четвртак, 24. фебруар 2011.

Crni labud











Paskal: "Sasvim je izvesno da su ljudi nužno ludi, pa bi, ne biti lud, bio još jedan oblik ludila."

Danas sam se upitala postoji li  razlika  u ludorijama, ludovanju, ludosti? Sve je na ovom svetu drugačije, pa bi i ludovanja trebala biti takva. Čini se da je ponešto u ovom našem svetu uprkos razlikama ako ne  isto, a ono slično.Zbog te sličnosti možemo da razumemo druge, a kroz druge često i sebe. To je meni opravdanje za  ne-ćutanje. Možda će neko nekada pročitati  nečiji ispis, pronaći sebe u duhovnim razotkrivanjima energija koje nas uvode u stanja ljubavi,  smeha, blesavosti i kojekakvih drugih sitnih ludovanja i smelo se odlučiti za  neku ludoriju. Da, da..ja sitne ludosti smatram potrebnim osveženjem duha. No, gde je granica mere? Sve što nije preterivanje. Šta je preterivanje ? To saznanje zna doći kasno i  pristigla misao postaje beskorisna.
Ima misli koje  nikada ne kasne.  Blagotvorno oplemenjuju život izmičući godinama i vremenu. Ne, to nisu irealne misli koje polete ispod pera mudrih i razigraju um, plene do te mere da mogu da Vas gotovo potpuno omame i zanesu.To su naše lične, iskustvom zapečaćene i  potvrđene misli.
One o ludosti mogu  postati žal za učinjenim. Kažu da je još veća žal za neučinjenim ludostima.
O toj žali govori priloženi tekst ali...pre njega stavljam kratak deo iz slavne Pohvale ludosti. Bio bi veliki propust govoriti o ludosti a ne spomenuti to savršeno delo Erazmusa.  
   
Pohvala ludosti, Erazmo Roterdamski

" Pozovi mudraca na gozbu, i on će pomutiti raspoloženje gostiju ili svojim sumornim ćutanjem, ili neprekidnim postavljanjem sitnih i dosadnih pitanja. Povedi ga na igranku, pa će ti skakutati kao kamila. Povedi ga na javnu predstavu, i on će izrazom lica pomutiti veselje naroda i, kao mudri Katon, biće prisiljen da ode iz pozorišta, jer ne može da odagna svoju mrku ozbiljnost. Ako vodiš razgovor, on lupi iznebuha kao onaj vuk iz basne. Ako treba nešto da kupi, da sklopi kakvu pogodbu, ukratko, ako treba da učini nešto bez čega svakodnevni život ne može teći, reći ćeš da takav filosof liči na panj, a ne na čoveka. U toj meri je on takav da ne može koristiti ni sebi, ni otadžbini, ni svojima, jer je neiskusan u svim običnim stvarima, a u mišljenju i navikama se potpuno razlikuje od naroda."


Na šta liči čovek sa viškom senzibiliteta ????




fotografije iz filma Crni labud

Bez trunke ludosti nema lepote življenja.



Ej ludosti, ludosti..sećam se

Ošamućena umorom legla sam u krevet. Kako mi se to desilo? Još nisam mogla poverovati.Ja sam /za/volela. Zatečena novim saznanjem odlagala sam san. Koje li ludosti !!!!
Ludosti moja, ma ti se poigravaš sa mnom. Uvukla si u igru ljubav koju sam htela da ostavim čistom. Zar nju da ugledam ranjivu, iskustvom uništenu i obesmišljenu. Igrajući se srcem, ludosti moja, ti si me odavno dohvatila  i uverila u sebe i svoju snagu. Donela si mi pregršt mudrosti.  Uspavavši obazrivost  uma donela si trenutačno spasenje. Postala si boginjom mog života, važnijom od same ljubavi. Ti si me zavela, povela,  i sada šetam sa tobom rukom pod ruku. Pirujemo nas dve, opijamo se, milujemo, spotičemo. Šta će biti kada se otreznimo i izgubimo sve što smo zajedno stvorile. Kakav će biti svet kada ga ponovo ugledamo? Isti !!! Tek sada vidim da je  svet tvoja senka. Sve je ludost. Sve si ti opčarala: i ljubavlju, i mržnjom, i poljupcima  i  udarcima.

Upotrebi tu snagu, ludosti moja. Izađi  iz senke i obgrli drvo „vrhom do neba, do crne zemlje.” Progovori mu o ljubavi i učini da rodi rod, zlatne jabuke. Prekini ćutanje kojim mi  šapuće da se u ludosti ide bez putokaza, strasno, strastvenije nego što je dozvoljeno. Razmakni mrklinu  koja ga savi  u crnog labuda,  crno  mu perje sakri, al nemoj  plamteće crvenilo kljuna i pršteče iskre duše. Htedoh  ja sa tobom da razmaknem tamu,  crvenilom da obojim perje ne bi li plamtelo još većim  žarom, ne bi li žar rastvorio krila, krila uzletela i  negde se na jugu spustila. Stopili bi se Ja bela i On crven,  u neki od znakova jedinstva o kom priča istok, zamišlja zapad, sever i taj isti jug. 
Ipak ne. Napuštam te i odustajem. Zbog ljubavi. Želim je imati  čistu.

Ej ludosti, ludosti..što nisi bila upornija.



8 коментара:

SFINGA је рекао...

Evo jedan poduži citat tvom lucidnom razmišljanju uz kafu, i srećno u sajber igrarijama...

SU

"Igra je dobrovoljna radnja ili delatnost koja se odvija unutar nekih utvrdjenih vremenskih i prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaćenim ali i beziznimno obaveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osećaj napetosti i radosti te svest da je ona nešto drugo, nego običan život. Sama svest da je igra «nešto drugo» nego « običan život» ima smisla ako proširuje i prevazilazi granice realnosti, ako poništava nešto od tih granica i umanjuje prisustvo otudjenih socijalnih sila.

On u predgovoru svog eseja Homo ludens kaže: «homo ludens, čovek koji se igra, odaje funkciju isto tako bitnu kao što je rad, i da pored imena homo faber zaslužuje svoje mesto. Tragajući za pojmom igre on nailazi da je latinska reč ludus-ludare izražavala čitavo područije igre, područije neozbiljnoga, privida i poruge. Ona obuhvata dečiju igru, razonodu, takmičenje, liturgijska i uopšte scenska prikazivanja, kao i igre na sreću. U izrazu «lares ludents –ludare znači «plesati». Skup pojmova «pričiniti se nečim» ovde je u prvom planu.

Od te semantičke osnove, po Hujzingi, ludus se udaljuje kada označava javne igre, koje su uživotu Rimljana zauzimale tako važno mesto,
kao i onda kada označava «školu»: u prvom slučaju, on označava takmičenje, a u drugom vežbanje.

ROŽE KAJO: u svom delu Igra i ljudi piše: «u začetku igre postoji neka prvobitna sloboda, potreba za opuštanjem, i ukupno uzevši, žedj
za razonodom i davanje maha mašti. Ta sloboda je je njen osnovni pokretač i tu je poreklo njenih najkompleksnijih i najdoslednije organizovanih oblika. Takva prvobitna moć improvizacije i veselosti, koju ja nazivam paidia, udružuje se sa željom za naobaveznom teškoćom, za koju predlažem nazivb ludus, da bi se došlo do raznih igara kojima se bez preterivanja može pripisati atribut civlizatorske...."


Na karju ti sama zamisli devojčurka sa kikićima u svom lucidnom plesu....

SFINGA је рекао...

Eto, i ja se po mom dobrom običaju opet zaigrah. E, ne mogu odoleti da i ovo ne prikačim.... Zboh Hesea...


"Igra se potvrdjuje kao prisnost unutrašnjeg života, kao napor koji menja započeto. Igra može postati pokretač inertne snage. Svet igre privlači zato što se igra suprotstavlja jedinstvu čovekovog života i njegovoj delatnoj praksi. Igra ostaje u području neizvesnog. Nemoćna da se odupre pritisku spoljnih uticaja. Igra čini mnogo da pomogne ljudima da postanu ono što jesu, to što mogu da budu. I kad ima nejasnu formu igra nije senka čovekovih ludosti. Igra je potreba slobodnog čoveka. Ona se stalno nalazi i otkriva. Ako se ne shvati da je cilj igre u njoj samoj, onda se ne shvata ni njena suština, njena svrsishodnost. Igrač u svetu igre otkriva svoju nemirnu subjektivnost i svoju potrebu za putovanjem do sebe nepoznatog. Igra premašuje individuum i sebe samu. Eugen Fink vidi igru kao bekstvo od rada, kao njegovu suprotnost i nepomirljiv kontrast. Igra se potvrdjuje kao prisnost unutrašnjeg života, napor koji menja započeto, oslobadja latentno, poriće naviknuto. Hese kaže da se u igri može reprodukovati cela duhovna sadržina sveta....."

L2 је рекао...

Draga moja,verna Suzi.Uvek si puna misli.Izbacujes ih iz rukava.I neka.Ne treba rukavi da pretegnu vec igra o kojoj pricamo.Kada zivot postane igra ludosti onda dozivimo njegovu najuzviseniju tacku.Sa njenog vrha stvari postaju relativne velicine,kao ravnice ispod planinskih vrhova nestvarno male.
Najlepsi su trenutci ispisivanja kada shvatis da si sve to doziveo.Zalis one koji se nikada nisu usuditi planinariti, ili nisu dosegnuli vrhove.Ja sam imala tu srecu i jos uvek je imam.I zato ova pohvala pametnoj ludosti. Bez nje ne bi imali romane,poeziju,nauku,decu, pokolenja.Sve je to napravljeno u ludosti. Zahvaljujuci njoj zivimo, nazalost i ginemo.To je ona druga strana ljudske licnosti kojom ne zelim da kvarim danasnji osecaj lepote.

L2 је рекао...

Ha..ha ..Pisale smo zajedno.Gosti su zabavljeni klopom,a ja sedim i pijuckam za kompom.Posle visecasovnog spremanja uzeh sebi pet,deset minuta.Bez pardona,u ludosti.To su te prednosti koje ti igra omogucava.

Анониман је рекао...

Bas ste se raspricale.Povod zasluzuje.
Konacno jos jedan deo i to celina.Iz ovog se da naslutiti tvoje zamesetanije. Pa mogu ti reci da mi se dopada.Mudrost,emocije i tvoj pecat.Originalnost cenim.Nisam sklon ludovanju,sada mislim da moje shvatanje ludosti zaostaje za ovim.Po ovom smo svi ludi.Manje, vise.
Z.

SFINGA је рекао...
Аутор је уклонио коментар.
SFINGA је рекао...

E dragi gospodine Z,
Možda ste čuli za Radovana Damnjanovića, našeg veoma zanimljivog istoričara, koji se u svom radu dosta bavio etimologijom reči u srpskom jeziku. Napiaso je "srpsko srpski rečnik" i svojevremeno imao istoimenu naučno-poplularnu emisiju na Art televiziji.

On, između ostalog navodi da je naša imenica u množini od čoveka = LJUDI, zapravo istog porekla kao i latinska Ludus, Ludare. Doduše, on tvrdi da je naš jezik stariji od latinskog, i da su stari latini preuzeli tu reč iz našg jezika, o čemu ne bih diskutovala. (doduše, mi smo kao narod veoma ludi, lucidni, luckasti, da možda to i nije daleko od istine). Čovek je jedini koji se ume igrati, i koji kroz igru ispoljava svoj kreativni potencijal od Boga dat, jer u kreativnosti bilo koje vrste, kada se čovek odlepi od racionalne sfere, je jedini smisao našeg postojanja.... kako dosegnuti sopstveno poimanje sebeb samog? Pa jedino kroz igru, ludovanje, lucidnost....

Svi smo mi LUDI LJUDI.... pa i vi, ako se malo bolje zamislite, sigurno ćete se setiti mnogih ludosti, najpozitivnihij mogućih, koji su vam učinili život lepšim i mnogo smislenijim od uobičajenog svakodnevnog odlaska na posao i održavanja materijalne egzisetncije... Pre svega - DUHOVNU EGZISTENCIJU....

I nećemo više mudrovati... uz ovu muziku ću svašta još napisati... pone me pjesma....eh!!!

sfinga?

L2 је рекао...

E sfinfga moja,ponese tebe muzika,vidim ja. "Gospodin Z."je upao u nezgodne raslje.Mislim da je njemu jasno o kojoj ludosti pricamo.O stvaralackoj koja kreira i ostavlja ljudima najlepse plodove zivota.Ima i onih drugih ludosti zbog kojih se, kako rece sekspir,"ne stidi lazni kralj svojih ukrasa, i ne strepi da ce neki podrugljivac da naleti i da ga ismeje".To je erazmijanska tragikomedija izvrnutosti zivota.Posledice takvog ludovanja podigle su pola sveta na noge,zbog njih otvaramo vesti sa strepnjom nadajuci se da ce ludilo te vrste prestati.

Постави коментар