среда, 9. мај 2012.

Definitno L

 
michael_parkes_013_Angel_of_August 
 
V ečeras je od svih mojih slova, imena, nadimaka, šifri, ostalo samo jedno slovo L. Definitivno, nemilice, skupila sam se u tačku tešeći se da su veličine relativne a u prostoru tačke buja život,  nevidljiv običnom oku. A meni ? Šta je meni vidljivo, a šta sneno naslućujem i pomalo strepim od jačine beskonačnog prostora u malom a tako velikom.

Večeras razmišljam o dekadentnom svetu gromada koje bi trebale da pritišću već samim pogledom na njih. Indiferentna sam. Veličina je prazna i sićušnija od moje manjine.

Večeras udišem mistiku tačke u koju sam sabila i tebe. Ili ti mene. Ili smo proizašli jedno iz drugog, iznutra sklupčani u klupko tačke. Samo da se ne odmota. Neka se za nas savije i vreme. Prostor se već savio.

Večeras nas spajaju fotoni, dovikuju razdvojeni elektroni. Toliko smo daleko, a tako blizo. Toliko različiti a isti. I obljubljeni. I srećni. I tužni. Bespomoćni.

Zauvek?

Ne. Zauvek ne postoji. Postoji uvek. Jedno slovo, jedna tačka, jedno uvek. Jedno Mi. Kao lice i naličje, dvoje u jednom.

Da smo dekadentno veliki, prebojila bih te, ne bi se prepoznao, ne bih te prepoznala. Sabili bi se svako u svoj ugao, bili blizo, a tako daleko. Pretvorili bi se u namere, htenja, postali ideja, utopija. Bili bi beskrajno umorni od napora, obični odašiljači fantazija nikada dosanjanih.

V ečeras na kraju i ne mislim već osećam lepotu sabijanja. Do iznemoglosti ispunjena htenjem, vezana bezvremenom unutrašnjom, sklupčanom vezom.

12 коментара:

Анониман је рекао...

Sklupčana tačko za mene si Li, Liv, L2, L i ono prvo.Divno pišeš. Zavidim Z. Više je fizike.A gde su moji lanci? Da nije njih ne bi ti ovako pisala,hehe...Božanstveno!!
Peđa

Анониман је рекао...

Definitivno si moj bozon, hehe..
pozdrav
Z.

Pedja,besperpektivan ti je genetski lanac bez sila fizike(i hemije).

L2 је рекао...

Haha, tiše malo.Odzvanjate..haha
Juče je bio moj dan. To je to.Izašla sam na kilometarsku šenju.Ne jedan, već nekoliko kilometara se rasprostrlo ispred mene a holandska ravnica rascvetala. Razbiju je mala seoce,jedno za drugim. Po par kuća, ništa više.Jedna crkvica se ispreči na raskšću i prostranstvo talasa, vazduh titra, ptice se ubiše od cvrkutanja, a ja lebdim između betona i titraja mirisima obuzeta, umom sapletena. Ostaju samo gola osećanja. Raj.
A ljubav!!! Bez nje ničega ne bi bilo.I ne pitajte,kao onaj debeli, ko je šta je, ima li uopšte mnekoga ili nema. To ja ovako unapred da me opet nešto ne snađe od nekog neupućenog prolaznika.
DakleM..ljubav mora da dude, tu negde uz Vas da se malo na nju naslonite, kao na štap pa čak i kada mislite da Vam ne treba. Uvek treba, uvek, ne zauvek..haha.

A bozoni, lanci i tako to.Ni bez njih ne ide.To je onaj deo prirode koju ne vidimo, a upravlja. Slepo je slušamo. Ja bogami ne. Ubacim se kada mogu. I koliko mogu. Nikada previše, možda nedovoljno, ali se UBACIM. To krepi samopouzdanje i zato Vam preporučujem. Volan u svoje ruke pa bar na kratko. Tačka za tačkom stvaraju liniju.Ja tu liniju nazirem i to je to..Ali ostajem kod tačke. Nešto mi se dopada svet minijatura,njihovo prostranstvo je slađe, haha..

Анониман је рекао...

Evo tebi sada malo moje poezije.

Ništa od toga kako nema debelog, nema nikoga, luft treperi, ja u njemu, ptice cvrkuću i ostalo. Dok ne dotaknem i okusim nema ništa. I nikakva tačka, mala linija već ta gromada. Da vidiš kako se u sekundi stiče samopouzdanje. Ko će bre da prevali kilometre. Za to vreme ja se već nekoliko puta najeo, sit, a vi(žene) ostadoste gladne,hehe ...

Z. u pravu si.
Peđa

Анониман је рекао...

Misao je fantasticno prodorna. Poput neutrina prode, bez i najmanje poteskoca, kroz "zid" debeo milijarde kilometara.
Ta tvoja tacka (dvoje) je interakciono stanje koje ne mozemo detektovati.
Ovo je moja poezija, heheee..
Z.

L2 је рекао...

Nije važno kakve su nam poezije.VAŽNO JE DA JESU. Strast, ludilo,Roterdamsko,Verterovsko.Evo ga malo za podsećanje.


"A vi tu stali tako spokojno, tako bez učešća, vi naravstveni ljudi! Ružite pijanca, zgadi vam se na bezumnika, prolazite mimo njih kao pop, i poput fariseja blagodarite Bogu što vas nije stvorio kao jednog od njih! Ja sam više nego jedared prepio, moje strasti nikad nisu bile daleko od ludila, i ni zbog jednog od to dvoje se ne kajem, jer sam sve do mere meni svojstvene uspeo da pojmim: zašto su i kroz šta odvajkada proglašavani za pijane i za lude oni ljudi izvanredni, koji su ostvarivali sve veliko i naizgled nemogućno.Ali,i u obicnom zivotu nepodnošljivo je kad se zaore, ama za svakim koji je učinio kakvo iole slobodno, neočekivano plemenito delo:
- Taj je pijan! Taj je pomerio pameću!
-Oj, vi trezveni, neka vas je stid! Oj, vi mudri, sram vas bilo!

Pusti romantizam. Nadam se da smo malo odmakli.Uhvatili smo se u koštac sa bozonima, neutrinima, eonima, fotonima..

Анониман је рекао...

Neobično i snažno.

XX

Анониман је рекао...

never ending story ...

123

L2 је рекао...

@xx,

Ne možemo iz svoje kože, ali možemo povremeno umom uz pomoć imaginacije. Tebi je neobično! Potpuno te razumem. Teško je prodreti u tuđi um. Ti si ipak pročitao. Hvala.

@123
u pravu si.Tužno je kada se neka iskustva u životu preskoče. Kao ljubav, na primer. Stari pisci nisu mogli znati da se razdvojeni elektroni dovikuju (haha..) ali su lepo pisali o ljubavi na koju se smeši ceo svemir.

123, baš si uredno poredao ove cifre.Uredne brojke, uredno ošišana baštica,..haha. Ne ljuti se na ovu malu šalu.Još sam u dobrom raspoloženju.
Hvala na posetama i lepom druženju.

Анониман је рекао...

Ponekada konstatujem da se udaljavamo od lepote.Vidim civilizaciju koja propada.Mi smo osmisljeni, kreirani, stvoreni nesavrseni.Bili smo i ostacemo takvi doveka. Ako negde ima harmonije i lepote to je u umetnosti i ljubavi. Definitivno.
pozdrav
Z.

Анониман је рекао...

pre nego krenem na tarkovskog da odgovorim na šalu. nemojte se zbuniti ako jednom napišem 321 ili 213. ko će ga znati da li je to uopšte red. mi se u stvari samo trudimo da napravimo neki red u životu ili u sebi... kad bi sve bilo do nas, ali nije. kosmos nam se meša u posao... on pravi red koji je nama nepojmljiv.

za sada i još uvek 123

L2 је рекао...

123,231,312 moja kombinacija..haha

Napisaćemo u zaglavlju da je nik sa tri početne cifre rezervisan, u svim varijantama, i onda ću Vas uvek prepoznati.
Noćas sam pisala jedan tekst,ustvari ispravljala sam jednu rečenicu upravo o kosmosu. I na momenat sam se udubila (u tok priče)u pojam kosmosa od pre i sada. Kosmos je hladan, i ne bih se lepo osećala gore, ali me i dalje beznadežno privlači. Pojmim, ili nepojmiv, ja ga volim i kao red i kao haos.Ustvari volim ga jer je veličanstveno raznovrstan, nepredvidim, pa stoga intrigantan, iznenađujući. Važno je da nije monoton.
srdačan pozdrav

Z.,
Saglasna sam sa tobom pod uslovom da je pojam lepote široooooooooooook.Znači, može i ružno, a ne klasično lepo, asimetrično, a ne samo simetrično i tako to..Zar ne?

Постави коментар