субота, 2. јун 2012.

Finansijski tokovi terorizma, Loreta Napoleoni

 
michelet_jon_thygesen_s_terrorist_book
 
Pokazaću vam kako terorizam zapravo utiče na naš svakodnevni život. Pre petnaest godina prijatelj me je pozvao telefonom. U to vreme se bavio pravima političkih zatvorenika u italijanskim zatvorima. Pitao me da li želim da obavim razgovor sa Crvenim brigadama. Kao što se mnogi od vas sećaju, Crvene brigade su bile teroristička, marksistička organizacija koja je bila veoma aktivna u Italiji od šezdesetih do sredine osamdesetih godina dvadesetog veka. Deo njihove strategije, bilo je da Crvene brigade nikada ne razgovaraju ni sa kim, čak ni sa sopstvenim advokatima. Na suđenjima bi sedeli bez reči, povremeno bi mahnuli članovima porodice ili prijateljima.
 
1993. su proglasili okončanje oružane borbe. I sastavili su listu ljudi sa kojima bi pristali da razgovaraju i da ispričaju ono što žele. I ja sam bila jedna od tih ljudi. Kada sam prijatelja upitala zašto Crvene brigade žele da razgovarju sa mnom, odgovorio je da su me žene, članice organizacije zapravo podržale. Jedna me je od njih kandidovala. Bila je to moja prijateljica iz detinjstva. Ona se pridružila Crvenim brigadamai postala je jedna od vođa organizacije.

Naravno, ja o tome nisam ništa znala sve dok nije bila uhapšena. Zapravo, i to sam pročitala iz novina. U vreme kad su me pozvali upravo sam rodila dete i uspešno sam okončala preuzimanje kompanije sa kojom sam poslovala, i poslednje što sam želela bilo je da se vratim kući i da obilazim zatvore sa maksimalnim obezbeđenjem. Ali sam upravo to uradila jer sam želela da otkrijem šta je to uticalo na moju prijateljicu i navelo je da postane terorista i zbog čega nikada nije pokušala da mene privoli da im se pridružim.

Profil teroriste

O dgovor sam dobila vrlo brzo. Nisam odgovarala psihološkom profilu teroriste. Centralni komitet Crvenih brigada procenio je da sam isuviše jasno orijentisana i da zbog svojih ubeđenja nikada ne bih bila dobar terorista. Moja je prijateljica, s druge strane, bila dobar terorista, jer je veoma uspešno sledila naređenja. A isto tako je rado prihvatila nasilje. Jer je poverovala da nema drugog načina, da se otkoči ono što se u to vreme zvalo zakočenom demokratijom. Italija, zemlja kojom je vladala ista partija već 35 godina bila je poprište oružane borbe.
 
bags-of-money


Finansiranje

Dok sam radila intervjue, otkrila sam da njihovim životima ne upravlja ni politika ni ideologija, već da njima upravlja ekonomija. Neprestano im je nedostajalo gotovine. Neprestano su tragali za izvorima gotovine. Nasuprot onome što većina ljudi misli, terorizam je veoma skup poduhvat. Daću vam primer. Sedamdesetih godina, promet sredstava Crvenih brigada na godišnjem nivou bio je sedam miliona dolara.To je otprilike između 100 i 150 miliona danas.
 
I sada, ako živite u ilegali veoma je teško doći do tolikog novca. Ali istovremeno to objašnjava zašto su svi, i Crvene brigade,a kasnije i druge oružane organizacije uključujući i članove al-Zarkavijeve grupe na Bliskom Istoku veoma nerado govorili o ideologiji ili o politici. Jer nisu imali šta da kažu. Politički stav terorističke organizacije određuje njeno vođstvo, koje, po pravilu, čini tek pet do sedam ljudi.Ostali, jedino što rade iz dana u dan, jeste da traže novac.

Jednom prilikom, razgovarala sam sa jednim povremenim članom Crvenih brigada.On je bio psihijatar. Obožavao je jedrenje. Bio je strastveni moreplovac,imao je prekrasan brod. On mi je ispričao da je najbolji period njegovog života bilo vreme kada je pripadao Crvenim brigadama jer je svakog leta jedrio do Libana i nazad gde bi preuzimao sovjetsko oružje od PLO-a i prevozio bi ga do Sardinije gde bi drugi oružani pokreti Evrope dolazili i uzimali pripadajuće kontingente oružja. Za tu su uslugu Crvene brigade naplaćivale honorar, koji je odlazio u fond iz koga su se finansirale njihove aktivnosti.

Tako, budući da sam po struci ekonomista i stvari sagledavam iz tog ugla, u jednom trenutku sam pomislila da tu možda ima nečega. Možda postoji veza, kroz trgovinu, između ove organizacije i neke druge organizacije. Ali tek kada sam razgovarala sa Mariom Moretijem, liderom Crvenih brigada, čovekom koji je oteo i ubio Alda Mora, bivšeg italijanskog premijera, shvatila sam da je terorizam zapravo poslovni poduhvat. Sastali smo se u vreme ručka u zatvoru maksimalnog obezbeđenja. I dok smo ručali, imala sam osećaj da sam se našla u londonskom Sitiju, i da ručam sa kolegom bankarom ili ekonomistom. Ovaj je tip razmišljao na isti način kao ja.

Tada sam odlučila da želim da se upustim u istraživanje ekonomije terorizma. Naravno, moje istraživanje niko nije hteo da finansira. U stvari, mislim da su mnogi ljudi smatrali da sam malo šašava. Znate, žena koja obilazi razne fondacijei traži novac, razmišljajući o ekonomiji terorizma. I tako sam na kraju donela odluku koja mi je, kad pogledam unazad, promenila život. Prodala sam svoju kompaniju, i sama sam finansirala istraživanje.

Kratka razvojna linija terorizma

O no što sam otkrila jeste jedna paralelna stvarnost, alternativni ekonomski sistem, koji postoji paralelno sa ovim našim, koji su stvorili oružani pokreti po završetku II svetskog rata. A što je bilo još gore, taj je sistem u stopu pratio razvojne faze našeg ekonomskog sistema, zapadnog kapitalizma. I tu postoje tri glavna stadijuma.

Prvi       jeste terorizam pod patronatom države.
Drugi    je privatizacija terorizma.
I treći,   naravno, jeste globalizacija terorizma.

I tako je državni terorizam odlika perioda hladnog rata. U to vreme su se dve super-sile sukobljavale posredno u okršajima na linijama razdvajanja njihovih uticajnih sfera, gde su u potpunosti finansirale oružane pokrete. Služili su se i legalnim i ilegalnim aktivnostima. Pa je tako veza kriminala i terorizma uspostavljena već na samim počecima.

Evo najboljeg primera, pobunjeničke grupe u Nikaragvi, koje je stvorila CIA, legalno je finansirao američki Kongres, ilegalno je finansirala Reganova uprava tajnim operacijama, na primer, kroz aferu Iran-Kontra. Potom dolaze kasne sedamdesete i rane osamdesete, i neke grupe uspešno se privatizuju . Više nisu zavisni od svojih sponzora, počinju sami da se finansiraju.

Tu se opet dešavaju i legalne i ilegalne aktivnosti. Arafat je uzimao procenat od šverca hašiša iz doline Beka, koja se nalazi između Libana i Sirije. IRA je kontrolisala privatni sistem prevoza putnika u Severnoj Irskoj i postupala je na isti način.Tako da je svaki put kada bi neko seo u taksi u Belfastu zapravo finansirao IRA-u a da toga nije bio svestan.

Ali došlo je do velikih promena. Sa nastupanjem globalizacije i deregulacije. Tada su se militantne organizacije povezale finansijski. Ali, pre svega, započeli su ozbiljan biznis u svetu kriminala. I zajednički su prali novac stečen prljavim poslovima kroz iste kanale. Ovo je trenutak kada prisustvujemo rođenju transnacionalne militantne organizacije Al-Kaida.To je organizacija koja može da prikuplja novac bez obzira na granice. A takođe je u stanju da izvede napade u više od jedne zemlje.

Dakle, deregulacija je takođe vratila u igru ekonomiju odmetništva. Šta je ekonomija odmetništva?Ekonomija odmetništva je snaga koja neprestano kroz istoriju vreba negde iz drugog plana.Vraća se u vremenima velikih promena, a globalizacija je jedna od tih promena. U takvim vremenima politika nema kontrolu nad ekonomijom, i ekonomija postaje odmetnuta sila koja radi protivno našem interesu. Nešto slično se događalo i ranije. Desilo se sa padom Rimskog carstva. Desilo se i sa nastupanjem industrijske revolucije. I opet se ponovilo sa padom berlinskog zida.
Izračunala sam koliko je veliki ovaj međunarodni ekonomski sistem koji stvara kriminal, teror i ilegalnu ekonomiju, pre 11. septembra. I došla do brojke od 1,5 biliona dolara. Radi se o bilionima ne milijardama (bilion je 1000 milijardi). To je otprilike dva puta više od bruto nacionalnog dohotka Velike Britanije, a uskoro će biti još i više s obzirom na stanje u ovoj zemlji.


EURO1-298x300


Sve do 11. septembra, najveći deo ovog novca ulivao se u američku ekonomiju jer je najveći deo novca bio denominacije u američkim dolarima i pranje novca se dešavalo unutar Sjedinjenih Država. Mesto ulaska za najveću količinu ovog novca, naravno, bile su of-šor kompanije. Tako je to bila inekcija kapitala od vitalnog značaja za američku ekonomiju. Kad sam pregledala brojke koje se odnose na ukupna novčana sredstva Sjedinjenih Država to je ukupna suma novca u dolarima koju Savezne rezerve puštaju u opticaj svake godine da bi zadovoljili povećanu potražnju za dolarima, koja, naravno, odražava rast ekonomije.
Kada sam pogledala te brojke, primetila sam da je od kasnih šezdesetih sve veća količina tih dolara napuštala teritorije Sjedinjenih Država i nikada se nije vraćala. To je novac koji je iznet u koferima i kontejnerima, u gotovini, naravno.To je novac koji su iznosili kriminalci i perači novca.To je novac koji je iznošen da bi finansirao porast terorizma, ilegalne i kriminalne ekonomije. Dakle, da li primećujete u kakvom su odnosu?

S jedinjene Države su zapravo država koja predstavlja svetske državne rezerve. Šta to znači? To znači da one imaju privilegiju koju druge države nemaju. Količina novca koju mogu da pozajme računa se naspram ukupne količine dolara u opticaju u celom svetu. Ova se privilegija naziva monetarna zarada. Nijedna druga država to ne može. Sve druge države, na primer, Velika Britanija, mogu da pozajmljuju novac, samo spram iznosa koji je u opticaju unutar njihovih granica.
Ovde postoji implikacija da postoji odnos između sveta kriminala, terorizma, i ilegalne ekonomije i naše ekonomije. Sjedinjene Države su devedesetih godina pozajmljivale novac naspram rasta terorizma, ilegalne i kriminalne ekonomije. Toliko je sve blisko povezano u svetu. Situacija se dakako promenila posle 11. septembra, jer je Džordž Buš objavio rat protiv terorizma. Deo tog rata bilo je uvođenje niza zakona poznatih kao Patriotski akt. Mnogi od vas znaju da je Patriotski akt set zakona kojim se u velikoj meri redukuje sloboda Amerikanaca da bi ih se zaštitilo od terorizma.
Ali u Patriotskom aktu postoji odeljak koji se naročito odnosi na finansije. I zapravo i jeste zakonska regulativa protiv aktivnosti vezanih za pranje novca. Patriotski akt je omogućio da se američkim bankama kao i stranim bankama registrovanim na teritoriji Sjedinjenih Država zabrani da posluju sa of-šor kompanijama. Zatvorena su vrata između pranja novca u dolarima i američke ekonomije.Takođe je američkim monetarnim vlastima data mogućnost da prate sve transakcije u dolarima koje se odvijaju bilo gde u svetu.
Možete zamisliti reakciju međunarodnog finansijskog i bankarskog tržišta. Svi su bankari svojim klijentima savetovali "Oslobodite se dolara i idite da ulažete negde drugo." Euro je bila nova valuta koja je pružala izvanredne poslovne i, naravno, investicione, mogućnosti. I to su ljudi uradili. Niko nije želeo da američke monetarne vlasti proveravaju njihove odnose, da nadgledaju njihove odnose sa klijentelom. Ista se stvar ponovila, naravno, i u svetu kriminala i terorizma. Jednostavno su svoje aktivnosti u vezi sa pranjem novca premestili iz Sjedinjenih Državau Evropu.
Zašto se ovo dogodilo? Dogodilo se, jer je Patriotski akt bio unilateralni set zakona. Uveden je samo u Sjedinjenim Državama. I primenjivao se samo na američke dolare. U Evropi, neki takav set zakona nikada nije uveden. Tako je u roku od šest meseci Evropa postala epicentar pranja novca iz celog sveta. Do te mere su neverovatno povezani svet kriminala i svet terorizma i naši životi.
Zašto sam vam sve ovo ispričala? Ispričala sam vam, jer treba da razumete da postoji svet koji seže dalje od naslova u novinamai dotiče vaše lične odnose sa prijateljima i porodicom. Treba da preispitujete sve što vam je ikada rečeno, uključujući i ovo što sam vam rekla ja danas.To je jedini način da pređete na mračnu stranu i da je pogledate. I verujte mi, biće veoma zastrašujuće. Biće strašno, ali će vas prosvetliti. I iznad svega, neće biti dosadno.

17 коментара:

Анониман је рекао...

Ne slažem se o pretpostavljanju politike ekonomiji, to je jedna zlosutna misao, na žalost, vrlo aktuelna.
Ne razumem šta joj znači ono sa Rimskim carstvom, loše je artikulisano :)
Ali, jedan zanimljiv tekst koji daje delimičan uvid u funkcionisanje podzemlja.

Evo kako ja na to gledam.

Klackalica.

Na jednom je kraju Država. Vidljiva je.

Na drugom je Podzemlje. Nevidljivo.

Tačka oslonca je monetarni sistem.

Znači, sve zajedno, jedinstven sistem. Može biti manje i više dominantan, distanciran, moćan, i promenjiva je tu moneta.

Na udaru su oni van, u ovom trenutku - Sirijci, i njihova je percepija neprijatelja savez Države i Podzemlja.

P.S. Hvala na priređivanju.

L2 је рекао...

Umesto ličnog odgovora priložiću jednu preslatku priču o sivoj i crnoj ekonomiji koja se pojavila na facebooku.

Priča jednostavno objašnjava ove ekonomije ekonomija na primeru dve veverice koje skupljaju lešnike. Objavio ju je Vladimir Tomić.



Zaposlenima u Srbiji od bruto plate uzima se nekih 29% - porez na dohodak, penziono osiguranje, zdravstveno osiguranje... (sve zajedno u ostatku teksta PND). A na vrednost vrednost robe/usluge se dodaje 18% - PDV. Ili u kontra računu: 15.25% plaćene cene ide državi.

Tu na scenu stupa primerna veverica Vera. Fakti:

1. Veverica Vera skupi 166 lešnika za mesec dana.
2. Prvog dana narednog meseca Vera da Ivici Dačiću 48 lešnika (PND). Preostaje joj 118 lešnika.
3. Kada poželi da kupi azerbejdžanske lešnike, koji su istog kvaliteta kao i srpski lešnici (ali su Veri ukusniji azerbejdžanski) Veverica Vera ide u prodavnicu. Veverica Nada je vlasnik prodavnice i ima 100 azerbejdžanskih lešnika na raspolaganju. Pošto su u sistemu PDV-a, Nada traži Veri 118 srpskih lešnika za 100 azerbejdžanskih. Kada obave tu robnu razmenu, Nada trkne i da Ivici Dačiću 18 srpskih lešnika.
4. Ovde bi sad išao deo priče gde Nada nosi Dačiću još 29 lešnika jer sad ona upada u PND, pa joj preostaje 71...

Dakle, Veverica koja skupi 166 lešnika može svojoj porodici da pruži 100 lešnika mesečno. A Ivica Dačić ima na raspolaganju 66 lešnika za socijalno/zdravstveno/starosno ugrožene veverice, kao i da sebi odvoji koliko mu treba za jelo, medijsku prisutnost i blindirani audi.


Pošto u Srbiji ima i onih koje na drugačiji način skupljaju lešnike, takve veverice predstavlja Baki. Veverica Baki mesečno skupi od trgovine kokainom i vevericama 10.000 lešnika. Od toga ne da ništa Ivici. Kada Baki dođe kod Nade i kupi 366 azerbejdžanskih lešnika to plaća 432, od čega Nada može da odnese Ivici 66 lešnika. Baki, koji je loš po biotop u kome veverice žive, može sebi da priušti 3.7 puta više lešnika nego obična veverica, a da pritom podjednako doprinose zajednici veverica (makar u pogledu lešnika).


Šta je pisac hteo da kaže: Baki, Ivica Dačić, crna i siva ekonomija su loši. Baki je tu do daljnjeg (i njegov X6). Crna i siva ekonomija postoje jer narod misli da ne treba da daje lešnike Ivici.

Анониман је рекао...

Čitao sam da od Albanaca Albanaca sa KiM možete da naručite šta poželite. Isporuka podrazumeva da jedan čovek iz „tabora“ naručioca odsedi u „štabu“ isporučioca dok se transfer ne obavi.
Ne priznajemo crnu ekonomiju a ona određuje ukupne ekonomske odnose.I korporacije sve više rade po mafijaškom principu a državni Zakoni su tablice na putu koje morate zaobići.
A mi dalje pričamo o idealnoj ekonomiji.
XX

Анониман је рекао...

Zbog promene američke politike, koja je spomenuta u tekstu,krijumčarski kanali droge preselili su se na Balkan. Albanci su aktivnost proširili trgovinom ljudskim organima. Sjajan primer odnosa slobodnog tržišta i svetske politike.
Peđa

Анониман је рекао...

@Srdjane

"Na drugom je Podzemlje. Nevidljivo." Sve je vise nevidljivog.To je problem.
U principu mi se dopada objasnjenje.
Z.

Анониман је рекао...

Z,

Domen nevidljivog se povećava regulativom i poreskim opterećenjima, o čemu je L pisala gore, upotrebivši priču o vevericama. U praksi, gotovo svaka legislativa ima svog benefitora/sponzora, kako u vidljivoj, tako i u nevidljivoj sferi, zavisno od troškova koji su nametnuti, i od platnih mogućnosti privrede i stanovništva. Zato u doba ekonomskih nedaća zakonski paketi guraju čitave segmente stanovništva u kriminal/terorizam jer je zakonodavstvo nefleksibilan element. Drugim rečima, država koja je objavila rat kriminalu, posebna je. Trenutak te objave je informacija. O vlastodršcima, o legislativi, o ekonomiji.

Анониман је рекао...

Ono što zaboravih da napomenem, a tiče se osovine zla, to je tačka oslonca.

Ta je tačka oslonca, monetarni sistem, odgovorna za red veličine zla.
Za red veličine zla.
Red veličine.

Zato korzikanka ;) piše o dolaru, petrodolaru, evru, evrodolaru.

Postoje, po meni, dva načina suzbijanja negativnih pojava, ako se složimo da je na pr nasilje negativa, i to su pasivne i aktivne mere. Negativno i pozitivno posmatranje Države. Liberali i socijalisti.

Анониман је рекао...

@Srdjan,
Ako sam dobro shvatio moneta je centar percepcije reda velicina zla?

Ja sam neuk sto se tice ekonomije i nemam ni vremena ni volje da se udubljujem u problematiku.Pominjanje petrodolara i evrodolara mi govori da finansijsko trziste nije jedno vec vise trzista u kojima se zahvaljujuci raznoraznim regulativama vrsi mutacija oblika finansijske imovine. U domacem poslovanju dolar je dolar, u medjunarodnom je petrodolar, tj.eurodolarski depozit. To mene asocira na onshore finansijske centre,(i ofshore),a sve skupa na kalkulacije, manipulacije. Koji je red velicina zla u svemu tome ne znam. Mislim da ga ima u svim velicinama gde god je novac u pitanju. To je zlo, covek i novac.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Z,

Ne razumem taj otklon od novca, ali dobro. Ja novac posmatram kao sredstvo interakcije među ljudima. Jedni ga upotrebljavaju za loše stvari, drugi za dobre, po ličnoj oceni, ali i jedni i drugi na taj način iskazuju svoju ličnost. Monetarni sistem, fiat, u sebi ima ugrađenu prisilu, a zbog svoje 'izdašnosti' ima veliku sposobnost zloupotrebe, koja se manifestuje pogoršavanjem situacije - uveličavanjem osovine zla. Nije to percepcija, to je zaista tako.

Анониман је рекао...

@
Neznalica sam kao Z. i radoznao, i volim novac,hehe... Ne ljuti se ako se okomimo na tebe.Ti si jasan,dijagnoza je precizna, monetarni sistem se izokrenuo protiv interesa ljudi, on je vidimo mehanizam kriminala. Interesuje me nudi li neko alternativu, inteligentniji mehanizam?
Peđa
Z. Izvinjavam se što upadam u dijalog.

Анониман је рекао...

Peđa,

Postoji niz predloga, počev od kontrole centralne banke računarima :) do zlata i srebra.

Meni je na srcu konkurencija sredstava plaćanja, slobodan odabir, ukidanje monetarnog monopola.

Pa neka bolji čovek pobedi! :)

Анониман је рекао...

Srđane,
I ja sam tako nekako mislio. Sada sam sigurniji da su to putevi.
Hvala.
Peđa.

Анониман је рекао...

Srđane, bravo!
meni se dopada ovaj tvoj stav: novac kao sredstvo interakcije među ljudima. kao i sve ostalo, novac ima svoju energiju i tokove kretanja. ne ume svaki čovek da upravlja novcem. novac najčešće upravlja ljudima.

123

Анониман је рекао...

123
"novac najčešće upravlja ljudima."To je razlog mog "otklona" od novca(Srdjanove reci).Ljude ne mozemo promeniti, sistem koliko toliko.

Srdjane,
U ovom stadiju je vracanje na zlatnu podlogu pretpostavljam neizvedivo. Znaci li to da neminovno ostajemo pri fiat novcu?

pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

123,

Dubok naklon publici, i hvala na pažnji :)

Z,

Cenim da je prirodan tok stvari, uslovljen usponom u informacijama i transportu, ka otvorenom tržištu sredstava plaćanja. U takvom okruženju, zlato će se možda samo nametnuti. Možda neće. Možda će srebro. Možda nešto treće. Možda mnogo različitih odjednom.

Анониман је рекао...

Srdjane,
Monopol u svetu ce se razbiti, svakako.Kako ide sa Evropom na njenoj ispasi ostaju iste ovce.
pozdrav
Z.

L2 је рекао...

Srđane,
moraću te upisati kao drugog blogera na ovom blogu, haha...Zaista nemam šta da dodam.
pozdrav svima

Постави коментар