Ovaj trenutak mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a posebno moćni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih armija oni sada ubacuju svoje ideje i svoj kapital, i ovom novom formom utjecaja nastoje ponovo postići isti cilj: da osiguraju svoju prisutnost i da muslimanske narode održavaju i dalje u stanju duhovne nemoći i materijalne i političke zavisnosti.
Kina, Rusija i zapadne zemlje prepiru se o tome kojoj od njih i nad kojim dijelom muslimanskog svijeta pripada patronat. Njihova svađa je bespredmetna. Islamski svijet ne pripada njima, nego muslimanskim narodima.
Jer, jedan svijet sa 700 miliona ljudi i ogromnim prirodnim izvorima i na geografskoj poziciji prvog reda, koji je nasljednik kolosalnih kulturnih i političkih tradicija i koji je nosilac žive islamske misli, taj svijet ne može dugo ostati u položaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla spriječiti novu muslimansku generaciju da ne učini kraj tom nenormalnom stanju.
 
S ovim uvjerenjem mi objavljujemo prijateljima i neprijateljima da su Muslimani odlučili sudbinu islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj zamisli.
U ovom pogledu deklaracija ne sadrži ideje koje bi se mogle smatrati potpuno novim. Ona je sinteza ideja koje se sve češće čuju na raznim stranama i koje imaju približno opću važnost u svim dijelovima muslimanskog svijeta. Ipak, njena novost je u tome što traži da se s ideja i planova pređe na organiziranu akciju za njihovo ostvarenje.
Borba za nove ciljeve ne počinje danas. Naprotiv, historija ove borbe već pozna svoje šehide i ispisane stranice o stradanjima i žrtvama. Ipak, to je osobno žrtvovanje izrazitih pojedinaca ili hrabrih malih grupa u sudaru s moćnim silama džahilijeta. Veličina problema i teškoća, međutim, zahtijeva organiziranu akciju miliona.
Našu poruku posvećujemo uspomeni naših dragih drugova koji su pali za Islam.
Hoćemo li da muslimanski narodi izađu iz kruga kretanja u krugu, iz zavisnosti, zaostalosti i siromaštva; hoćemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijećenosti i da postanu gospodari svoje sudbine; hoćemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline; tada jasno ukažimo na put koji vodi do tog cilja: Ostvarenja Islama na svim poljima u osobnom životu pojedinaca, u porodici i društvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranja jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije.
Ovaj cilj može izgledati i nevjerovatan i dalek, ali on je realan, jer se samo on nalazi u domenu mogućeg. Naprotiv, svaki neislamski program može prividno izgledati blizak i na domaku cilja, ali je on za Islamski svije čista utopija, jer leži u domenu nemogućeg.
 
Historija pokazuje jasnu činjenicu: Islam je jedina misao koja je mogla uzbuditi maštu muslimanskih naroda i ostvariti kod njih neophodnu mjeru discipline, inspiracije i energije. Nijedan drugi ideal, stran Islamu, nije nikada uspio ostvariti blio kakav efekat od značaja ni na polju kulture ni na polju države. U stvari, sve što je u historiji muslimanskih naroda veliko i vrijedno spomena, stvoreno je pod znamenjem Islama. Samo nekoliko hiljada istinskih islamskih boraca prisililo je Englesku da se pedesetih godina ovoga vijeka povuče iz Sueza, a udružene vojske arapskih nacionalističkih režima već po treći put gube bitku protiv Izraela. Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja trećerazrednu zemlju, kakvih ima još
stotinu na svijetu.
Narod, kao i pojedinac, koji je prihvatio Islam nesposoban je da nakon toga živi i umire za bilo koji drugi ideal. Nezamislivo je da se Musliman žrtvuje za bilo kakvog cara ili vladara, ma kako se on zvao, ili u slavu neke nacije, partije ili čega sličnog, jer po najjačem islamskom instinktu on u ovome prepoznaje jednu vrstu bezboštva i idolatrije. Musliman može ginuti samo s imenom Allaha i u slavu Islama ili bježati sa bojnog polja.
Stoga, periodi pasivnosti i stagnacije u stvari znače odsustvo islamske alternative ili nespremnosti muslimanske sredine da se uputi ovom uzbrditom stazom. Oni su negativni izraz duhovnog monopola koji Islam ima nad islamskim svijetom.
Primajući ovo stanje kao izraz Božije volje, mi jasno tvrdimo da se islamski svijet ne može obnoviti bez i protiv Islama, Islam i njegove zasade o mjestu čovjeka u svijetu, svrsi ljudskog života i odnosima između čovjeka i Boga i čovjeka i čovjeka, ostaju trajna i nezamjenjiva etička, filozofska, idejna i politička osnova svake istinske akcije u pravcu obnove i poboljšanja stanja muslimanskih naroda.
Alternativa je jasna: ili kretanje u pravcu islamske obnove ili pasivnost i stagnacija. Za muslimanske narode treća mogućnost ne postoji.
izvor
                                                                       
                                                                          IZ ARHIVE

1 коментар: