O tome je antički grčki istoričar Polibije pisao u šestoj knjizi Istorija , u kojoj je pokušao da sumira klasičnu grčku političku misao.Ono što se uglavnom zadržalo od Polibija je njegova teorija o cikličkoj evoluciji političkih režima, prema kojoj različiti politički sistemi smenjuju jedan drugog, od monarhije do ohlokratije, kao da se točak istorije vrti u nedogled. Jednom pokvarena demokratija neizbežno vodi do njene patološke verzije - ohlokratije.
Kada uzmemo u obzir šta sve čeka Evropu i svet u doglednoj budućnosti, ove debate će se sigurno nastaviti. Ono što razlikuje demokratiju i ohlokratiju nije stvar akademske zajednice. To je pitanje o budućnosti.
Evo jednog teksta o ovom pojmu.
Oklokratija je pojam koji se odnosi ns određeni oblik političke strukture države, blizak teroru i nasilju. Kao i mnogi drugi, ovaj termin nam je došao od antike. Definiciju reči dao je starogrčki državnik, vojskovođa i istoričar ( napisao Opstu istoriju u 40 tomova ) Polibije. Po njegovom mišljenju: „ ...Ohlokratija je degenerisana demokratija i najgori od svih oblika državnosti. ” Pre njega, takva razmišljanja je iznosio Aristotel, koji je priznavao pravo vladanja samo za monarhiju i aristokrate. Aristotel je takođe opisao demokratske institucije u najnegativnijim terminima, ne praveći razliku između demokratije i ohlokratije.
Definicija Jednostavnim rečima, ohlokratija ( ohlos – gomila, kratia – moć, u prevodu s grčkog ) je dominacija „mafije“, carstva gomile, u kom dominira nasilje. Glavni zakon ohlokratije je odsustvo svih vrsta zakona, a umesto njih samo neukrotivne želje ljudskih masa.
Aristotel, u svom delu “Država”, pokušavajući biti objektivan, nije koristio krajnje oštre izraze, opisao je ovaj oblik vladavine kao: “ Ohlokratija je moć gomile ” ili “ Ohlokratija je moć rulje ”. Ali čak je i umerena karakterizacija dovoljna da se shvati suština fenomena i stav filozofa prema njemu:
| - moć gomile nije sposobna upravljati, donositi namerne, uravnotežene, inteligentne i racionalne odluke koje uzimaju u obzir opste dobro. Međusobna svađa postaje neizbežna, u kojoj se najbolji i obrazovani sa postojanošću skidaju s vlasti i kao rezultat toga dolazi do destabilizacije i haosa u državi. A pred nama je tiranija i despotizam najciničnije i najspretnije grupe demagoga. |
Znakovi oklokratije
Oklokratija je dominacija političkih snaga koje provociraju rulju i istovremeno njome manipulišu. Publika odgovara na najjeftiniji mamac i populizam . Vođe se rukovode najprimitivnijim povicima i zahtevima nekontrolisane gomile.
karakteristike :
- antidržavni elementi masovnih demonstracija;
- uništen stari način života;
- izopačene su moralne vrednosti, etičke norme i pravila;
- društvena baza –izopćenici, kriminalci i huligani;
- lideri provociraju ulicu, pozivaju na nerede, nasilje i nerede;
- ulica, očekivano, odgovara na pozive – nasilje nad osobom, linč, neredi postaju stalna pojava;
- moć perioda ohlokratije karakteriše nesposobnost, nepredvidivost i blago ludilo;
- gubi se vera u sposobnost ohlokratskih vlasti da reše socijalne i ekonomske probleme društva i države;
- „loši momci“, se okupljaju u bande i vrse nasilje;
- najbolji ljudi sa savešću, inteligentni i visoko obrazovani – ubijaju se, proteruju i zabranjuju.
- vreme ohlokratije je kratko: to je prelazni period loših vremena, između prošlog poretka i dolazeće organizovane moći
Neredi nastaju :
- Spontano; - režirano;
Povodi
- elementarna nepogoda sa mnogo žrtava, gubitkom stambenog prostora, imovine, s jedne strane, i neradom nadležnih, s druge strane;
- rat i vojni neuspesi;
- glad i nedostatak hrane;
- epidemija, pandemija;
-značajan pad životnog standarda, previsoki porezi, osiromašenje masa na pozadini bogatijih viših klasa.
Udeo spontanih akcija je relativno mali, a ako se ispitaju svi slučajevi, ispostavlja se da je dirigovano upravljanje narodnim nezadovoljstvom bilo posvuda.
Ponekad su proteste organizovale same vlasti sa višestrukim ciljem:
-skrenuti pažnju nižih klasa sa drugih hitnih problema;
- "ispusti paru" iz gomile ;
- identifikovati i eliminisati najaktivnije izazivače problema, a zatim dodatno pojačati represiju.
U najpoznatijim protestima sve je išlo tačno po scenariju: Revolucije prave romantičari čiste duše, ali nitkovi koriste rezultate toga. Oklokrati su politički avanturisti koji su uspešno zajahali val građanskog gneva i uspešno se otkotrljali tamo gde je trebalo: do moći, bogatstva i drugih beneficija.
Primeri iz istorije
Vizantijsko carstvo su neprestano potresali nemiri i ustanci. Ali ustanak Nike (532) u Carigradu, za vreme vladavine cara Justinijana, posebno se utisnuo u sećanje savremenika. Jedan od njih je napisao: „...činilo se da je carstvo na ivici smrti.” Hiljade ljudi je poginulo u uličnim borbama, ali su pobunjeni gradjani, bez obzira na gubitke, uništili tri careve legije, a on je ostao bez trupa u gradu, ništa – osim nemačkih plaćenika – konjskih strelaca i njegove lične Palatinske garde. . Pola grada je izgorelo: izgoreli su hramovi, palate i vile plemstva, plebs je opljačkao kuće bogatih, a carski plaćenici su opljačkali hramove. Car se složio sa senatorima koji su formirali opoziciju i predvodili masu – oni su izdali. Tokom gušenja ustanka ubijeno je 35 hiljada ljudi. Narod se protivio samovolji carskih činovnika i razornim porezima ( u slučaju neplaćanja, cela porodica je prodata u ropstvo! ).
Najbolji primer moderne ohlokratije je nacistička Nemačka. Primitivni slogani poput: „Nemačka, probudi se!“. Histerični govori Adolfa Hitlera o tome ko je kriv. Zatim, nacisti spaljuju knjige na lomačama. A onda Kristalna noć, a trotoari uvek tako urednih nemačkih gradova potpuno su prekriveni razbijenim staklom, a sinagoga slepo gleda kroz prazne prozore. I Bertolt Breht, Ajnštajn, Remark, Fojhvanger, Marlen Ditrih, Hajnrih i Tomas Man napuštaju svoju voljenu Nemačku.
Oklokratija i demokratija – u čemu je zapravo razlika.
U stvari, demokratija u staroj Grčkoj nije vladavina naroda. Demos je narod sa građanskim pravima, a to je bilo daleko od svega: robovi, siromašni, oslobođenici ( bivši robovi ), žene i stranci ( oni koji su rođeni van ove politike ) nisu imali prava. Odnosno, niži slojevi, takozvani ohlosi, nisu imali građanska prava.
Ohlokratijom, koja je „iskrivljenje” demokratije, nijedan politički sistem sebe ne naziva. Ipak… U modernom društvu više nema kvalifikacija i ograničenja. Uz opšte pravo glasa, svako ima građanska prava. Odnosno, demokratije, u svom izvornom starogrčkom obliku, više ne postoje! Moderna građanska društva su masovna društva u kojima je demokratija veoma blisko isprepletena sa aspektima ohlokratije.
Najbolji primer moderne ohlokratije je nacistička Nemačka. Primitivni slogani poput: „Nemačka, probudi se!“. Histerični govori Adolfa Hitlera o tome ko je kriv. Zatim, nacisti spaljuju knjige na lomačama. A onda Kristalna noć, a trotoari uvek tako urednih nemačkih gradova potpuno su prekriveni razbijenim staklom, a sinagoga slepo gleda kroz prazne prozore. I Bertolt Breht, Ajnštajn, Remark, Fojhvanger, Marlen Ditrih, Hajnrih i Tomas Man napuštaju svoju voljenu Nemačku.
Oklokratija i demokratija – u čemu je zapravo razlika.
U stvari, demokratija u staroj Grčkoj nije vladavina naroda. Demos je narod sa građanskim pravima, a to je bilo daleko od svega: robovi, siromašni, oslobođenici ( bivši robovi ), žene i stranci ( oni koji su rođeni van ove politike ) nisu imali prava. Odnosno, niži slojevi, takozvani ohlosi, nisu imali građanska prava.
Ohlokratijom, koja je „iskrivljenje” demokratije, nijedan politički sistem sebe ne naziva. Ipak… U modernom društvu više nema kvalifikacija i ograničenja. Uz opšte pravo glasa, svako ima građanska prava. Odnosno, demokratije, u svom izvornom starogrčkom obliku, više ne postoje! Moderna građanska društva su masovna društva u kojima je demokratija veoma blisko isprepletena sa aspektima ohlokratije.
3 коментара:
Kosovskim presedanom ustanovljeno je novo " demokratsko" pravilo- jačeg, otimanje. Tramp je malo odlepio, nastavlja se raspad demokratije, po principu domina slede reakcije drugih.
Mmogo veći problem za demokratiju jeste nepostojanje mehanizama UN. One su prestale (još prilikom gusarskog napada na rudno blago Srbije na KiM) da postoje, a naročito posle genocida uživo u Palestini.
Potrebne su nove i hitne UN sve dok se ne svedu u međunarodne pravne, stvarne demokratske obrasce, te dok USA ne počne da isporučuje svoje vojne zločince međunarodnim sudovima. Pod uslovom da je demokratija uzor pravednog sistema. Do sada se u praksi pokazao fiktivno demokratski.
Od svih navedenih koji je najbolji? Ni jedan.
XXX
Kreće cirkus, a još nije ni spustio ruku na Bibliju. Politika je cirkus po sebi i to je shvatio slavni Polibije, kapa dole mudrim starinama.
Pesnik u prolazu
Иза такозваних западних демократ-ских уређења je све оно што се не може обухватити појмом „демократија", политички поре-дак данашњице који се издаје за демократски омогућава и негује политикe непријатељстава на планетарном нивoy, окренуте су ка производњи непријатељства, страха и граница према свему што je друго / другачије од уских западних интереса.
Данас нам је јасно да демократија не може постојати без насиља. Назовимо такво друштво како хоћемо, сигурно није демократско.
Ј. Б.
Постави коментар