четвртак, 20. септембар 2012.

DNA - Kosmička muzika ćelija




Kosmička muzika ćelija 


      Genetičari veruju da je razvoj svakog živog bića, uključujući i čoveka, od momenta začeća programiran informacijama koje su „zapisane“ u hromozomima. Ostaje samo da se divimo prirodi kako je takvu ogromnu količinu informacija uspela da stavi u jedro ćelije, koje je teško videti čak i pod mikroskopom. Kako je to moguće? 

      Petar Petrovič Garjajev, doktor biologije, akademik Medicinsko-tehničke akademije nauka Rusije, koji je veći deo svog naučnog rada proveo u ruskim institutima dok na poziv kanadskih kolega nije otišao u Toronto, smatra da ima odgovor na to pitanje. 

    On tvrdi da postoji samo jedno objašnjenje, a to je da se zapis informacije dešava na talasnom nivou, elektromagnetnim i zvučnim emisijama. Na tom principu osnovao je novi naučni pravac, „talasnu genetiku“. Pretpostavku je dokazao eksperimentima. 

     „Ispostavilo se da je naš molekul DNK antena, jer sadrži atome metala koji služe kao neka vrsta antene usmerene prema kosmosu, odakle primaju neke upravljačke kosmičke informacije“, tvrdi akademik Garjajev. „Molekul DNK u vodenom rastvoru ima kontinuiran zvuk, on emituje neki zvuk. On proizvodi složenu melodiju sa muzičkim izrazima koji se ponavljaju. Dobro zvuči, melodija je interesantna i to je sam po sebi zanimljiv fenomen. Ali, kada sam ga ozračio ultrazvukom, umesto složene melodije ostala je samo jedna usamljena nota“. 

       Do čega dolazi kada se prekine „zvučna veza“ sa kosmosom, doktor Garjajev ilustruje sledećim eksperimentom: 
     „Postoji jednostavan eksperiment sa ikrom žabe kada se stavi u komoru od 80 odsto nikla i gvožđa, gde postoje svi uslovi za normalan razvoj ćelije sa jednim izuzetkom – da je spoljašnje elektromagnetno okruženje izuzetno smanjeno i iskrivljeno. U tom nenormalnom elektromagnetnom okruženju takvi embrioni, takva jaja pretvaraju se u čudovišta i niko od njih i ne dođe do stadijuma žabe. Dakle, nama je apsolutno neophodno spoljašnje elektromagnetno okruženje. Ono stvara svojevrsni talasni metabolizam, talasnu regulaciju koja dolazi iz kosmosa“, tvrdi Garjajev. 


  G_an_part1 


      Ruski akademik dokazuje da DNK generiše radio talase i laserske zrake koji grade informacione holograme. Na taj način ćelije embriona, primivši talasnu informaciju, stvaraju neku vrstu skice koja pokazuje gde i kako treba da rastu noge, oči, nos i drugo.
 
   „Stvar je u tome da je naš hromozomni aparat, ne samo naš nego i bilo kog organizma, između ostalog struktura koja emituje svetlost, svetlost različitih talasnih dužina. Počinje od plave a završava se crvenom, i dalje po talasnoj dužini. I ne emituje samo svetlost nego lasersku svetlost, to jest koherentnu svetlost. Sarađivao sam sa veoma velikim fizičarima, i mi smo prvi pokazali da DNK može da radi kao laser. Eksperimentalno smo dokazali takozvanu „superluminescenciju“. Postavlja se pitanje: Šta će laser u DNK? Zašto ima koherentne svetlosti? Postoje primeri da bakterije svetle. Ribe svetle, alge svetle. Truleći panj takođe svetli. Ali to nije koherentna svetlost. Tu je drugi proces svetljenja. Postoji posebna svetlost, laserska svetlost. Ovo je upravo momenat koji je izuzetno važan zato što nas vraća nazad na holografiju, jer laserska svetlost može da čita strogo definisanu informaciju sa strogo definisanih holograma. I ona ne treba da čita naše hromozome kao registar sličica kojih je na milijarde, nego u delovima. Jer, ako se svi pročitaju odjednom, biće nered. To je diferencijalno očitavanje informacija“, kazuje Petar Garjajev.

        Naučnik je došao do još jednog začuđujućeg otkrića. Pokušavajući da shvati šta zapravo upravlja izgradnjom složenih bioloških sistema, uzeo je DNK iz zubne žlezde teleta. Ona je stavljena u spektrometar i osvetljena snopom crvene laserske svetlosti.
   
      „Kada sam uklonio molekul DNK iz laserskog snopa i laserskim zrakom osvetlio prazan prostor, on se ponašao kao da je molekul DNK i dalje prisutan. Video sam fantomski DNK, ali ne apsolutno identičan, naravno. Bio je manji signal, ali opšti karakter bio je upravo takav kao da je molekul DNK prisutan, iako ga u tom eksprimentu nije bilo“.
   
     Eksperimentatori su tom prilikom zaključili da je u pitanju neispravan uređaj, ali Garjajev je, nastavljajući eksperiment sa ćelijskim jedrom na drugim institutima, uočio istu pojavu! Spektrometar, za koji su naučnici mislili da je neispravan, registrovao je „fantome“ tokom 40 dana.

    „Nije isključeno da je on i posle tog perioda bio tu. Samo za njegovu registraciju nisu stvoreni još uvek ultrasenzitivni uređaji. U principu, fantom nije samo naučni termin. Svako od nas je čuo za fantom bola kada se ljudi, na primer, sa amputiranim nogama žale na bolove u nedostajućem udu - to je upravo energetski fantom koji se oglasio. U medicini postoje slučajevi da, kada dođe vreme očekivanog porođaja kod žena koje su imale abortus, one osećaju kontrakcije. Moguće da je ovo pojava fantoma fetusa koji je sličan fantomu DNK. Kada nakon raspada talasnog okvira fantoma ostaje njegova tanka ljuska. Ali kako se oni ponašaju, to niko još ne zna“, kaže Petar Garjajev.

      Svakako, u prilog ovom otkriću treba se setiti Kirlijanove fotografije na kojoj se pojavljuju odsečeni i uklonjeni delovi lista, a pitanje je da li je samo koincidencija narodno verovanje da se duh pokojnika 40 dana zadržava posle smrti, ili da upravo toliko Tibetanci umrlom čitaju „Tibetansku knjigu mrtvih“ sa uputstvima kako da se ponaša na onom svetu!

G_an_part1[3]


FOTONI NAS DRŽE NA OKUPU


     Naš organizam je moguće predstaviti kao veliko ćelijsko društvo koje se sastoji od stotine i stotine milijardi ćelija. Svaka od njih razmenjuje sa susednom podatke o svom stanju. Kako se upravlja takvim društvom?
    
     „Najverovatnije nervnim sistemom“, kaže akademik Garjajev. „Ali, nervni procesi se prostiru veoma malom brzinom, od 8-10 metara u sekundi, što nije dovoljno da ćelijsko društvo normalno funkcioniše. Čak ni brzina svetlosti nije dovoljna da bi obišla stotine milijardi ćelija i donela im sve informacije. U suprotnom, naš razvoj bi ostao na nivou bakterije, gde nema potrebe da se prenosi informacija između ćelija, jer je kod bakterije samo jedna ćelija. U našem organizmu informacije za sve ćelije treba da se razmene između njih trenutno. Na koji način se rešava problem takve ultra brze komunikacije?“

     Petar Garjajev i kolege su napravili prvo teorijski, a zatim i eksperimentalni rad, koji ih je uputio na ideju da ćelijski kontinuum razmenjuje informacije beskonačno velikom brzinom. Svoj rad naučnici su zasnovali na svojstvu koje su predvideli Ajnštajn i njegovi učenici, Boris Podolski i Natan Rosen, 1935. godine. Oni su tada zaključili da ako se dva fotona u povezanom stanju razlete, i jedan od njih promeni parametre, na primer, naleti na nešto, on nestaje, a njegova informacija se trenutno prenosi na drugi foton. Jedan foton postaje drugi. Kasnije, ovo kvantno svojstvo je nazvano teleportacija.


    Godine 1997. austrijski naučnici su eksperimentalno dokazali da se foton može teleportovati, odnosno trenutno prenositi sa jednog mesta na drugo, uz očuvanje informacije.
 
Oni su veoma jasno pokazali da foton može da se teleportuje, a naša DNK, naši hromozimi, rade na principu fotona. To znači da naše ćelije komuniciraju jedna sa drugom beskonačnom brzinom. Ukratko, koncept vremena tamo nestaje, informacija je trenutno poznata. Dakle, ćelije međusobno znaju sve odjednom. Zbog činjenice da ovu informaciju prenose fotoni, a fotoni su povezani među sobom, nalaze se u upletenom stanju. I ovaj pojam upletenosti je ključ da se objasni takva trenutna komunikacija u našem organizmu. To dovodi do potpuno drugačijeg razumevanja osnove biologije, razumevanja genetskog aparata, funkcionisanja živih sistema. Da bi ćelije radile tako da naš organizam funkcioniše normalno, naša ćelijska jedra ponašaju se kao bio-računar. Paralelno s tim postavlja se pitanje: A nervni sistem čemu služi? On takođe prenosi informacije u većim delovima između organa ćelija i tkiva. Dakle, tu ne postoji kontradikcija“, tvrdi profesor Garjajev.


G_an_part1[5]

MOLITVA JAČA OD RADIJACIJE


      Profesor Garjajev i njegov saradnik, magistar fizičko-matematičkih nauka Andrej Aleksandrovič Berjozin, hteli su da pobliže ispitaju uticaj ultrazvuka na DNK. Umesto „simfonije života“, nakon delovanja ultrazvučnim aparatom, kako je već navedeno, dobili su samo jednu prodornu notu. Opseg do nekoliko stotina herca u kojem su molekuli DNK pre delovanja generatora ispuštali zvuke, sveo se na jednu frekvenciju od deset herca!

     „Molekuli su doživeli snažan stres posle koga su dugo dolazili sebi i dalja istraživanja su pokazala da se tokom ultrazvučnog zračenja dvostruke spirale DNK raspliću i čak kidaju – kao što se dešava prilikom snažnog zagrevanja tih molekula. Ti eksperimenti pokazuju da ultrazvuk izaziva ne samo mehanička oštećenja, nego i izobličenja polja DNK. To znači da u naslednom programu može doći do prekida: izobličena polja će formirati oštećena tkiva i iz njih se ne može razviti zdrav organizam“, tvrdi akademik Garjajev, koji je zbog takvog stava veliki protivnik primene ultrazvučne dijagnostike, koja se inače smatra neškodljivom.
 
Naša istraživanja su pokazala da ultrazvuk može biti izuzetno štetan za žive sisteme. Strašno je čak i pomisliti na to da sličan efekat nastaje u ljudskim ćelijama posle dijagnostike ultrazvukom. Nije čudo što se u savremenim klinikama rađa toliko mnogo bolesne i nakazne dece – ultrazvuk je mogao da izobiliči njihov talasni genom! A kada odraslim ljudima ultrazvukom pregledaju bolesne organe, njih je onda teško lečiti“.

   Nasuprot ovome, doktor Garjajev se sa grupom ruskih naučnika bacio na posao da dokaže blagotvoran uticaj druge vrste talasa – elektromagnetskih koji su bazirani na akustičkim vibracijama ljudskog govora. Ne običnog, nego ritmičnog, upućenog kao pozitivna energija, dakle molitvama! Pokušali su sa zrnima pšenice i ječma koja su dobila doze zračenja od dve do deset hiljada rendgena, kada se činilo da su zrna već mrtva. Kao rezultat upućenih vibracija u zrnima su formirani talasni „skeleti“ zdravih hromozoma, na kojima su se pokidani hromozomi obnavljali!
 
Mi smo tu sposobnost probudili u zrnima pšenice i ječma, ali se ona i kod ljudi može obnoviti. Ma koliko ćelija da ugine, umesto njih će se uvek stvarati nove. Takvom čoveku nikakvo zračenje ne može nauditi, pa ni ultrazvučno“, smatra ruski akademik, ne odbacujući hiljadugodišnja iskustva religije u obnavljanju zdravlja i blagotvornog delovanja molitvi na dušu i telo.

autor:Miodrag Radojčin

20 коментара:

Анониман је рекао...

Ostao sam kao poslednji Mohikanac!!Neka, neka, neka se vidi ko je drug.
Pitao sam se zašto ne pišeš o muzici kada ti je ona život.To je pod utiskom ove numere koju si pustila.ja očekujem reč o muzici, ti od mene da ti pišem o genetici, dna. Meni je toga preko glave.
ovog puta moraćeš dati neka objašnjenja. pripremi se. Javljam se večeras.
Koja muzika!!!
Peđa

L2 је рекао...

Od ove muzike i konji crkavaju. Pazi, samo rasni konji.
E sad, ako pristaješ da si ..to što napisah, svaka čast.Ja priznam da sam ono drugo, mislim, ženski rod. Kada je muzika u pitanju, haha..
I ja žurim.Još danas imam brdo posla.Od sutra sam posvećena samo i samo pisanju.Zaklinjem se.Zato me ne muči sa previše pitanja. Odgovaraću kratko. OK.

Анониман је рекао...

Ko ovde riknjava? Pomolicu se za Vas dvoje /molitva je jaca od radijacije, hehee...Da Vas cujem veceras, u kom ste tripu.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Hajde javljaj se, kosmička muziko. Da te čujem.Ima li je ili nema. Obećavam da ću odgovoriti.
Peđa

L2 је рекао...



Ja danas riknjavam d e f i n i t i v n o!! Samo da me ne čuje Bog. On uvek uzima najbolje, haha..

Hajmo, fizičar,krećemo sa tobom. Jedno pitanjce-odgovor. Šta je važnije u kosmosu: ono što se vidi, ili ono što se ne vidi?

Peđolino!!

Postoji li u prirodi mir ili je sve u pokretu u najsitnijem deliću materije? Posle ćemo o duši.
poljubac

Анониман је рекао...

Debela kakvu vezu ima supa virtuelnih cestica sa muzikom u DNA? Obajsni to.
Z.

L2 је рекао...

Evo kako misli mali Perica.
Da je svet nastao pre 13,72 milijardi godina je"činjenica".
"Činjenica" je po tom principu i da prazan prostor( ništa) nije prazan, već ta tvoja supa. Ako je svemir nastao ni iz čega,koje ipak nije ništa, nego ta tvoja supa,odnosno kvantna fluktuacija, a iz čega je onda nastala fluktuacija?
Vi ste na potezu.Još niste "ništa" dokazali.

Po Einsteinu informacija ne može putovati brže od svetlosti. sa druge strane "činjenica" je da informacija stiže u istom trenu u sve ćelije.

"Čak ni brzina svetlosti nije dovoljna da bi obišla stotine milijardi ćelija i donela im sve informacije".
Ako je to "činjenica" ćelije komuniciraju jedna sa drugom beskonačnom brzinom. Informacija je trenutno poznata. Po ovom autoru sve je upleteno i to je ključ da se objasni takva trenutna komunikacija u našem organizmu.

U DNA, u prostoru u kome nema ničega( smeće)nalazi se "dugme" neprirodno udaljeno od gena koga usmerava. udaljenosti. Dokazano, dakle činjenica je da je taj prostor( smeće DNA) "upleten" sa genima. Zašto ne bi prazan prostor svemira bio upleten sa ispunjenim, onim najmanjim materijalnim delom?

Mislim da će te to dokazati, možda baš u Cernu. Šta pokreće to ništa..koje se javlja i nestaje u tako kratkom vremenu da ga ne možete zabeležiti? Pa valjda je to pokrenulo i ono prvo ništa.Ja tipujem na svoje, šta da radim. Beše li "reč-vibracija" u Boga? Sve je to isto, svetlo, zvuk,nije li i to upletenost svoje vrste. Pretapanje jednog u drugo. Treba li nam još uvek Bog da bi objasnili ta prva pretapanja, početno ništa.E pa od mene je i ovo previše.

Peđa je negde zaglavio.

Анониман је рекао...

Peđa je zavrteo jedan đir tanga. Damo jeste li za jedan tango? Na muziku ćelija, heheee.

Анониман је рекао...

Najneizvesniji su pocetak i kraj.Svemir nema svu memoriju o pocetnim uslovima i to nas sprecava u pokusajima da rekonstruisemo sam trenutak velikog praska.Iz rasplozive memorije zakljucujemo o toku dogadjaja od pocetka do danas sa prilicnom sigurnoscu.Prema tome sve teze o pocetku i kraju su za sada neosnovane.
pozdrav
Z

Анониман је рекао...

Li,
nije problem mreža ni pretapanje.Uticaj na jedan foton odražava se na celinu,mrežu.To je poznato.
Da skratimo priču.Fotoni jesu pokretačka snaga za sve molekule u telu. Na različitim frekvencijama oni upravljaju različitim procesima.
Predstavi sliku u kojoj se komunikacija odvija tako što molekule reaguju na određene frekvencije tako da niz vibracija nekog fotona prouzrokuje različite frekvencije u molekulama tela. Konkretno, DNK(Pop)je u stanju da šalje veliki raspon frekvencija, a te (određene) frekvencije su povezane sa određenim funkcijama.
Dakle nema sumnje da DNK "vibrira".Jasno je da i to da je DNK skladište svetlosti i izvor emisije fotona. DNK je i koordinator (inter) molekularnih procesa u organizmu putem vibracija.Kako? Skupljanje i širenje izaziva vibraciju više milijardi puta u sekundi. Skupljanjem ona izbaci foton koji sadrži sve informacije koje se u tom trenutku nalaze u njoj.Te informacije se prenose drugim fotonima.

Jedna od hipoteza je da se te informacije prenose i na fotone izvan tela, u prostoru koje okružuje telo.
Dovoljno !
Da li je tokosmička muzika? odgovor prepuštam tebi. Ja ima svoj stav.
Peđa
Često imam probleme sa prosleđivanjem komentara

L2 је рекао...


Promenili su izgled bloggera.i bey toga i ja imam masu problema. Sada je kasno da menjam, to je najveći problem. Inače bih otišla.
Sat počeo da mi otkucava vreme predviđeno za posao.
Neće me biti često.Ne zamerite.OK.
poljubac

L2 је рекао...

O, da. Peđa odgovoriću ti kratko. Od kako je u muziku ubačeno sve, dakle od zvuka do " tišine" ( to ti je kao ona praznina u svemiru, prividna tišina ) potrebno je dogovoriti se oko značenja pojma. Dakle sve je muzika, vibracije ( množina) su muzika. Potpuno je nebitno da li se proizvode posredstvom čoveka ili zvuče u prirodi. Pitagorina muzika sfera je upravo to, muzika svedena na matematičke odnose, odnosno, vibracije izražene matematički. Podudarnost matematičkih odnosa, koje je uočio između tonova na instrumentu i onih u prirodi, navela ga je na tu misao. U suštini zaista imamo jedno, jedan matematički odnos ( odnos jei u ovom slučaju jako bitan ), jednu vibraciju. S tim da se ona fizički pojavljuje u različitim oblicima, duga ili muzička skala, sve je to jedan matematički odnos, ali su ipak dve različite pojavne stvari.Lično mislim da su ova zamešetanija nepotrebna. Ako imamo preciznu reč vibracija, onda treba i da je koristimo a ne da komplikujemo. Kakve koristi ima eksperimentalna bilogija od reči muzika ? Možda grešim. I slavuji pevaju, zar ne!I naš je govor muzika. Milsim, kako kada i kako za čije uši, haha...
Zbrzih ti ovaj odgovor.
Pazi, javiću se još ali nemam pojma kada. odoh.

Анониман је рекао...

Svi narodi imaju mitove o stvaranju u kojima pominju svetlost. Kod svakog je svetlost simbol, tako i muzika.Ne dopire svaka vibracija do čoveka, kao ni svaki muzički komad. Sve što dopre ima svoj simbol. Kako Vi gledate na to?
XXX

L2 је рекао...

Evo zbog čega ne mogu da se izolujem i posvetim jednom!!
A svratih zbog muzike!!!
Dakle, XXX da ti odgovorim, premda je svaki moj odgovor subjektivan pogled na stavr.
Muzika je satkana od više parametara i u slučaju onog ko je sluša simbol se pojavljuje na više nivoa.NPR.uzmimo ritam, praizvor muzike, praizvor svega stvorenog, dakle pokret. On je vreme, protok. Slušalac registruje ponavljanje, periodičnost. Nemoguće je ne primetiti ponovljenu ritmičku strukturu. Ne treba biti muzički obrazovan da bi se uočio ritam.U fonu svake vibracije, muzike je pokret, ritam. Čega je on simbol? Njega možeš objasniti povezivanja sa "nečim" realnim. Ritam tanga, narodnog kola, sve je to moguće povezati sa određenom osobom i njenim ličnim asocijacima, na jednom psihološkom planu. Tim se bavi psihologija, psihoanaliza. Inače,čega je ritam simbol u nekoj opštoj ravni, ničega nego što je po sebi, pokreta i samo pokreta.
Na određenoj ritmičkoj osnovi počivaju mantre, molitve, i njihov uticaj se, između ostalog, temelji na određenom ritmičkom šablonu-pokretu vibracije.
Ritam je najmističnije lice muzike i vibracija uopšte i ja ga obožavam, haha...Ovo je da bih skratila priču.

Анониман је рекао...

Ako hocete da cujete muziku kosmosa poslusajte Nasine snimke.NASA izdala audio CD Symphonies of the Planets. Interakcije elektromagnetnog zracenja tj. cestica Suncevog vetra i magnetosfera planeta pored kojih su Voyager sonde prolazile konvertovane su u zvuk.

Imate snimke na youtube.Evo jednog.
http://www.youtube.com/watch?v=OLDWKpAkRHs

pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

Da ja pošaljem muziku DNA, hehe...samo ne znam čijeg DNA.
Peđa

Анониман је рекао...

Nasa je izdala audio CD Symphonies of the Planets u kome su interakcije elektromagnetnog zracenja tj.cestica Suncevog vetra i magnetosfera planeta pored kojih su Voyager sonde prolazile konvertovane u zvuk.Imate snimke na youtube, pa poslusajte.
http://www.youtube.com/watch?v=OLDWKpAkRHs

PETI PUT SALJEM KOMENTAR. Ako ne uspe ne javljam se vise.

Z.

Анониман је рекао...

Sve pohvale za sadrzaj.

L2 је рекао...

Zahvaljujem na poseti i komentaru.Svratila sam na tren na Vas blog.Videla sam jednu interesantnu temu, ali momentalno nemam vremena da je pročitam. No, to ću svakako učiniti.

L2 је рекао...

Peđolino, evo me na kratko.Trebaće mi neki podatci pa mi se javni.Usput ako su biljke u pitanju to mi je znano od pre ihihi godina.Ako imaš nešto sveže dostavi.

Z.
ne mogu da ti uputim izvinjenje jer problemi nisu do mene. Hvala na upornosti. Slušala sam te snimke. Buaaaa...Koja hladnoća.

Постави коментар